Forum Klix.ba

Da mi je biti ministar zdravlja i veselja.
Eto to je smisao.
Učiniti što više dobrih dijela svima oko sebe.

igrati šaha slušajući nina - good enough

Kad Džeko i Aguero(posebno Aguero) da gol u zadnjoj sekundi.Za takvu eksploziju sreće neme mere!

Moj smisao će dosegnuti zenit kad se uhljebim u neku državnu firmu.A do tada i dalje ću da lutam u životu i tražim svoj put.

Život dostojan čovjeka:

- Osmočasovno radno vrijeme sa 30 minuta pauze da jedem ko čojk.
- Vikend slobodan da možemo biti ljudska bića i uživati u umjetnosti, prirodi, koncertima, šetanju, druženju,... čitanju, pecanju.
- Godišnji odmor mjesec dana u cugu.
- Regres.
- Trinestu platu hahaha...
- Plaćeni prekovremeni i rad za praznike.
- Bolovanje kad me zaboli



*Žalosti me što se sa smrću gube sve lijepe uspomene i sjećanja, sve.

Hame_ wrote: ↑07/08/2021 19:47 Život dostojan čovjeka:

- Osmočasovno radno vrijeme sa 30 minuta pauze da jedem ko čojk.
- Vikend slobodan da možemo biti ljudska bića i uživati u umjetnosti, prirodi, koncertima, šetanju, druženju,... čitanju, pecanju.
- Godišnji odmor mjesec dana u cugu.
- Regres.
- Trinestu platu hahaha...
- Plaćeni prekovremeni i rad za praznike.
- Bolovanje kad me zaboli



*Žalosti me što se sa smrću gube sve lijepe uspomene i sjećanja, sve.

To nije nemoguće! Imali smo to za vreme bravara ,ali ovom narodu nije valjalo.Sad imamo u Srbiji vojvodske plemićke porodice ,u Bosni i Hercegovini 300 begovskih porodica,a ostalima šta ostane.Sada ,u ovom trenutku treba očuvati BiH u njenim granicama,a posle obrazovati narod ,osnovna i srednja škola obavezno,besplatan fakultet za sve koji žele da studiraju.

Hame_ wrote: ↑07/08/2021 19:47 Život dostojan čovjeka:

- Osmočasovno radno vrijeme sa 30 minuta pauze da jedem ko čojk.
- Vikend slobodan da možemo biti ljudska bića i uživati u umjetnosti, prirodi, koncertima, šetanju, druženju,... čitanju, pecanju.
- Godišnji odmor mjesec dana u cugu.
- Regres.
- Trinestu platu hahaha...
- Plaćeni prekovremeni i rad za praznike.
- Bolovanje kad me zaboli



*Žalosti me što se sa smrću gube sve lijepe uspomene i sjećanja, sve.

To samo budzetlije imaju

IT-Pro wrote: ↑01/12/2018 14:49 Malo škakljivija tema koja se ne temelji na nekim dokazima, već čisto o kreativnosti, zamišljanju i shvatanju zašto mi postojimo i koji je krajni cilj svega ovoga.
Znamo da oči, uši, nos itd. imaju svoju svrhu. Zašto i sam čovjek ne bi imao neku "svrhu"?

Koja je vaša teorija o ovome?

mnogima je smisao zivota poginuti za zeljezo

Ne znam je li pokretač teme mislio na osobnu svrhu postojanja ili ljudi općenito? Individualno svako ima drugačiju svrhu postojanja, mislim da na individualnom nivou ne postoji univerzalna svrha. Kao ljudska rasa ko zna, možda svemir istražuje sam sebe, možda nema neke posebne specifične svrhe, možda i postoji, recimo da proniknemo u singularnost. Mada ne vrijedi razbijati glavu i tratiti život na neki viši smisao postojanja.

Svaki put pronađem novi smisao i svrhu kad upalim neki RPG. Valja roknuti negativce

Smisao ljudskog postojanja je da postavlja pitanja o smislu ljudskog postojanja.

Hakiz wrote: ↑02/09/2021 15:38 Smisao ljudskog postojanja je da postavlja pitanja o smislu ljudskog postojanja.

i da slusa wumpscut

Koji se filozof bavio smislom ljudskog postojanja?

IT-Pro wrote: ↑01/12/2018 14:49

Malo škakljivija tema koja se ne temelji na nekim dokazima, već čisto o kreativnosti, zamišljanju i shvatanju zašto mi postojimo i koji je krajni cilj svega ovoga. Znamo da oči, uši, nos itd. imaju svoju svrhu.

Zašto i sam čovjek ne bi imao neku "svrhu"?

Koja je vaša teorija o ovome?

Već si naveo neke od ljudskih čula imamo ih ukupno 5...

Čulo vida: Oči
Čulo sluha: Uši
Čulo mirisa: Nos
Čulo okusa: Usta (Jezik)
Čulo dodira: Koža

...i imamo mozak i srce kao jedan jedinstveni sabirni centar svih tih pet čula. Iz tog sabirnog centra (veza između mozga i srca) dobijamo na osnovu naše percepcije okoline, proizvod koji se naziva osjećanje.

Ono što je zajedničko za svih pet čula je da ona imaju sposobnost da registruju i pozitivni i negativni aspekt doživljavanja okoline. Naprimjer:

Čulo vida: Oči
Kada gledamo nešto lijepo to nam daje jedan lijep (pozitivan) osjećaj.
Kada gledamo nešto ružno to nam daje jedan ružan (negativan) osjećaj.

Čulo sluha: Uši
Kada slušamo nešto lijepo to nam daje jedan lijep (pozitivan) osjećaj.
Kada sušamo nešto ružno to nam daje jedan ružan (negativan) osjećaj.

Čulo mirisa: Nos
Kada mirišemo nešto lijepo to nam daje jedan lijep (pozitivan) osjećaj.
Kada mirišemo nešto ružno to nam daje jedan ružan (negativan) osjećaj.

Čulo okusa: Usta (Jezik)
Kada jedemo nešto lijepo to nam daje jedan lijep (pozitivan) osjećaj.
Kada jedemo nešto ružno to nam daje jedan ružan (negativan) osjećaj.

Čulo dodira: Koža
Kada dodirujemo nešto lijepo to nam daje jedan lijep (pozitivan) osjećaj.
Kada dodirujemo nešto ružno to nam daje jedan ružan (negativan) osjećaj.

Intenzitet pozitivnih i negativnih osjećaja stečenih na osnovu naše perceptivnosti mogu biti u velikom rasponu. Počev od gotovo neprimjetnih do ekstremno intenzivnih. Mi, u suštini, volimo pozitivno čulno opažanje, a nevolimo negativno čulno opažanje, i to bez obzira od kojeg čula to dolazi.

U ovom što sam naveo, djelimično, leži odgovor naje pitanje šta je svrha čovjeka. Naime; sve naše percepcije dolaze od naše okoline preko našeg tijela i ostavljaju pozitivne ili negativne informacije na našu dušu, koja biva, na osnovu toga, zadovoljna ili nezadovoljna doživljajem svijeta (okoline) u kojem se nalazi.

Ljudsko tijelo je veza između duše i onoga što nazivamo priroda (svijet oko nas). Priroda, ili svijet oko nas zna biti vrlo gostoljubiva i vrlo negostoljubiva. Ta prirodna gostoljubljivost je u okvirima prirodnih zakona oko nas. Ti okviri ili raspon u kojem se naše "tijelo" dobro osjeća su u vrlo malom dijapazonu. Npr. u slučaju temperature prirode (okoline) najbolje se osjećamo sa na oko 25 stepeni celzijusa sve iznad ili ispod toga nam stvara manju ili veću nelagodu dok u krajnjem slučaju dolazi do osjećaja manjeg ili većeg bola i u najekstremnijem slučaju do kolapsa našeg tijela odnosno smrti.

IT-Pro wrote: ↑01/12/2018 14:49

Zašto i sam čovjek ne bi imao neku "svrhu"?

Svrha čovjeka je veza između spoljnjeg svijeta (ili prirode) i unutrašnjeg svijeta (ili duhovnog svijeta). Veza između ta dva svijeta je ono što mi nazivamo duša. Duša se preko te veze "školuje" da bi mogla da podnese novo tijelo i istovremeno sa njim; najveći mogući bol i najveće moguće uživanje koje dolazi u budućnosti ...

IT-Pro wrote: ↑01/12/2018 14:49 Malo škakljivija tema koja se ne temelji na nekim dokazima, već čisto o kreativnosti, zamišljanju i shvatanju zašto mi postojimo i koji je krajni cilj svega ovoga.
Znamo da oči, uši, nos itd. imaju svoju svrhu. Zašto i sam čovjek ne bi imao neku "svrhu"?

Koja je vaša teorija o ovome?

A zašto bi?

Zato što to 'kaže', odnosno ukazuje na to, tj. objašnjava logika. Logika po kojoj da bi uopšte nešto moglo da postoji, treba/mora da postoji samo po sebi kao svoj razlog, uzrok i svrha.

Naime, ako je jasno i znano da je logično da nešto ne može nastati iz ništa, onda je logično i to, ako primijetimo da nešto postoji, da ono postoji oduvijek – baš zato što je logično da nije moglo nastati iz ništa.

Znači, (samo) postojanje (može da) daje smisao – ko ne vjeruje ili ne shvata, nek' pokuša da zamisli da (on sam) ne postoji i da mu – za njega, ponavljam, koji ne postoji – nešto biva smisleno, tj. ima smisla!?

Pokušao sam da ovo objasnim onako kako najbolje znam, a ako to nisam uspio uraditi da me shvati velemajstor logike Hakiz, ondaa... jbg ☹... pokušaću ponovo na drugi način, ako budem znao.

Pojašnjenje 'terminologije': Najčešće se ljudima pod pojmovima svrha i smisao podrazumijeva jednako značenje, tj. sinonimi su im, i kao takve sam ih poimao i upotrebljavao u ovom pokušaju objašnjenja „smisla ljudskog postojanja“.

P.S.
Naravno, dalo bi se polemisati, tj. trebalo bi doreći i razjasniti, šta je to „nešto“ što postoji oduvijek... ali 'o tom, po tom'.

Vrlo jednostavno:

42

Mada mi se čini da bi prilikom dijaloga, do određenog nivoa razmišljanja, bilo korisno 'razdvojiti' smisao i svrhu, tj. dodijeliti im različita značenja.

Posmatrati svrhu (s_VRH_a – je data „o'zgo“ ) kao krajnji zadatak, konačni cilj koji treba/mo ostvariti.
To je ono što pokušavamo da postignemo.
Dok se smisao odnosi na naše „trenutno“, tekuće shvatanje življenja (sopstvenog života).
Smisao je u načinu na koji se stvari odvijaju (osjećanje zadovoljstva), a ne nužno u konačnom rezultatu.
Razumijevanje (smislenosti djelovanja) zavisi od iskustva, pa je smisao – kao i iskustvo – nešto krajnje lično, i takvim biva sve do istinomišljeništva*.

* Nije greška u pisanju, već se radi o „istinomišljeništvu“, tj. spoznaji Istine – kojom, kad/ako je znamo i međusobno dijelimo, postajemo „njenim baštinicima“, odnosno bivamo istomišljenici po Istini.
Tom prilikom prestajemo poimati različito smisao (djelovanja) i svrhu (postojanja) i tako, od tad, pa nadalje i ubuduće , tokom svog budućeg djelovanja i postojanja, zahvaljujući znanju stečenom različitim iskustvima i njegovom razumijevanju, bivamo istomišljenici, tj. Istinomišljenici – kojima smisao i svrha postaju (kao i mi sami ) Jedno.

daario naharis wrote: ↑31/01/2022 17:08 Vrlo jednostavno:

42

48 ipak.

A nekad i 24.

Još rjeđe i 12.

planamac wrote: ↑31/01/2022 15:43 Zato što to 'kaže', odnosno ukazuje na to, tj. objašnjava logika – naravno (samo) onome ko ima čime da je pojmi i razumije...

Vidiš, ovdje su nestali svrha i smisao daljeg čitanja tvojijeh pisanija.