Forum Klix.ba

Chmoljo wrote: ↑18/10/2022 10:19 za mene su mislili dasam fin. pa sam pofino oterso nekoliko puta, pa sada kada me određeni nešto pitaju, vidim da igraju oko mene.

i meni drago. jer me neće jebavati za svaku sitnicu.

a počesto znam imati i zloban komentar kad i ova kolegica krene truniti, pa lijepo aterira samo je bitno da ljudi ne misle da si fin. nego da ćeš praviti frku ako te krenu jebavati.

tada budeš puno mirniji.

medvjed23 wrote: ↑18/10/2022 14:32 Sviđalo se to nama ili ne, na posao otpada dobar dio ljudskog života. Zato je jako važno rad učiniti prijatnim te na radnom mjestu izgraditi lijepu atmosferu. Ja se zaista svakodnevno trudim da stvari poguram u tom smjeru. Od dolaska na posao pa do samog kraja radnog vremena kolege uveseljavam raznim pričama iz svog nadasve zanimljivog života. Tako stvaram ugođaj u kojem svi rade sa zadovoljstvom. Srećom, u takvim aktivnostima nisam usamljen. Sve kolege, bez izuzetka, daju svoj doprinos; neko manji, neko veći. Ovaj jedan zna satima pričati sa mnom, naglašavajući kako voli svoj posao (iako mu s vremena na vrijeme teško padaju distrakcije koje ga dovode do suza i zbog kojih se planira žaliti nadređenim - u tom slučaju ja mu brzo skrenem misli sa nevolja, pričajući mu nadugo i naširoko o svojoj kolekciji poetskih zbirki). Ovaj drugi, sa širokim osmijehom (čudan neki osmijeh, pri kojem se zubi zarivaju u usne, ranjavajući ih), razdragano dobacuje: da, aha, jest, dobro si... Ovaj treći, pun vedrine, ljubazno kima glavom. Itd. Itd. Uglavnom, svako učestvuje na neki svoj, uvijek divan način i svi smo dio jednog složnog i sretnog radnog kolektiva! <3

Snake Eyes wrote: ↑18/10/2022 16:15

Chmoljo wrote: ↑18/10/2022 10:19 za mene su mislili dasam fin. pa sam pofino oterso nekoliko puta, pa sada kada me određeni nešto pitaju, vidim da igraju oko mene.

i meni drago. jer me neće jebavati za svaku sitnicu.

a počesto znam imati i zloban komentar kad i ova kolegica krene truniti, pa lijepo aterira samo je bitno da ljudi ne misle da si fin. nego da ćeš praviti frku ako te krenu jebavati.

tada budeš puno mirniji.

I tako cedrdeset godina...i tko si na kraju? Onaj kojeg si glumio.

medvjed23 wrote: ↑18/10/2022 14:32 Sviđalo se to nama ili ne, na posao otpada dobar dio ljudskog života. Zato je jako važno rad učiniti prijatnim te na radnom mjestu izgraditi lijepu atmosferu. Ja se zaista svakodnevno trudim da stvari poguram u tom smjeru. Od dolaska na posao pa do samog kraja radnog vremena kolege uveseljavam raznim pričama iz svog nadasve zanimljivog života. Tako stvaram ugođaj u kojem svi rade sa zadovoljstvom. Srećom, u takvim aktivnostima nisam usamljen. Sve kolege, bez izuzetka, daju svoj doprinos; neko manji, neko veći. Ovaj jedan zna satima pričati sa mnom, naglašavajući kako voli svoj posao (iako mu s vremena na vrijeme teško padaju distrakcije koje ga dovode do suza i zbog kojih se planira žaliti nadređenim - u tom slučaju ja mu brzo skrenem misli sa nevolja, pričajući mu nadugo i naširoko o svojoj kolekciji poetskih zbirki). Ovaj drugi, sa širokim osmijehom (čudan neki osmijeh, pri kojem se zubi zarivaju u usne, ranjavajući ih), razdragano dobacuje: da, aha, jest, dobro si... Ovaj treći, pun vedrine, ljubazno kima glavom. Itd. Itd. Uglavnom, svako učestvuje na neki svoj, uvijek divan način i svi smo dio jednog složnog i sretnog radnog kolektiva! <3

¤ jelena ¤ wrote: ↑18/10/2022 19:42

Ko čita medu godinama na forumu

taj i ne zna šta je Prozac...
dok ne izgugla.

¤ jelena ¤ wrote: ↑18/10/2022 19:07

medvjed23 wrote: ↑18/10/2022 14:32 Sviđalo se to nama ili ne, na posao otpada dobar dio ljudskog života. Zato je jako važno rad učiniti prijatnim te na radnom mjestu izgraditi lijepu atmosferu. Ja se zaista svakodnevno trudim da stvari poguram u tom smjeru. Od dolaska na posao pa do samog kraja radnog vremena kolege uveseljavam raznim pričama iz svog nadasve zanimljivog života. Tako stvaram ugođaj u kojem svi rade sa zadovoljstvom. Srećom, u takvim aktivnostima nisam usamljen. Sve kolege, bez izuzetka, daju svoj doprinos; neko manji, neko veći. Ovaj jedan zna satima pričati sa mnom, naglašavajući kako voli svoj posao (iako mu s vremena na vrijeme teško padaju distrakcije koje ga dovode do suza i zbog kojih se planira žaliti nadređenim - u tom slučaju ja mu brzo skrenem misli sa nevolja, pričajući mu nadugo i naširoko o svojoj kolekciji poetskih zbirki). Ovaj drugi, sa širokim osmijehom (čudan neki osmijeh, pri kojem se zubi zarivaju u usne, ranjavajući ih), razdragano dobacuje: da, aha, jest, dobro si... Ovaj treći, pun vedrine, ljubazno kima glavom. Itd. Itd. Uglavnom, svako učestvuje na neki svoj, uvijek divan način i svi smo dio jednog složnog i sretnog radnog kolektiva! <3

Sati slobodnog vremena, provedeni van jednog ovakvog radnog mjesta, sigurno su dugi i sumorni....

medvjed23 wrote: ↑18/10/2022 21:43

¤ jelena ¤ wrote: ↑18/10/2022 19:07



Sati slobodnog vremena, provedeni van jednog ovakvog radnog mjesta, sigurno su dugi i sumorni....

Jasno. Ti sati su zaista otužni, prazni... Al zato radni sati - oni su istinski čarobni! I tu čaroliju kolege znaju cijeniti, duboko su zahvalni na njoj. Pa ih tako na kraju svakog radnog dana možeš čuti kako, uzdišući od sreće, kažu: hvala Bogu...

Bez ironije. Važno je biti fin. To je ljudska dužnost. Moral nam to nalaže. Međutim, važno je i znati postaviti granice. Neki ljudi nemaju mjeru i mora im se pokazati gdje im je mjesto. Jedno je biti kolegijalan, drugo je biti pravljen budalom. Ja sam tih, nesklon konfliktu. Al par puta sam, ne želeći biti pravljen budalom, dreknuo i posvađao se I opet ću, ako ne bude druge. Kad finoća ne pomaže, agresivnost može biti od koristi i presjeći loše stvari.

¤ jelena ¤ wrote: ↑18/10/2022 19:42

Ko čita medu godinama na forumu

taj i ne zna šta je Prozac...
dok ne izgugla.

Ateista wrote: ↑18/10/2022 22:23 Ne znam jeli imam srece da ne naletim na tako napadne ljude, ili je do mene da nekako drugi osjete da nisam za suplju pricu, ali nikad nisam imao problema te prirode. Popricam sa kolegama, sa nekim manje sa nekim vise, ali nikad nisam imao problem da me neko pegla. Ako i udjem sa nekim u duzu pricu, to je nesto sto i meni i drugoj osobi bude zanimljivo.
Ima par njih sa kojima nikako ne pricam, odnosno jedno od njih vise ne radi tu a drugo radi, ali to su skroz drugi razlozi, kad neko ispadne supak par puta ja ih precrtam i ne trosim vise energiju na njih, ne postoje za mene, tako mi je lakse i jednostavnije.

nles wrote: ↑23/10/2022 12:33

Ateista wrote: ↑18/10/2022 22:23 Ne znam jeli imam srece da ne naletim na tako napadne ljude, ili je do mene da nekako drugi osjete da nisam za suplju pricu, ali nikad nisam imao problema te prirode. Popricam sa kolegama, sa nekim manje sa nekim vise, ali nikad nisam imao problem da me neko pegla. Ako i udjem sa nekim u duzu pricu, to je nesto sto i meni i drugoj osobi bude zanimljivo.
Ima par njih sa kojima nikako ne pricam, odnosno jedno od njih vise ne radi tu a drugo radi, ali to su skroz drugi razlozi, kad neko ispadne supak par puta ja ih precrtam i ne trosim vise energiju na njih, ne postoje za mene, tako mi je lakse i jednostavnije.

Ja sam vec izvikani ters, tako da me svi dodiruju sa rukavicama. Ali ne zlorabim tu reputaciju, tako da svi znaju, ako ti treba pomoc, ako nesto ne ide, tu je nles.

medvjed23 wrote: ↑18/10/2022 21:43

¤ jelena ¤ wrote: ↑18/10/2022 19:07



Sati slobodnog vremena, provedeni van jednog ovakvog radnog mjesta, sigurno su dugi i sumorni....

Jasno. Ti sati su zaista otužni, prazni... Al zato radni sati - oni su istinski čarobni! I tu čaroliju kolege znaju cijeniti, duboko su zahvalni na njoj. Pa ih tako na kraju svakog radnog dana možeš čuti kako, uzdišući od sreće, kažu: hvala Bogu...

Bez ironije. Važno je biti fin. To je ljudska dužnost. Moral nam to nalaže. Međutim, važno je i znati postaviti granice. Neki ljudi nemaju mjeru i mora im se pokazati gdje im je mjesto. Jedno je biti kolegijalan, drugo je biti pravljen budalom. Ja sam tih, nesklon konfliktu. Al par puta sam, ne želeći biti pravljen budalom, dreknuo i posvađao se I opet ću, ako ne bude druge. Kad finoća ne pomaže, agresivnost može biti od koristi i presjeći loše stvari.