#176 Re: Svi mi razvedeni - tuspasimo se :)
Posted: 09/10/2017 00:46
Bolje se navuci na zutaru nego na brak, ako nista to je tu nregdje u par deka.
Hladna piva u hladovini pored potoka ...yoyo13 wrote:Pa ramke ja sam tebe zamisljo nekako ko kakvog motordziju jebenog... a ti se raspekmezio o potocima i shumicamanista to ne prolazi u palestini... borben narod
![]()
![]()
![]()
Elem sto se teme tice, ovi sto su se ozenili pa razveli jel im bolje prije il poslije braka![]()
![]()
Isto ...Paco wrote:Tuspas mene![]()
..... i onda je ona pomenula brak. Samo to što je pomenula, prvo kao zajednički život pa onda i brak, meni je bilo isto kao da je uzela tup žilet i po organu mi lagano ispisivala a svoje ime (koje i nije baš kratko). Automatsko hlađenje, kao da je uz sve navedeno aktivirala i neki prekidač u meni kojim je isključila ili ugasila svaku moguću želju za razgovor, a kamoli za bilo što drugo s njom. Logično, došlo je do razlaza.
.... ona je jednom, kao slučajno, sama upitala šta mislim o ideji da zajedno živimo. I opet onaj isti osjećaj kao i prvi put (iako sam mislio da sam spreman na taj iskorak). Znači, mrak mi na oči pao! Kako sam se ja više hladio od te veze i svega, tako je sve ono što sam ranije naveo s njene strane prešlo u kontru: sve je češće zvala, provjeravala gdje sam i šta sam, zbog čega kasnim 5 fakin minuta...Uslijedio je buran kraj.
Sta ne kad ne znas ni sta sam te pitaopalestinka wrote:Hahahahahvalanesupercali wrote: ?اللُّغَة العَرَبِيّة هي أكثر اللغات تحدثاً kafa ونطقاً ضمن مجموعة
E pa sad...da mi je ova pamet i ono vrijeme, znao bih i bolje uraditisuperiska wrote:Paco, super post i hvala ti sto si opisao zivot nakon razvoda jednog muskarca. Ne znam da li je tako i kod zena, glede sema, veza koje si opisao. Ono sto sam ja rascisatila sama sa sobom, nakon razvoda, jeste da ne zelim srljati i upadati u novo vezivanje samo i iz razloga jer nije moguce da budem emotivno cista i spremna na nekog novog ma kako neslavno zavrsila prethodna veza tj. brak. Da, eto, zanemarim drugu stranu i otupim na to da li cu povrijediti nekoga, na kraju samo i jedino sranje sebi mogu prirediti. Neke statistike kazu da si, nakon razvoda, "spreman" uci u novu vezu tek nakon 1.5 - 2 god. Mislim da je to pristojan vremenski period i da je sve prije toga srljanje u gresku bas tako kako si i naveo.
Bitno je trezveno sagledati sta je ispravno, pustiti da sve one emocije, nakon razvoda, odrade svoj dio i ne potiskivati ih. Prolazne su i jako korisne ma koliko nekad imali zelju da iskocimo iz svoje koze i da prestanu.
E tu si ti, mozda, napravio gresku pa dobio po prstima
Ima li te i u ovom gore što sam naveo? Ako te ima, onda su nam sudbine *ebeno isteRamzess Veliki wrote:Isto ...![]()
Sve mi je ok, dok ne spomene ONA bilo kakav vid obaveze.![]()
Cak i ako sam ja to pozelio ranije, ako ona to izgovori ko da mi neko odvali samar.
Traume iz braka? Koliko se covjek sjebe ...![]()
znači minimalno si tri trebe guzioPaco wrote:Tuspas mene![]()
Dobro zapazanje ... izgleda da brakovi duze traju ako se akteri nisu poznavali mnogo od ranije.Dr. Kuca wrote:Sta znaci kad ljudi kazu sretno razveden/a? Sta se to desi u braku a nije se desavolo u vezi? hajd razumijem one koji se spandjaju mjesec dva, ona ostane trudna 19/20 im godina probaju, razmazeni su, nespremni pa ne ide. Ali ljudi koji provedu godine veze i onda se razvedu nakon 5 mjeseci braka.
Ne bas ... svako ima drugaciju sudbinu.Paco wrote:Ima li te i u ovom gore što sam naveo? Ako te ima, onda su nam sudbine *ebeno iste
natascha wrote:... ali poželi čovjek da ima nekoga pored sebe, ne 24 sata na dan, nego eto da znaš da neko negdje misli na tebe. Ali ne ono da te zove 16 puta na dan, da vidi šta radiš i tako(što je kod mene bio slučaj, pa sam možda zbog toga i ohladila), nego eto ima neko negdje kome se obraduješ kad ga vidiš, i jedva čekaš da ga vidiš i tako......
Vjerujem da je u pitanju da jedna strana promjeni ponasanje. Shvati brak stegom. Nema slobode, samostalnog planiranja.Ramzess Veliki wrote:Dobro zapazanje ... izgleda da brakovi duze traju ako se akteri nisu poznavali mnogo od ranije.Dr. Kuca wrote:Sta znaci kad ljudi kazu sretno razveden/a? Sta se to desi u braku a nije se desavolo u vezi? hajd razumijem one koji se spandjaju mjesec dva, ona ostane trudna 19/20 im godina probaju, razmazeni su, nespremni pa ne ide. Ali ljudi koji provedu godine veze i onda se razvedu nakon 5 mjeseci braka.
Pa dobro, nije dug period 20 dana. Imaš još fore da nadođešnatascha wrote:Citam ovo sto je Paco napisao, i majke mi je sto posto tako
Ja sam vec odaaaaavno razvedena, kratak ali buran brak, jos mi je nejasno odakle me s njim u tom braku, ali haj dobro mladost ludost
Danas, 20 godina poslije razvoda, sa uspješnim djetetom na fakultetu koje je je takvo zahvaljujući meni, jer on nije nikad ni po čemu učestvovao, ni finansijski ni po čemu drugom, mogu reći da mi jeste fino ovako bez obaveza, ali isto tako dođe čovjeku da poželi da ima nekoga. I čim se počne nazirati da bi moglo prerasti u nešto ozbiljno, automatski izgubi čovjek interesovanje, barem ja
Za ovih 20 godina moram reći da sam više bila sama nego da sam imala nekoga. Samo jednu vezu sam imala da je mogu nazvati vezom, i to i ona je trajala samo par mjeseci. Isto kao da sam na sebe prije tih 20 dana bacila neki sihir, pa mi se ne da. Ali stvarno. Imam veliko dijete, fin posao, samostalna sto posto, i onda kontam da mi valjda godi ta samostalnost i možda nesvjesno odbijam potencijalne od sebe. A vala nije ni da ih ima nešto puno. Hodam, izlazim, družim se, biću "skromna" pa ću reći da puno neko ne ostaje ravnodušan na mene, ali jednostavno ne da mi se i tačka. Ne žalim se da mi je loše, ali poželi čovjek da ima nekoga pored sebe, ne 24 sata na dan, nego eto da znaš da neko negdje misli na tebe. Ali ne ono da te zove 16 puta na dan, da vidi šta radiš i tako(što je kod mene bio slučaj, pa sam možda zbog toga i ohladila), nego eto ima neko negdje kome se obraduješ kad ga vidiš, i jedva čekaš da ga vidiš i tako......
de malo te prenijelo .... nije strašno ba hajdnatascha wrote:Joj mene, ma nije 20 dana, nego 20 godina hahahaha. Nisam ni vidjela da sam napisala 20 dana.... Kuku nebilo. Toliko o tome koliko sam stabilna
De da još jednom pročitam, da vidim gdje sam fulala)
Paco wrote:Pa dobro, nije dug period 20 dana. Imaš još fore da nadođešnatascha wrote:Citam ovo sto je Paco napisao, i majke mi je sto posto tako
Ja sam vec odaaaaavno razvedena, kratak ali buran brak, jos mi je nejasno odakle me s njim u tom braku, ali haj dobro mladost ludost
Danas, 20 godina poslije razvoda, sa uspješnim djetetom na fakultetu koje je je takvo zahvaljujući meni, jer on nije nikad ni po čemu učestvovao, ni finansijski ni po čemu drugom, mogu reći da mi jeste fino ovako bez obaveza, ali isto tako dođe čovjeku da poželi da ima nekoga. I čim se počne nazirati da bi moglo prerasti u nešto ozbiljno, automatski izgubi čovjek interesovanje, barem ja
Za ovih 20 godina moram reći da sam više bila sama nego da sam imala nekoga. Samo jednu vezu sam imala da je mogu nazvati vezom, i to i ona je trajala samo par mjeseci. Isto kao da sam na sebe prije tih 20 dana bacila neki sihir, pa mi se ne da. Ali stvarno. Imam veliko dijete, fin posao, samostalna sto posto, i onda kontam da mi valjda godi ta samostalnost i možda nesvjesno odbijam potencijalne od sebe. A vala nije ni da ih ima nešto puno. Hodam, izlazim, družim se, biću "skromna" pa ću reći da puno neko ne ostaje ravnodušan na mene, ali jednostavno ne da mi se i tačka. Ne žalim se da mi je loše, ali poželi čovjek da ima nekoga pored sebe, ne 24 sata na dan, nego eto da znaš da neko negdje misli na tebe. Ali ne ono da te zove 16 puta na dan, da vidi šta radiš i tako(što je kod mene bio slučaj, pa sam možda zbog toga i ohladila), nego eto ima neko negdje kome se obraduješ kad ga vidiš, i jedva čekaš da ga vidiš i tako......
![]()
![]()
Sve nešto kontam ovako će i meni biti na kraju. Toliko mi godi ova sloboda i samostalnost i toliko sam navikao na to da mi "niko ne smeta" da mislim da će nakon svega biti ono: "đe si, šta ima, haj'mo kod mene (ili kod tebe)", izljubimo se, izgrlimo, ispričamo...i onda svak' na svoju stranu do sljedećeg susreta.
De brato upisi jos jednu crticu...od sinoćBlack swan wrote:znači minimalno si tri trebe guzioPaco wrote:Tuspas mene![]()
fino
uglavnom neko dole reče da je ovo opis života muškarca nakon razvoda...
ovo je samo jedan segment života muškarca koji zna sa ženama
takih je 25%
obično se ne javljaju oni koji se nakon razvoda sjebu ko roletne i upadnu u depresiju... takvi ne postojea takvih je najviše vjerujem
Aferim jarane .... I kod mene je nešto slično bilo, samo ja nisam baš toliko uskakao u veze, jer neznam, morebit do mene, al ne mogu se ja tek tako uvalit nekom u krevet za jednu noć, treba mi nešto više od čiste mehanike i trljanja ..... ja sam već 6 godina solo, emocije nisu na ''off'' al jednostavno nisam još uvijek uspio naći nekog ko će popaliti sve one, što ti kažeš ''prekidače'' u meni, pa da opet pobudaludim kako sam nekad znao.Paco wrote:Tuspas mene![]()
Ako moze na temu nesto, a da se ne naljute ovi sto su tu da traze "ucviljene pušćenice"![]()
![]()
Elem, razveden sam i nakon razvoda redovno skakao iz greske u gresku. Procitah temu od pocetka, izuzev postova gorepomenutih tragača, i pronađoh se u par smislenih postova.
Greška prva: oženio sam se vrlo mlad (21 godina) misleći da sam prošao dosta, da sam dovoljno zreo i samostalan da zasnujem porodicu i naravno, da je ona TA!
Greška druga:
Priča ide ovako - mislim da se sudsko rješenje o razvodu braka još nije ni isprintalo, a ja sam već uletio u novu šemu. Da, trebalo je da bude samo šema, ali je preraslo u neku, kao, vezu. Godinu dana je to trajalo i onda je ona pomenula brak. Samo to što je pomenula, prvo kao zajednički život pa onda i brak, meni je bilo isto kao da je uzela tup žilet i po organu mi lagano ispisivala a svoje ime (koje i nije baš kratko). Automatsko hlađenje, kao da je uz sve navedeno aktivirala i neki prekidač u meni kojim je isključila ili ugasila svaku moguću želju za razgovor, a kamoli za bilo što drugo s njom. Logično, došlo je do razlaza.
Greška treća: Još u fazi dok sam razmišljao kako da na najbezbolniji način okončam tu vezu, u moj svijet se nekako ušetala djevojka s kojom sam pričao o svemu i koja me, kao, razumjela. Pretpostavljate, krenula je "afera", a nakon okončanja ranije pomenute veze ova koja "me razumije" je postala moj partner, u svakom smislu. Godinu i po je bilo fenomenalno, bez pritisaka, bespotrebnih poziva svakog minuta i provjere gdje sam, s kim sam i sta radim (a nije bilo ni potrebe za provjerom, fakat...kuća-pos'o kad sam bez nje). Izlasci, provodi i općenito vrijeme koje smo zajedno provodili bili su ispunjeni i sadržajni. Nakon godinu i po mislio sam da je vrijeme da joj sam predložim da dođe kod mene i da započnemo zajednički život. Dok sam razmišljao o tome da li je vrijeme da joj predložim da dođe kod mene, ona je jednom, kao slučajno, sama upitala šta mislim o ideji da zajedno živimo. I opet onaj isti osjećaj kao i prvi put (iako sam mislio da sam spreman na taj iskorak). Znači, mrak mi na oči pao! Kako sam se ja više hladio od te veze i svega, tako je sve ono što sam ranije naveo s njene strane prešlo u kontru: sve je češće zvala, provjeravala gdje sam i šta sam, zbog čega kasnim 5 fakin minuta...Uslijedio je buran kraj.
Sve ovo je sada već godinu dana iza mene. Godina dana u kojoj sam emocije stavio na "off" i otišao daleko od svih izazova koji bi me mogli nagnati na iskušenje da ponovim greške iz prošlosti. A griješio jesam. To sam znao i onda dok sam (polu)svjesno ulazio u veze a da se čestito i ne okupam nakon izlaska iz prethodne (veze). Toga sam posebno postao svjestan dok u miru i tišini mogu razmišljati o svemu što je bilo. Do kada će trajati ovo stanje, kada ću i da li ću opet nekada biti spreman da se upustim u vezu - vidjećemo
Sve ovo napisao sam vezano za temu i analizu stanja u kojem se čovjek nalazi u periodu nakon razvoda, pa možda neko na mom primjeru nešto i nauči i skonta kakve greške ne treba da pravi
Sve dok o tome razmisljaš kao o obavezi, onda sigurno neće doći niti će ti trebati. Kad postane potreba, onda je druga pričanatascha wrote: ... Ne znam kako bih se sad navikla na tu vrstu obaveze, iako ne smijem ništa reći, možda mi za godinu dana baš to bude trebalo...
De mi nađi ti jednog, ALI JEDNOG ILI JEDNU, koji su iz braka izašli s osmijehom na licu .... jarane to je normalna faza poslije razvoda, da se sjebeš, upadneš u depresiju i uhvatiš sam sebe kako kontaš ''e živote spuštena roletno'' ..... Taj ko ti kaže da je razvod braka prošao 'nako ... vjeruj mi LAŽE TI KO PAS ....Black swan wrote:znači minimalno si tri trebe guzioPaco wrote:Tuspas mene![]()
fino
uglavnom neko dole reče da je ovo opis života muškarca nakon razvoda...
ovo je samo jedan segment života muškarca koji zna sa ženama
takih je 25%
obično se ne javljaju oni koji se nakon razvoda sjebu ko roletne i upadnu u depresiju... takvi ne postojea takvih je najviše vjerujem
Nije tu jarane obaveza, tu je ono da imaš s kim kafu popit, lijepu riječ progovorit, smijati se, svađati se, šutiti skupa ako treba, jer lakše se šuti udvoje nego kad si sam, nije to više ni seks jer jarane na ovom vaktu sad .... p**ke i qrca na sve strane .....Paco wrote:Sve dok o tome razmisljaš kao o obavezi, onda sigurno neće doći niti će ti trebati. Kad postane potreba, onda je druga pričanatascha wrote: ... Ne znam kako bih se sad navikla na tu vrstu obaveze, iako ne smijem ništa reći, možda mi za godinu dana baš to bude trebalo...