Zivcho wrote:Kako sakriti prevaru i nevjeru - to ne znam. Vjerovali ili ne nikada nisam varao (sram me bilo

).
Posljednje dvije veze su mi se neslavno zavrsile

bas radi prevare, nevjere i lazi. Posljednja friska...jos se "pusi".
Vjerovatno je razlog u meni. Il' mi je mali ili sam dosadan ili ....ne znam.
Ljubomoran jesam, to stoji ali nista strasno...sve u granicama.
Posljednjih dana postavljam sebi milion pitanja...tacnije samo jedno pitanje u milion verzija - zasto biti nevjeran i zasto lagati?
Zar se ne moze fino reci "hej, ne valjas...odjebi nasla sam boljeg i gotovo".
I tada bi ona napravila isti efekat...ja bih ostao povrijedjen, utucen i razocaran koliko njom toliko i samim sobom. Ali mislio bih da je posteno od nje da mi je to rekla "u lice".
A ne ovako...kao u primjeru moje zadnje "veze" koja je trajala pa skoro godinu dana. Sve je fino, bajno i sjajno. "Volimo se" grlimo i ljubimo da bi jednoga dana sasvim slucajno taj neki drugi pozalio se prijateljima kako ga je ona "ostavila" zbog mene. Hej...ostavila ga zbog mene sa kojim je vec u vezi
I ranije sam sumnjao (ljubomora je ipak nekad opravdana), ali mi je ona govorila da "lupam i da je vrijedjam time sto mislim da je ona takva" te sam to ipak ostavljao po strani. Volio sam je, jebiga...i vjerovao joj.
Medjutim, kada je glas "razocaranog ljubavnika" doslo do mene, pod pritiskom (ne batinama

) mi je priznala da je ipak imala nesto sa njim.
Oprostio sam joj jer (vratimo se na pocetak komentara) vjerovatno u svemu tome ima i moje krivnje - nisam bio dovoljno dobar, ali nazalost...ja ne mogu dati vise.
Oprostio jesam - zaboraviti necu nikada.
Istina zna da zaboli - nevjerovatno zaboli.
Ali nevjera...to je ono sto te bukvalno tjera da prokrvaris u dusi. Zbog cega biti tako sebican i zbog tog minuta prividne srece i zadovoljstva raniti nekoga duboko u dusu...
Samo pravi maheri znaju prikriti nevjeru i laz, a takvih je veoma malo.