bome, jest navaliii

evo sto sam ja isceprkao o banu yebo ga ban vise - de me ostavi na miru, joleee

i jos da dodam da sam napisao da sam cuo da mu je tu mjesto pogibije
Na putu izmedju Velike Kladuše i sela Donja Slapnica, u selu Podzvizd, nalazi se mala krajiška piramida koja je ustvari vrijedan povijesni spomenik i svjedoci o pobjedi Krajišnika u bitki s vojskom koju je predvodio ban Josip Jelacic. Spomenik je od zaborava i propadanja sacuvao mještanin Zaro Hušidic koji danas zivi u SAD-u. “Prema usmenim predajama i sacuvanim pismenim dokumentima, spomenik je podignut krajiškim vojnicima koji su 1845. pobijedili 1200 graničara pod zapovjedništvom tadašnjeg pukovnika Jelacica, kasnijeg bana Hrvatske”, kaze Hušidic i dodaje kako je godinama spomenik propadao na mocvarnom tlu ispod jednog brezuljka.
“Ne zaboravi me”
Hušidic ga je odlucio spasiti od totalnog nestanka buduci da se nitko iz nadleznih drzavnih institucija nije zainteresirao za njegovo ocuvanje. “Ove godine u Chicagu smo osnovali fondaciju simbolicnog naziva “Ne zaboravi me” kojoj je cilj ocuvati slicne kulturno-povijesne spomenike u Velikoj Kladuši”, istaknuo je Hušidic dodavši da su na inicijativu njegove obitelji vlasti Velike Kladuše od razbacanih kamenih gromada ponovno obnovile mali krajiški piramidalni spomenik, visok oko tri metra, i tako sacuvale ovo vrijedno povijesno obiljezje.
Volja krutog Krajišnika
“Ovaj spomenik nije ni za kakvo hvalisanje, nego je simbol davne povijesti”, istaknuo je Esad Šabanagic iz Velike Kladuše i dodao kako Krajišniku mozeš uzeti imanje, novac, ali konja, zenu i njegovu ponosnu povijest nitko ne smije dirati. “Ako si to taknuo, taknuo si osinje gnijezdo. E, to ti je pravi Krajišnik, ali takvih je danas malo, jer od nekada krutog Krajišnika ostade samo kruta volja za ocuvanjem onoga što je povijesno vrijedno”, kazao je Šabanagic i dodao kako u tu povijesnu vrijednost spada i ovo spomen-obiljezje koje Krajišnici zovu “krajputaš”.
Clanak prenesen iz Dnevnog Lista, autora Rusmira Karata
PIRAMIDA
“Spomenik u selu Dabravine, koji su podigli Podzvizđani u znak trajnog sjećanja na pobjedu nad pukovnikom – kasnijim banom Jelačićem.”
Spomenik, koji se i danas nalazi u selu Dubravine, u močvarnom predjelu, s lijeve strane ceste Kladuša – Vrnograč, koji je još dobro očuvan, podignut je, navodno, kao trajno obilježenje pobjede nad Jelačićem. Na ovom spomeniku, sastavljenom od dvije kamene prikraćene piramide, ne postoje pismeni tragovi, koji bi to i potvrdili. Postoji jedino na gornjoj prikraćenoj piramidi, na strani do puta Kladuša – Vrnograč, prikriven slojem mahovine kakvu močvarno tlo donosi, jedan crtež koji nalikuje na tlocrt utvrde u čijoj sredini je peterokut. Osim toga, u bečkom Kriegsarchivu, u fondu >>Memoire<<, nalazi se pjesma >>Jelačićijada<< u kojoj se ismijava Jelačićev ambiciozni pohod na Podzvizd.
Aleksandar Aco Ravlić
“Velika Kladuša kroz stoljeća”
PODZVIZD
**Brdo na kojem je grad podignut nije osobito visoko, izuzev na strani ka Podzvizdskom križu. Ulazi zacijelo, u red najstarijih gradova u Bosni. Stručnjaci su, naime, po izgledu visokog tornja svrstali ovu utvrdu među najstarije srednjevjekovne građevine. Ta kula bila je visoka 12 metara, a imala je promjer 15 m. U početku je bila okrugla oblika, ali je kasnijim pojačanjem zidova postala dvanaesterokutna. I ulaz u ovu kulu je bio 4 m iznad zemlje, pa se i nju moglo ući jedino uz pomoć ljestava, čime je pojačavana sigurnost branitelja. Pod okruglom sobom u vrhu kule nalazio se tijesan bunar, koji je, po uzoru na tadašnje potrebe, bio i tamnica i spremnište hrane. Iz te poveće prostorije moglo se na vrh kule, koje su imale puškarnice ili prozorčiće. >>Cijela konstrukcija te kule tako je starinska da njen osnutak valja pripisati u 13. vijeku, a moguće je da ga je pleme Krešćićko sazidalo nakon provable Tatara<< -- bilo je to još prije 80 godina mišljenje dr Ćire Truhelke.
Ova stara kula opasana je eliptičkim smjerom zidom-bedemom pa je tako stari grad Podzvizd dobio jajolik oblik zašiljen na jednoj strani. Na jednoj strani je sagrađena mala džamija, a dograđena je bila i stražara. Bila je uz grad podignuta i tzv. Pašića kula, a sa protivne strane jedna prostranija zgrada, koja je služila kao stan zapovjednika utvrde.
Na Podzvidskom gradu su zamjetna tri građevna razdoblja. Najstarijem pripada središnja utvrda, mlađem razdoblju pripada restauracija te kule. Dok je najmlađa građevina tzv. Pašića kula.
**Podzvizd i Vrnograč imaju u svojim istorijatima upisane istovjetne godine što kazuje da su njihovi žitelji zajednički i istodobno prolazili kroz nevolje. Turske čete u nekoliko navrata su, naime, imanje Krešćića porobile i popalile (1553. I 1558.), zatim su oba grada istodobno imala straže o trošku Krajiške uprave, da bi 1563. Vrnograč držao Zrinski, a Podzvizd plemić Mikulić, uz napomenu da je u Vrnograču, osim 50 stražara o trošku Krajiške uprave bilo još stotinu konjanika Nikole Zrinskog. Turci su 1577. po drugi put osvojili Vrnograč, da bi ga već u idućoj godini napustili pod pritiskom Kevenhüllerove vojne. No, kako su Podzvizdu i Vrnograču obližnji gradovi: Gvozdansko, Bojna i Zrin pali u ruke turskih osvajača, to je ratno vijeće u Gradcu odlučilo da se oba ova grada razore. Podzvizd je godinama bio pust, a Vrnograč su popravili i zaposjeli Turci. S odlukom gradačkog vijeća da se poruše gradovi Podzvizd i Vrnograč prestalo je raseljavanje plemića iz plemena Krešćića od kojih su neki stigli i u mosonjsku županiju u Mađarskoj. Kako su Krešćići najznamenitiji bio Ivan Ljubić, koji je bio >>vrlo učen i klasično naobražen svećenik; izučio je visoke škole i stekao naslov magistra slobodnih vještina, filozofije i bogoslovije (magistar liberarum artiam, philosophiaae et sacrae theologiae). Kralj ga Ferdinand imenova kanonikom u Vratislaviji (>>ambarum ecclesiarum). Čudo je svakako, kako je taj Hrvat u ono doba (prije 1561) dopro daleku Slezku i tamo stekao tako odličnu crkvenu službu<< (R. Lopašić). Za njega se zna da je napisao i dvije knjižice (jednu nakon pada Sigeta i pogibije Nikole Zrinskog – 1566), ali je međutim, njegovo djelo ipak ostalo nedovoljno poznato. Kada su turci 1636. godine popravili Kladušu, zaposjeli su i popravili Podzvizd i Vrnograc. Bitke, međutim, pod ovim gradovima nisu prestale. Iako je bilo kraćih razdoblja kad u ovim gradovima posade ne držase Turci, može se reći da su oba grada od 1670. godine do kraja turske okupacije bili u turskim rukama. Ipak, valja spomenuti da je 1696. ban Baćan dugo opsjedao Vrnograč, ali su svi juriši njegovih četa bili uzaludni, iako su hrvatski vojnici hrabro jurišali, jer su debeli zidovi grada i odvaznost branitelja onemogućili prodor u grad. Vrnograč su ipak osvojili zahvaljujući upornoj topovskoj vatri po zidovima grada, koje su porušili i jer branitelji ostadoše bez vode. Međutim, Vrnograč je ponovo ubrzo bio u turskim rukama – po osnovi odredbi Karlovačkog mira.
Aleksandar Aco Ravlić
“Velika Kladuša kroz stoljeća”