New Guy wrote:
u pravu si ne znam...to je ono sto zelim..da dijete zivi samnom a nikad mi nebi palo na pamet da mu zabranjujem da provodi vrijeme s majkom.. mislim da sam u daleko boljoj prilici da mu pruzim vise nego ona,a da ne spominjem da je i njemu lakse ne mjenjati sredinu,nastaviti ici u skolu koju je isao,ostati s prijateljima s kojima je odrastao i sl...osim toga,i djetetova zelja je ista takva..ko zna koliko puta mi je ponovio da ne zeli ici nazad da zeli ostati samnom..
znaci li to ista,mogu li to dobiti ?
ukoliko je ova tvoja priča zaista stvarna, de čovječe, razgovaraj s tom osobom s kojom si 12 godina dijelio svaki dan...iznesite i jedno i drugo prijedloge za dalji život...možete li se makar dogovoriti da još uvijek ne uplićete sud i centar za socijalni rad u sve to....pokušajte sami provesti taj sistem koji biste tražili na sudu pa vidite kako to u praksi izgleda, kako emotivno sve troje podnosite, sin je 5. razred, dijete kojem se sve može objasniti i o kojem morate voditi računa.
koliko uopšte poznaješ svoje dijete? na osnovu čega vidiš da su tvoje roditeljske kompetencije bolje nego majčine? koliko razmišljaš o narednom najburnijem periodu odrastanja? postavi sebi ovakva pitanja....
i ne budite derišta vi sami.
ja sam to isto napisala u svom prvom upisu na temi. čovjek ima daleko veći problem od engleza.
šta si odlucio 
