Sto nece reci to sto si ti napisala,ni blizu.
Govorio samo o osjecaju pojedinca a ti nabrajas grupe.
ocito stvari gledamo kroz razlicitu prizmu.Sustina onog sto sam rekao je nedostatku podrske osobi kojoj je upuceno cascenje.A sto je nema nek svak upita sam sebe.
Imas i ti prilku svakodnevno na ovom forumu jer vidim da sebe smatras pobornikom demokratije,multikulture i multietnicnosti.
Ode Gertruda iz Sarajeva...
-
Marko99
- Posts: 94
- Joined: 06/11/2006 19:13
#177
E moje Sarajevo sta osta od tebe! Ovo je kao "najsarajevskiji" forum sta bi bilo na nekom drugom samo se pitam. Kao i uvijek cast izuzetcima. Jedan od razloga zbog kojeg sam i postavio temu "Zasto se svako malo cuje rijec ustasa i cetnik u Sarajevu?" koja je i zabranjena necete vjerovati zbog izljeva bosnjackog nacionalizma. Sarajevo-multietnicnost hahahaha to je prica za budale! Samo se pitam ko ce zamjeniti Stojanova to je najgore na jednog dobrog dodju tri losha na kraju cemo svi jesti govna. Izvinjavam se vec ih jedemo!
-
Harrys
- Posts: 7352
- Joined: 28/04/2004 10:35
#179
http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/c ... c,57188.jlvatana wrote:Gdje to Stojanov ode? Zna li neko?
-
forUMASH
- Posts: 2180
- Joined: 24/01/2006 04:12
- Location: Razjedinjene Drzave BIH
#180
BIJEG IZ SARAJEVA
Je li metropola postala tijesna
Adisa Čečo
ODLAZAK GERTRUDE I STOJANOVA - PORAZ SARAJEVA
Ovih dana odlazak iz Sarajeva najavile su dvije osobe impresivne karijere i nemjerljivog utjecaja na umjetničku i društvenu scenu posljednjih decenija; zašto su operska primadona GERTRUDA MUNITIĆ i profesor DRAGOLJUB STOJANOV odlučili napustiti grad iz kojeg ni u najkrvavijim ratnim vremenima nisu željeli otići
Primadona Gertruda Munitić već skoro četrdeset godina živi u Sarajevu gdje je dosegnula vrhunac karijere, ali i provela najteže ratne i poratne godine. Za vrijeme opsade grada pjevala je na preko stotinu koncerata i tako pomagala Sarajlijama da sačuvaju duh i zdrav razum. Aktivno se bavila humanitarnim radom i omogućila da se nahrane desetine hiljada sarajevske djece. Ovih dana sarajevska primadona Munitić je nakon višegodišnjeg oklijevanja konačno donijela odluku da odseli u Zagreb! Čašu je prelio izostanak poziva da nastupi na gala koncertu povodom obilježavanja šezdesetogodišnjice sarajevske Opere čiji je član već decenijama.
Od prvog januara 2007. Gertuda Munitić je zvanično u penziji, ali smatra da njena karijera nikako nije završena. Operska pjevačica za koju su čuli i oni Bosanci i Hercegovci kojima je opera potpuna nepoznanica, ogorčeno odlazi iz grada u kojem je provela najveći dio života, ali u kojem već godinama za nju nema mjesta u predstavama Narodnog pozorišta, Gertrudine matične kuće.
ŠOKANTNA VIJEST
Sa operskim pjevačima, profesorima muzičke akademije, glumcima, režiserima, baletanima i političarima, razgovarali smo o odlasku proslavljene sopranistice i tražili odgovor na pitanje šta je dovelo do toga da ona napusti grad u kojem je provela najljepše godine života i čiju opernu scenu je obilježila zauvijek.
Profesor Muzičke akademije Faruk Sijarić ogorčeno kaže: “Veoma mi je žao što je Gertruda Munitić odlučila da napusti Sarajevo, jer je ova vrsna umjetnica dala veliki doprinos sarajevskom opernom životu. Ali njena odluka me ne čudi, kao ni slične odluke drugih ljudi koje bi mogle uslijediti: organizovanost muzičkog života u Bosni je jednostavno na veoma niskom nivou i njime vladaju lične ambicije a ne profesija”.
Nisu samo muzičari u lošem položaju u Bosni i Hercegovini. I glumci se također, kao i brojni drugi umjetnici, susreću sa lošim uslovima rada, ignorancijom, i neadekvatnim tretmanom u matičnim kućama. Glumica Hasija Borić, prvakinja drame Narodnog pozorišta, za naš list kaže: “Potpuno razumijem osjećaje jedne velike umjetnice koja je cijeli profesionalni vijek provela u ovoj sredini i Bosni i Hercegovini darovala najbolje stvaralačke godine svog života. I sama se nalazim u sličnoj situaciji kao i Gertruda Munitić, ali unatoč tome nalazim snage da se borim protiv toga što ju je nagnalo na takvu odluku, a to su nepoštovanje tradicije i nepoštovanje umjetnika sa međunarodnim uspjesima. Pozivam je da smogne snage, ostane u zemlji i da se pokuša s nama ostalima boriti za drugačiju Bosnu i svoje mjesto u njoj.”
Odlukom Gertrude Munitić da napusti Sarajevo razočaran je i režiser Haris Pašović, a on razlog ovakve odluke vidi u sistematskoj nebrizi za umjetnike, koja vlada u bh. institucijama kulture, a posebno u Narodnom pozorištu. “Svaka sredina i svaka institucija se mora brinuti za svoje umjetnike, misliti na njihov razvoj, omogućiti im ne samo platu i koru hljeba, nego i odgovarajući repertoar, tražiti za njih uloge. Žao mi je da Gertruda Munitić ide iz Sarajeva i grijeh je da izgubimo takvu umjetnicu. Imamo malu operu i nema prostora za luksuz da ostajemo bez ovakvih ljudi. Šteta je i to što nje godinama nije bilo na sceni Narodnog pozorišta, jer ona je za vrijeme opsade bila poseban prepoznatljiv duh, za kojim i danas itekako ima potrebe”, rezignirano tvrdi Pašović.
PROFESIONALNA RAVNODUŠNOST
Međutim, odgovorni ljudi Narodnog pozorišta i lokalni političari u odlasku Gertrude Munitić ne vide veliki gubitak. Direktor Narodnog pozorišta Gradimir Gojer kaže: “Iznenađen sam Gertrudinom odlukom da napusti Sarajevo koje joj je podarilo sve što je moglo da joj podari. Ta odluka sigurno nije utemeljena na profesionalnim, nego na privatnim razlozima. Njena karijera jeste imala svoje vrhunce, ali ima i svoje limite, godine čine svoje, i mislim da je prirodno da Gertruda svoje mjesto na pozornici ustupi nekom mlađem.”
Radni vijek operskog pjevača međutim ne završava njegovim odlaskom u penziju, nego zavisi od toga koliko neko ima vitalnosti, sigurnog glasa i umjetničke energije. Prema mišljenju operske pjevačice Lejle Jusić, čak ni odlazak sa scene ne znači da potreba za nekim umjetnikom prestaje. “Pjevač može nastupati dok god je u formi, a čak i kad prestane nastupati, od neizmjerne je koristi mlađim kolegama sa savjetima o pjevanju ili izgradnji karijere,” kaže Lejla Jusić i dodaje: “Gertruda Munitić je obilježila bh. operu i sigurno se od nje još imalo šta naučiti. Voljela bih kad bi kod nas bilo više prostora za sve pjevače, i mlade, i stare i nas iz srednje generacije. Trebalo bi za svaku ulogu imati po pet-šest alternacija, uključivati više umjetnika u rad, a ne samo onoliko koliko je neophodno.”
Kantonalni ministar kulture i kolega Gertrude Munitić, operski pjevač Ivica Šarić smatra da je dio krivice za izopćenost iz kolektiva koja je rezultirala odlaskom iz zemlje, snosi i sama primadona. “Ona je dio kolektiva, bila je sve do ove godine stalno zaposlena u pozorištu, i nije trebala čekati nikoga da je zove, nego sa sama uključivati u sve aktivnosti pa tako i obilježavanje jubileja Opere. Kad sam 1999. bio direktor Opere i stavio Veselu udovicu na repertoar, nudio sam ulogu i Gertrudi Munitić, ali ona ju je odbila. Kasnije sam postao ministar i nisam se htio miješati u posao direktora Opere. A i ona je prvog januara postala penzionerka, nema više obaveza prema Pozorištu i ima pravo birati svoje mjesto boravka”, tvrdi Šarić.
Prvak baleta i koreograf Slavko Pervan kaže da nije iznanađen time što je neko od starijih umjetnika nezadovoljan svojim položajem u Narodnom pozorištu. Ipak, po njegovom mišljenju, sudbina umjetnika je da često mijenjaju mjesto boravka tragajući za angažmanima. “Kuća je tamo gdje imamo posla. Negdje si četrdeset godina, negdje četiri godine, a negdje četiri dana”, pomalo sjetno kaže Pervan.
Gradonačelnica Sarajeva Semiha Borovac smatra da odlaskom Gertrude Munitić Bosna i Hercegovina i njen glavni grad nisu ne gubitku, nego da, naprotiv, profitiraju!? “Gertruda Munitić se meni obraćala s molbom da joj pomognem u rješavanju statusa. Njoj svakako treba odati priznanje i Gradskom vijeću ću uputiti zahtjev da se to i uradi. Ipak, čini mi se da je ona odavno odlučila da ode i da je to njena velika želja. Ne smatram to porazom Sarajeva nego prilikom da Gertruda Munitić pomogne u izgradnji još jednog mosta kulture između Zagreba i Sarajeva, pošto će ona tamo imati i poziciju savjetnice za kulturu Stjepana Mesića”, kaže gradonačelnica Borovac.
Gertruda Munitić će u Zagrebu svakako imati pristojan život i moći dostojanstveno obavljati svoj posao. A Sarajevu preostaje samo likovanje što sa uspjehom nastavlja trend protjerivanja svojih naboljih građana.
Je li metropola postala tijesna
Adisa Čečo
ODLAZAK GERTRUDE I STOJANOVA - PORAZ SARAJEVA
Ovih dana odlazak iz Sarajeva najavile su dvije osobe impresivne karijere i nemjerljivog utjecaja na umjetničku i društvenu scenu posljednjih decenija; zašto su operska primadona GERTRUDA MUNITIĆ i profesor DRAGOLJUB STOJANOV odlučili napustiti grad iz kojeg ni u najkrvavijim ratnim vremenima nisu željeli otići
Primadona Gertruda Munitić već skoro četrdeset godina živi u Sarajevu gdje je dosegnula vrhunac karijere, ali i provela najteže ratne i poratne godine. Za vrijeme opsade grada pjevala je na preko stotinu koncerata i tako pomagala Sarajlijama da sačuvaju duh i zdrav razum. Aktivno se bavila humanitarnim radom i omogućila da se nahrane desetine hiljada sarajevske djece. Ovih dana sarajevska primadona Munitić je nakon višegodišnjeg oklijevanja konačno donijela odluku da odseli u Zagreb! Čašu je prelio izostanak poziva da nastupi na gala koncertu povodom obilježavanja šezdesetogodišnjice sarajevske Opere čiji je član već decenijama.
Od prvog januara 2007. Gertuda Munitić je zvanično u penziji, ali smatra da njena karijera nikako nije završena. Operska pjevačica za koju su čuli i oni Bosanci i Hercegovci kojima je opera potpuna nepoznanica, ogorčeno odlazi iz grada u kojem je provela najveći dio života, ali u kojem već godinama za nju nema mjesta u predstavama Narodnog pozorišta, Gertrudine matične kuće.
ŠOKANTNA VIJEST
Sa operskim pjevačima, profesorima muzičke akademije, glumcima, režiserima, baletanima i političarima, razgovarali smo o odlasku proslavljene sopranistice i tražili odgovor na pitanje šta je dovelo do toga da ona napusti grad u kojem je provela najljepše godine života i čiju opernu scenu je obilježila zauvijek.
Profesor Muzičke akademije Faruk Sijarić ogorčeno kaže: “Veoma mi je žao što je Gertruda Munitić odlučila da napusti Sarajevo, jer je ova vrsna umjetnica dala veliki doprinos sarajevskom opernom životu. Ali njena odluka me ne čudi, kao ni slične odluke drugih ljudi koje bi mogle uslijediti: organizovanost muzičkog života u Bosni je jednostavno na veoma niskom nivou i njime vladaju lične ambicije a ne profesija”.
Nisu samo muzičari u lošem položaju u Bosni i Hercegovini. I glumci se također, kao i brojni drugi umjetnici, susreću sa lošim uslovima rada, ignorancijom, i neadekvatnim tretmanom u matičnim kućama. Glumica Hasija Borić, prvakinja drame Narodnog pozorišta, za naš list kaže: “Potpuno razumijem osjećaje jedne velike umjetnice koja je cijeli profesionalni vijek provela u ovoj sredini i Bosni i Hercegovini darovala najbolje stvaralačke godine svog života. I sama se nalazim u sličnoj situaciji kao i Gertruda Munitić, ali unatoč tome nalazim snage da se borim protiv toga što ju je nagnalo na takvu odluku, a to su nepoštovanje tradicije i nepoštovanje umjetnika sa međunarodnim uspjesima. Pozivam je da smogne snage, ostane u zemlji i da se pokuša s nama ostalima boriti za drugačiju Bosnu i svoje mjesto u njoj.”
Odlukom Gertrude Munitić da napusti Sarajevo razočaran je i režiser Haris Pašović, a on razlog ovakve odluke vidi u sistematskoj nebrizi za umjetnike, koja vlada u bh. institucijama kulture, a posebno u Narodnom pozorištu. “Svaka sredina i svaka institucija se mora brinuti za svoje umjetnike, misliti na njihov razvoj, omogućiti im ne samo platu i koru hljeba, nego i odgovarajući repertoar, tražiti za njih uloge. Žao mi je da Gertruda Munitić ide iz Sarajeva i grijeh je da izgubimo takvu umjetnicu. Imamo malu operu i nema prostora za luksuz da ostajemo bez ovakvih ljudi. Šteta je i to što nje godinama nije bilo na sceni Narodnog pozorišta, jer ona je za vrijeme opsade bila poseban prepoznatljiv duh, za kojim i danas itekako ima potrebe”, rezignirano tvrdi Pašović.
PROFESIONALNA RAVNODUŠNOST
Međutim, odgovorni ljudi Narodnog pozorišta i lokalni političari u odlasku Gertrude Munitić ne vide veliki gubitak. Direktor Narodnog pozorišta Gradimir Gojer kaže: “Iznenađen sam Gertrudinom odlukom da napusti Sarajevo koje joj je podarilo sve što je moglo da joj podari. Ta odluka sigurno nije utemeljena na profesionalnim, nego na privatnim razlozima. Njena karijera jeste imala svoje vrhunce, ali ima i svoje limite, godine čine svoje, i mislim da je prirodno da Gertruda svoje mjesto na pozornici ustupi nekom mlađem.”
Radni vijek operskog pjevača međutim ne završava njegovim odlaskom u penziju, nego zavisi od toga koliko neko ima vitalnosti, sigurnog glasa i umjetničke energije. Prema mišljenju operske pjevačice Lejle Jusić, čak ni odlazak sa scene ne znači da potreba za nekim umjetnikom prestaje. “Pjevač može nastupati dok god je u formi, a čak i kad prestane nastupati, od neizmjerne je koristi mlađim kolegama sa savjetima o pjevanju ili izgradnji karijere,” kaže Lejla Jusić i dodaje: “Gertruda Munitić je obilježila bh. operu i sigurno se od nje još imalo šta naučiti. Voljela bih kad bi kod nas bilo više prostora za sve pjevače, i mlade, i stare i nas iz srednje generacije. Trebalo bi za svaku ulogu imati po pet-šest alternacija, uključivati više umjetnika u rad, a ne samo onoliko koliko je neophodno.”
Kantonalni ministar kulture i kolega Gertrude Munitić, operski pjevač Ivica Šarić smatra da je dio krivice za izopćenost iz kolektiva koja je rezultirala odlaskom iz zemlje, snosi i sama primadona. “Ona je dio kolektiva, bila je sve do ove godine stalno zaposlena u pozorištu, i nije trebala čekati nikoga da je zove, nego sa sama uključivati u sve aktivnosti pa tako i obilježavanje jubileja Opere. Kad sam 1999. bio direktor Opere i stavio Veselu udovicu na repertoar, nudio sam ulogu i Gertrudi Munitić, ali ona ju je odbila. Kasnije sam postao ministar i nisam se htio miješati u posao direktora Opere. A i ona je prvog januara postala penzionerka, nema više obaveza prema Pozorištu i ima pravo birati svoje mjesto boravka”, tvrdi Šarić.
Prvak baleta i koreograf Slavko Pervan kaže da nije iznanađen time što je neko od starijih umjetnika nezadovoljan svojim položajem u Narodnom pozorištu. Ipak, po njegovom mišljenju, sudbina umjetnika je da često mijenjaju mjesto boravka tragajući za angažmanima. “Kuća je tamo gdje imamo posla. Negdje si četrdeset godina, negdje četiri godine, a negdje četiri dana”, pomalo sjetno kaže Pervan.
Gradonačelnica Sarajeva Semiha Borovac smatra da odlaskom Gertrude Munitić Bosna i Hercegovina i njen glavni grad nisu ne gubitku, nego da, naprotiv, profitiraju!? “Gertruda Munitić se meni obraćala s molbom da joj pomognem u rješavanju statusa. Njoj svakako treba odati priznanje i Gradskom vijeću ću uputiti zahtjev da se to i uradi. Ipak, čini mi se da je ona odavno odlučila da ode i da je to njena velika želja. Ne smatram to porazom Sarajeva nego prilikom da Gertruda Munitić pomogne u izgradnji još jednog mosta kulture između Zagreba i Sarajeva, pošto će ona tamo imati i poziciju savjetnice za kulturu Stjepana Mesića”, kaže gradonačelnica Borovac.
Gertruda Munitić će u Zagrebu svakako imati pristojan život i moći dostojanstveno obavljati svoj posao. A Sarajevu preostaje samo likovanje što sa uspjehom nastavlja trend protjerivanja svojih naboljih građana.
-
Grom iz vedra neba
- Posts: 1485
- Joined: 25/06/2006 03:05
#181
Sarajevo su drzali pod najduzom opsadom u historiji ratovanja, pa nije unisteno, Sarajevo su napadale najgore ratne propagande, pa nije unisteno, Sarajevo su napadali licemjeri koji su u prvi plan isticali ugrozenost radi svojih licnih interesa, pa nije unisteno. Sarajevo nece biti unisteno, ko god da sada likuje, nema teorije. To sto je Stojanov otisao to je njegova odluka i nije smak svijeta, ako ga je neko uvrijedio, onda je to ucinila osoba, a ne Sarajevo. Jel neko Jevreje u ratu uvrijedio pa su svi kliznuli ko jedan? Jel neko tjerao one Srbe koje je Krajisnik pozvao da odu iz Sarajeva kada su zapalili zgrade na Grbavici u kojima su sami stanovali? "Sarajevska raja" dok gradovi Bosnom gore daleko ste bili kad je tesko Sarajevo ostavili...tako je bilo kada je trebalo branit grad i drzavu...Stojanova niko nije otjerao s posla, imao je tri posla, bio u dvije vlade, niko mu nije oteo stan, nikad mu nije dlaka falila s glave...Sarajevo je najmultietnicniji grad u BiH, npr u Banja Luci nema ko ni da ode od manjiskih stanovnika, jer su svi ili pobijeni ili zatvoreni u logore i otjerani, a da ne govorim koliko ih ima posao?! Isti slucaj i sa Hercegovinom. Meni je zao generalno sto budala uvrijedi covjeka po nacionalnoj osnovi, ali mi je isto tako krivo sto uvrijedjeni onda to prenese na cijeli grad govoreci kako je ugrozen...i onda dodju filozofi koji govore kako Sarajevo nema veze s multietnicnoscu dok u njihovim gradovima nemaju pojma sta je multietnicnost jer nit ima druge bogomolje, jer su je srusili, nit ima druge nacije da bi ih upoznali...Marko99 wrote:E moje Sarajevo sta osta od tebe! Ovo je kao "najsarajevskiji" forum sta bi bilo na nekom drugom samo se pitam. Kao i uvijek cast izuzetcima. Jedan od razloga zbog kojeg sam i postavio temu "Zasto se svako malo cuje rijec ustasa i cetnik u Sarajevu?" koja je i zabranjena necete vjerovati zbog izljeva bosnjackog nacionalizma. Sarajevo-multietnicnost hahahaha to je prica za budale! Samo se pitam ko ce zamjeniti Stojanova to je najgore na jednog dobrog dodju tri losha na kraju cemo svi jesti govna. Izvinjavam se vec ih jedemo!
-
arci
- Posts: 235
- Joined: 31/07/2002 00:00
#184
E svaka ti cast!!!Nemam sta ni oduzeti ni dodati.Kakva smo mi drzava kad ministar za kulturu izjavi da su mu dvije omiljene pjevacice S.Bajrami i E.Rahic...polupismene kokoske koje jedva sastave po jednu prostoprosirenu.Ne postuju se autoriteti i seljaci su generalno zavladali.....Nancy Drew wrote:Ma da nazovemo stvari pravim imenom i prekinemo baljezgarije.
poenta ove teme je želja (moja) da se naglasi da su moje generacije odrastale uz gertrudu i malu florami ili travijatu, svejedno.
današnje generacije će odrasti uz osmana hadžića koju svoju novu pjesmu (pjesmu hebote) priprema sa sarajevskom filharmonijom pod ravnanjem gosp nuhanovića, eeeeej
djeca nam idu u akvu na gljivin 'oskar popularnosti' gdje ih iz prvog reda pozdravlja mili nam pomoćnik za kulturu emir h. (kojom prilikom je vjerovatno i izvalio tu ljigavštinu o srbijanskim droljama itd itd). kod gljive je redovni posjetilac i ministar nam šarić a u nar. pozorištu nam pevaju i željko joksimović a bogami i halid bešlić.
u takvom okruženju odlazak gertrude m. je logičan slijed događaja a njeno ime i porijeklo su stvar samo ubrzali, da se ne lažemo.
ako braco dimitrijević, svjetska liga, rođeni sarajlija koji je bio do rata ovdje, sada iz pariza seli u zagreb a ne vraća se u sarajevo onda i to nešto govori. (btw braco je srbin pa mu zagreb nije 'prirodno stanište' a to opet govori više o tom gradu gdje ga do gađenja svojataju i nosaju na rukama.) mi ovdje imamo hebiba, majka ga rodila, i tu sva priča završava.
zašto su kemo i pušenje preselili opet u zagreb, gdje su ih opet pune naslovnice (jer su zaista i realno velike zvijezde), zato što smo mi inaugurirali polupismene seljačiće tipa al dino i s. bajrami u nacionalne zvijezde.
zašto se u taj opet zagreb vrati i zijah sokolović a ne u sarajevo. možda što su rile i sena internet (hebo ih otac) nova mjera.
u svakom segmentu života došlo je do totalnog poseljačenja gdje ponavljam nacionalni predznak priču samo ubrzava ili skraćuje, svejedno.
zašto zagreb ili beč ili bilo koji grad na planeti naše vrhunske stručnjake, hirurge, inženjere, arhitekte, pjevače prihvata kao velike ljude, zato što oni realno to i jesu.
zašto za njih nema mjesta u svom gradu - zato što su došli krkani, zauzeli njihova mjesta i totalno i bespovratno poseljačili ovaj grad. a da ponovimo svi ovi gore nabrojani ljudi i stotine njih svjetske klase su nakon rata prvo došli u sarajevo i pokušali nastaviti život ovdje gdje su i bili ili su čak cijeli rat proveli ovdje.
eto o tome se radi na ovoj temi.
a gertrudi nek je sretan put snaći će se ona, već sam vidjela hravtske novine ' primadona u zagrebu' bla bla nakon rata u sarajevu i deset poratnih godina. nama ostaje amila 'vatrogasna sirena' bakšić i bog te veselio. to je otprilke ta mjera.
i to je poenta priče.
A tebi AFERIM na postu!!!
-
emac
- Posts: 237
- Joined: 28/09/2004 22:02
#187
Vi ste rasli uz nju a nama ste omogucili da rastemo uz osmana hadzica i uz nacionalistearci wrote:E svaka ti cast!!!Nemam sta ni oduzeti ni dodati.Kakva smo mi drzava kad ministar za kulturu izjavi da su mu dvije omiljene pjevacice S.Bajrami i E.Rahic...polupismene kokoske koje jedva sastave po jednu prostoprosirenu.Ne postuju se autoriteti i seljaci su generalno zavladali.....Nancy Drew wrote:Ma da nazovemo stvari pravim imenom i prekinemo baljezgarije.
poenta ove teme je želja (moja) da se naglasi da su moje generacije odrastale uz gertrudu i malu florami ili travijatu, svejedno.
današnje generacije će odrasti uz osmana hadžića koju svoju novu pjesmu (pjesmu hebote) priprema sa sarajevskom filharmonijom pod ravnanjem gosp nuhanovića, eeeeej
djeca nam idu u akvu na gljivin 'oskar popularnosti' gdje ih iz prvog reda pozdravlja mili nam pomoćnik za kulturu emir h. (kojom prilikom je vjerovatno i izvalio tu ljigavštinu o srbijanskim droljama itd itd). kod gljive je redovni posjetilac i ministar nam šarić a u nar. pozorištu nam pevaju i željko joksimović a bogami i halid bešlić.
u takvom okruženju odlazak gertrude m. je logičan slijed događaja a njeno ime i porijeklo su stvar samo ubrzali, da se ne lažemo.
ako braco dimitrijević, svjetska liga, rođeni sarajlija koji je bio do rata ovdje, sada iz pariza seli u zagreb a ne vraća se u sarajevo onda i to nešto govori. (btw braco je srbin pa mu zagreb nije 'prirodno stanište' a to opet govori više o tom gradu gdje ga do gađenja svojataju i nosaju na rukama.) mi ovdje imamo hebiba, majka ga rodila, i tu sva priča završava.
zašto su kemo i pušenje preselili opet u zagreb, gdje su ih opet pune naslovnice (jer su zaista i realno velike zvijezde), zato što smo mi inaugurirali polupismene seljačiće tipa al dino i s. bajrami u nacionalne zvijezde.
zašto se u taj opet zagreb vrati i zijah sokolović a ne u sarajevo. možda što su rile i sena internet (hebo ih otac) nova mjera.
u svakom segmentu života došlo je do totalnog poseljačenja gdje ponavljam nacionalni predznak priču samo ubrzava ili skraćuje, svejedno.
zašto zagreb ili beč ili bilo koji grad na planeti naše vrhunske stručnjake, hirurge, inženjere, arhitekte, pjevače prihvata kao velike ljude, zato što oni realno to i jesu.
zašto za njih nema mjesta u svom gradu - zato što su došli krkani, zauzeli njihova mjesta i totalno i bespovratno poseljačili ovaj grad. a da ponovimo svi ovi gore nabrojani ljudi i stotine njih svjetske klase su nakon rata prvo došli u sarajevo i pokušali nastaviti život ovdje gdje su i bili ili su čak cijeli rat proveli ovdje.
eto o tome se radi na ovoj temi.
a gertrudi nek je sretan put snaći će se ona, već sam vidjela hravtske novine ' primadona u zagrebu' bla bla nakon rata u sarajevu i deset poratnih godina. nama ostaje amila 'vatrogasna sirena' bakšić i bog te veselio. to je otprilke ta mjera.
i to je poenta priče.
A tebi AFERIM na postu!!!
GENERACIJO ODRASLA UZ GERTRUDU HVALA TI
-
Grom iz vedra neba
- Posts: 1485
- Joined: 25/06/2006 03:05
#188
Ja sam rastao uz Rolling Stonese, a nisam uz Gertrudu. Mislim da se od svega preuvelicava stvar, pola ljudi koji govore i pisu o Gertrudi nikad nisu ni sreli Gertrudu, a kamoli da su isli u operu na travijatu. Ja je nisam slusao, vidjao sam zenu u gradu, gospodja kao i stotine drugih u Sarajevu. Inace, za mene je veca legenda Sarajeva, gore u negativnom kontekstu pomenuti Halid Beslic, iako ja ne slusam folk muziku, Halid je raja, kao i Tifa uostalom, bili ovdje i ostali, dijelili sudbinu sa svima bez povrijedjene sujete, a Sarajevo, sto jest jest nikad nije podnosilo zvijezde, bilo prave bilo lazne. Ovdje mozes postat samo legenda grada medju rajom, a titule, primadone, profesure, docenti i sl. nikad nisu pili vode. To je tako bilo oduvijek u Sarajevu, ne znam otkud cudjenje. Da li to valja? Ja mislim da valja, iako je za Deena to primitivizam, ali iz moje perspektive to je jedini nacin da ljudi ostanu normalni. Kada ovdje dodje neka zvijezda iz Holivuda na SFF, covjek se fino odmori, nema paparzza, nema guzve, nema kidanja za odjecu, covjek prohoda ko i svi ljudi...emac wrote:Vi ste rasli uz nju a nama ste omogucili da rastemo uz osmana hadzica i uz nacionalistearci wrote:E svaka ti cast!!!Nemam sta ni oduzeti ni dodati.Kakva smo mi drzava kad ministar za kulturu izjavi da su mu dvije omiljene pjevacice S.Bajrami i E.Rahic...polupismene kokoske koje jedva sastave po jednu prostoprosirenu.Ne postuju se autoriteti i seljaci su generalno zavladali.....Nancy Drew wrote:Ma da nazovemo stvari pravim imenom i prekinemo baljezgarije.
poenta ove teme je želja (moja) da se naglasi da su moje generacije odrastale uz gertrudu i malu florami ili travijatu, svejedno.
današnje generacije će odrasti uz osmana hadžića koju svoju novu pjesmu (pjesmu hebote) priprema sa sarajevskom filharmonijom pod ravnanjem gosp nuhanovića, eeeeej
djeca nam idu u akvu na gljivin 'oskar popularnosti' gdje ih iz prvog reda pozdravlja mili nam pomoćnik za kulturu emir h. (kojom prilikom je vjerovatno i izvalio tu ljigavštinu o srbijanskim droljama itd itd). kod gljive je redovni posjetilac i ministar nam šarić a u nar. pozorištu nam pevaju i željko joksimović a bogami i halid bešlić.
u takvom okruženju odlazak gertrude m. je logičan slijed događaja a njeno ime i porijeklo su stvar samo ubrzali, da se ne lažemo.
ako braco dimitrijević, svjetska liga, rođeni sarajlija koji je bio do rata ovdje, sada iz pariza seli u zagreb a ne vraća se u sarajevo onda i to nešto govori. (btw braco je srbin pa mu zagreb nije 'prirodno stanište' a to opet govori više o tom gradu gdje ga do gađenja svojataju i nosaju na rukama.) mi ovdje imamo hebiba, majka ga rodila, i tu sva priča završava.
zašto su kemo i pušenje preselili opet u zagreb, gdje su ih opet pune naslovnice (jer su zaista i realno velike zvijezde), zato što smo mi inaugurirali polupismene seljačiće tipa al dino i s. bajrami u nacionalne zvijezde.
zašto se u taj opet zagreb vrati i zijah sokolović a ne u sarajevo. možda što su rile i sena internet (hebo ih otac) nova mjera.
u svakom segmentu života došlo je do totalnog poseljačenja gdje ponavljam nacionalni predznak priču samo ubrzava ili skraćuje, svejedno.
zašto zagreb ili beč ili bilo koji grad na planeti naše vrhunske stručnjake, hirurge, inženjere, arhitekte, pjevače prihvata kao velike ljude, zato što oni realno to i jesu.
zašto za njih nema mjesta u svom gradu - zato što su došli krkani, zauzeli njihova mjesta i totalno i bespovratno poseljačili ovaj grad. a da ponovimo svi ovi gore nabrojani ljudi i stotine njih svjetske klase su nakon rata prvo došli u sarajevo i pokušali nastaviti život ovdje gdje su i bili ili su čak cijeli rat proveli ovdje.
eto o tome se radi na ovoj temi.
a gertrudi nek je sretan put snaći će se ona, već sam vidjela hravtske novine ' primadona u zagrebu' bla bla nakon rata u sarajevu i deset poratnih godina. nama ostaje amila 'vatrogasna sirena' bakšić i bog te veselio. to je otprilke ta mjera.
i to je poenta priče.
A tebi AFERIM na postu!!!
GENERACIJO ODRASLA UZ GERTRUDU HVALA TI
-
Marko99
- Posts: 94
- Joined: 06/11/2006 19:13
#190
I super mi je ovo kad se Sarajevo poredi sa Banja Lukom i ostalim etnicko ociscenim gradovima. To je dokaz da sam u pravu! Sarajevo je etnicki ociscen grad i cisti se 2007 pa cemo vidjeti do kada!Grom iz vedra neba wrote:Sarajevo su drzali pod najduzom opsadom u historiji ratovanja, pa nije unisteno, Sarajevo su napadale najgore ratne propagande, pa nije unisteno, Sarajevo su napadali licemjeri koji su u prvi plan isticali ugrozenost radi svojih licnih interesa, pa nije unisteno. Sarajevo nece biti unisteno, ko god da sada likuje, nema teorije. To sto je Stojanov otisao to je njegova odluka i nije smak svijeta, ako ga je neko uvrijedio, onda je to ucinila osoba, a ne Sarajevo. Jel neko Jevreje u ratu uvrijedio pa su svi kliznuli ko jedan? Jel neko tjerao one Srbe koje je Krajisnik pozvao da odu iz Sarajeva kada su zapalili zgrade na Grbavici u kojima su sami stanovali? "Sarajevska raja" dok gradovi Bosnom gore daleko ste bili kad je tesko Sarajevo ostavili...tako je bilo kada je trebalo branit grad i drzavu...Stojanova niko nije otjerao s posla, imao je tri posla, bio u dvije vlade, niko mu nije oteo stan, nikad mu nije dlaka falila s glave...Sarajevo je najmultietnicniji grad u BiH, npr u Banja Luci nema ko ni da ode od manjiskih stanovnika, jer su svi ili pobijeni ili zatvoreni u logore i otjerani, a da ne govorim koliko ih ima posao?! Isti slucaj i sa Hercegovinom. Meni je zao generalno sto budala uvrijedi covjeka po nacionalnoj osnovi, ali mi je isto tako krivo sto uvrijedjeni onda to prenese na cijeli grad govoreci kako je ugrozen...i onda dodju filozofi koji govore kako Sarajevo nema veze s multietnicnoscu dok u njihovim gradovima nemaju pojma sta je multietnicnost jer nit ima druge bogomolje, jer su je srusili, nit ima druge nacije da bi ih upoznali...Marko99 wrote:E moje Sarajevo sta osta od tebe! Ovo je kao "najsarajevskiji" forum sta bi bilo na nekom drugom samo se pitam. Kao i uvijek cast izuzetcima. Jedan od razloga zbog kojeg sam i postavio temu "Zasto se svako malo cuje rijec ustasa i cetnik u Sarajevu?" koja je i zabranjena necete vjerovati zbog izljeva bosnjackog nacionalizma. Sarajevo-multietnicnost hahahaha to je prica za budale! Samo se pitam ko ce zamjeniti Stojanova to je najgore na jednog dobrog dodju tri losha na kraju cemo svi jesti govna. Izvinjavam se vec ih jedemo!
-
forUMASH
- Posts: 2180
- Joined: 24/01/2006 04:12
- Location: Razjedinjene Drzave BIH
#191
Prof. Dr. Dragoljub Stojanov
ODLAZIM TAMO GDJE NE MORAM TRPJETI DA ME NEKO PONIŽAVA ČAK I NA NACIONALNOJ OSNOVI!
Više je nego zabrinjavajuća ravnodušnost koja je unutar znanstvenih krugova u Sarajevu pratila šokantnu vijest da je Dragoljub Stojanov, jedan od najuglednijih bh. ekonomista i dugogodišnji redovni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, šef Katedre za ekonomsku teoriju i politiku, podnio neopozivi otkaz na profesorsko mjesto na Ekonomskom fakultetu. Profesor Stojanov je, naime, odlučio da nakon gotovo četiri decenije rada na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, zbog ponižavanja koje je proteklih godina doživio od pojedinih novopečenih kolega (od kojih ga je jedan u nekoliko navrata nazivao čak i “četnikom”?!) napusti matičnu katedru, te profesorski angažman nastavi na Sveučilištu u Rijeci. ”Ja sam jednostavno imao izbora i smatram da je bolje nastaviti tamo gdje imam uslove koji su mi potrebni za kvalitetan rad i gdje ne moram trpjeti da me neko ponižava čak i na nacionalnoj osnovi”, kaže profesor Stojanov koji od 1969. godine radi na sarajevskom Ekonomskom fakultetu. Otkazno pismo ovog sarajevskog profesora, u kojem on navodi nekoliko vrlo jasnih primjera diskriminacije kojoj je bio izložen nakon što je 2004. godine Muris Čičić imenovan za dekana Ekonomskog fakulteta, upućeno je ne samo Rektoratu Univerziteta nego i Helsinškom komitetu za ljudska prava, Ombudsmenima Federacije BiH, Transparency Internationalu, Uredu OSCE-a i ministru obrazovanja Kantona Sarajevo.
U spomenutom pismu, Stojanov, između ostalog, govori o tome kako je pod pritiskom aktualnog dekana Čićića morao podnijeti ostavku na mjesto glavnog urednika časopisa South-East Journal of Economics and Development, pokrenutog u saradnji sa UNDP-om, i to nakon što mu je pošlo za rukom da u redakciji časopisa okupi najpoznatije svjetske ekonomiste. Pored toga, Stojanov je, nakon Čičićevog dolaska na mjesto dekana, smijenjen sa mjesta urednika Zbornika radova Fakulteta, zatim sa mjesta rukovoditelja Postiplomskog studija organiziranog u saradnji sa Ekonomskim fakultetom iz Ljubljane. Ovim se, nažalost, oblici diskriminacije na poslu, kojoj je bio izložen, ne iscrpljuju. Zbog dovođenja u pitanje mogućnosti otkupa stana koji je kao dugogodišnji profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu zaradio, Stojanov je bio prinuđen podnijeti i tužbu protiv Fakulteta. “Dekan ukida moje angažmane na fakultetu, uskraćuje mi pravo na dom, a istovremeno traži da se nigdje ne angažiram izvan Fakulteta mada to nije u suprotnosti sa njegovim pravilima. U isto vrijeme, od izbora za dekana prije više od dvije godine, prof. dr. Muris Čičić je direktor vlastitog Instituta za ekonomska istraživanja Larive Bosnia d.o.o. sa sjedištem u Sarajevu. Dekan potpuno zanemaruje činjenicu da je prema Pravilniku o radu on u čistom sukobu interesa, a ne ja”, stoji, između ostalog u pismu profesora Stojanova upućenom gore navedenim institucijama. Pored pritisaka koji se, prema njegovom mišljenju, pojavljuju prije dvije godine kada se on osobno pojavio kao protukandidat u izboru prof. Čičića na mjesto dekana, Stojanov je kao razloge svog povlačenja naveo još i netransparentnost u radu na Fakultetu, primjenu različitih kriterija u zavisnosti od profesora na koje se odnose, profesorske honorare...
Šutnja kojom je u javnosti, nakon svega što je iznio, propraćen njegov odlazak, nažalost, pokazuje koliko su nam srozani akademski, kolegijalni, ljudski standardi!
(D.S)
Gertruda Munitić, pred odlazak iz Sarajeva, samo za “SB”
SARAJEVO JE BILO I OSTALO MOJ NEDOSANJANI SAN!
“Tužna sam, očajna sam...” To je jedna od rijetkih riječi koje je uspjela izgovoriti primadona Getruda Munitić u razgovoru za Slobodnu Bosnu. “Sarajevu sam dala sve što sam imala, talenat, energiju, ljubav. Kako mi je Sarajevo odgovorilo, ne želim govoriti jer ne vjerujem da gradska birokracija odražava duh Sarajeva i Sarajlija kad su mi dodijelili 300 maraka penzije... Previše sam lijepog u ovom gradu doživjela da bi me sa dragim ljudima posvađalo tih nesretnih 300 maraka. Gdje god bila i šta god radila, bit će to u interesu svih dobrih ljudi a takvih je najviše u mom Sarajevu.”
Gertruda Munitić, operska zvijezda
NAJDRAŽA OPERSKA PJEVAČICA JOSIPA BROZA TITA
Gertruda Munitić rođena je 1939. u Omišu a kao trogodišnjakinja sa roditeljima odlazi u Split. Otac joj je bio tenor u horu HNK Split i prvi je primijetio Gertrudin talenat. Kao čudo od djeteta, počela je pjevati u crkvenom horu, a nastupala je i u dječijim bolnicama i sirotištima. Prvi honorar od pjevanja zaradila je kao trinaestogodišnjakinja, a prvi put je u naslovnoj ulozi zablistala kao osamnaestogodišnjakinja u Maloj Floramy. Udavala se dvaput i iz prvog braka ima kćerku Anamariju.
Velike uspjehe imala je u osječkom kazalištu, ali se doselila u Sarajevo gdje su joj ponuđeni stan i stalni posao. Primadona sarajevske opere je za svoj rad nagrađivana mnogo puta: između ostalog, dobitnica je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva i nagrade 27. juli za nastupe u operama Rigoletto, Traviata, My Fair Lady i drugima. Uživala je naklonost Josipa Broza Tita i često za njega pjevala, što je godinama pokretalo tračeve da je njegova ljubavnica
ODLAZIM TAMO GDJE NE MORAM TRPJETI DA ME NEKO PONIŽAVA ČAK I NA NACIONALNOJ OSNOVI!
Više je nego zabrinjavajuća ravnodušnost koja je unutar znanstvenih krugova u Sarajevu pratila šokantnu vijest da je Dragoljub Stojanov, jedan od najuglednijih bh. ekonomista i dugogodišnji redovni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, šef Katedre za ekonomsku teoriju i politiku, podnio neopozivi otkaz na profesorsko mjesto na Ekonomskom fakultetu. Profesor Stojanov je, naime, odlučio da nakon gotovo četiri decenije rada na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, zbog ponižavanja koje je proteklih godina doživio od pojedinih novopečenih kolega (od kojih ga je jedan u nekoliko navrata nazivao čak i “četnikom”?!) napusti matičnu katedru, te profesorski angažman nastavi na Sveučilištu u Rijeci. ”Ja sam jednostavno imao izbora i smatram da je bolje nastaviti tamo gdje imam uslove koji su mi potrebni za kvalitetan rad i gdje ne moram trpjeti da me neko ponižava čak i na nacionalnoj osnovi”, kaže profesor Stojanov koji od 1969. godine radi na sarajevskom Ekonomskom fakultetu. Otkazno pismo ovog sarajevskog profesora, u kojem on navodi nekoliko vrlo jasnih primjera diskriminacije kojoj je bio izložen nakon što je 2004. godine Muris Čičić imenovan za dekana Ekonomskog fakulteta, upućeno je ne samo Rektoratu Univerziteta nego i Helsinškom komitetu za ljudska prava, Ombudsmenima Federacije BiH, Transparency Internationalu, Uredu OSCE-a i ministru obrazovanja Kantona Sarajevo.
U spomenutom pismu, Stojanov, između ostalog, govori o tome kako je pod pritiskom aktualnog dekana Čićića morao podnijeti ostavku na mjesto glavnog urednika časopisa South-East Journal of Economics and Development, pokrenutog u saradnji sa UNDP-om, i to nakon što mu je pošlo za rukom da u redakciji časopisa okupi najpoznatije svjetske ekonomiste. Pored toga, Stojanov je, nakon Čičićevog dolaska na mjesto dekana, smijenjen sa mjesta urednika Zbornika radova Fakulteta, zatim sa mjesta rukovoditelja Postiplomskog studija organiziranog u saradnji sa Ekonomskim fakultetom iz Ljubljane. Ovim se, nažalost, oblici diskriminacije na poslu, kojoj je bio izložen, ne iscrpljuju. Zbog dovođenja u pitanje mogućnosti otkupa stana koji je kao dugogodišnji profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu zaradio, Stojanov je bio prinuđen podnijeti i tužbu protiv Fakulteta. “Dekan ukida moje angažmane na fakultetu, uskraćuje mi pravo na dom, a istovremeno traži da se nigdje ne angažiram izvan Fakulteta mada to nije u suprotnosti sa njegovim pravilima. U isto vrijeme, od izbora za dekana prije više od dvije godine, prof. dr. Muris Čičić je direktor vlastitog Instituta za ekonomska istraživanja Larive Bosnia d.o.o. sa sjedištem u Sarajevu. Dekan potpuno zanemaruje činjenicu da je prema Pravilniku o radu on u čistom sukobu interesa, a ne ja”, stoji, između ostalog u pismu profesora Stojanova upućenom gore navedenim institucijama. Pored pritisaka koji se, prema njegovom mišljenju, pojavljuju prije dvije godine kada se on osobno pojavio kao protukandidat u izboru prof. Čičića na mjesto dekana, Stojanov je kao razloge svog povlačenja naveo još i netransparentnost u radu na Fakultetu, primjenu različitih kriterija u zavisnosti od profesora na koje se odnose, profesorske honorare...
Šutnja kojom je u javnosti, nakon svega što je iznio, propraćen njegov odlazak, nažalost, pokazuje koliko su nam srozani akademski, kolegijalni, ljudski standardi!
(D.S)
Gertruda Munitić, pred odlazak iz Sarajeva, samo za “SB”
SARAJEVO JE BILO I OSTALO MOJ NEDOSANJANI SAN!
“Tužna sam, očajna sam...” To je jedna od rijetkih riječi koje je uspjela izgovoriti primadona Getruda Munitić u razgovoru za Slobodnu Bosnu. “Sarajevu sam dala sve što sam imala, talenat, energiju, ljubav. Kako mi je Sarajevo odgovorilo, ne želim govoriti jer ne vjerujem da gradska birokracija odražava duh Sarajeva i Sarajlija kad su mi dodijelili 300 maraka penzije... Previše sam lijepog u ovom gradu doživjela da bi me sa dragim ljudima posvađalo tih nesretnih 300 maraka. Gdje god bila i šta god radila, bit će to u interesu svih dobrih ljudi a takvih je najviše u mom Sarajevu.”
Gertruda Munitić, operska zvijezda
NAJDRAŽA OPERSKA PJEVAČICA JOSIPA BROZA TITA
Gertruda Munitić rođena je 1939. u Omišu a kao trogodišnjakinja sa roditeljima odlazi u Split. Otac joj je bio tenor u horu HNK Split i prvi je primijetio Gertrudin talenat. Kao čudo od djeteta, počela je pjevati u crkvenom horu, a nastupala je i u dječijim bolnicama i sirotištima. Prvi honorar od pjevanja zaradila je kao trinaestogodišnjakinja, a prvi put je u naslovnoj ulozi zablistala kao osamnaestogodišnjakinja u Maloj Floramy. Udavala se dvaput i iz prvog braka ima kćerku Anamariju.
Velike uspjehe imala je u osječkom kazalištu, ali se doselila u Sarajevo gdje su joj ponuđeni stan i stalni posao. Primadona sarajevske opere je za svoj rad nagrađivana mnogo puta: između ostalog, dobitnica je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva i nagrade 27. juli za nastupe u operama Rigoletto, Traviata, My Fair Lady i drugima. Uživala je naklonost Josipa Broza Tita i često za njega pjevala, što je godinama pokretalo tračeve da je njegova ljubavnica
-
Oceania
- Posts: 309
- Joined: 20/10/2006 16:08
#192
Prije ce biti da su pobjegli od kise granata koja je istocni dio grada pretvorila u sut prah i pepeo , i Hirosima je ljepse izgledala od tzv istocnog Mostara .....Marco-x wrote:Ma nije istina. Pa ne možeš to bolje od mene znati. Ti si na osnovu novina i priča rekla - kazala stvorio sebi istini.Grom iz vedra neba wrote:
Zapadni Mostar je bio etnicki cist. Ljudi su odvedeni u logore, a Istocni je bio u okruzenju pod opsadom kao i Sarajevo od hrvatske vojske.
Sve što navodiš - bilo je toga, ali činjenica je da je dosta Srba i Muslimana ostalo i zaq vrijeme rata u Zap. Mostaru. Kako nikad nisi spomenuo, da su ama baš svi Hrvati i Srbi protjerani iz Istočnog Mostara?
-
Oceania
- Posts: 309
- Joined: 20/10/2006 16:08
#193
Nema nijednog svi su mrtvi od miliona granata koje su dosle sa strane gdje si ti kavicu ispijala i isla u kupovinu kao da se nista ne desava 200 m dalje.Ivana Orleanska wrote:Za one koji ne znaju:
prof. Behmen, brat bivšeg premijera Behmen, cijeli rat i poraće profesor na Sveučilištu u Mostaru.
Prof. Jusuf Hadžiosmanović cijeli rat i poraće direktor Gimnazije u Mostaru.
Ne mogu navesti sve, jer bi bilo predugo, navedite mi jednoga sa Univerziteta DŽ. Bijedić.
-
suncokret13
- Posts: 1255
- Joined: 11/09/2006 00:17
- Location: par stanica od kuce
- Contact:
#194
Ako su istiniti razlozi koje su naveli za njihov odlazak,onda je to stvarno zalosno.
Sarajevo je ili nije multietnicko ?
Grad tolerantnih ljudi ?
Ljudi spremnih na suzivot ?
i sare fraze : ovi su krivi,oni su krivi.... a krivci svi u zamjenicama ??
Zalosno i jadno.
Sarajevo je ili nije multietnicko ?
Grad tolerantnih ljudi ?
Ljudi spremnih na suzivot ?
i sare fraze : ovi su krivi,oni su krivi.... a krivci svi u zamjenicama ??
Zalosno i jadno.
-
jacika
- Posts: 116
- Joined: 16/04/2005 16:55
- Location: wien-tz
#195
Sram te bilo Sarajevo i jest to je sve istina,sarajevo nije vise sto je nekad bilo,bila sma prosle godine nakon 3 god.u sarajevo i nema onog osjecaja ljubavi sve je nekako ukoceno,bezveze.Bosna i Herzegovina pomalo pocinje da lici na neku rupu.Pravo mi je zao sto ove 2 uvazene licnosti odlaze.
-
tempora
- Posts: 2798
- Joined: 03/07/2002 00:00
#197
I ja takodjer pisem o osjecaju pojedinaca,samo sa druge strane-o osjecaju pojedinaca na ekskluzivno pravo na grad,drzavu,zivljenje i sl.Harrys wrote:Sto nece reci to sto si ti napisala,ni blizu.
Govorio samo o osjecaju pojedinca a ti nabrajas grupe.
ocito stvari gledamo kroz razlicitu prizmu.Sustina onog sto sam rekao je nedostatku podrske osobi kojoj je upuceno cascenje.A sto je nema nek svak upita sam sebe.
Imas i ti prilku svakodnevno na ovom forumu jer vidim da sebe smatras pobornikom demokratije,multikulture i multietnicnosti.
Ta cinicna ilustracija ekskluzivnog prava je ( za mene barem) dokaz, o pomanjkanju ili nestajanju civilne solidarnosti.( o kojoj smo vec jednom govorili)
Pa ako kroz tu prizmu sagledamo temu, onda se namece misao da pomanjkanje civilne solidarnosti gradjana nije vezano samo za nacionalno pitanje vec za sve ostale segmente postojanja.
A taj problem zive svi veci gradovi Evrope sa tom razlikom sto je u Sarajevu fokus nacionalno pitanje-izazvano tj ubrzano ratom i poslijeratnim zbivanjima.
Ne, ne smatram se ja pobornikom demokratije, multikulture niti multieticnosti-niti se nalazim u tim institucionaliziranim terminologijama. Ja sam mozda vise transnacionalista, sto mi (srecom) omogucava ili nalaze, da civilnu solidarnosti vidim sa "obje" strane i da kroz istu ( barem pokusam priznati)priznajem drukcije i drugoga.
Iako zalim za tim sto su gospoda odlucila otici, smatram da je licemjerno od istoga praviti "multikulturnu dramu" kada iz grada svakodnevno odlaze i mali i veliki ljudi, svih nacija i svih profila iz raznih razloga. I tek kada odu, onda se o njima prica u iskljucivostima.
Na kraju krajeva, sta podrazumijeva ta multikultura.Da Gertruda ne ode iz grada i da to bude dokaz o suzivotu. Da se nadmudrujemo ciframa o manjinama koje zive tu pored nas? Da brojimo crkve i dzamije, nosnje, nacine izrazavanja i ispoljavanje obicaja, registarskim tablicama susjednih nam drzava-pa da se dicimo nasim umjecem zivljenja?
Zar "multikultura" podrazumijeva samo suzivot nacije?
A ne trpi razlicitost-u bilo kojem segmentu? Koja mi se cini ipak najvise gubi kada je pitanje "dizanja glasa" pojedinca o pojedincu!
Taj glas nedostaje upravo zbog pomanjkanja civilne solidarnosti, koja se gubi ne samo u Sarajevu, vec u svim gradovima Evope a mozda i svijeta. Ne cujem recimo,da se pojedinci priznati ili manje priznati bune nad "mjerama" grada Rotterdama da onemoguci nastanjivanje stranaca u gradu.Pa zbog istoga postoje "uslovi" koje neko treba ispuniti da bi bio "pozeljan" sugradjanin grada.Niko ne dize glas za tamnoputu djecu kojoj nije dozvoljen pristup u kafice ili pokrivenu zenu kojoj se odbija radno mjesto.
Bitka o "gradjanstvu" u Sarajevu se vodi samo kroz nacionalnu prizmu u kojoj svi ustajemo na noge i bunimo se, uvrijdjeni i spremni da odjednom dokazemo istinu ili zabludu.A to sto se Gertruda zali na 300 maraka penzije i sto su u slucaju gospodina Stojanova "srozani akademski,ljudski i kolegijalni standardi" to je manje bitna pozadina jer zaboga zna se gdje smo najtanji-u nacionalnim potrazivanjima.
Kada se redovi pred ambasadama u Sarajevu znatno smanje, kada pjesaci na ulicama bez bojazni zakoracaju,kada se poslovi ne budu dobijali po nacionalnoj osnovi,kada se trotoari oslobode od bespravno izgradjenih stepenica ili stubova kao dokaz privatne svojine,kada se manje budemo bojali lokalnih kabadahija, kada nam prodavacica u posluzi prestane zabijati nos u novcanik i pocnemo postivati crtu razmaka u redu.Kada shvatimo da ni ime, ni prezime, porijeklo, imovinsko stanje, snaga i rijecitost ne smiju biti pravilo za zivljenje i kada u javnom dijelu zivljenja postanemo podnosljiviji jedni za druge ( znaci da moze i precutno-bez dizanja glasa) tek onda ima nade za nas.
-
manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#198
Dobro artikulirano viđenje odlaska 
, jedino me zanima da li će rektorat reagirati na navode dr. Stojanova i ispitati šta se tačno desilo.
Sve vrijeme agresije dr.Stojanov je proveo kao pripadnik ARBiH.
Vjerovatno da neće.
, jedino me zanima da li će rektorat reagirati na navode dr. Stojanova i ispitati šta se tačno desilo.Sve vrijeme agresije dr.Stojanov je proveo kao pripadnik ARBiH.
Vjerovatno da neće.-
zzzzz
- Posts: 2053
- Joined: 27/05/2004 22:30
#200
Fino receno tempora, vecina na forumu ljudskim pravima pristupa selektivno, dok se na jednoj temi zali zbog odlaska Gertrude, na drugoj temi se zalaze za protjerivanje svih "mudzahedina"......i obratno.tempora wrote:
I ja takodjer pisem o osjecaju pojedinaca,samo sa druge strane-o osjecaju pojedinaca na ekskluzivno pravo na grad,drzavu,zivljenje i sl.
Ta cinicna ilustracija ekskluzivnog prava je ( za mene barem) dokaz, o pomanjkanju ili nestajanju civilne solidarnosti.( o kojoj smo vec jednom govorili)
Pa ako kroz tu prizmu sagledamo temu, onda se namece misao da pomanjkanje civilne solidarnosti gradjana nije vezano samo za nacionalno pitanje vec za sve ostale segmente postojanja.
A taj problem zive svi veci gradovi Evrope sa tom razlikom sto je u Sarajevu fokus nacionalno pitanje-izazvano tj ubrzano ratom i poslijeratnim zbivanjima.
Ne, ne smatram se ja pobornikom demokratije, multikulture niti multieticnosti-niti se nalazim u tim institucionaliziranim terminologijama. Ja sam mozda vise transnacionalista, sto mi (srecom) omogucava ili nalaze, da civilnu solidarnosti vidim sa "obje" strane i da kroz istu ( barem pokusam priznati)priznajem drukcije i drugoga.
Iako zalim za tim sto su gospoda odlucila otici, smatram da je licemjerno od istoga praviti "multikulturnu dramu" kada iz grada svakodnevno odlaze i mali i veliki ljudi, svih nacija i svih profila iz raznih razloga. I tek kada odu, onda se o njima prica u iskljucivostima.
Na kraju krajeva, sta podrazumijeva ta multikultura.Da Gertruda ne ode iz grada i da to bude dokaz o suzivotu. Da se nadmudrujemo ciframa o manjinama koje zive tu pored nas? Da brojimo crkve i dzamije, nosnje, nacine izrazavanja i ispoljavanje obicaja, registarskim tablicama susjednih nam drzava-pa da se dicimo nasim umjecem zivljenja?
Zar "multikultura" podrazumijeva samo suzivot nacije?
A ne trpi razlicitost-u bilo kojem segmentu? Koja mi se cini ipak najvise gubi kada je pitanje "dizanja glasa" pojedinca o pojedincu!
Taj glas nedostaje upravo zbog pomanjkanja civilne solidarnosti, koja se gubi ne samo u Sarajevu, vec u svim gradovima Evope a mozda i svijeta. Ne cujem recimo,da se pojedinci priznati ili manje priznati bune nad "mjerama" grada Rotterdama da onemoguci nastanjivanje stranaca u gradu.Pa zbog istoga postoje "uslovi" koje neko treba ispuniti da bi bio "pozeljan" sugradjanin grada.Niko ne dize glas za tamnoputu djecu kojoj nije dozvoljen pristup u kafice ili pokrivenu zenu kojoj se odbija radno mjesto.
Bitka o "gradjanstvu" u Sarajevu se vodi samo kroz nacionalnu prizmu u kojoj svi ustajemo na noge i bunimo se, uvrijdjeni i spremni da odjednom dokazemo istinu ili zabludu.A to sto se Gertruda zali na 300 maraka penzije i sto su u slucaju gospodina Stojanova "srozani akademski,ljudski i kolegijalni standardi" to je manje bitna pozadina jer zaboga zna se gdje smo najtanji-u nacionalnim potrazivanjima.
Kada se redovi pred ambasadama u Sarajevu znatno smanje, kada pjesaci na ulicama bez bojazni zakoracaju,kada se poslovi ne budu dobijali po nacionalnoj osnovi,kada se trotoari oslobode od bespravno izgradjenih stepenica ili stubova kao dokaz privatne svojine,kada se manje budemo bojali lokalnih kabadahija, kada nam prodavacica u posluzi prestane zabijati nos u novcanik i pocnemo postivati crtu razmaka u redu.Kada shvatimo da ni ime, ni prezime, porijeklo, imovinsko stanje, snaga i rijecitost ne smiju biti pravilo za zivljenje i kada u javnom dijelu zivljenja postanemo podnosljiviji jedni za druge ( znaci da moze i precutno-bez dizanja glasa) tek onda ima nade za nas.