Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
riverflow wrote:
A zar nije patnja posljedica odsustva svjesnosti?
Odsustva svjesnosti o čemu, o patnji?
Ako je patnja odsustvo svjesnosti, kako li je kamenju...
Sad sam gledao neku seriju , inače glumi Gilian Anderson opet detktivku koja hvata serijskog ubicu , uhvati ga i ovaj
ode psihijatru na procjenu. Imao je djetinjstvo bez roditelja , zlostavljan itd i sve to ga pokreće da radi to što radi.
I onda on pita psihijatra kad je došao tu, šta će on pokušati da uradi s njim, da ga izliječi .
Kaže on njemu , parafraziram : " Vi živite u jednom stanju svijesti kojeg su kreirali događaji iz vašeg djetinjstva.
Oni su ružni i i samim tim vi ste takvi i vaše reakcije su takve. Vi osjećate veliku patnju i želite da je i drugi osjećaju i zato
ubijate ljude mučeći ih. Moj posao je da vi postanete svjesni toga, i osvješćivanjem , otvorenšću srca, ću pokušati da vas
izvedem iz tog stanja. "
On dakle želi da pacijent bude svijestan , da se osvijesti, da se svijest koja je zarobljena u ličnosti ubice oslobodi .
Ta ličnost ne može da se održi bez svijesti kao svoje esencije, a ona je uzrok njegove patnje i motiv zbog kojeg muči druge.
Allah je dakle zaspao u serijskom ubici i vjerovatno je tu u fazonu svoga imena "onaj koji strašno kažnjava" , a njegove žrtve
dozivaju "bože pomozi , smiluj se" i jedini način na koji se bog može smilovati, jeste da taj poziv probudi milost ili Rahmana,
u srcu ubice ...Međutim, ubica nema milosti , zato što njegova okolina nije imala milosti prema njemu kad je bio dijete.
Odnosno, okolina je bila potpuno nesvjesna takve djece koja su odbačena na rub društva i koja postaju prvo žrtve pa onda dželati.
Last edited by Nurudin on 17/03/2018 21:58, edited 1 time in total.
arzuhal wrote:
Koji su krajnji rezultati svijesti o sebi?
Odsustvo patnje ali stvarno, ne zezam se.
Ili odsustvo straha. Straha od smrti, ili čak života izvan zone konfora, na primjer. Ili stvaranje šire percepcije života razvijanjem pažnje, potpuni doživljaji trenutka, razvijanje empatije. I ono najvažnije, širenje osjećaja ljubavi, odnosno potpunije razumijevanje svijeta.
Nurudin wrote:očigledno nije razumio metaforu, nego je tražio "grešku" u onom što sam ja pisao, pa je razumio tako
Prije će biti da sam vidio očitu grešku, nema se šta tu tražiti. Odsustvo svijesti je odsustvo iskustva patnje, prema tome sljedeći put koristi se smislenim metaforama i ne pokušavaj dovoditi u relaciju pojmove koji jedni druge isključuju, ti koji previše voliš da zloupotrebljavaš jezik.
riverflow wrote:
Odsustvo patnje ali stvarno, ne zezam se.
Ili odsustvo straha. Straha od smrti, ili čak života izvan zone konfora, na primjer. Ili stvaranje šire percepcije života razvijanjem pažnje, potpuni doživljaji trenutka, razvijanje empatije. I ono najvažnije, širenje osjećaja ljubavi, odnosno potpunije razumijevanje svijeta.
Sve ostalo razumijem, ali malo straha od smrti je zdravo i prirodno.
Nurudin wrote:očigledno nije razumio metaforu, nego je tražio "grešku" u onom što sam ja pisao, pa je razumio tako
Prije će biti da sam vidio očitu grešku, nema se šta tu tražiti. Odsustvo svijesti je odsustvo iskustva patnje, prema tome sljedeći put koristi se smislenim metaforama i ne pokušavaj dovoditi u relaciju pojmove koji jedni druge isključuju, ti koji previše voliš da zloupotrebljavaš jezik.
Je'l ti kad se naljutiš kao sad na primjer , i počneš pričati gluposti, tipa ono za pisce i pjesnike maloprije, jel ti osjećaš
neugodu svog vlastitog bijesa? Jesi li čuo za izraz "gori u vatri bijesa" ?
Jesi li onda kad se ohladiš od toga, čuo za izraz "doći k sebi" ?
Jesi li čuo da kazneni zakon ima kategorisane zločine na osnovu stanja svijesti počinioca ?
Nurudin wrote:očigledno nije razumio metaforu, nego je tražio "grešku" u onom što sam ja pisao, pa je razumio tako
Prije će biti da sam vidio očitu grešku, nema se šta tu tražiti. Odsustvo svijesti je odsustvo iskustva patnje, prema tome sljedeći put koristi se smislenim metaforama i ne pokušavaj dovoditi u relaciju pojmove koji jedni druge isključuju, ti koji previše voliš da zloupotrebljavaš jezik.
Je'l ti kad se naljutiš kao sad na primjer , i počneš pričati gluposti, tipa ono za pisce i pjesnike maloprije, jel ti osjećaš
neugodu svog vlastitog bijesa? Jesi li čuo za izraz "gori u vatri bijesa" ?
Jesi li onda kad se ohladiš od toga, čuo za izraz "doći k sebi" ?
Jesi li čuo da kazneni zakon ima kategorisane zločine na osnovu stanja svijesti počinioca ?
Manje psihoanalize umišljenih stanja sugovornika, više smislenog pisanja.
Connaisseur Karlin wrote:"odsustvo patnje" , sa kojeg oblaka se vi javljate
Dobro pitanje. Vidjeli bismo to famozno "odsustvo patnje" kada bi im neko pobio svakoga koga vole i njih same podvrgnuo teškim fizičkim mučenjima, primjerice.
Connaisseur Karlin wrote:"odsustvo patnje" , sa kojeg oblaka se vi javljate
Dobro pitanje. Vidjeli bismo to famozno "odsustvo patnje" kada bi im neko pobio svakoga koga vole i njih same podvrgnuo teškim fizičkim mučenjima, primjerice.
da, a ljudi sebi uvrte u glavu da ce nekom filozofijom bolje kontorlirati sebe i zivot, umjesto da sebe prihvate kao ljudsko bice, onako kako jednsotavno jeste zivotno iskustvo je jedna i jedina skola, a filzofzija je u sustini "blablabla" iskustvo
riverflow wrote:
Odsustvo patnje ali stvarno, ne zezam se.
Ili odsustvo straha. Straha od smrti, ili čak života izvan zone konfora, na primjer. Ili stvaranje šire percepcije života razvijanjem pažnje, potpuni doživljaji trenutka, razvijanje empatije. I ono najvažnije, širenje osjećaja ljubavi, odnosno potpunije razumijevanje svijeta.
Sve ostalo razumijem, ali malo straha od smrti je zdravo i prirodno.
Ja smrt nekako doživljavam kao nestanak i ćao. Padne roletna i gotovo. Mene je više strah teške bolesti, ali i to se prihvati, valjda
riverflow wrote:
Odsustvo patnje ali stvarno, ne zezam se.
Ili odsustvo straha. Straha od smrti, ili čak života izvan zone konfora, na primjer. Ili stvaranje šire percepcije života razvijanjem pažnje, potpuni doživljaji trenutka, razvijanje empatije. I ono najvažnije, širenje osjećaja ljubavi, odnosno potpunije razumijevanje svijeta.
Sve ostalo razumijem, ali malo straha od smrti je zdravo i prirodno.
Ja smrt nekako doživljavam kao nestanak i ćao. Padne roletna i gotovo. Mene je više strah teške bolesti, ali i to se prihvati, valjda
Da, smrt generalno.
Ali strah od smrti (ne onaj paralizirajući zbog kojeg ne možeš da funkcionišeš kao normalno ljudsko biće ili su ti misli samo ispunjene time) je zapravo prirodan i zdrav.
nego, kontam to sto pisete o smrti, ono, kraj, roletna, nestanak, cao i kontam kad bi tako dozivljavala smrt, vjerovatno bi djakmica umotala u onu pucketavu foliju.
Last edited by Niemand on 17/03/2018 22:33, edited 1 time in total.
nego, kontam to sto pisete o smrti, ono, kraj, roletna, nestanak, cao i kontam kad bi tako dozivljavala smrt, vjerovatno bi djamica umotala u onu pucketavu foliju.
Dobra ideja, ali da bude imobiliziran...i onda ga polegnes na trosjed i liječiš živce pucketajuci one bobice...
ah, ljubaf
Smrt je nešto normalno, sve nas čeka. Ne treba nas biti strah iste, ali ja govorim o drugom osjećaju straha - onom urođenom, koji nas prijeći da se usmrtimo prije vremena sa kaskaderskim glupostima.
Bloo wrote:
Dobra ideja, ali da bude imobiliziran...i onda ga polegnes na trosjed i liječiš živce pucketajuci one bobice...
ah, ljubaf
Smrt je nešto normalno, sve nas čeka. Ne treba nas biti strah iste, ali ja govorim o drugom osjećaju straha - onom urođenom, koji nas prijeći da se usmrtimo prije vremena sa kaskaderskim glupostima.
"On je jedini koji napreduje ili putuje kao-ti. Ne postoji nista sto je predmet znanja, a da to nije On. A posto je On samo Postojanje, On je stoga i putnik.
Ne postoji nista osim Haqqa. Ne postoji nijedno odvojeno bice, ne postoji nikakvo priblizavanje niti udaljenost. To je ono sto se vidi istinitim vidjenjem."
Ibn Arebi
arzuhal wrote:
Mensur el-Halladž je izjavio nešto što je svakako hereza po islamu kao takvom (a ne puritanskoj interpretaciji) od stoljeća sedmog do danas, tamam da je bio najveći evlija. Zato su druge sufije i rekle za njegov slučaj, otprilike: sam pao sam se ubio.
Koja je mala maca Haladzova hereza za ovog panteistu, jelde, arzo?
Haladza se, taman da je, sto ti rece, bio najveci evlija, za njegovu herezu, kako je ti nazva, moglo pravdati da se radi o nekim ekstaticnim stanjima, kao nije znao sta govori. Ali ovaj panteista Arebi citave knjizurine i filozofiju napisao o tome kako je sve Allah i jos tvrdi da se to vidi direktnim osvjedocenjem.
Cera u laz citavu islamsku religiju. Gori od Haladza 1000 puta, Spinozin i Gandijev duhovni babo.
Kako ti, sad kad sam te eto malo upoznao sa Arebijevim ucenjem, pa mi valjda vise neces imputirati da lazem i falsifikujem u pogledu stvari koje su ti bile nepoznate, gledas na Arebija?
Je li to hereza i je li ga trebao onaj pravovjerni hodzinski, mejnstrim, a ne neki puritanski islam, na vrijeme isjeci na komade ko Haladza i sacuvati pravovjerne muslimane njegove hereze?
Eno si naveo kako cak i onaj filozof Gazali, ocito smatrajuci da mejnstrim muslimani zive u lazi, govori da je bolje ubiti jednog koji otkriva istinu islamskim masama ("glupacima iz naroda"), nego ozivjeti desetoricu?
Fakat me zanima tvoj stav, posto si se izjasnio da za takvu herezu treba letjeti glava.
Ibn Arebi, kadasallahu sirrehu, je, možda, "panteista" za jedno bukvalističko ili literalističko gledište, gledište kojeg još neki mogu kolokvijalno nazvati i "vehabijskim". Ili kako već ti sam zoveš svoje vlastito shvatanje njegove metafizike i ontologije. Bez obzira na ove ili one metafore i izjave ibn Arebija koje neupućenom i neukom djeluju kao panteističke, ibn Arebi, evo samo jednog od primjera iz njegova učenja, s berzahom džamijem ili sveobuhvatnom razdjelnicom, kako tu riječ prevodi dr Hafizović a koju predstavlja Savršeni Čovjek čije je srce pripravljeno za primanje Božijih riječi, "remeti" ono što Spinozino učenje doista čini stvarnim panteizmom - nepostojanje supstancijalnog kontinuiteta.
Ibn Arebi je sam, a i njegovi sljedbenici i tumači poput spominjanog Abdulaha ef. Bošnjaka, ukazivao na to, ali je i upozoravao da njegova djela ne čitaju oni koji to neće shvatiti pa će, evo kao ti, to razumjeti kao "herezu" i to herezu par exellence.
Kada bi ti rekao, naprimjer, "Sve je Allah!", prvo bi morao pokazati i dokazati da ti doista razumiješ i kako uopće razumijevaš šta je to "sve", šta je to "je", a tek onda šta je ili ko je Allah. Morao bi znati makar značenje i razliku između riječi bitak, bit i biće u našem jeziku, itd. Pa da onda to svoje razumijevanje suočiš i samjeriš s onim o čemu je govorio ibn Arebi, pa da vidiš koliko si čega od toga razumio, jer to je prevažno za početak razumijevanja ibn Arebija.
Najbolje bi bilo, ako se toliko zanimaš ibn Arebijem, da posjetiš ljude poput šejha Saliha Ibiševića, Ismaila Ahmetagića i sl. da ti daju smjernice u razumijevanju ibn Arebijeve filozofije, sam ćeš se bespotrebno zlopatiti. Ali opet, kako hoćeš...
S obzirom na to da većina islamskih učenjaka - predstavnika "zvaničnog islama" u tvojoj terminologiji - nije bilo takvih bukvalističkih pogleda i gledanja, zato on i nije proglašen heretikom (pa ako ga neki i smatraju, drugi ne smatraju), naveo sam ti stav jednog od najvećih predstavnika "zvaničnog islama", Dželaludina Sujutiju.
Imam Zehebi o ovom djelu kaže: “Fususul-hikem je njegovo najgore djelo. Ako ono što spominje u njemu nije nevjerstvo, onda nevjerstvo ne postoji na dunjaluku.” Nakon toga kaže: “Mnoge njegove izjave i izreke mogu se simbolično tumačiti, ali nikako knjiga Fususul-hikem.” (Vidjeti: Sijeru e'alamin-nubela, 23/48-49.)
Ibn Kesir kaže: “U Fususul-hikemu ima mnogo stvari čija spoljašnost ukazuje na jasno nevjerstvo.” (Vidjeti: El-Bidaje ven-nihaje, 13/179.)
Allah u početnim ajetima sure El-Bekare kaže: “Onima koji ne vjeruju doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao, oni ne vjeruju. Allah je zapečatio njihova srca i njihov sluh, a na njihovim očima je koprena i njima velika patnja pripada.”
Ibn Arebijev komentar ovih ajeta glasi: “Onima koji ne vjeruju”, tj. koji su svoju ljubav prikrili, “doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao”, tj. svejedno je opominjao ih ili ne, zbog onoga što smo im Mi dali, “oni ne vjeruju”, tj. ne vjeruju u tebe niti prihvataju od tebe, već uzimaju od Nas, “Allah je zapečatio njihova srca”, tj. ne razumijevaju osim Njega, “i njihov sluh”, tj. ne čuju osim Njega, “a na njihovim očima je koprena”, tj. ne vide osim od Njega, ne osvrću se na tebe niti na ono što je kod tebe (Allahov Poslaniče), jer smo im Mi dali od Sebe, “i njima velika patnja pripada”, tj. azab od riječi el-uzubeh, što znači prijatan okus, tj. pripada im velika udobnost. (Vidjeti: Akidetu Ibn Arebi, str. 25, od imama Tekijuddina Muhammeda b. Ahmeda el-Fasija, umro 832. godine po Hidžri, izvučena iz njegovog djela ”El-Ikdus-semin”, 2/160-199.)
Kada su stanovnici Kaira upitali Ebu Muhammeda b. Abdis-Selama (umro 660. godine po Hidžri) o Ibn Arebiju, rekao je: “Pokvarenjak, sramotan, smatrao je da svijet postoji oduvijek i nije zabranjivao nemoral.” (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 23/49, i Akidetu Ibn Arebi, str. 25.) Na drugom mjestu Ibn Abdus-Selam za njega kaže: “Zindîk (odmetnik od islama).” (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidin, 6/365.)
Kadija Ijad tvrdi: “Islamski učenjaci su složni na nevjerstvu onoga ko smatra da svijet nije stvoren.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 12/202.)
Ibn Arebi je bio zagriženi pozivač, pobornik i predstavnik vahdetul-vudžuda (panteizma – jedinstva postojanja). (Uporediti: El-Iber, 3/233, i Mizanul-iatidal, 3/559 od imama Zehebija.) Kod sljedbenika ovog pravca ne postoji razlika izmeðu stvorenja i Stvoritelja, sva stvorenja su sjedinjena sa Stvoriteljem. Koje god stvorenje čovjek obožavao, on, ustvari, obožava Allaha, neka je visoko Uzvišeni Allah od onoga što Mu pripisuju.
Jedne prilike Ibn Arebi je prošao sa skupinom ljudi pored lešine uginulog psa. Jedan od prisutnih ga upita: “Je li ova lešina, takoðer, Allahovo biće?!” “Da li postoji nešto izvan Allahovog bića, da, sve je u Njegovom biću”, odgovori Ibn Arebi. (Vidjeti: Medžmu'ul-fetava, 13/186.)
Hafiz Ebu Zura Ahmed el-Iraki kaže: “Nema sumnje da djela ‘Fususul-hikem’ i ‘El-Futuhatul-mekijje’, sadrže otvoreno nevjerstvo. Ako je to, uistinu, Ibn Arebi rekao i umro na tome, on je nevjernik – vječni stanovnik Džehennema.” (Vidjeti: Mesreut-tesavvuf, str. 157.)
Hafiz Ibn Ahmed Hakemi kaže: “U Ibn Arebijevim djelima ‘Fususul-hikem’ i ‘El-Futuhatul-mekijje’ ima jasnog poigravanja sa kur'anskim ajetima i njihovog nakaradnog tumačenja. U njima (spomenutim djelima) je autor spomenuo nevjerstvo koje je gore od nevjerstva židova koji kažu: ‘Uzejr je Allahov sin’, i nevjerstva kršćana koji kažu: ‘Isa je Allahov sin, i on je Allah i jedan od trojice’. Oni su utjelovili Allaha u jednu osobu, dok su ovi utjelovili sva stvorenja u Allahovo biće.” (Vidjeti: Mearidžul-kabul, 1/302.)
bn Hadžer je pitao svoga učitelja imama Siradžuddina Ebu Hafsa el-Bulkinija (umro 805. godine po Hidžri) o Ibn Arebiju, pa je rekao: “On je nevjernik.” Kadija Ebu Zejd Ibn Haldun (umro 805. godine po Hidžri) rekao je: “Ove sufije, poput: Ibn Arebija, Ibn Sebinija, Ibn Berredžana, imaju brojna djela koja su ispunjena otvorenim nevjerstvom… Ova djela treba uništavati, spaljivati ili sapirati vodom mastilo kojim su ispisana tako da ne ostane ni jedno slovo u njima. U tome je opća vjerska korist i potiranje zabludjelog vjerovanja.” (Vidjeti: Akidetu Ibn Arebi, str. 25.)
Ibn Arebi je u svome djelu ”El-Futuhatul-mekijje”, 2/252, spjevao stih u kojem kaže da je mjesto evlije kod Allaha veće od vjerovjesničkog. (Uporediti: El-Akidetut-Tahavije, 2/743, poznatog hanefijskog učenjaka i kadije Ibn Ebi Aizza, koji je umro 793. godine po Hidžri.) U istom djelu, 4/141, spjevao je stih u kojem kaže da su Allahove riječi sve ono što se govori. (Uporediti: El-Akidetut-Tahavije, 1/179.)
Brojni drugi učenjaci okarakterisali su Ibn Arebija kao otpadnika od islama, zabludjelog sufiju ili su kazali da se u njegovim djelima nalazi otvoreno nevjerstvo. Od njih su: Kadija Ibn Džema'ah (umro 733. godine po Hidžri), Muhammed b. Jusuf el-Džezeri (umro 711. godine po Hidžri), Kadija Saduddin el-Harisi (umro 711. godine po Hidžri), Šemsuddin el-Džezeri (umro 711. godine po Hidžri), Kadija Zejnuddin el-Kittani (umro 738. godine po Hidžri), Nuruddin el-Bikri (umro 727. godine po Hidžri) Šerefuddin ez-Zevavi(umro 743. godine po Hidžri), Ebu Abdillah el-Vergami et-Tunisi (umro 803. godine po Hidžri) i drugi. (Vidjeti: Akidetu Ibni Arebi, 29-40.)
Allah se smilovao imamu Šemsuddinu Zehebiju koji je u svome govoru o Ibn Arebiju i njegovom djelu “Fususul-hikem”, rekao: “Tako mi Allaha, bolje je muslimanu da živi kao neznalica, da hoda za stadom goveda, ne znajući ništa od islama, osim nekoliko sura koje će učiti na namazima i da vjeruje u Allaha i Sudnji dan, to mu je bolje nego ovakve spoznaje i ‘istine’.” (Vidjeti: Mizanul-iatidal, 3/660, od imama Zehebija)
ali stvarno, ne zezam se. 
i prirodno.
