It_is_a_Leclerc wrote:Kaligrafija wrote:
Dobro druze Jeremicu Vuce, kad tako zdusno nabrajas, hajde spomeni i zlocine sa druge strane, mozes i logore, recimo Drmaljevo, ili su to bili zabavni parkovi...!?! A mozes i Skorpione u sadejstvu sa babicima...tim podatcima ne raspolazes jel!??
Na kraju, krajeva, babo nikad nece imati sta da ponudi u Velikoj Kladusi, zato sto babo nikad nece dobiti nikakav novac od Federacije za neke vece projekte, a Bgm ce slabo dobiti i sta od USK...Tako da dok god je on, babici ce biti kaznjeni, evo ja da ti kazem! Pa neka biraju ponovo istog!
Vi slabije razumijete šta ja vama pokušavam reći, pa ću probati malo jasnije...
Vidite, ja o zločinima Fikreta Abdića i njegove vojske znam sjajno. Uostalom, sudski su utvrđene i činjenice da je NOAPZB otvorila logore u Kladuši, premlaćivala civile, mučila zarobljenike i sl. Kao što su utvrđene činjenice da su Suad Kapić, Suljo Karajić i drugi pripadnici Armije RBiH isto radili civilima i zarobljenicima.
To što su vama mučenja i premlaćivanja ok na jednoj strani, a na drugoj nisu, vaš je problem. I pomalo je tužno.
Što se drugog dijela posta tiče, ja moram vam ukazati na činjenicu da je Laburistička stranka trenutno vladajuća na Unsko-sanskom kantonu i da je Velika Kladuša, nakon Bihaća i Cazina, treća po stavkama iz budžeta. Autonomaši drže ljestve SDA-u u pljačkanju USK, i to je suštinska činjenica, koju nijedno šehidsko spomen obilježje ne može oprati.
Da su Sarajevo i Bihać prestali kažnjavati kladušku sirotinju za grijehe porodice Abdić, dosad bi možda i pukao balon od sapunice zvani "odanost Babi".
Dosta dobro si ispratio situaciju sa Krajinom i ratom ali ili nisi imao dovoljno godina tad ili si loše informisan, pa ti
se pomiješale neke stvari.
Prva poveznica koju svi propustaju jeste da se osnivanje autonomije dogodilo dva dana nakon prvog bošnjačkog
sabora , 27 septembra 1993. Tad je rah.Alija ponudio plan o podjeli BiH , koji je nakon dosta peripetija odbačen.
U taj plan se abdićeva autonomija savršeno uklapala. Ja ne bih isključio tu opciju da je Abdić poslan iz Sa, da osnuje
pokrajinu , čak je vrlo vjerovatna.
U vrijeme dolaska Abdića iz Sarajeva nisu slali nikakva naređenje komandi 5 korpusa, pa ni signale, samo su ćutali.
Raja se poslije čudila kako to da je Abdić imao toliko vremena da preuzme vlast nad nekoliko brigada u V.Kladusi,
nad medijima (Velkaton) i dijelom cazinske općine koji ide uz granicu sa Hr. Iz Bihaća nije bilo odgovora, čekalo se
vjerovatno da im kažu iz Sa šta da se radi. Jedino je Nanić imao akciju (vjerovatno na svoju ruku) zarobljavanja
pripadnika brigada koji su pokušali uspostaviti linije između općina Bužim-Kladuša (na potezu Vrnograč-Pećigrad)
i samo su bili razoružani, zadržani par dana i pustani, da "niko nije dobio pleske".
To mi je pričao čovjek koji je bio tu zarobljen.
Rat nastaje tek mjesec dana poslije na Johovici, kad je pala prva žrtva , a tad je definitivno odbačen
Alijin plan o podjeli i prestanku rata. Tad više nije bilo dvojbe, Abdić je pozivan da se vrati i to od
Mustafe Cerića

koji je održao čitavu hutbu i maltene ga preklinjao preko radio Bihaća.
Međutim Abdić očigledno nije htio nazad i sukobi su se rasplamsali.
Nakon smjene Drekovića, Dudaković i Nanić taktički poražavaju neiskusne oficire kladuških brigada.
Opkoljavaju ih na Pećigradu, zarobljavaju , i opet niko nije diran, osim nekih koji su bili na zlu glasu, tipa
Kolač kojega je ubio Suljo hodža u bužimskom zatvoru ali ostali nisu dirani. To sam slušao iz prve ruke čovjeka
koji je bio zarobljeni oficir na Pećigradu.
Nakon Pećigrada autonomija je bila pred padom, jer to je magistralna cesta koja cjepa općinu Kladuše na dvoje.
Uskoro se to i desilo. Prije samog pada proglašena je amnestija i svi koji nisu radili zločine su mogli ostati , tako se
poručivalo sa radio Bihaća, a sa kladuškog Velkatona je narod plašen i pustane su informacije o "klanju",
osveti itd. Fikret je zbrisao u Rijeku u rezidencije Agrokomerca, a narod je ustravljen od ovih koji jesu radili
zločine, pobjegao u ničiju zemlju , u hrvatsku teritoriju pod okupacijom sao krajine.
Iako su pozivani da se vrate, ili nisu smjeli jer su ih zastrašivali ili su bili zaluđeni Abdićem ili kombinacija svega.
Nakon par mjeseci ciganije pod šatorima, Abdić se odlučuje vratiti u Kladušu oružanim putem , angažuje Jedinice
iz Srbije i kupuje oružje. Slijedi regrutovanje od 15 do 60 godina. Obuka ovih najmlađih je bila najteža, pod
palicom Legijinih stvorili su diverzantske jedinice "Surovi" i "Metalni" , a iza svake akcije je stajao Ulemek.
Svaka neuspješna akcija značila je prebijanje na mrtvo ime i javno ponižavanje.
Uspjeli su uzeti grad koji je na samom graničnom prelazu ali dalje nije išlo glatko . Ima ono poznato svjedočenje
onog Legijinog na yt, kako je ostao impresioniran Nanićem.
Tako je bila borba za svako brdo, a tad je već se prelomilo, nakon velikih gubitaka sa obje strane, mržnja je
bila dovoljno jaka da se čine zločini sa obje strane. Treba razumjeti taj kontekst koji nije jednostavan i nije
crno-bijel, jer su borbe bile intenziven tokom cijele druge autonomije i poginuli mladići su se brojali svaki dan.
58 mrtvih , u borbi za jedno selo , i to samo od strane korpusa
https://www.youtube.com/watch?v=OAw7AvFWh04
U biti , sve je to splet nesretnih okolnosti, nekoenzistentne politike iz Sa, koja nije znala bil' piškila ili kakila,
te jednog narcisoidnog lika koji je sebe doživljavao i doživljava još, većim nego što jeste.
Ako hoćemo baš da targetujemo krivce , onda bi bili krivi:
-Srbija i njihov sukob sa Pozdercima
-Fikret sa svojom , kako si dobro rekao "napoleonskom" osobnošću
-Alija, jer je poslao takvu osobu da obavi nešto što nije bio siguran da li će proći u Sa
-Ovi koji su bili i ostali operisani od realnosti i insistirali iz hotelskih podruma i sa 17% iscjepkane teritorije na
"cjelovitoj BiH" . Njihova krivica se posebno zanemaruje kad se govori o žrtvama i stradanju.