medvjed23 wrote:SaraFina wrote:
Postoje ljudi koji roditeljske obaveze do perfekcije izvrše. Zašto im uskratiti, ili zašto bi se sami odrekli potomstva?
Oni koji ne žele djecu to je pak njihov izbor.
Nažalost za život ne postoji garancija da roditelj može dijete od svega u żivotu zaštiti. A to nije ni normalno ni nužno.
Djetetu je nužno usaditi da bude samostalno, vrijedno, karakterno i što je najvažnije da se samo izbori za sebe u budućnosti.
To su roditeljske dužnosti. Garancija za sreću nije certifikat i ne postoji niko, pa ni roditelj ko takvo što može izdati.
Nego na temeljima se čvrstim i porodičnim vrijednostima gradi čvrsta i samostalna osoba koja će umjeti da se izbori sa životnim nedaćama.
da se razumijemo, antinatalizam nikad neće biti masovno prihvaćen.. antinatalisti nemaju ni mogućnosti, a, koliko ja znam, ni želje da svoje ideje sprovedu silom.. krajnji domet antinatalista je dobronamjeran savjet.. na stranu ideje, donekle bliske antinatalizmu i usmjerene, ne ka potpunom prestanku, već ka ograničavanju reprodukcije..
taj pristup o kojem ti pričaš.. razumijem zašto ti misliš kako misliš, al ja svejedno mislim drugačije.. mislim da je moralnije ne ulaziti u nešto što može završiti katastrofalno (za drugu, ni krivu ni dužnu osobu), nego ući u to, pa se svim silama, moguće uzalud, truditi da se katastrofa izbjegne.. šanse da moji postupci dovedu do (tuđeg) života punog patnje su u prvom slučaju 0%, a u drugom, naprimjer, 10%.. što se mene tiče, izbor je jasan, a rizik nepotreban i neprihvatljiv.. kad je jedan život uništen, sjeban, rastrgan na komade, slaba je utjeha u tome što u lancu događaja koji su doveli do užasa postoji neko ko je imao dobre namjere..
Ne postoji garancija za sreću i poštedu, od životnih nedaća u životu. Nažalost!
Roditelj sa svoje strane, najviše što može učiniti je da dijete pripremi za životne nedaće i kako da se izbori s njima. Takodjer za svog života, može i treba pružiti svu moguću potporu djetetu, u njegovim odlukama, usponima ili padovima.
A taj paničan strah koji ti nazivaš antinatalizmom, da ćeš drugoj osobi koju doneseš na svijet prouzročiti patnje i nedaće je strah od odgovornosti na neki način? Ti jednostavno, čini mi se bojiš se odgovornosti i neuspjeha, koje tvom budućem potomstvu mogu prouzročiti životne nedaća? Ili sebe da ćeš na neki način zakazati kao roditelj? Obzirom da ne može ni Bog izdati garanciju za sreću i da je život rizik, ne vidim zašto zazireš od roditeljstva? Shvati da krivnja ne može biti na tebi za nešto u budućnosti što možebit negativno se iznjedri kroz život. A možda i ne.
Po mom mišljenju bitno je da ti nikad ne budeš uzrok patnje i boli svom djetetu, i da uvjek daš maksimum od sebe po tom pitanju. A na tok života ne možeš utjecati. Medjutim, kao što rekoh možeš ublažavati potporom neuspjehe, padove, davati savjete u nedoumicama bez pritiska i sl.
I to je sasvim u redu i dovoljno. To je uloga roditelja. Uloga roditelja nije da 100% zaštiti dijete od vanjskih utjecaja. Lomova i padova. Pa i životinje mladunčad "uče samostalnosti" lovu hrane, odbrani od jačih grabežljivaca i sl. U biti to je i kod ljudi slično. Odgoj, radne navike i škola, fakultet i postepeno stjecanje samostalnosti a onda rad i život. Pa porodica. Ciklus.
Ako usporediš radost pri stvaranju novog života i svoju ulogu zaštitnika kroz djetinjstvo, rano mladalaštvo, te općenito život, ti svoju ulogu i ako 70% uspiješ obaviti uspješno to je ipak nešto veliko.. Oni 30% kompenziraće se već
kroz život.
Ali čvrsti temelji iz kuće, djetinjstva i mladosti su preduvjet za prebroditi životne prepreke kasnije, koje te snadju u životu.
Ako taj dio nije sporan ja ne vidim zašto bi dijete a kasnije i odrasla osoba donešena na ovaj svijet uopće patila.
E sad zakazati kao roditelj ili postati roditelj stjecajem okolnosti, bez motovacije i rada i truda. .. sigurno će djetetu prouzročiti patnje i nedaća kroz život. Situacije koje će teško ili nikako rješavati i sl.
bolje je ne roditi se.
