Forum Klix.ba

arzuhal wrote:

Nurudin wrote: Da, po ćeifu to radim. Nemam nikakav cilj, to bi bilo poricanje svega ovoga što govorim.

Tamam

Usput, preporučio bih ti ako gdje naletiš, ne znam da li ima na netu - iako ti možda u ovoj fazi ne bi leglo, ali opet...- da pročitaš Husserlove Kartezijanske meditacije I i II. Ovo u kontekstu tvog bavljenja meditacijom, tlom spoznaje, čistoćom, strujom svijesti, transcendentalnim egom odnsono transcendentalnim subjektivizmom i solipsizmom, problem Drugog, itd.

Možda pročitam , duga je zima. Vjerovatno ti misliš da će to još dublje promjeniti moju percepciju boga i svijeta
i vratiti je na onaj tvoj,"islamski ugao " , u kojem dostižeš potpunu zrelost i spoznaješ kako je oponašanje nečijeg
ponašanja od prije 1400 godina, ipak neka moja svrha zbog koje živim .
Zezam se, naravno, ipak te dovoljno dugo poznajem da bi pomislio kako ti misliš da je to tako.
Ti samo želiš reći da si na nekim višim deredžama jer si pročitao te knjige. Moguće i da bi bio kad bi znao to
objasniti i prezentirati na svoj način , a samo čitanje i intelektualno razumjevanje koje se ne odrazi na duh,
je samo fina zabava..

Ne mislim ja da sam na višim deredžama (mada se može, vjerujem, činiti i tako, nefs uvijek hoće dio kolača) nego, naprosto, već sam spominjao da sam studirao logiku, filozofiju i sociologiju i da sam se, da ne nabrajam, upoznao sa svim poznati(ji)m filozofijama, pravcima, mišljenjima, konceptima, sistemima, ponajviše zapadnim ali i istočnjačkim, od zoroasterizma, budizma, taoizma do išraki filozofije, perenijalista, itd. Pa kada mi ti spominješ Hegela, razum i um, logiku, sintezu ili analizu, Froma, paradokse, itd. ja tebe pitam o namazu da bih znao dokle si i šta si jer naprosto ništa posebno neću čuti (to je moj stav) u tvojim izlaganjima što već nisam čitao, o čemu možda već i sam nisam razmišljao...Ne smatram to boljim, ne mislim da glumim nešto nego ti otvorenih karata, što se ono kaže, kazujem. Zato stalno govorim i ponavljam: ako je to nešto tvoje osobno, kao što lirski stih može biti nešto najosobnije, onda je sve ok što se mene tiče...Ali ako to nije samo za tebe nego je to tako inače, ma šta ko mislio onda ti nudiš neki koncept, neko promišljanje, neke istine do kojih si došao - e onda nastupa igra/nka! - kako: analizom toga i toga, hernmenutikom Kur'ana, vlastitim ekstatičnim doživljajem, metodičkom skepsom, bla-bla...Onda idu argumentacije, dokazivanja, itd. Ali ako je to nešto što je "za mene je vako a vi vidite kako ćete", to je baška, to je stvar svačije intime, itd.

Zato meni, naprimjer, para uši kada poistovjetiš razum i um, itd. na što sam ti već skretao pažnju, i druge slične stvari...Ne zato što želim da ponizim nego što nigdje, ni na jednom polju, ni u jednoj struci ne mogu se brkati pojmovi, biti neodređen, neprecizan, itd.

Što se tiče Husserla, baš obratno, on uopće ne dotiče pitanje ikakvog vjerovanja, Boga ili bilo čega sličnog, samo se bavi mogućnošću spoznaje a ideal mu je kartezijanski Ego Cogito, doći do apodiktičke evidencije i to intuitivnim zorom a ne logičkom račlambom, itd.

Veliki je izazov (ne) rasplinuti se u svakojakim mišljenjima i razmišljanjima i napustiti ono što, i stvarno i simbolički, predstavlja kur'anska, dakle božanska naredba i mudrost, o uspostavljanju namaza u svom životu (ne tek povremenom klanjanju ili obavljanju namaza, nego uspostavljanju namaza, eqimu-s-salate, koji je vremenski određena obaveza kako kaže Kur'an). I može čovjek reći da ne klanja namaz jer je lijen, jer ne stigne ili bilo čega drugog, to je baška. A baška je kada neko zauzme stav prema namazu kao nečemu "što se ne razumijeva na pravi način", što se ne mora obavljati na način na koji se on čini "u religiji", i slična nefsanska opravdanja...

Meni ovo oko prisutnosti i mjestu namaza u nečijem životu daje ponajbolje objašnjenje za neke stavri, zato pitam za namaz...Evo, nećemo ga više spominjati

Možemo spominjati koliko hoćeš, nije problem uopće. Samo obavljanje namaza , a da se ne dođe do
miradža , je isto kao i čitanje i učenje , samo fizički i mentalni rad . Nema nikakve svetosti u tome
Ako je došlo do dubljeg odzvanjanja, od ovog površnog fizičkog i intelektualnog , koji je samo pokazivanje
kapaciteta koji svako može dostići trudom, učenjem i radom, onda je to to.
Ako nije došlo do toga, onda je to sve samo zabava.
Razumjeti nešto, znači automatski se pomiješati sa tim, biti Jedno.
Ja možda i miješam to standardizovano poimanje pojmova ali po meni ti miješaš principe sa formom, na način
da ti forma postaje princip. To je u stvari nemanje pristupa principima, pa se onda grčevito hvatamo forme.
Znati "red", ne znači znati kako se ispravno slažu pojmovi, nego znači vidjeti red u svemu .
Samim time nema potrebe da neko "uspostavlja red" . Red se ne može znati niti naučiti, on se upoznaje
stalno , te je otvorenost i dubina neophodno za to upoznavanje .
Jedan "ja to znam i to je završena priča" , je zatvaranje protočnosti u kojoj ti pobijaš svoj fitret , svoju
prirodu. Kao što je priroda simbola da ima dublje i prenešeno značenje, naša priroda je da upoznajemo sva značenja
a na lijepimo se ni za jedno , jer onda više nema "svetog" prostora u Kabi. Kip je već tu

arzuhal wrote:Ne mislim ja da sam na višim deredžama (mada se može, vjerujem, činiti i tako, nefs uvijek hoće dio kolača) nego, naprosto, već sam spominjao da sam studirao logiku, filozofiju i sociologiju i da sam se, da ne nabrajam, upoznao sa svim poznati(ji)m filozofijama, pravcima, mišljenjima, konceptima, sistemima, ponajviše zapadnim ali i istočnjačkim, od zoroasterizma, budizma, taoizma do išraki filozofije, perenijalista, itd. Pa kada mi ti spominješ Hegela, razum i um, logiku, sintezu ili analizu, Froma, paradokse, itd. ja tebe pitam o namazu da bih znao dokle si i šta si jer naprosto ništa posebno neću čuti (to je moj stav) u tvojim izlaganjima što već nisam čitao, o čemu možda već i sam nisam razmišljao...Ne smatram to boljim, ne mislim da glumim nešto nego ti otvorenih karata, što se ono kaže, kazujem. Zato stalno govorim i ponavljam: ako je to nešto tvoje osobno, kao što lirski stih može biti nešto najosobnije, onda je sve ok što se mene tiče...Ali ako to nije samo za tebe nego je to tako inače, ma šta ko mislio onda ti nudiš neki koncept, neko promišljanje, neke istine do kojih si došao - e onda nastupa igra/nka! - kako: analizom toga i toga, hernmenutikom Kur'ana, vlastitim ekstatičnim doživljajem, metodičkom skepsom, bla-bla...Onda idu argumentacije, dokazivanja, itd. Ali ako je to nešto što je "za mene je vako a vi vidite kako ćete", to je baška, to je stvar svačije intime, itd.

Zato meni, naprimjer, para uši kada poistovjetiš razum i um, itd. na što sam ti već skretao pažnju, i druge slične stvari...Ne zato što želim da ponizim nego što nigdje, ni na jednom polju, ni u jednoj struci ne mogu se brkati pojmovi, biti neodređen, neprecizan, itd.

Što se tiče Husserla, baš obratno, on uopće ne dotiče pitanje ikakvog vjerovanja, Boga ili bilo čega sličnog, samo se bavi mogućnošću spoznaje a ideal mu je kartezijanski Ego Cogito, doći do apodiktičke evidencije i to intuitivnim zorom a ne logičkom račlambom, itd.

Veliki je izazov (ne) rasplinuti se u svakojakim mišljenjima i razmišljanjima i napustiti ono što, i stvarno i simbolički, predstavlja kur'anska, dakle božanska naredba i mudrost, o uspostavljanju namaza u svom životu (ne tek povremenom klanjanju ili obavljanju namaza, nego uspostavljanju namaza, eqimu-s-salate, koji je vremenski određena obaveza kako kaže Kur'an). I može čovjek reći da ne klanja namaz jer je lijen, jer ne stigne ili bilo čega drugog, to je baška. A baška je kada neko zauzme stav prema namazu kao nečemu "što se ne razumijeva na pravi način", što se ne mora obavljati na način na koji se on čini "u religiji", i slična nefsanska opravdanja...

Meni ovo oko prisutnosti i mjestu namaza u nečijem životu daje ponajbolje objašnjenje za neke stavri, zato pitam za namaz...Evo, nećemo ga više spominjati

pa dobro,to je tvoja mjerna jedinica "vaganja" necijeg pravilnog i nepravilnog vjerovanja , al' pousti malo et' ja znam da si na doticni nacin ogranicio analizu necijeg vjerovanja zasto ti je toliko vazan neciji redovan ili neredovan namaz?

kod mene prijatleji i kolege na poslu idu u dzamiju ,crkvu i sinagogu kad imaju vremena i ako im se ziasta ide taj dan u Bogomolju, i ne razumijem, sto konretno grijese? nema potrebe podvlaciti o pravilima i zahtevima relgije,jer znamo da su ista pravila doensena id strane ljudi

Sposobnost razumijevanja svijeta, dakle uvidjanja istine o sebi, životu općenito, je ustvari nekako varljiva. Ta sposobnost se umanjuje ili uvećava protokom vremena, odnosno nizanjem različitih iskustava tokom života. Takodje, obrnuto je proprcionalna egu koji svi nosimo u sebi: što više vidiš, to manje gledaš . Vjerovatno u skaldu s tim i sa svojim karakterom i okruženjem, prisvajamo i otpuštamo različite duhovne i intelektualne koncepte. Sasvim je prirodno da čovjek tokom života mijenja razne stavove,prema sebi, društvu općenito. U najboljem slučaju, stavovi se ustvari smanjuju vremenom i nestaju potpuno.
Čovjek cijeli život otkriva sebe, ali samo ako je otvoren prema promjenama. U svemu tome dogadjaju se naizgleda čudne stvari. Na primjer: Ivo Andrić kaže:‘Nesumnjivo je srećniji i može da izgleda jači i dosljedniji onaj ko iskreno i duboko osjeća smisao, vrijednost i ljepotu jednog odredjenog svijeta i utvrdjenog načina života, ali samo onaj ko je sagledao i upoznao (ili bar naslutio) raznolikost svijeta i neiscrpnu mnogovrsnost njegovih pojava sa svim njihovim suprotnostima, prelazima i stapanjima, samo taj može biti smatran pravim i potpunim čovjekom.’ Ovaj citat čitam već godinama, čudeći se u početku da je neko poput njega mogao ovako duboko osvijestiti čovjekovu bit, u duhovnom smislu iako je bio um bez premca. Često su intelektualno jaki ljudi, a to je def. bio i Andrić, zatvoreni u tamnicu svojih stavova. A onda shvatim da je to ustvari to: kroz čovjeka se prožima sve, previre, stapa, umire i radja. Isto kao dan i noć ili godišnja doba. I svaki dan imamo priliku iznova da uvidimo te uzročno posljedične promjene, i da ih prihvatimo i zavolimo. Jedino tako otkrivamo "svoju" istinu. A sve "svoje" male istine čine Jedno.

a i silno analiziranje necijih govora i rzamislajanja o svijetu je nezdravo, treba svako ostaviti sebi prostor da nesto samostalno, proizvede iz vlastitog iskustva o zivotu, ovo vase kopiranje necijih stavova bi trebalo biti iskljucivo posmatrano kao neciji stav, interesantan ili ne, a ne kao pokusaj kopiranja necijeg stava, ISTINA je : veina osoba nisu u stanju da kreiraju i prakticiraju svoju individualnost na je jedan slobodan i ugodan nacin

riverflow wrote:Sposobnost razumijevanja svijeta, dakle uvidjanja istine o sebi, životu općenito, je ustvari nekako varljiva. Ta sposobnost se umanjuje ili uvećava protokom vremena, odnosno nizanjem različitih iskustava tokom života. Takodje, obrnuto je proprcionalna egu koji svi nosimo u sebi: što više vidiš, to manje gledaš . Vjerovatno u skaldu s tim i sa svojim karakterom i okruženjem, prisvajamo i otpuštamo različite duhovne i intelektualne koncepte. Sasvim je prirodno da čovjek tokom života mijenja razne stavove,prema sebi, društvu općenito. U najboljem slučaju, stavovi se ustvari smanjuju vremenom i nestaju potpuno.
Čovjek cijeli život otkriva sebe, ali samo ako je otvoren prema promjenama. U svemu tome dogadjaju se naizgleda čudne stvari. Na primjer: Ivo Andrić kaže:‘Nesumnjivo je srećniji i može da izgleda jači i dosljedniji onaj ko iskreno i duboko osjeća smisao, vrijednost i ljepotu jednog odredjenog svijeta i utvrdjenog načina života, ali samo onaj ko je sagledao i upoznao (ili bar naslutio) raznolikost svijeta i neiscrpnu mnogovrsnost njegovih pojava sa svim njihovim suprotnostima, prelazima i stapanjima, samo taj može biti smatran pravim i potpunim čovjekom.’ Ovaj citat čitam već godinama, čudeći se u početku da je neko poput njega mogao ovako duboko osvijestiti čovjekovu bit, u duhovnom smislu iako je bio um bez premca. Često su intelektualno jaki ljudi, a to je def. bio i Andrić, zatvoreni u tamnicu svojih stavova. A onda shvatim da je to ustvari to: kroz čovjeka se prožima sve, previre, stapa, umire i radja. Isto kao dan i noć ili godišnja doba. I svaki dan imamo priliku iznova da uvidimo te uzročno posljedične promjene, i da ih prihvatimo i zavolimo. Jedino tako otkrivamo "svoju" istinu. A sve "svoje" male istine čine Jedno.

Odlično rečeno, osim zadnje rečenice . Subjektivne istine nisu male, one su za onoga iz koga proizilaze , vrlo velike
i značajne. Objektivna istina , kao Cjelina , ne postoji uopće na subjektivan način, nije zbir subjektivnih istina.
Ona je lišena svakog tumačenja , čista je od svega toga..

Connaisseur Karlin wrote:a i silno analiziranje necijih govora i rzamislajanja o svijetu je nezdravo, treba svako ostaviti sebi prostor da nesto samostalno, proizvede iz vlastitog iskustva o zivotu, ovo vase kopiranje necijih stavova bi trebalo biti iskljucivo posmatrano kao neciji stav, interesantan ili ne, a ne kao pokusaj kopiranja necijeg stava, ISTINA je : veina osoba nisu u stanju da kreiraju i prakticiraju svoju individualnost na je jedan slobodan i ugodan nacin

Nema ništa loše ni u citiranju , nema "lošeg" ponašanja.
To te onda opet stavlja u domenu forme, u kojoj procjenjuješ ispravnost na osnovu oblika. Bitan je duh poruke.
Forma, ova ili ona, nisu bitne ali svakako oslanjanjem na tuđe načine izražavanja, možeš zatrpati svoj bunar.
Ja volim često citirati Rumija ali ne papagajski. Ima na netu onaj papagaj što "uči" Kur'an i eto ga
onda je on hafiz .

Connaisseur Karlin wrote:a i silno analiziranje necijih govora i rzamislajanja o svijetu je nezdravo, treba svako ostaviti sebi prostor da nesto samostalno, proizvede iz vlastitog iskustva o zivotu, ovo vase kopiranje necijih stavova bi trebalo biti iskljucivo posmatrano kao neciji stav, interesantan ili ne, a ne kao pokusaj kopiranja necijeg stava, ISTINA je : veina osoba nisu u stanju da kreiraju i prakticiraju svoju individualnost na je jedan slobodan i ugodan nacin

Imaš pravo, analiza - paraliza, ali hah...ovo je forum jelte Ima ih koji jednu jedinu riječ smatraju konceptom, i vjerovatno su upravu.
Kretivnost definitivno upućuje čovjeka ka svim biću, opet imaš pravo ali nedostatak iste medju ljudima nije istina o kojoj se ovdje govori nego činjenica da ljudi "spavaju".

@Nurudine, vjerovatno..kako god

Nurudin wrote:

Connaisseur Karlin wrote:a i silno analiziranje necijih govora i rzamislajanja o svijetu je nezdravo, treba svako ostaviti sebi prostor da nesto samostalno, proizvede iz vlastitog iskustva o zivotu, ovo vase kopiranje necijih stavova bi trebalo biti iskljucivo posmatrano kao neciji stav, interesantan ili ne, a ne kao pokusaj kopiranja necijeg stava, ISTINA je : veina osoba nisu u stanju da kreiraju i prakticiraju svoju individualnost na je jedan slobodan i ugodan nacin

Nema ništa loše ni u citiranju , nema "lošeg" ponašanja.
To te onda opet stavlja u domenu forme, u kojoj procjenjuješ ispravnost na osnovu oblika. Bitan je duh poruke.
Forma, ova ili ona, nisu bitne ali svakako oslanjanjem na tuđe načine izražavanja, možeš zatrpati svoj bunar.
Ja volim često citirati Rumija ali ne papagajski. Ima na netu onaj papagaj što "uči" Kur'an i eto ga
onda je on hafiz .

ne pisem o formi , ili o isravnosti ili neispravnosti poruke, jer bitno je da osoba "duh poruke" promjeni,a ne da je kopira

riverflow wrote:

Connaisseur Karlin wrote:a i silno analiziranje necijih govora i rzamislajanja o svijetu je nezdravo, treba svako ostaviti sebi prostor da nesto samostalno, proizvede iz vlastitog iskustva o zivotu, ovo vase kopiranje necijih stavova bi trebalo biti iskljucivo posmatrano kao neciji stav, interesantan ili ne, a ne kao pokusaj kopiranja necijeg stava, ISTINA je : veina osoba nisu u stanju da kreiraju i prakticiraju svoju individualnost na je jedan slobodan i ugodan nacin

Imaš pravo, analiza - paraliza, ali hah...ovo je forum jelte Ima ih koji jednu jedinu riječ smatraju konceptom, i vjerovatno su upravu.
Kretivnost definitivno upućuje čovjeka ka svim biću, opet imaš pravo ali nedostatak iste medju ljudima nije istina o kojoj se ovdje govori nego činjenica da ljudi "spavaju".

@Nurudine, vjerovatno..kako god

riverflow, da, kreativnost je vazna, tocnije receno, konstatan rad na sebi,a veina osoba su prosjek, nisu cak ni interesantne, i nemju dovoljno moje pzanje

Assuming da vecina oSoba uopšte zeli tvoju pažnju.

Connaisseur Karlin wrote:
pa dobro,to je tvoja mjerna jedinica "vaganja" necijeg pravilnog i nepravilnog vjerovanja , al' pousti malo et' ja znam da si na doticni nacin ogranicio analizu necijeg vjerovanja zasto ti je toliko vazan neciji redovan ili neredovan namaz?

Ne, nisi me onda razumjela, kao ni @TLR. Niti je to moja mjerna jedinica, niti ja to pitam svakog (niti uvijek) da bih nešto utvrđivao, već samo onog ko govori iz islama, preko islama ili o islamu (nudeći svoje tumačenje, pogled i sl), pogotovo za nekog za koga znam da obavlja namaz ili ga je obavljao, i sl.

arzuhal wrote:

Connaisseur Karlin wrote:
pa dobro,to je tvoja mjerna jedinica "vaganja" necijeg pravilnog i nepravilnog vjerovanja , al' pousti malo et' ja znam da si na doticni nacin ogranicio analizu necijeg vjerovanja zasto ti je toliko vazan neciji redovan ili neredovan namaz?

Ne, nisi me onda razumjela, kao ni @TLR. Niti je to moja mjerna jedinica, niti ja to pitam svakog (niti uvijek) da bih nešto utvrđivao, već samo onog ko govori iz islama, preko islama ili o islamu (nudeći svoje tumačenje, pogled i sl), pogotovo za nekog za koga znam da obavlja namaz ili ga je obavljao, i sl.

Namaz je vaga.......

Arzulah i Nurudine, iscitao sam vas..... ne mogu a da vam nesto ne napisem, pa ako hocete procitajte, a i ne morate


Obadvojica ste



samo.... ti Arzulah si dosao sa vrecom kljuceva pred bravu koju ni jedan taj kljuc iz vrece ne otvara, sto nije ni do brave ni do tebe, vec do kljuceva.



...ti Nurudine si prosuo vrecu pijeska po pustinji i trazis zrna koja si prosuo odbacujuci pustinju....... sve dok budes rastavljao zrna neces ni jedno pronaci, kad ih sastavis sve ces ih pronac.

mali jomu wrote:

arzuhal wrote:

Connaisseur Karlin wrote:
pa dobro,to je tvoja mjerna jedinica "vaganja" necijeg pravilnog i nepravilnog vjerovanja , al' pousti malo et' ja znam da si na doticni nacin ogranicio analizu necijeg vjerovanja zasto ti je toliko vazan neciji redovan ili neredovan namaz?

Ne, nisi me onda razumjela, kao ni @TLR. Niti je to moja mjerna jedinica, niti ja to pitam svakog (niti uvijek) da bih nešto utvrđivao, već samo onog ko govori iz islama, preko islama ili o islamu (nudeći svoje tumačenje, pogled i sl), pogotovo za nekog za koga znam da obavlja namaz ili ga je obavljao, i sl.

Namaz je vaga.......

Nije, namaz je sredstvo kojim bi bar trebalo da "oplemeniš ćud".
Recimo da ne otvaraš teme i psuješ ljudima mater i tako to...a odatle do miradža, 10.000 svjetlosnih godina

Nurudin wrote: Nije, namaz je sredstvo kojim bi bar trebalo da "oplemeniš ćud".
Recimo da ne otvaraš teme i psuješ ljudima mater i tako to...a odatle do miradža, 10.000 svjetlosnih godina

.... tebi je to tako, sto uopste ne znaci da je to tako

Nurudin wrote:Možemo spominjati koliko hoćeš, nije problem uopće. Samo obavljanje namaza , a da se ne dođe do
miradža , je isto kao i čitanje i učenje , samo fizički i mentalni rad . Nema nikakve svetosti u tome
Ako je došlo do dubljeg odzvanjanja, od ovog površnog fizičkog i intelektualnog , koji je samo pokazivanje
kapaciteta koji svako može dostići trudom, učenjem i radom, onda je to to.
Ako nije došlo do toga, onda je to sve samo zabava.
Razumjeti nešto, znači automatski se pomiješati sa tim, biti Jedno.
Ja možda i miješam to standardizovano poimanje pojmova ali po meni ti miješaš principe sa formom, na način
da ti forma postaje princip. To je u stvari nemanje pristupa principima, pa se onda grčevito hvatamo forme.
Znati "red", ne znači znati kako se ispravno slažu pojmovi, nego znači vidjeti red u svemu .
Samim time nema potrebe da neko "uspostavlja red" . Red se ne može znati niti naučiti, on se upoznaje
stalno , te je otvorenost i dubina neophodno za to upoznavanje .
Jedan "ja to znam i to je završena priča" , je zatvaranje protočnosti u kojoj ti pobijaš svoj fitret , svoju
prirodu. Kao što je priroda simbola da ima dublje i prenešeno značenje, naša priroda je da upoznajemo sva značenja
a na lijepimo se ni za jedno , jer onda više nema "svetog" prostora u Kabi. Kip je već tu

Ono što bih ja volio tebi, kao i sebi samom, je da obavljamo propisane namaze koje je propisao i kojim nas je, kao vjernike, obavezao Allah, azze we dželle, a da nam svaki od tih pojedinačnih namaza bude miradž, kako reče Allahov poslanik, alejhi-selam.

Ne dajem ja prednost formi na suštinom, nego ne zaboravljam, ne odbacujem, ne negiram, ne potirem formu zbog priče o suštini (sa pričom kako su propisani dnevni namazi nešto što je "nametnuto" od ljudi i slične varijante, odnosno bilo kojom pričom kojom se stavlja u zagrade propisanost i obaveznost namaza). Jednom mi jedan naš dobri čovjek, bosanski musliman, derviš a i čovjek visokog formalnog obrazovanja, reče ovako nekako: Orah ima svoju jezgru, svoju suštinu, i svoju formu, ljusku. Nas ne zanima ta ljuska, mi nju čak zdrobimo da bismo došli do suštine koja je bitna, ali ljuska nije i nevažna! Forma je i data i zadata, ona služi suštini, prati je. Čovjek će nekada klanjati namaz kojeg će doživjeti tako da ništa na dunjaluku ne bi nikada mijenjao za ta dva rekata, to bude njegov istinski miradž. Ali do ta dva rekata će klanjati njih hiljadu sasvim mehanički, formalno...

To je ono o čemu govorim, o odnosu spram propisa Allahovog koji je jasan oduvijek bio. Zato sam, kao primjere nečijih puteva dohvaćanja i tumačenja suština, dubina, širina spoznaja, opisa, pozivanja, itd. i navodio Rumija, ibn Arebija, Attara...To su ljudi koji su obavljali beš-vakat, čuvali propisane ibadete a ta ograničena forma tih ibadeta ih nije omela, naprotiv, da govore o neograničenoj suštini, da to tako kažem.

Ali ako neko i kada neko dođe do te spoznaje - a takvih primjera sam imao vidjeti i slušati u životu, na forumu ili u životu - je namaz nešto "drukčije", nešto manje od onoga što jeste, kada "postaje upitno da li je uopšte 'salat' koji se spominje u mushafskim ajetima ono što tzv, muslimani smatraju namazom", kada se tvrdi da je namaz religijska forma koja je nametnuta od ljudi kako bi se ovo ili ono, a tu onda ašćare imamo posla s čistim nefsonjom koji traži sebi izlaznu strategiju, iznalazi opravdanja pred samim sobom pa onda i drugima, olakšava sebi, itd. To su onda, hoću da kažem, najobičnije zajebancije i trućanja koja ništa ne vrijede, a podržano onim Repatim

Nadam se, a nada je jedna od suštinskih karakteristika vjernika, da mnogi ljudi neće (ovdje mislim generalno na ljude, ne na nekog konkretnog), što kaže narod inače, "stražnjicom zatvoriti vrata" Allahu jer bi im tada bilo teže vratiti se i ponovo ih otvoriti...Suština kratke dove kojom je Pejgamber, alejhi-selam, poučio svoju ćerku, hazreti Fatimu, i koju je njoj ostavio u amanet da je uči (tu dovu imam Gazalija u Ihjau navodi u Knjizi o dovama kao "dova hazreti Fatime") od Allaha se traži da me nikada ne prepustiš meni samom nego da me Ti vodiš.

Dova odgovara onom prelijepom psalmu gdje se izražava sigurnost koračanja i Dolinom smrti, ako je On uz mene.

mali jomu wrote:Arzulah i Nurudine, iscitao sam vas..... ne mogu a da vam nesto ne napisem, pa ako hocete procitajte, a i ne morate


Obadvojica ste



samo.... ti Arzulah si dosao sa vrecom kljuceva pred bravu koju ni jedan taj kljuc iz vrece ne otvara, sto nije ni do brave ni do tebe, vec do kljuceva.



...ti Nurudine si prosuo vrecu pijeska po pustinji i trazis zrna koja si prosuo odbacujuci pustinju....... sve dok budes rastavljao zrna neces ni jedno pronaci, kad ih sastavis sve ces ih pronac.

Nije mi nijet da budem taj ključar, ako to i tako izgleda. Ali se svakako usuđujem da mislim i vjerujem kako ovo što govorim i radim činim u ime Onoga koji je vlasnik svih ključeva, i vidljivih i nevidljivih brava, vrata i hazni...

Koliko se meni čini niko ne propituje formu namaza, nego zašto se radi mehanički.

arzuhal wrote: od Allaha se traži da me nikada ne prepustiš meni samom nego da me Ti vodiš.

Kljuc za sve brave.

zijancer wrote:Koliko se meni čini niko ne propituje formu namaza, nego zašto se radi mehanički.

Ako je ovako kako ti tvrdiš u dijelu rečenice do prvog zareza, te ako se time ne dovodi u pitanje obligatnost propisanih namaza, onda je

O mehaničkom, odsutnom obavljanju namaza, odnosno obavljanju namaza u kojem nisi bio, kako kaže hadis, se može na drukčijom temi...Hiljadu godina ljudi pričaju i pišu o tome...

Čuj, ne čini li ti se da je hiljadu godina previše riječi? Očito se negdje fula. U najbitnijem.

zijancer wrote:Čuj, ne čini li ti se da je hiljadu godina previše riječi? Očito se negdje fula. U najbitnijem.

Da čujem

Nemam kad lutati lavirintima tuđih hiljadugodišnjih zavrzlama. Eto, čuo si. Odoh pitati nekog ko zna.

zijancer wrote:Nemam kad lutati lavirintima tuđih hiljadugodišnjih zavrzlama. Eto, čuo si. Odoh pitati nekog ko zna.

Važi

Što se mene tiče, ja ću opet izreći beskrajnu zahvalu Allahu, azze ve dželle, što je dao da mi još kao tinejdžeru dođe pred oči tekst šejha Fejzullaha ef. Hadžibajrića, kadasallahu sirrehu, o namazu (Allah mu dao svako dobro). To će biti i jedan od ključnih momenata za neke moje odluke i potrage.


NAMAZ SUFIJE



1. Uvod

Namaz je propisan u Kur'anu, a opisan do tančina u hadisu. Namaz ima svoj oblik (suret) i svoje zadatke i duhovnost (hikmet). Još u početnom ilmihalu za namaz se kaže da je savršen način odavanja štovanja i zahvalnosti Allahu, dž.š., kroz veličanje, obožavanje i dovu i da mu je svrha približavanje Bogu, dž.š..

Kur'anska zapovijed: ''Vakterib!'' (i približi se) i hadis: ''Dat mi je smiraj oka u namazu'' dvije su Božanske niti koje nas preko Kelimei-šehadeta vode u tesavuf.

Oblik namaza i propisi o namazu obrađuju se u fikhu, a o duhovnosti namaza govori se u tesavufu.


2. Suština namaza


''Fususu-l-hikem'' (Dragulji mudrosti) od Muhjiddina ibni Arebija (umro 1240. u Damasku) slovi među učenjacima kao osnova tesavufa. Autor u uvodu kaže da je djelo napisao po želji Muhameda a.s., kad ga je vidio na mubešširi (u viziji) 1229. god. u Damasku. U ruci je držao Fususu–l-hikem. Knjiga ima 27 dijelova (podnaslova) i svaki ovaj dio govori o jednom pejgamberu i njegovim zadacima i odlikama. Na dragulju iz prstena dotičnog pejgambera urezana je njegova kelima, tj. ime i dar kojim je odlikovan. U posljednjem podnaslovu riječ je o Muhamedu, a.s.. On je jedinstvena jedinka (ferdijjet), i kaže, da mu je njegov treći dar ''smiraj oka u namazu''.

Ibni Arebi u svome Fususu to ovako objašnjava:

''...i treće, dat mi je smiraj oka u namazu. To je prizor (mušahede), a to je tajni razgovor (munadžat) između Boga i Njegova roba, kao što je rekao Uzvišeni: 'Pa vi spominjete Mene, a Ja ću spomenuti vas'. Namaz je ibadet (molitva) podijeljen na dvoje, između Boga i Njegova roba, i polovina je Bogu a polovina robu. U sahih-hadisu je došlo da je Uzvišeni Allah rekao: 'Podijelio sam namaz između Mene i Mog roba na dvije polovine, pa je polovina Meni a polovina Mome robu, i rob će dobiti šta traži'.

Kad rob rekne (prouči): 'Bismillahi-r-rahmani-r-rahim' (U ime Allaha Milostivog, Samilosnog), Allah na to odgovori: 'Spominje Me Moj rob'.

Kad rob rekne: 'Elhamdu li-l-lahi rab-bil alemin' (Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo), Allah odgovori: 'Hvali Me moj rob'.

Kad rob rekne: 'Er-Rahmani-Rahim' (Milostivog, Samilosnog), Allah odgovori: 'Slavi Me Moj rob'.

Kad rob rekne: 'Malikijevmi-d-din', Allah odgovori: 'Veliča Me i uzvisuje Moj rob'.

Cijela ova polovina, istinski pripada Allahu.

Zatim rob prouči (rekne): 'Ijjake na'budu ve ij-jake nestein' (Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo), a Allah odgovori: 'Ovo je između Mene i Mog roba, a robu je šta traži'.

U ovome ajetu se događa sudioništvo (štirak) (čovjekov ibadet i Božija pomoć).

Kad rob rekne (prouči): 'Ihdine-s-sirata-l-mustekim' (Uputi nas na pravi put), 'Sirata-l-lezine en'amte alejhim' (na put onih kojima Si milost Svoju darovao), 'Gajri-l-magdubi alejhim ve le-d-da-l-lin (a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali), Allah odgovori: 'Ovo je za Moga roba, a Moj rob će dobiti ono što traži'.

Istinito je da je ovo njemu (robu), kao što je istinito za prvu polovinu da je Uzvišenom (da Uzvišenom pripada).''

Iz gornjeg (prenošenja) saznajemo da je obavezno (vadžib) učiti Elhamdu li-l-ahi ra-b-bil alemin ... (Fatiha) u namazu i ko to ne izvrši nije klanjao namaz podijeljen podijeljen između Allaha i Njegova roba (čovjeka).


3. Smiraj oka - pečat namaza


Pošto je namaz tajni razgovor, a to je zikr-spominjanje Istinitog. Ko spominje (veliča) Istinitog taj je u prisustvu Istinitog i njegov sugovornik (dželis) je Istiniti.

Poznato je da je Bog rekao: Ja sam sugovornik onome koji Me spominje. Ko sjedi sa Onim kojeg spominje (veliča), taj vidi svoga sugovornika (dželisa) vidovitošću (Zu-besiretin). Iz ovoga izlaganja klanjač (musalli) vidi svoj stepen i stanje. Da li je vidio Istinitog u tome namazu ili nije. Pa, ako nije vidio, neka Mu se moli (klanja) sa vjerom (iman) kao da Ga je vidio kad je bio okrenut prema Kibli (Kabi), jer Allah je njega vidio u namazu. Ko u svom namazu bude imam (predvodnik) svome naročitom svijetu (srcu i čulima) i melekima koji klanjaju sa njim, jer meleki klanjaju iza čovjeka i kada on sam klanja, kako je kazano u hadisu, približava se deredži Božijeg poslanika.

U času kad rekne: ''Semia-l-lahu limen hamideh'' (Allah je čuo ko Njemu zahvaljuje) on tada obavješćuje sebe i onoga ko je iza njega, da ga je čuo Allah. Meleki i prisutni odgovore na to: ''Rabbena leke-l-hamd'' (Naš Gospodaru, Tebi pripada hvala) (jer Uzvišeni Allah na usta Svoga roba kaže nam ''Semia-l-lahu...).

Pa pogledaj visinu stepena namaza, dokle se čovjek uzdiže i gdje se završava uspon čovjeka u namazu.

Ko ne postigne stepen viđenja prizora u namazu, taj nije postigao cilj i njemu u namazu nema smiraja oka. On nije vidio Onoga kome šapuće.

Ako ne čuje glas (zvuk) što stiže od Istinitog, onda on u namazu nije prisutan (Ev elka-s-sem'a ve huve šehid), jer nije vidio Gospodara a nije ni čuo Gospodara. On nije bio u namazu (stvarno). Stoga nema nijednog drugog ibadeta koji sprečava bavljenje ičim drugim osim namaza. Božije spominjanje (prizor) je najviše što sadrži namaz. Namaz okuplja riječi (učenja) i kretnje. U djelu Futuhati Mekkijje (Mekanska otkrića) opisali smo namaz savršenog čovjeka, piše Ibni Arebi.

Allah, dž.š., je rekao: ''Zaista namaz sprečava od lošeg i ružnog'', pa je zabranjeno klanjaču da se bavi ičim drugim dok je u namazu.

Namaz je najviši zikr: ''Ve le zikru-l-lahi ekber'', a to je sjećanje Boga na Svoga roba, kad mu udovoljava u traženju (moljenju). Pohvala roba je veća od njegova spominjanja Gospodara u namazu, jer veličajnost pripada Bogu. Rečeno je u Kur'anu: ''Allah zna šta vi radite'', i rečeno je: ''Ko sluša a priseban je''. Njegovo slušanje je bilo Božije spominjanje.

Nepostojanje je bilo izraženo u razumnim pokretima; kosmos je prešao iz nepostojanja u postojanje. To su bile kretnje. U namazu postoje kretnje i one su trojake: uspravne (kijam), vodoravne (ruku') i oborene glave (sedžde). I čovjekovo kretanje je uspravno. Kretanje životinja je vodoravno a biljke su pričvršćene za tle i oborene glave (pognute grane). Minerali se ne kreću bez učešća drugog.

Smiraj oka u namazu je darovanje od strane Uzvišenog klanjaču i to je način darovanja. To je prizor da čovjek vidi voljenog Boga, to je približavanje i smiraj koje dobije oko kad Ga gleda, i ništa drugo ne vidi. Stoga je zabranjeno okretanje u namazu. Šejtan jagmi da odvrati klanjača od prizora gledanja svoga Voljenog. Da je klanjač gledao Voljenog, on se ne bi okretao.

Čovjek u namazu je kao oko Istinitog, i to on osjeća u svome srcu i gleda prizor, a priseban je (U namazu se ne smije žmiriti). To je kao božanstvenost vjernika u namazu i razlikuje se prema njegovoj blizini (tekarrub) i dostignuću u spoznaji (vuslet). Ko u namazu ne doživi tahkik, tj. ne vidi prizor ili ne čuje odziv on oponaša (taklid). Vjeruje, okrenut je prema kibli i želi da se koncentriše.

Kad su pitali Džunejda o spoznaji Boga, on je odgovorio: ''To je kao boja vode u posudama (čašama). Voda i čaše nisu iste boje. Mi sudimo boju vode po boji čaša. Voda i čaša nisu jedno te isto. Džunejdov odgovor je bio odlučan.

U svom završenom izlaganju o hadisu o namazu Ibni Arebi govori o slavljenju Boga (tesbih) poslije namaza (i izvan namaza), o tesbihu cijelog kosmosa, o ukazivanju umjetničkih predmeta na njihova tvorca i završava riječima: ''Allah govori istinu i to vodi pravom putu''.

Namaz je usko vezan za džamiju, a hutba petkom u džamiji slovi kao dio namaza. U Mesneviji od Mevlana Dželaluddina Rumija (1273.) kaže se da je stablo palme (trupac) plakalo i jecalo kad su ashabi napravili mimberu (počasno stepenište) u džamiji, da odatle Muhammed, a.s., uči hutbu, umjesto sa toga stabla. Jecaj je bio zbog negledanja u Muhammedovo, a.s., mubarek lice (Šebi Arus, Sarajevo, 1983.). Ovaj slučaj se obrađuje u hadiskoj nauci i akaidu (mudžiza) i ima svoj uticaj na tesavuf.

Neka nas dragi Allah učini doraslim i dostojnim za prizor prijatnog suočenja blizine (tekarrub) i slušanja šuma ''Semia-l-lahu limen hamidehu'' – Amin!

http://znaci.com/osnovi_vjerovanja/osnovi/art193_0.html