Forum Klix.ba

zomri wrote: jest ali oni su prilično biased prema rocku i srodnim žanrovima. druga stvar koncept albuma/singla ne obuhvata koncept trake pa ćeš rijetko tamo naći bilo šta iz elektronske muzike. ne postoji objektivno u umjetnosti jer nema brojeva kojima se može izraziti. imaju brojevi tipa koliko je prodano ploča, koliko pregleda na youtube ili brojevi koliko ljudi glasa za to u radijskim top listama ili koliko kritičara glasa za to u njihovim listama na acclaimedmusicu i sličnim mjestima, ali su svi odreda takođe biased.

liste koje slušaoci postavljaju su biased jer se glasačko tijelo sastoji od ljudi koji godinama čitaju te liste pa im se ukus sinhronizira sa kritičarima. neki kežualac koji sluša muziku dok trči ne glasa po tim listama.

zomri wrote:u redu, nemaš argumenata za tvrdnju koju si iznio, shvatili smo

dale cooper wrote:

zomri wrote: jest ali oni su prilično biased prema rocku i srodnim žanrovima. druga stvar koncept albuma/singla ne obuhvata koncept trake pa ćeš rijetko tamo naći bilo šta iz elektronske muzike. ne postoji objektivno u umjetnosti jer nema brojeva kojima se može izraziti. imaju brojevi tipa koliko je prodano ploča, koliko pregleda na youtube ili brojevi koliko ljudi glasa za to u radijskim top listama ili koliko kritičara glasa za to u njihovim listama na acclaimedmusicu i sličnim mjestima, ali su svi odreda takođe biased.

liste koje slušaoci postavljaju su biased jer se glasačko tijelo sastoji od ljudi koji godinama čitaju te liste pa im se ukus sinhronizira sa kritičarima. neki kežualac koji sluša muziku dok trči ne glasa po tim listama.

Ne nužno i ne više, isto kao što je i dobar dio kritike sasvim prihvatio rap i r'n'b kao dijelom muzičkog canona. Tako da u zadnjih par godina
na godišnjim listama možeš vidjeti gotovo pola izvođača iz ovih žanrova. Stvari su se radikalno promjenile, nije kritika više tako rockist
kao što misliš. Tome je svakako doprinio internet i demokratizacija i liberalizacija kritike, tako da kritičku kapu više ne kroje dinosaur časopisi
kao Rolling Stone ili NME.

Donekle, ali opet od tebe zavisi da li ćeš nešto poslušati i da li će ti se to nešto svidjeti. Kao što sam gore napisao liste mogu poslužiti kao jedna smjernica.

Glavom klimas na nas flow
ko da je Brodway imas show
ma sta pricas da smo dno kad
i sam znas da koljemo

Sarajevo moje voljeno
ovo za tebe radimo
has palimo Babylon
G-recordz i BluntBylon

Hocu cijeli klub da skace
da vidim ko moze jace
mi dacemo sve od sebe
vi dizite upaljace

Ludilo ko Jagomir
kad beat cujem samo skako bi
ko mi sada ba svako bi
narko beat Castro ma kako si

...

zomri wrote:

dale cooper wrote:

zomri wrote: jest ali oni su prilično biased prema rocku i srodnim žanrovima. druga stvar koncept albuma/singla ne obuhvata koncept trake pa ćeš rijetko tamo naći bilo šta iz elektronske muzike. ne postoji objektivno u umjetnosti jer nema brojeva kojima se može izraziti. imaju brojevi tipa koliko je prodano ploča, koliko pregleda na youtube ili brojevi koliko ljudi glasa za to u radijskim top listama ili koliko kritičara glasa za to u njihovim listama na acclaimedmusicu i sličnim mjestima, ali su svi odreda takođe biased.

liste koje slušaoci postavljaju su biased jer se glasačko tijelo sastoji od ljudi koji godinama čitaju te liste pa im se ukus sinhronizira sa kritičarima. neki kežualac koji sluša muziku dok trči ne glasa po tim listama.

Ne nužno i ne više, isto kao što je i dobar dio kritike sasvim prihvatio rap i r'n'b kao dijelom muzičkog canona. Tako da u zadnjih par godina
na godišnjim listama možeš vidjeti gotovo pola izvođača iz ovih žanrova. Stvari su se radikalno promjenile, nije kritika više tako rockist
kao što misliš. Tome je svakako doprinio internet i demokratizacija i liberalizacija kritike, tako da kritičku kapu više ne kroje dinosaur časopisi
kao Rolling Stone ili NME.

Donekle, ali opet od tebe zavisi da li ćeš nešto poslušati i da li će ti se to nešto svidjeti. Kao što sam gore napisao liste mogu poslužiti kao jedna smjernica.

upravo tako, kritika odavno nije arbitar ukusa nego više služi kao informacija, smjernica.

dale cooper wrote:
Da naravno, ali bazirano na toj informaciji, kao i na feedbacku publike se kroz godine iskristališe nešto za što se može objektivno reći da je dobra
muzika, nebitno sad kojeg je žanra. I sasvim je realno očekivati da će neki od današnjih izvođača uči u taj muzički canon kroz godine koje slijede.

zomri wrote:

dale cooper wrote:
Da naravno, ali bazirano na toj informaciji, kao i na feedbacku publike se kroz godine iskristališe nešto za što se može objektivno reći da je dobra
muzika, nebitno sad kojeg je žanra. I sasvim je realno očekivati da će neki od današnjih izvođača uči u taj muzički canon kroz godine koje slijede.

Bazirano na informaciji da su Cecine pjesme dobre, prema feedbacku publike se iskristalisalo da je Cecina muzika objektivno dobra.

Ne, ozbiljno, ne može se *objektivno* utvrditi ništa u vezi kvalitete umjetnosti.

dale cooper wrote:

zomri wrote:

dale cooper wrote:
Da naravno, ali bazirano na toj informaciji, kao i na feedbacku publike se kroz godine iskristališe nešto za što se može objektivno reći da je dobra
muzika, nebitno sad kojeg je žanra. I sasvim je realno očekivati da će neki od današnjih izvođača uči u taj muzički canon kroz godine koje slijede.

Bazirano na informaciji da su Cecine pjesme dobre, prema feedbacku publike se iskristalisalo da je Cecina muzika objektivno dobra.

Ne, ozbiljno, ne može se *objektivno* utvrditi ništa u vezi kvalitete umjetnosti.

Ko ti je dao tu informaciju?

Govorim naravno o kritičkoj informaciji i feedbacku publike na nju. Ali kontaš ti to, samo se praviš Englez jelde.

Hoćeš onda da kažeš da je sva muzika relativno dobra u zavisnosti od onoga ko sluša? Jer to je sranje, ne može sve biti dobro.

zomri wrote: Ne pravim se Englez, imaš primjere kritičara koji pišu afirmativno o Ceci. Generalno šta je kritičar? to je relativno, ali opet široka priča pa da ne idemo dalje.

U osnovi svaku muzika je u vezi sa svojim slušaocem; njena kvaliteta je u ušima slušaoca. Objektivno ne postoji; postoje grupe ljudi koje se slažu oko nečega i to je sve. objektivno znači neovisno od uloge slušaoca, da se može izmjeriti, provjeriti eksperimentom što u slučaju bilo koje umjetnosti ne možeš. najbolje što možeš je konsenzus a on opet nije objektivan.

evo uzmi recimo imdb i koliko su puta mijenjali algoritam. meni je recimo jedan od top 5 filmova ikad Freddy Got Fingered koji tamo ima ocjenu ispod 5. Sad kritičar može doći i reći da taj film ne valja, ja kažem da valja i šta onda? Nijedan drugog ne možemo ubijediti šta je objektivno tačno jer ne postoji neovisno mjerilo upravo zato jer je doživljaj subjektivan. Onda kako ubijediti sve one indijce kojima su filmovi izbačeni iz top 250?

ps. molim Jalu i Bubu ako ovo čitaju da se jave i pripaze me sa 2 VIP karte za Skenderiju može i u PP.

dale cooper wrote:
Daj molim te jedan takav članak, volio bih da vidim kako to izgleda.

Neosporno je da je muzika u neodvojivoj vezi sa slušaocem, zato je valjda i toliko volimo. Ali sva muzika ne može biti jednako dobra, ili čak dobra.
Da bi se nešto nazvalo dobrim, mora biti i nešto što je loše. Mislim, to je common sense.

Sanjao sam prošli tjedan da mi je netko rekao da se Vuco prestaje baviti glazbom (a rekao mi je da se i još netko drugi prestaje baviti glazbom, no zaboravio sam odmah po buđenju o kome se radilo). Bedara! Nedugo potom, u istom tom snu, sam Vuco mi je preko nekoga proslijedio poklon-CD za koji je on vlastoručno izradio omot: srce mi je na to ustreptalo, odmah sam se ponadao da je unutra “Podno Kozjaka”, ili barem neko drugo neizdano arhivsko blago, npr. Klanje ljudi u studijskom izdanju! Stoga sam se poprilično razočarao kad sam vidio da je unutra disk koji je izgledao kao da je kupljen na benzinskoj, a koji je sadržavao kompilaciju srpskih cajki. Na omotu su bile neke Vucine apstraktne kolor-črčkarije; jedini detalj koji sam zapamtio je poruka napisana na poleđini: “IMA I DRUGE MUZIKE NA SVIJETU OSIM TONĆI KOŽUL-POPA.” E pa, dragi moj Vuco iz snova – odabrao si malo čudan muzički materijal za podcrtavanje svoje poante, jerbo su srpske cajke u potpunosti kompatibilne s Tonći Kožul-popom, te ih taj tvoj “Tonći Kožul”, kako ga zoveš, zna katkad čak i zavrtiti za svoj gušt (mada, jbg, osjetno rjeđe nego prije desetak godina)! “Šta je to u tvojim venama” sam otkrio prilikom svog prvog i jedinog odlaska u “Ludnicu”, i mislim da bi se i vama mogla dopasti ako brijete na old skool-Brenu.

6. Ceca – Trepni
Postoje trenuci kada čovjek pomisli da je možda ipak malo previše vremena proveo na ovoj planeti, kao recimo kad doživi da Ceca ima vaporwave lyric video :\ … skoro. Jerbo lyric video za “Didule” nije vaporwave nego neonske VHS-osamdesete, ali i to mi je nekako… off za cecu, i to off na “hmmm? način – “Trepni” mi je pak off na “mmmm!” način, ima nešto u spoju te sjetne pastoralne melodije i starinskih snimki u videu i trap beata koji zvuči kao da je nadosnimljen pet minuta prije masteringa te sve skupa spušta na zemlju i čini krhkijim dok je tu istovremeno Ceca koja je definicija nekrhkosti, so many feels.

Došli smo do najvećeg hita i jedine pesme koja će ostati za neke kasnije godine. Pesma nam donosi miks trepa, koji jedva čeka da bude remiskovan, frulice koje zvuče kao da Bora Dugić vežba klasik Skakavac, pa mu nešto ne ide, Lana Del Ray Summertime Sadness nostalgiju i tekst izmučene Marine, jer narod najviše voli kad su Marina/Ceca izmučene. Pritom, svaki put kad Ceca pominje domaće životinje to mora da bude hit. Posle pilića, pasa i kukavice, sad imamo jaganjce.

zomri wrote:

dale cooper wrote:
Daj molim te jedan takav članak, volio bih da vidim kako to izgleda.

Neosporno je da je muzika u neodvojivoj vezi sa slušaocem, zato je valjda i toliko volimo. Ali sva muzika ne može biti jednako dobra, ili čak dobra.
Da bi se nešto nazvalo dobrim, mora biti i nešto što je loše. Mislim, to je common sense.

Evo malo Kožula, nekada gl.ur Nomada

Sanjao sam prošli tjedan da mi je netko rekao da se Vuco prestaje baviti glazbom (a rekao mi je da se i još netko drugi prestaje baviti glazbom, no zaboravio sam odmah po buđenju o kome se radilo). Bedara! Nedugo potom, u istom tom snu, sam Vuco mi je preko nekoga proslijedio poklon-CD za koji je on vlastoručno izradio omot: srce mi je na to ustreptalo, odmah sam se ponadao da je unutra “Podno Kozjaka”, ili barem neko drugo neizdano arhivsko blago, npr. Klanje ljudi u studijskom izdanju! Stoga sam se poprilično razočarao kad sam vidio da je unutra disk koji je izgledao kao da je kupljen na benzinskoj, a koji je sadržavao kompilaciju srpskih cajki. Na omotu su bile neke Vucine apstraktne kolor-črčkarije; jedini detalj koji sam zapamtio je poruka napisana na poleđini: “IMA I DRUGE MUZIKE NA SVIJETU OSIM TONĆI KOŽUL-POPA.” E pa, dragi moj Vuco iz snova – odabrao si malo čudan muzički materijal za podcrtavanje svoje poante, jerbo su srpske cajke u potpunosti kompatibilne s Tonći Kožul-popom, te ih taj tvoj “Tonći Kožul”, kako ga zoveš, zna katkad čak i zavrtiti za svoj gušt (mada, jbg, osjetno rjeđe nego prije desetak godina)! “Šta je to u tvojim venama” sam otkrio prilikom svog prvog i jedinog odlaska u “Ludnicu”, i mislim da bi se i vama mogla dopasti ako brijete na old skool-Brenu.

https://ruralnagorila.wordpress.com/201 ... nama-1993/

6. Ceca – Trepni
Postoje trenuci kada čovjek pomisli da je možda ipak malo previše vremena proveo na ovoj planeti, kao recimo kad doživi da Ceca ima vaporwave lyric video :\ … skoro. Jerbo lyric video za “Didule” nije vaporwave nego neonske VHS-osamdesete, ali i to mi je nekako… off za cecu, i to off na “hmmm? način – “Trepni” mi je pak off na “mmmm!” način, ima nešto u spoju te sjetne pastoralne melodije i starinskih snimki u videu i trap beata koji zvuči kao da je nadosnimljen pet minuta prije masteringa te sve skupa spušta na zemlju i čini krhkijim dok je tu istovremeno Ceca koja je definicija nekrhkosti, so many feels.

https://ruralnagorila.wordpress.com/201 ... zike-2016/

Evo i afirmativno o jednoj pjesmi iz recenzije zadnjeg albuma

Došli smo do najvećeg hita i jedine pesme koja će ostati za neke kasnije godine. Pesma nam donosi miks trepa, koji jedva čeka da bude remiskovan, frulice koje zvuče kao da Bora Dugić vežba klasik Skakavac, pa mu nešto ne ide, Lana Del Ray Summertime Sadness nostalgiju i tekst izmučene Marine, jer narod najviše voli kad su Marina/Ceca izmučene. Pritom, svaki put kad Ceca pominje domaće životinje to mora da bude hit. Posle pilića, pasa i kukavice, sad imamo jaganjce.

http://www.tegla.rs/nesto-kao-recenzija-ceca-autogram/

dale cooper wrote:
Kao i uvijek kod Kožula, ne znaš jel' se zajebava ili je ozbiljan. Podsjeti me na one zajebantske recenzije singlova koje su praktikovali u Nomadu. Ali svaka čast što se potrudio. Pitam se koliko Cecinih fanova zna za vaporwave i trap?

Ali to što Tonći voli sa vremena na vrijeme baciti Cecu u playlistu ne znači da je kritika ozbiljno shvata i šire se bavi sa njome, dovraga, ne znači ni da je Tonći ozbiljno shvata što se mislim da naslutiti po ovim recenzijama.

zomri wrote:ps. on je afirmativno pisao o rnb kad još nije bio dio kanona. ko ti garantuje da i jala/ceca neće to u budućnosti postati?

zomri wrote:

Priča o Štuliću i sličnima je deplasirana jer su oni sklonjeni iz žiže javnosti prije 30 i više godina. Protivno mitomaniji koju neki prosipaju ovdje oni uopšte ne privlače novu publiku. Prosjek godina na koncertima prvoboraca novog vala i punka a koji i danas sviraju je negdje oko 40, rijetko ko mlađi od 25 naleti.

medvjed23 wrote:postoji ukus al postoji i neukus.. ukus se gradi kroz konzumaciju umjetnosti.. i tačno je: sto ljudi, koji intenzivno konzumiraju umjetnost, izgradiće sto različitih ukusa.. dakle, ukusi su različiti, al neukus je uvijek neukus.. s tim u vezi, smijem se kladiti da ne postoji osoba koja je pročitala više od 20 knjiga poezije, a koja u ovome:

Glavom klimas na nas flow
ko da je Brodway imas show
ma sta pricas da smo dno kad
i sam znas da koljemo

Sarajevo moje voljeno
ovo za tebe radimo
has palimo Babylon
G-recordz i BluntBylon

Hocu cijeli klub da skace
da vidim ko moze jace
mi dacemo sve od sebe
vi dizite upaljace

Ludilo ko Jagomir
kad beat cujem samo skako bi
ko mi sada ba svako bi
narko beat Castro ma kako si

...

vidi umjetničku vrijednost.. dakle, siguran sam da citirano nije dio ničijeg (izgrađenog) ukusa i da, sljedstveno, spada u neukus koji je svako, naravno, slobodan slušati ili pokušati iskoristiti za bogaćenje..

Dope_Man wrote:

zomri wrote:

Priča o Štuliću i sličnima je deplasirana jer su oni sklonjeni iz žiže javnosti prije 30 i više godina. Protivno mitomaniji koju neki prosipaju ovdje oni uopšte ne privlače novu publiku. Prosjek godina na koncertima prvoboraca novog vala i punka a koji i danas sviraju je negdje oko 40, rijetko ko mlađi od 25 naleti.

Stvar je u tome da onaj ko danas slusa Bubu i Jalu nece biti na njihovom nastupu kad bude imao 30, a ne 40 i vse godina. Kao sto rekoh u mojoj zadnjoj recenici to je publika koja prati trendove, ne lojalna publika koja prati kvalitet i drzi ga se decenijama.