Mevlana Dželaludin Rumi

[fatamorgana]

"Sa Igmana pogledat je lijepo",

[VeriBizi]

"Sa Igmana pogledat je lijepo",

samo ti mene zezaj prokljuviću ja bit kad-tad

[fatamorgana]

"Sa Igmana pogledat je lijepo",

samo ti mene zezaj prokljuviću ja bit kad-tad

E baš bi to volio da vidim!

[VeriBizi]

"Sa Igmana pogledat je lijepo",

samo ti mene zezaj prokljuviću ja bit kad-tad

E baš bi to volio da vidim!

Onda gledaj lafčino

[fatamorgana]

Ko' da gledam,

[VeriBizi]

Ko' da gledam,

[fatamorgana]

Budizam pak kaže da u svakom ljudskom biću postoji priroda Bude, ohrabrujuće, zar ne,

Pa jest', utješno zvuči ... mada kad pogledaš malo oko sebe ... ne djeluje tako.

U pravu si, najčešće ne djeluje tako zato što mi u svakodnevnom životu, u raznoraznim životnim situacijama koje
nisu često daleko od puke borbe za opstanak manifestujemo određena vitalna stanja koja naizgled nemaju ništa
zajedničko sa (u nama urođenom) prirodom Bude.

Da bi mogli prepoznati prirodu Bude u drugima potrebno je da je prvo, vrlo konkretno, realno, stvarno manifestujemo u sebi, pa ćemo tek onda biti u stanju da je prepoznamo i u drugima ili eventualno čak da pomognemo i drugima da i oni
u vlastitom životu manifestuju, ispolje prirodu Bude,

[VeriBizi]

Znaš li koga da istjeruje zlo, a utjeruje dobro?

Možda sam pesimistična, ali posmatram često svijet oko sebe i nekako mi se čini da ljudi više naginju ka onom suprotnom od prirode Bude ili gore pomenutog „bisera“, čak i onda kada ih ništa ne košta da djeluju ispravno , ni onda kada nije potreban veliki napor, odricanje ili žrtva da se uradi dobro djelo ili ostvari neki humaniji vid povezanosti sa drugim ljudskim bićem. Vjerujem da si i sam svjedočio situacijama kada ljudi nabasaju na nekoga povrijeđenog, bolesnog, uplakanog, gladnog kako sjedi/leži na ulici, dobro ga/je odmjere i samo prođu kraj te osobe, bez pokušaja da pomognu ili da bar upitaju treba li pomoći. Negdje sam pročitala da će samo jedna od petnaest osoba pozitivno reagovati u takvim situacijama.

Ako u svakom ljudskom biću postoji priroda Bude, zar onda ne bi neka instinktivna, podsvjesna, reakcija bila upravo ta da pomognemo drugom biću koje pati, koje je u nevolji, a ne da se ogradimo od svega što nas lično, najdirektnije, ne dotiče i ne ugrožava?
A da ne pričamo o situacijama u kojima treba zakoračiti iz svoje zone komfora, pokazati hrabrost, rizikovati nešto – čak i vlastiti život. Koliko znaš ljudi koji su spremni uraditi takav nesebičan gest?

Ili, recimo, kako će čovjek koji je dobar, osviješten, human, pun ljubavi pomoći pojedincu koji napadne dijete na ulici, otme mu 10 KM, mobitel i još ga pride bocne čakijicom u neki od vitalnih organa. Uradio je to jednom, dvaput, uradiće to još 100 puta ako mu se pruži prilika. Kada bismo tog pojedinca oslobodili ignorancije, pohlepe, straha, sujete, potrebe da bude prihvaćen i dio grupe i još ko zna čega ... onda bi, možda, bilo moguće vidjeti Budu, ili bar njegove obrise, u toj osobi. Ali to je misija koja zahtijeva nesebičnu, možda čak i cjeloživotnu, posvećenost tome da takav devijantan um i ego slomiš i iščeprkaš Budu ispod brda taloga. I tada je pitanje da li bi uspio, ne zbog toga što nemaš želju ili volju, nego zbog toga što gledate svijet kroz različite prizme: ti njega vidiš kao potencijalnog Budu koji ima mrenu na očima, a on tebe vidi kao budalu, naivčinu, beskičmenjaka, nekoga ko je najniža karika u lancu ishrane, i ima poriv da te satre. I vjerovatno će se upravo to i desiti.

Možda sam suviše uprostila stvari stavljajući ih u kontekst svakodnevnice, ali vjerujem da si shvatio šta sam željela reći. Teorija zvuči odlično, ali kako je primijeniti u praksI?

Nego, da ne začatavamo, ipak je ovo tema o Rumiju ... a sa ovim možemo nastaviti na nekoj drugoj, prikladnijoj temi ... ako ćemo nastavljat'.

[VeriBizi]

„Ljudski je duh skriven, nesaznatljiv. Riječima našim i postupcima mi otkrivamo nutarnju prirodu njegove biti.
Bit je toga duha nepromjenjiva, ali njezin izraz – naše riječi i djela – prolazne su i podložne mijeni.
Naša molitva, duhovne bitke, post, sve je prolazno, ali duh koji ih potiče, traje zauvijek.
Duh čovjeka brusio je i kušao sebe na kamenu kušaču božanske zapovijedi.“
Rumi

[fatamorgana]

„Ljudski je duh skriven, nesaznatljiv. Riječima našim i postupcima mi otkrivamo nutarnju prirodu njegove biti.
Bit je toga duha nepromjenjiva, ali njezin izraz – naše riječi i djela – prolazne su i podložne mijeni.
Naša molitva, duhovne bitke, post, sve je prolazno, ali duh koji ih potiče, traje zauvijek.
Duh čovjeka brusio je i kušao sebe na kamenu kušaču božanske zapovijedi.“
Rumi

Evo upravo ovaj tvoj post je jednim dijelom odgovor na neka od pitanja koja si s pravom postavila a za ostalo
kad smislim lijepe odgovore pa napišem,

[arzuhal]

Jednom prilikom, imam jedne džamije, spreman da započne namaz, okrene se i ugleda Mevlanu Dželaludina u jednom safu. Odmah se izmaknu, iz obzira, i zatraži da Mevlana preuzme mjesto imama za namaz. Mevlana je odbijao, ali je imam bio uporan.
Na kraju, pristao je.
Kada je počeo na kijamu da uči, suze su potekle obrazima. Stao je pred Njega.
Izgubio je pojam o vremenu, nije znao koliko je dugo učio.
Kada je završio sa namazom i okrenuo se, nikog više nije bilo, pored onako pune džamije, osim njega. Ljudi su, u neko doba, prekidali namaz i odlazili kući, niko nije mogao izdržati toliko...

Poslije je Mevlana rekao imamu: ''Ne nudi mi više...''

[VeriBizi]

Religija Ljubavi nadilazi sve druge religije;
onima koji vole, Bog je jedina vjera, jedina vjeroispovijest.

[wild roses]

‎Mjesec sija u tami, a pas ne zna drugo do lajati. Je li mjesec za to kriv?
Takva je priroda psa, mjesečina obasjava svod, a pas je tek jedno isparenje zemlje.

[lilla7]

Pretjerivanje u potrebi jednog određenog načina odijevanja, namrgođenosti i uozbiljenja
samo su zastori kojima svoje neznanje prikrivaju neznalice kojima je ovaj svijet učvrstio
pozicije. Pouzdaj se u vjernika makar i ne bio tvoje vjere, a nipošto se ne pouzdaj u
lakomislenog čovjeka makar se predstavljao da je od sljedbenika tvoje vjere.

[LovableF34]

I svjetlo i sjena jedan su ples Ljubavi iste
Isti život prožima neprozirne i vode bistre
Okreni se oko sebe, pa pred prizorom stani
Gdje god se okreneš-okren'o si se Božijoj strani
Ljubav nema razloga, ona je vidikovac Božijih tajni
Zaljubljeni i voljenje spojeni su i bezvremeni
Okreni se oko sebe, pa se svakoj strani okreni
Mogu se usuditi da pokušam ljubav opisati
Ali, kad ju vidim, kako ću disati
Kad ju doživim, ostanem bez riječi
Učini me bespomoćnim, misao svaku lako spriječi
Papir mi isklizne, a olovku prelomi
Iz nizine robovanja, iz uzvišene blizine zaljubljenih
Gore, dole, lijevo ili desno, sve-svejedno mi
Na neopisivom mjestu, u trenutku vječnu
U kom se Ljubav, Voljeni i onaj što voli sreću

[Kindzadza]

Da li je istina da je na Mevlanijevoj dzenazi svirala muzika, i ako jeste, koja vrsta muzike?

Jos nista od njegovih dela citao nisam, pa vas molim da me uputite na koji naslov.

[fatamorgana]

Da li je istina da je na Mevlanijevoj dzenazi svirala muzika, i ako jeste koja, vrsta muzike?

Jos nista od njegovih dela citao nisam, pa vas molim da me uputite na koji naslov.

http://en.wikipedia.org/wiki/Rumi

[Richard Wagner]

Moj omiljeni njegov gazel:

Šta da činim, muslimani? Samog sebe više ne znam,
nit' sam židov nit' kršćanin, nit' štujem vatru nit' sam musliman

Nit' sam istoka niti sa zapada, nisam s kopna, nisam s mora,
sa ovog svijeta sigurno nisam, a nebeske sfere nisu mi stan

Nisam od zemlje, nisam od vode, nisam od vatre, nisam od zraka,
nisam nebeski, zemaljski nisam, postojim a k'o da i ne bivam

Iz Indije nisam, nisam iz Kine, niti sam iz Bagdada niti Saksina,
nisam iz kraljevstva iračkoga, a dom mi nije ni Horasan

Ni s ovog ni s onog nisam svijeta, nisam iz Vrta, nisam iz Ognja,
nisam od Adema, nisam od Have, moj nije Firdevs niti Ridvan

Bezmjernost je moje mjesto, neoznačenost moj je znak,
šta će mi tijelo, šta li duša, Duši svih duša sam pokoran

(prevod M. Kodrića)

[LovableF34]

savršeno

[fatamorgana]

savršeno

Ne bi ni ja bolje napiso',

[LovableF34]

nećemo sad pretjerivat'

[Richard Wagner]

probajte se igrati sa gazelima...

[fatamorgana]

nećemo sad pretjerivat'

stjedo' reć prepiso,

[LovableF34]

Razum je nemoćan u izražavanju Ljubavi.
Jedino je Ljubav sposobna da objelodani
istinu o Ljubavi i o stanju Zaljubljenika.
Put naših proroka je put Istine.
Ako hoćeš da živiš, umri u Ljubavi;
umri u Ljubavi ako želiš da ostaneš u životu.

[wirbelbet]

je li čitao ko praznu Rumijevu knjigu?

najbolja