Connaisseur Karlin wrote:perfekcionista1 wrote:
Vjeruj da jesam,gledao i debate o tome. Cinjenica da su postojali hafizi je kljucan detalj.
cinjnica je da su imali prolema tokoms stavljenja , upravo zahvaljujui lingisticim barijerama ili konfuzijama

ocigledno memorianje nije bilo dovoljno da se rijese doticni problemi

Karlin
Inače, literalna analiza sura pokazuje da je već sam Muhammed sjedinjavao pojedine Kur'ane u veće cjeline, ili je pak želio da se umjetnički uobličeni literalni sastavi smatraju proizvodima jedinstvenog i jednokratnog čina objave.
I homiletička zasnovanost većine sura otežava prodiranje u tajnu sastava i izricanja suda o tome do kojeg stepena valja sjedinjavanje pojedinih objava različitog porijekla pripisati Muhammedu a do kojeg stepena kasnijim redaktorima. S približnom sigurnošću može se literalno jedinstvo većih sura braniti samo tamo gdje se radi o jednakosti ili istovrsnosti sadržaja, kao kod sura 12. i 18. ili tamo gdje se neki refren provlači kroz cjelinu, kao kod sura 25, 56, 70 i 77, ili gdje stil, stih i ritam pokazuju sklad, kao u suri 37. Mnogo je više dvojbe npr. kod sura 17, 41 i 7, a kod sura 2, 8, 63, 4, i 9 sasvim je nemoguće bilo šta ustvrditi.
Također, postoji neobično proturječje u vladajućem gledanju na sabiranje Kur'ana. Naime, postoji veliki broj predaja, koje sasvim bezazleno i bez ikakve polemike protiv suprotnih mišljenja, pominju cijeli niz osoba koje su, navodno, sabirale Kur'an za vrijeme Poslanikovog života. Ibn Sa'd posvećuje tom predmetu jedno čitavo poglavlje, iako na drugim mjestima u svome djelu imenuje prve halife kao one koji su prvi poduzeli sabiranje Kur'ana. U vladajućoj tradiciji muslimana postoje tri različita pogleda na nastanak prve kuranske zbirke.
Također, postoje različite pojedinosti o Omerovim postupcima prilikom prvog sabiranja. Neki mlađi izvor navodi kao poticaj to da je on, zapitavši jednom za neki stavak iz Kur'ana, dobio odgovor da je onaj što je znao za taj stavak pao u bici kod Jemama. Nadalje se navodi da je prihvaćao samo takva mjesta, čiju su pripadnost Kur'anu potvrdila dva svjedoka. I tradicije o "stavku o kamenovanju" očito polaze od pretpostavke da je Omer odigrao neku ulogu pri sabiranju Kur'ana. Kao što neki izvještaji navode, on je strahovao da će vjernicima taj stavak nedostajati kada ga ne nađu u Božijoj knjizi. Drugi tvrde da je otvoreno priznao kako se boji svrstati taj stavak da mu ne bi predbacili kako je nešto dodao objavi. Po Iqtanu, na to ga je navela okolnost da nije mogao naći dva svjedoka.