Page 8 of 11
#176
Posted: 22/12/2005 14:58
by uvjek dobar gost
A jel fakat Sarajevo gdje je nekad bilo?????
#177
Posted: 22/12/2005 15:17
by PipiDugaDevetka
Da, a i šire? Samo još Kurtu i Murtu da sikterušom ispratimo. Hadži Loju,Zmaja i Katarinu da vratimo u Bosnu.
Da vidiš samo Svrzine kuće, momački napucana i sređena. Nema baš jakuzzi i one fitnes sprave..., al' je dobra.
#178
Posted: 22/12/2005 15:22
by uvjek dobar gost
sad mi je lakse.....
#179
Posted: 23/12/2005 19:21
by begefendija

Jedne noći u Sarajevu...
#180
Posted: 24/12/2005 10:42
by Qler
dobra slika
#181
Posted: 27/12/2005 23:52
by FortunaBela
S uzdahom se sjećam mladosti Sarajeva
Vatrom tuge gorim zbog rastanka s njim
Možda u raju i postoji takva voda i zrak
Al' na ovom svijetu ima li šta slično?!
Kad proljeće cikne u cvijet se pretvara grad
Na raj sliče bašče i ružičnjaci mirisni
Što ga porede s rajem, zar je ikakvo čudo?
Mladići Sarajeva su k'o rajski momci i Ridvan.
A kad na Bentbašu išeta Sarajeva mladost
Kao da su djeve rajske na edenskom vrelu
Baci još jednom pogled na grad kad procvjeta
Rekao bih da se mir svuda rasipa
Bašče krasne, voda pitka, mladost privlačna
Sačuvaj Bože, zar se mogu naći mane Sarajeva?!
I neka ga uzvišena Istina od nevolje čuva
Nek' propadne onaj ko je dušmanin Sarajeva!
Mehmed M.Guranija

#182
Posted: 28/12/2005 23:42
by begefendija
Snijeg pade...
#183
Posted: 03/01/2006 15:17
by uvjek dobar gost
SA novom godinom covjeka obuzmu razna razmisljanja...
Poceh sa tekstom, da jer slike nemam, slika bi pokazala samo djelic istine, da danas u ovom vremenu covjek slikati svasta moze.
Volim ja ovaj grad sto se Sarajevo zove, rodio sam se tu i sad sam tu. Nisam siguran koliko josh, nisam siguran koliko cu moci jos da trpim i da gledam, nisam siguran koliko josh cu biti samo njemim svjedokom. Svjedokom ubistva, svjedokom mucenja, svjedokom upropascivanja....
Sve ono sto agresorska ruka zla nije unistila... pustite nas vici seljaci mi ce mo ...
Do kad cu se ja samo sklanjati i sutati, do kad cu ja samo posmatrac biti.
Hocu li ikad zagalamit na seljaka koji trese mrve sa prozora svoga, kada baca smece kroz prozor ili u Miljacku, kad pepeljaru na semaforu trese ili kada se ova nova djeca vjesaju za drveca grane.
Do kad cu rjetko ici na Vrelo Bosne jer me srce zaboli svaki put kad vidim smece kako pliva mjesto riba, josh koliko moram bez Trebevica, gdje je Stojcevac il Crepoljsko, ma u stvari jel Sarajvo gdje je nekad bilo.....
#184
Posted: 03/01/2006 15:26
by FortunaBela
Jeste....
Samo su Sarajlije otišle...
A ono malo što je ostalo izgubilo se u svemu tome...

#185
Posted: 03/01/2006 15:39
by uvjek dobar gost
Ja sam tu , ti si tu, a gdje smo mi...... svi sto Sarajlijama smo se zvali...
Tuga fakat, meni je kao covjeku krivo sto smo tihi i nevidljivi, krivo mi je sto nemamo stav i sto nas je sve manje a njih je mnogo, toliko ih je da se lakse nama uklopiti medju njih, a ne njima medju nas....
Hvala FortunaBela...
#186
Posted: 03/01/2006 16:30
by vesela
[quote="FortunaBela"]Jeste....
Samo su Sarajlije otišle...
A ono malo što je ostalo izgubilo se u svemu tome...

[/quote
Na zalost, slazem se s tobom.

#187
Posted: 03/01/2006 20:02
by FortunaBela
ĆUMURIJA MOST
Spaja obalu Miljacke gdje je AT-mejdan ( turcizam- polje konja ) na lijevoj strani i Ajas-pašina džamija na desnoj strani (u blizini današnjeg hotela "Central"). Most je sagradio Hadži Hasan 1556, i popravljan je nekoliko puta. Most je zamjenjen željeznim 1886. godine. Imenovan je po lužini ćumura kojeg su sabljari prenosili preko mosta, a njihove trgovine su bile locirane u blizini.
#188
Posted: 03/01/2006 20:03
by FortunaBela
Drvenija most je sagrađen za vrijeme Austro-ugarske vladavine 1898. godine da spaja obale rijeke Miljacke. U blizini mosta se nalazi srednja škola na jednoj strani i muška osnovna škola na drugoj strani. Drvena ograda je sačuvana za vrijeme rekonstrukcije mosta 1995. godine nakon rata, a ostali elementi mosta su betonski.
#189
Posted: 05/01/2006 15:26
by begefendija
ZANIMLJIVOST IZ DAVNOG SARAJEVA
Dana 12.jula 1878, godine dodje u Sarajevo novoimenovani vojni komandant Hafiz Ahmed-pasa. S njim zajedno dode i taslidzanski muftija Semsikadic Muhamed sff. Posle doceka od prvaka grada Sarajeva, odsjevsi u Konaku, naredi da se najavi njegova posjeta Civilnom valiji u to vrijeme Mashar-pasi. U iscekivanju svog dezurnog adjutanta kejeg je bio sluzbeno poslao u Krslu (kasarnu), povede razgovor sa Jasar-agom binbasom (pukovnikom), koji je bio starjesina nad zaptijama (strazarima).
Buduci da se cekanje adutanta odulji, a ne bijase ni u izgledu, da ce
naskoro doci ,Jasar-aga uctivo ponudi Hafiz-pasu crnom kahvom, da mu
prikrati cekanje.
- Ah, jok dzanum, necu kahve,zijadillah (fala lijepo). Nego ti se Jasar-ago cudim, sto me kafom nudis i kako je mozes i sam da pijes".
Jasar-aga nasavsi se u neprilici radi takvog odgovora, jedva promuca:
- A sto pasa, efendi?"
- Ma dzanum, kako sto? Kad kahva u sebi ima tri dzehenemska sifata.
Prvi je, sto je vruca kao dzehenem. Drugi je, sto je gorka kao dzehenem, a trci je, sto je crna, kao dzehenem. Zar nije ovako? Nego ti mene ponudi nasim slatkim, sto je bolje od kahve, pa da onda vidis".
Hafiz Ahmed-pasa je bio veoma duhovit i dosjetljiv covjek. Jos i dan danas,
pricaju se mnoge njegove anegdote iz zivota iz Sarajeva, iako je u njemu
boraviovrlo kratko vrijeme, jer mu je sudbina odredila, da on bude posljednji valija u Bosni i Hercegovini i da za njegovo vrijeme namjesnistva prestane otomanska vlast.
_____________________________________________________________
Jasar-aga nije bio musliman.On po vjeri pripadase pravoslavnoj crkvi i
pravo njegovo ime je Stojan Grabovac, a rodom je odnekle iz Hercegovine.
Kao bistro dijete, a bez roditelja bio je smjesten u vojnu akademiju u
Carigradu. Godine 1878. bijase u rangu pukovnika, a kasnije je obnasao cast pase.
Iz knjige STARO SARAJEVO-Ljudi i dogadja
#190
Posted: 05/01/2006 16:30
by FortunaBela
Begefendija, iskreno se nadam da ćeš nam pričiniti to zadovoljstvo i napisati još koju priču....

#191
Posted: 07/01/2006 00:00
by begefendija

Emer-nama (naredba Gazi Husrev-bega iz 1532.godine o slobodi vjeroispovjesti svih žitelja Sarajeva (jezik: turski, pismo: arapsko)
#192
Posted: 09/01/2006 23:43
by begefendija
Na zemlji ima mnogo gradova po imenu Saraj: Ak-saraj u Anadolu, Tabe-saraj izmedju Persije, Djurdistana i Dagestana, Šehir-saraj na obali rijeke Erdelja, kad se prodje polje Hejhat, sada u zemlji Moskoviji, Veszi-saraj u Rumeliji i drugi. Ali ovaj bosanski kameni šeher-Sarajevo od svih ovih je najnapredniji, ljepši i življi. U donjem, i gornjem dijelu šehera teku bezgranične i žive vode, a sa strane ukrašen je mnogobrojnim baščama, koje izgledaju kao ružičnjaci ili ogradjene rajske bašče.
Evlija Čelebi
#193
Posted: 15/01/2006 13:06
by begefendija
Jednom prilikom džematlije zatekoše nekog imama kako leži u jarku potpuno pijan.Pridigoše ga a jedan od džematlija ga upita:
-Kako se napi efendum? Pa ti ne bi smio ni blizu toga harama, estagfirulah!?Šta će ljudi reći kad saznaju za ovo?
-Jah, promuca imam.- E, kad bi vi znali koliko je Allah milostiv, hamam se ne bi nikada trijeznili!
#194
Posted: 23/01/2006 15:16
by uvjek dobar gost
Opet ja kvarim koncept, no sad vidjeh nesto sto je u meni probudili sjecanja.
Sarajka, robna kuca u strogom centru grada se rastavlja, na njenom mjestu ce osvanuti jedna nova gradjevina. Danas to zdanje izgleda tuzno pravo, bageri i ostala mehanizacija skidaju dio po dio tog nekada velelepnog zdanja. U toj robnoj kuci sam kupio prve skije, prvi put sam vidio jos sijaset nekih stvari, danas nje vise nema. Znam ja mi smo je prije rata zvali najveca policijska stanica u gradu ,nije bila bas ni ljepa, ali ipak za nju me vezu mnoga sjecanja iz djetinstva, ona je dio grada bila dugi niz godina. Samo zelim da svim bivsim stanovnicima Sarajeva porucim da Sarajke nema vise.....
#195
Posted: 23/01/2006 15:47
by furlan
Meni sjecanja malo dalje dopiru.Kroz maglu se sjecam parkinga ispred kina Dubrovnik i euforije oko izgradnje velike robne kuce u Sarajevu. Fontane preko puta u Velikom parku u koju sam nebrojeno puta upao i poslije jos dobivao degeneka,zimskih sankanja na "Stazi smrti....
Tema je za sjeb..Neka hvala.
#196
Posted: 25/01/2006 19:34
by FortunaBela
CRKVA SVETOG JOSIPA NA MARIJINOM DVORU
Crkvu svetog Josipa u Sarajevu sagradio je arhitekta Karla Paržika, autor mnogobrojnih historijskih arhitektonskih postignuća u Sarajevu.
Ova sakralana građevina urađena je u izuzetnom romanističkom stilu i predstavlja bitnu arhitektonsku tačku Sarajeva. Oštećena je u ratu, ali već su poduzete aktivnosti oko popravke.
#197
Posted: 25/01/2006 19:36
by FortunaBela
SABORNA CRKVA
Jedan od najvećih pravoslavnih hramova na geografskom prostoru Balkana, Saborna crkva u Sarajevu posvećena Presvetoj Bogorodici, građena je na inicijativu žitelja Sarajeva od 1863. godine do 1868. godine.
Crkvu je sa svojom tajfom zidao majstor Anreja Damjanović - Zografski iz velike porodice arhitekata, preduzimača, slikara, ikonopisaca, drvorezaca i kamenorezaca iz Velesa.
Crkva je u osnovi trobrodna bazilka kombinovana sa upisanim krstom i ima pet kupola. Kupole su sagrađene na tamburima, centralna je veća, a ostale četiri su manje. Crkva je zasvedena poluobličastim svodovima. Pred ulazom je sagrađen pozlaćeni zvonik u baroknom stilu. Na unutrašnjim zidovima ugrađena je ornamentalna slikana dekoracija. Na velikim površinama zidnih platana u donjim zonama imitirana je u ornamentu gradnja kamenim kvaderima u mermeru. Lukovi, svodovi i apsida takođe su ukrašeni samo ornamentikom.
#198
Posted: 28/01/2006 08:06
by vesela
FortunaBela wrote:CRKVA SVETOG JOSIPA NA MARIJINOM DVORU
Crkvu svetog Josipa u Sarajevu sagradio je arhitekta Karla Paržika, autor mnogobrojnih historijskih arhitektonskih postignuća u Sarajevu.
Ova sakralana građevina urađena je u izuzetnom romanističkom stilu i predstavlja bitnu arhitektonsku tačku Sarajeva. Oštećena je u ratu, ali već su poduzete aktivnosti oko popravke.
ovdje sam rodjena, rasla, isla u osnovnu skolu, malo iza crkve sam se sankala, ispred crkve sam kao dijete isla sa tatom da kupimo jelku, sa prozora sam gledala koliko je sati i cesto sam ulazila u ovu crkvu..i moje sudbine, do rata sam radila blizu ove crkve...hvala ti fortuna, barnula si me u srce i to veoma toplo
nisam nigdje vidjela magribiju i sedam brace...ako mozes, bilo bi lijepo..ja nemam snage...boli...
#199
Posted: 28/01/2006 19:01
by FortunaBela
JEDILER TEKIJA U SARAJEVU
Sulejman paša Skopljak ozida turbe nad mezarima sedam nevino pogubljenih (oko 1697.g.) negdje 1815.g. i postavi čuvara turbeta. O prvim čuvarima ne zna se ništa, jedino se zna da je 1865.g. za čuvara turbeta postavljen Sejfulah Iblizović (Muhamedov djed) koji je predhodno završio studije u Istambulu i usavršavanje tesavufa u Brusi. Sejfulah Iblizović počne tu zikr činiti i za kratko vrijeme okupi oko sebe mnogo pristaša. Bio je dobar govornik i učenjak, a uz to i vaiz Careve džamije. Sagradio je semahanu koja je izgorila1878.g. Tako je nastala Jediler tekija uz Jediler turbe koja je postojala sve do 1937.g. kada je na tom mjestu podignuta zgrada Čokadži vakufa. Šejh Sejfulah Iblizović pripadao je halvetijskom redu i u Jediler tekiji obavljao je zikr po halvetijskim načelima.
(Džemal Čehajić, Derviški redovi u Jugoslaviji, str. 44/45, Orijentalni institut Sarajevo 1986.g.)
Jediler turbe u narodu poznato kao Turbe sedam braće i Jediler tekija formirani su postepeno. U početku je to samo bila prostorija za čuvara Jediler turbeta. Tradicija kaže da je tu sahranjen neki šejh koji je došao sa sultanom Fatihom. Kasnije su tu sahranjena dva derviša osumnjičena i nevino pogubljena povodom krađe novca iz pašinih Saraja 1494.g., a zatim i četri kapetana koje je Mustafa paša Dalbatan dao pogubiti što nisu bili pravovremeno obavijestili za najezdu vojske Princa Eugena Savojskog na Sarajevo 1697.g. Tako je nastalo kako predanje kaže Turbe sedam braće. Godine 1815. ga ozidaše po naređenju Sulejman paše Skopljaka. Predhodno se nad mezarima počela viđati svjetlost (luca) pa je svijet grobove ogradio daskom i pokrio šimlom.

#200
Posted: 28/01/2006 19:41
by Ahmmed
vesela, u mnogo čemu se ne slažem s tobom na ovom forumu, ali,tvoj posljednji post, rastužio me...

Vratio neke stare slike, tvoje riječi tjeraju suze ne oči.....
Vesela ti meni bila,i živa i zdrava hiljadu godina!