MALI Šengen

[bunk]

Da je fasizam pobijedjenj i kaznjen kao 45- te i da su priznali i zakonima zabranili fasisticke pokrete i odrekli se nacizma kao Njemacka onda bi mogli nastaviti.
Ovako ,izjednacili su najcasniji pokret s ovih prostora u 2 svjetskom ratu onaj Partizanski sa pizdama fasistoidnim i time se ponose..
Negiraju ucinjeni genocid i pakao koji su uz pomoc domacih izdajnika priredili mefjunarodno priznatoj Drzavi Bosni i Hercegovini i nesrbima u njoj..
Ma mrs u mp3 sa unijom ujedinjujte se sa orbanom i slicnim fasistickim smecem..
Ali ovo je zaludno pricati,stara kurva Europa je sve znala i 92 i 95 i 2005 i zna i danas..nasa nesreca je sto smo kap u moru..

[spreca]

Hoće li nas kineska investicija u Blok 7 koštati evropskog puta: Čelnici EU već šalju signale

https://www.klix.ba/vijesti/bih/hoce-li ... /190313079

Evropska unija zastavlja izgradnju Bloka 7 u Tuzli?

http://indikator.ba/Vijest.aspx?p=1&id= ... u+Tuzli%3F

I jos dosta izjava evropskih zvanicnika i strahova radi jacanja rusko-kineskog utjecaja...

...

Evropa nije savrsena ali za nas nema alternativu. Ako zagospodare Rusi i Kinezi neka nam je bog na pomoci.

Ti ili si naivan ili se pravis blesav jarane.....pa mali sengen ti nije nista drugo do uslov da rusi i konezi cim lakse udju na ovaj prostor i i ovaj picvajz sengen je zamisljen(Pickoustim) tako da se lakse obvlada ovim djelom Balkana bas tim kojih se ti pribojavas....Evropa se buni?.....pa ko ih jebe ,neka pokazu da im je stalo do ovog djela Balkana drugim sredstvima osim laznih suza....i presucujes to da Kinezi vec drmaju u jednom djelu te EU i prave Cuprije ko Mehmed Pasa Sokolovic

[spreca]

Samo da nastavim moj komentar na tvoju zadnju rečenicu...

"Mali Šengen" podrazumijeva ukidanje granica, slobodan protok roba, ljudi, kapitala, znanja, itd. Ukidanjem granica ukinule bi se i carinske procedure u prometu roba, kako u izvozu, tako i na graničnom evidentiranju, tako i u uvoznom carinjenju. U takvoj situaciji prodavac robe iz jedne države prodavao bi robu sa uključenim PDV stopama njegove države. Kupac iz druge države plaćao bi robu i PDV države prodavca. Ovdje ne bi bilo izvoza, u "Malom Šengenu", a ne bi bilo ni uvoza, analogno tome. Promet roba tretirao bi se kao da je izvršen unutar države, i to i jeste poenta brisanja granica odnosno "Šengena", bilo "malog" bilo "velikog".
"Ovo sto si napisao je, bez uvrede, jedna velika kolicina neznanja.. ne znam sto ljudi imaju potrebu da pisu i obralazu teme u koje se ne razumiju."

Koje granice bi se ukinule?one koje srbija ne prizna i hoce djelove BiH oko hidrocentrala u zamjenu metar za metar......a slobodan protok roba ,ljudi ,kapitala itd je mnogo laksi nego sad na ulasku u EU......Pickousti Vojvoda Vucic i ostali Pickoustici misle da je granica srbije granica sa Federacijom.....a neznanje jedno a naivnost drugo.....nema ni eventualnog ulaska uEU dok se ne markira granica sa Srbijom pa nek izvole

[muha_sa]

https://www.klix.ba/vijesti/crna-hronik ... /191106123

[Haman2]

Sta bi to moglo znaciti? Mozda je to poruka " ili kako ja och ili slijedi metak". Samo ne znam da li se mislilo na pojedinca ili na neku grupu ili za pripadnije jednog cijelog naroda.

[spreca]

https://www.klix.ba/vijesti/crna-hronik ... /191106123

Jebo skrtice...mogli su poslati bar par sarzera a sta ako promasi

[spreca]

Sta bi to moglo znaciti? Mozda je to poruka " ili kako ja och ili slijedi metak". Samo ne znam da li se mislilo na pojedinca ili na neku grupu ili za pripadnije jednog cijelog naroda.

Kako je uopste taj metak prosao Postansku kontrolu?...nije li to malo cudno?

[Haman2]

Onaj ko ga je slao imamo je pomagace u postama BiH. Drukcije nije moglo ako je metak dosao postom.

[spreca]

Onaj ko ga je slao imamo je pomagace u postama BiH. Drukcije nije moglo ako je metak dosao postom.

imao je pomagaca i u postama srbije

[escobar__]

Pa kako je Srbija de facto fašistička država, a naša zemlja prepuna petokolonaša dobro nisu bombe počele "putovat" poštom.

[Haman2]

NOVA KOLUMNA ANDREJA NIKOLAIDISA: "Mini Schengen" = Velika Srbija i Velika Albanija!
Region, je zapravo teritorija iz koje će strane banke i “investitori” isisavati novac. Na toj teritoriji u viziji planera budućnosti ne žive građani, nego stanovništvo. Ta je teritorija, postavljena ispred Šengena, tampon zona – koja ovoga puta ne štiti od ratne prijetnje, nego od migracija



Piše: Andrej Nikolaidis

Nemojte mi samo reći da to ne može.

Kad hoće, itekako može. Godine 1918. je, shodno tadašnjim geopolitičkim projekcijama Zapada, prevashodno Francuske, ugašen ne entitet, nego država Crna Gora. Svrgnuta je njena dinastija, razvaljeni parlament i ustav, izbrisan svaki subjektivitet te međunarodno priznate države, nakon čega je dozvoljeno Srbiji da je anektira. Onda su se, prije koju godinu, Francuzi javno ispričali živim potomcima dinastije Petrović Njegoš i Crnoj Gori. I najveći, najčojskiji, najbrkatiji junak (u duši - u stvarnosti smo uglavnom fukara) morao je tom prilikom pustiti suzu: velika se Francuska izvinila za nepravdu koju je Crnogorcima nanijela.

Može se, dakle, pomesti Dodik. Može se, dakle, uspostaviti funkcionalna Bosna i Hercegovina, napredna država kojom će, umjesto u Dejtonski ustav ugrađenog nacionalizma ponovo vladati razum i tolerancija. Može se, velim: samo da se hoće.

MALA ANTANTA

Poslije Prvog svjetskog rata, Francuska i ostale pobjednice htjele su Malu Antantu na Balkanu: pa su napravili Jugoslaviju Karađorđevića. Druga je priča što je to bila najgora država koju može napraviti bilo čovjek, bilo životinja.

Danas EU i SAD žele novi savez na Balkanu. Najveći entuzijazam za taj savez pokazuje predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić. Vrlo entuzijastičan je i premijer Albanije Edi Rama. Logično. Za njih dvojicu, ta nova država/savez realizacija je projekta Velike Srbije, odnosno Velike Albanije: u formu države/saveza biće umrežene sve teritorije na koje pretenduju i velikosrpski i velikoalbanski nacionalizam. U toj državi/savezu doista bi važilo: svi Srbi/svi Albanci u jednoj državi.

Makedonski premijer je odmah utrčao u kolo: no, kao što će Zaev i Makedonci tek naučiti – zbog poslušnosti i servilnosti neće dobiti bolji tretman od velikih sila. Gdje je meko, tu se pritiska.

Crna Gora, BiH i Kosovo u taj savez ne bi, ali će u njega, ne sekirajte se, biti natjerani. Premijer Zvizdić je već najavljen kao učesnik na sljedećem sastanku na kojem će biti nastavljeno sa realizacijom genijalne ideje o državi/savezu država koja je ujedno i Velika Srbija i Prirodna Albanija: 2 u 1, šta da vam kažem.

Francuska ambasada u Skoplju je u aprilu ove godine objavila „Makronovu strategiju za Zapadni Balkan“. U kojoj se kaže kako će Francuska, preko svojih agencija, „podržati regionalnu integraciju zemalja Zapadnog Balkana kako bi pomogli njihov razvoj i stabilizaciju”.

Ideji se ne protivi Njemačka.

Koliko juče i američki izaslanik za Balkan, Matthew Palmer, javno je podržao ideju. Konsenzus velikih o tome šta će nam sada uraditi je, dakle, postignut.

Ono što su naumili napraviti je, u biti, Jugoslavija u koju, umjesto Slovenije i Hrvatske, ulazi Albanija. Zapravo, pravilnije bi bilo reći kako će to, umjesto Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca biti – Kraljevina Srba i Albanaca. Neće to, dakako, i formalno biti kraljevina. Ali neće biti ni demokratija – naprotiv, biće tu gomila autoritarnih lidera, od kojih će svaki, u praksi, biti kralj na teritoriji koju bude kontrolisao.

Neće, dakako, ta država/savez odmah biti proglašena… Počeće sa slobodnom trgovinom i protokom ljudi, kao što je i EU počela sa ugljem i čelikom. Završiće sa zajedničkim parlamentom i kontrolom granica.

GRANICE SU ODREĐENE

U Crnoj Gori mediji, po inerciji, drve po starom, kao da se ništa nije desilo: “Bez obzira na Macrona, Crna Gora nastavlja svoj evropski put”. Problem nije tek Macron, nego je znatno širi od njega (seže sve do Amerike i Rusije), a na putu kojim Crna Gora navodno nastavlja je, da prostite, rampa i električna ograda od bodljikave žice.

Budućnost ovog regiona je određena, kao i njegove granice. Region na zapadu graniči sa Hrvatskom: hrvatski desničari, čestitam – više, doista, niste region. On, region, je zapravo teritorija iz koje će strane banke i “investitori” isisavati novac. Na toj teritoriji u viziji planera budućnosti ne žive građani, nego stanovništvo. To stanovništvo će moći u Evropu kao jeftina radna snaga. Ta je teritorija, postavljena ispred Šengena, tampon zona – koja ovoga puta ne štiti od ratne prijetnje, nego od migracija.

Stanovništvo teritorije raseljavaće se u Evropu, gdje god ima bauštele i suđa da se pere, a teritoriju će naseljavati – migranti.

Kraljevina Srba i Albanaca će, između ostalog, biti i džinovski migrantski logor, svojevrsno Čistilište, mjesto gdje će se vršiti selekcija ko može a ko ne može na rajske livade zapada.

Ako ste na Žurnalu čitali tekst Avde Avdića, to vam je jasno. Srbija i Hrvatska, koristeći činjenicu da države BiH toliko nema, da ne može kontrolisati ni vlastite granice, u Bosnu upumpavaju ilegalne migrante. Iz Srbije ih je, kako kaže i naslov Avdićevog teksta, u samo dva mjeseca u BiH usmjereno 7 000. Hrvatska je, pak, policija u BiH ilegalno uvela 9 000 migranata koji su toj zemlji, prethodno, poslati iz Slovenije.

To, naravno, vodi dodatnoj destabilizaciji Bosne i Hercegovine.

Vrijeme i šanse koje su Bosna i Hercegovina i Makedonija protraćile na pljačku društvene svojine na terenu i restauraciju takozvanih vrijednosti vjere i nacije na ideološkom polju, a Crna Gora samo na pljačku, neće biti vraćeno.

Ali… Ništa se ne brinite. Najbolje tek slijedi. Evropska budućnost regiona samo što nije počela.

(zurnal.info)

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/132 ... anija.html

[high_volume]

Ono što su naumili napraviti je, u biti, Jugoslavija u koju, umjesto Slovenije i Hrvatske, ulazi Albanija. Zapravo, pravilnije bi bilo reći kako će to, umjesto Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca biti – Kraljevina Srba i Albanaca. Neće to, dakako, i formalno biti kraljevina. Ali neće biti ni demokratija – naprotiv, biće tu gomila autoritarnih lidera, od kojih će svaki, u praksi, biti kralj na teritoriji koju bude kontrolisao.

Neće, dakako, ta država/savez odmah biti proglašena… Počeće sa slobodnom trgovinom i protokom ljudi, kao što je i EU počela sa ugljem i čelikom. Završiće sa zajedničkim parlamentom i kontrolom granica.

Da je bilo pameti, još početkom '80-tih godina Jugoslavija je trebala napraviti sporazum sa Albanijom o ujedinjenju i odmah potom formirati konfederaciju republika sa njihovim velikim autonomijama. Ne bi nam trebala EU, bili bismo među 10 najrazvijenih i najmoćnijih država svijeta, sačuvali bismo živote poginulih, ubijenih, masakriranih, ne bi bilo izbjeglih i raseljenih, sačuvali bismo privredu, ojačali ekonomiju, nauku, itd, a i svi narodi nam, bili bi u jednoj državi.

[Point.]

Čitao sam jedne prilike kako je Tito nudio Albancima da uđu u Jugoslaviju, no da je Enver Hodža to u zadnji tren odbio. Koliko ima istine u tome, ne znam.

[high_volume]

Preneseno s druge teme

Zvizdić danas s liderima regije u Ohridu, glavna tema mali Schengen
http://www.klix.ba/clanak/191110009

Ima li kakav streaming, da slušamo i mi

[Banksy]

Prati njegove medije, biće uživo, sigurno

Zanimljiv tekst,

http://ideje.hr/nije-li-kina-u-pravu-ka ... d-slobode/

...

Međutim, nakon 2001. se anti-liberalna i ne-liberalna praksa i politika, pa i doktrina i ideologija, vraćaju i u takvu, usko definiranu i od Balkana i najvećeg dijela post-sovjetskog prostora „očišćenu“ Evropu. Vraća se pitanje sigurnosti, uključujući i državnu sigurnost, koju danas nazivamo „domovinskom“ ili „nacionalnom“ sigurnosti da bismo izbjegli nepoželjne usporedbe s prethodnim režimima. S time se vraća i sekuritizacija, pa i militarizacija. Pojavljuje se strah od imigranata, posebno ako su muslimani, Arapi, i općenito „Drugi“. Istodobno se povećava govor mržnje i šire se predrasude prema „unutarnjem Drugom“ – prema manjinama, ekonomskim migrantima i dr. Dolazi do snažnog uzleta suverenizma i nacionalizma u zemljama koje su u devedesetima bile predvodnice liberalnog internacionalizma, kao što smo vidjeli u Ujedinjenom Kraljevstvu u kojem se dogodio Brexit, posljedica Pirove pobjede engleskog (ne britanskog) nacionalizma.

Napokon, u trećem udaru na liberalni diskurs o „pobjedi liberalizma nad svim alternativama“, ekonomska i financijska kriza s kraja 2000-ih, pokazuje da je država i dalje važna i da je oslonac na „slobodno tržište“ koje će, navodno, samo (nekom „nevidljivom rukom“) uspjeti uspostaviti ravnotežu i osigurati napredak, bio isto tako iluzija koliko je iluzija bila oslanjati se samo na državu i plansku privredu.

Uz sve to, u okruženju Europe, ali i u njoj samoj, pojavljuju se semi-autoritarni režimi koji nisu nepopularni: u Rusiji Putinov, u Turskoj Erdoganov, a u SAD-u Trumpov (kojeg u autoritarnosti zasad donekle uspješno ograničava postojeća struktura) i „kompetitivno-autoritarni poreci“ (kakvim je nedavno proglašena Orbanova Mađarska).

Na kraju, što je s idealom evropskog jedinstva? Iako je proces proširenja na zemlje post-socijalizma započela još 1992., EU nije bila u stanju dovršiti taj proces, a danas izgleda da se udaljuje od tog samopostavljenog cilja. Svjedočimo višedesetljetnom „čekanju Godota“, čak i u slučaju zemalja koje nisu ratovale i koje su bile vrlo kooperativne sa Zapadom, kakva je nedvojbeno Sjeverna Makedonija. Nove generacije građana na Zapadnom Balkanu i u post-sovjetskom prostoru gube nadu da će ikada postati ravnopravni građani Evropske unije. Postaju evro-ravnodušni ili evro-skeptični, fantazirajući pritom o Trumpu, Erdoganu, Putinu, možda čak i radikalnijim alternativama. Evropska unija ne poduzima dovoljno da bi obnovila svoju moć – tvrdu i meku – i pritom čini grešku za koju smatram da je jedna vrsta izdaje ideala 1989. U skladu s tim je i činjenica da je deset zemalja Europske unije vratilo ranije ukinute čvrste granice, a na nekima od njih je postavljena i žica. Nije li uklanjanje zidova, a posebno žica sa granica u Evropi, bilo glavno postignuće 1989?

O tranziciji se više ne govori – radije se koriste pojmovi kao što su „transformacija“ i slični. To je dijelom stoga što tranzicija nije završena onako kako su optimistični tranzitolozi treće generacije (oni iz generacije nakon 1989.) predviđali. Ona je trebala završiti ulaskom svih zemalja istočne Evrope u Europsku uniju. Ideja je bila da se postignu neopozive promjene, koje bi jednom zauvijek transformirale karakter tih država i društava.

Ali, ako danas pogledamo na uspjehe i neuspjehe svih pet vrsta tranzicija kroz koje smo prolazili, vidjet ćemo da i dalje postoji neizvjesnost o tome jesu li postignute promjene – koje nisu male – neopozive.

U političkoj tranziciji: pitamo se je li višestranačje i politički pluralizam neopoziva osobina tih zemalja? Nepovjerenje prema političkim strankama, sistemi kao što su oni koje imamo u Srbiji i Crnoj Gori, kao i narativi koji u parlamentarizmu vide problem a u čvrstom prezidencijalizmu (a la Putin) rješenje, opravdavaju to pitanje.

U ekonomskoj tranziciji: privatizacija je postala proces sa mnogo pozitivnih rezultata. Ali, model funkcioniranja Agrokora, kao i neuspjeh mnogih nekad moćnih i uspješnih grana privrede – postavlja pitanje: što male zemlje doista mogu postići u otvorenom, kompetitivnom tržištu u kojem su nezaštićene? Odlazak oko 25 milijuna istočno-evropljana na Zapad otkako su njihove zemlje postale članice EU, kao i povećanje razlika između evropskog centra i evropske periferije opravdavaju pitanje o uspješnosti ekonomske tranzicije i o njenom smislu.


Treća tranzicija bila je povezana s pitanjem državnosti. Neposredno nakon 1989, a i zbog nje, u Evropi su nestale četiri države, a stvoreno je od tada 23 (ili 22, ovisno kako gledamo na Kosovo) nove. Ali, da li je taj proces nestajanja postojećih i stvaranja novih država sad dovršen? Ili je „državno pitanje“ i dalje otvoreno – i to ne na način na koji svaka država stalno ima donekle otvoreno pitanje svog opstanka (pa zato realisti među teoretičarima međunarodnih odnosa smatraju da je glavni cilj država da opstanu), nego na sasvim konkretan i možda neposredan način, kao urgentno pitanje?

Četvrta tranzicija bila je identitetska. Zbog 1989. mnogi su prestali biti ono što su bili dotad i postali ono što nisu očekivali. Identiteti nisu stvari koje možemo birati baš sasvim slobodno: ograničeni smo ponudom. Ako nešto nestane iz ponude, ili postane toliko nepodnošljivo „politički nekorektno“ ili preskupo za kupnju, moramo birati između ostalih opcija. Obično odabiremo neku „drugu najbolju“ ili jednostavno samo onu koja nam je ostala dostupnom, ako smo ranije imali dva identiteta. Mnogi su, tako, zbog 1989. prestali biti – ili su barem prestali govoriti i javno iskazivati da su – komunisti. Ili – Jugoslaveni, Sovjeti, Čehoslovaci. Drugi su postali ono što su možda i ranije bili ili htjeli biti, ali tada je to bilo nedostupno ili preskupo, a sada je postalo dostupno – da ne navodim primjere, ima ih mnogo. Počeli smo govoriti kako ranije nismo, misliti kako ranije nismo, sebe i druge opisivati pojmovima kako ranije nismo. Ponekad je to bio izraz nove slobode – a ponekad, upravo suprotno, izraz novog zarobljavanja u moguće, izvanjski određeno i ponuđeno.


Konačno, peta tranzicija koja se dogodila nama u zemljama Jugoslavije, bila je povezana s ratom i mirom. Mi smo imali, suprotno obećanjima 1989., najprije tranziciju iz mira u rat, a potom iz rata u mir. No, jesmo li u potpunosti dovršili ovu drugu petu (ili 5b, da posudim pojam od Miroslava Krleže) tranziciju? Ili smo i dalje u bitkama i nakon bitaka – identitetski, komunikacijski, politički… Dopuštamo li ratu da završi ili smo samo u „trećoj fazi“ rata: u „ratu za interpretaciju prethodnih ratova“?

Kad primijenimo, dakle, test stanja u kojem se nalazi tranzicija, riječ koja je obilježila rano post-socijalističko razdoblje, taj test kao da i dalje traje, kao da ni na jedno od pitanja nema definitivnog odgovora.

...

Nama ovdje je 1989. bila godina koja nam se, kao što sam napisao u jednom svom članku, zapravo i nije dogodila, ili – barem ne na način na koji dominantni narativ danas o njoj govori. Bilo je šanse da nam se dogodi – ali nije bilo volje za tim. Samo da podsjetim, početkom 1989. Ante Marković je postao jugoslavenski premijer, ali on nije mogao preokrenuti situaciju u smjeru koji simbolizira pojam 1989. A drugi akteri – oni koji bi dolazili iz nezavisnog civilnog društva i radili u tom smjeru – nisu bili dovoljno snažni da to učine. Postavlja se, stoga pitanje, jesmo li uopće htjeli takve promjene kakve označava 1989? Ili su nam se te promjene – izazvane u drugim dijelovima Evrope – jednostavno dogodile bez našeg aktivnog sudjelovanja, pa čak i protivno našoj (kolektivnoj) volji? U Jugoslaviji smo, umjesto 1989. imali 1990, i posebno, nažalost, 1991. i godine koje slijede, sve do kraja ratova, 1999. Ali, tih godina ne bi bilo da nije bilo 1989. drugdje u Evropi: jer ono što se događalo kod nas nije bilo nepovezano s karakterom tih promjena, iako im je u bitnome bilo suprotstavljeno.

...

[tandmand]

Nema Zelene transverzale bez malog Šengena.
Alija je bio vizionar.
Stoga mislim da će oni koji odlučuju a potkovani su glasovima Bošnjaka odvesti BiH u mali Šengen.

Analogono ovome gore, da bi se ukinule granice među Srbima, njihovi predstavnici iz RS će rame uz rame sa bošnjačkim.

Čović da li će iznevjeriti Mileta i Acu?

[high_volume]

Zvizdić danas s liderima regije u Ohridu, glavna tema mali Schengen
http://www.klix.ba/clanak/191110009

Dogovoren lakši rad i putovanje za građane Srbije, Albanije i S. Makedonije, BiH pozvana da se pridruži

Vučić je rekao da je sa Zaevom i Ramom dogovoreno da fitosantarne i veterinarske inspekcije rade 24 časa dnevno, što će trostruko ubrzati prelaz kamiona sa robom.
https://www.klix.ba/vijesti/bih/dogovor ... /191110025

Dogovor za inspekcije na granicama, što je danas u Ohridu bio najznačajniji dogovor, mogao je biti i bez ove i ovolike pompe

[cyprus]

Dogovoriše ovi nešto u Ohridu izgleda... Džaba LBVIEW govorio "neka hvala"

[radostan dan]

jel slet ostaje 25. maja ili se mjenja datum?

[megaman4]

Čitao sam jedne prilike kako je Tito nudio Albancima da uđu u Jugoslaviju, no da je Enver Hodža to u zadnji tren odbio. Koliko ima istine u tome, ne znam.

Razlog je bio sto je Hodza prisao Staljinu i zato je ta ideja propala.

[LBVIEW]

Dogovoriše ovi nešto u Ohridu izgleda... Džaba LBVIEW govorio "neka hvala"

Jel' ti godra zbog vaspostavljanja "trece Jugoslavije"?
Ne znam samo cemu kmecanje kad vas zovu "rezervni" Srbi, mislim vas Jugoslovene.
Sto se Bosnjaka tice, ovaj put su "sami pali - sami se ubili" - ko nakon dva pokusaja/ekperimenta stvaranja zajednice od strane balkananskih plemena, a koja su zavrsila kako su zavrsila , nije skontao i zasluzuje ono sto ce ga zadesiti.
Hrvatska se konacno rijesila "beogradske carsije i patrijarsije" - svaka cast

[cyprus]

Dogovoriše ovi nešto u Ohridu izgleda... Džaba LBVIEW govorio "neka hvala"

Jel' ti godra zbog vaspostavljanja "trece Jugoslavije"?
Ne znam samo cemu kmecanje kad vas zovu "rezervni" Srbi, mislim vas Jugoslovene.
Sto se Bosnjaka tice, ovaj put su "sami pali - sami se ubili" - ko nakon dva pokusaja/ekperimenta stvaranja zajednice od strane balkananskih plemena, a koja su zavrsila kako su zavrsila , nije skontao i zasluzuje ono sto ce ga zadesiti.
Hrvatska se konacno rijesila "beogradske carsije i patrijarsije" - svaka cast

Kakva treća Jugoslavija, šta ti je čovječe?

PS Ne smatram da sam "rezervni Srbin", ali ne kontam ni zašto bi to trebalo shvatiti kao pežorativ... Biti Srbin implicira nešto loše?

PPS Naravno da mi je drago... Pronalazak bilo kakvog najmanjeg zajedničkog sadržioca između stanovnika zapadnog Balkana me veseli, pa makar bila riječ samo o tek simboličkim koracima...

[bingov buraz]

Kad može Dodik blokirati Nato put ne vidim razloga zašto bošnjački predstavnici ne bi blokirali ovaj lafo "mali šengen"

[LBVIEW]

Dogovoriše ovi nešto u Ohridu izgleda... Džaba LBVIEW govorio "neka hvala"

Jel' ti godra zbog vaspostavljanja "trece Jugoslavije"?
Ne znam samo cemu kmecanje kad vas zovu "rezervni" Srbi, mislim vas Jugoslovene.
Sto se Bosnjaka tice, ovaj put su "sami pali - sami se ubili" - ko nakon dva pokusaja/ekperimenta stvaranja zajednice od strane balkananskih plemena, a koja su zavrsila kako su zavrsila , nije skontao i zasluzuje ono sto ce ga zadesiti.
Hrvatska se konacno rijesila "beogradske carsije i patrijarsije" - svaka cast

Kakva treća Jugoslavija, šta ti je čovječe?

PS Ne smatram da sam "rezervni Srbin", ali ne kontam ni zašto bi to trebalo shvatiti kao pežorativ... Biti Srbin implicira nešto loše?

Nova drzavna zajednica sa Srbijom na celu je sta?
To svakako nije pezorativno, a aludira na politicko srpstvo kome je cilj, da se ne lazemo i glumatamo politicku korektnost, malo veca Srbija.

[cyprus]

Potpuno mi je nejasno zbog čega bi ovo neko posmatrao kao državnu zajednicu