Hakiz wrote:kiligonzales wrote:
Dresirani pas kad ujede nekoga nepotrebno, bude uspavan, nakon vise puta, ne bude gazda. Tvoja logika kaze uspavaj gazdu. Kazna je vlasniku sto to nije sprijecio, a mogao je brnjicom, u toj relaciji poznato je kako gazda utice na psa, za razliku na koji nacin Bog utice na covjeka. Pored toga spajas nespojivo, instikt i slobodnu volju, a covjekov um poredis sa psecim. Iako je covjek u odnosu na psa superiornije bice.
Padas u zamke svojim pisanjem. Slobodna volja nebi bila slobodnom voljom da covjek nije prepusten da vlada samim sobom i svojim odlukama, bez obzira sto ga je Bog stvorio, kakvim ga je stvorio. Konkretno u abrahamskim religijama, Bog je stvorio covjeka kako bi mu se svojom voljom pokoravao, date su mu mnoge blagodati i slobodna volja da postupi kako zeli, ali i upustvo sta treba da cini kako bi stekao Boziju milost na oba svijeta. Od radjanja pa do smrti zivot je za covjeka ispit da li ce bolje ili gore postupati. U abrahamskim religijama znanje se djeli na ono koje dosezemo i ono koje necemo dosegnuti, a potpadaju u domen nevidljivog samo Bogu znanog.
Ti pretpostavljas kako Bog koristi ono sto je stvorio i kako upravlja svime, da li smo mi glumci u bozijem kazalistu koje igraju svojevoljno ili smo lutke na koncu kojim licno Bog upravlja. Puno je covjek superiorniji od alata kojim busimo rupu u zidu.
Otkud znas da se bozansko upravljanje koje se pominje u abrahamskim religijama odnosi i na volju pojedinca da odlucuje sam o svojim postupcima, a recimo ne odnosi na energiju koja je potrebna prirodi, materiji i zivim bicim da bi opstali sami po sebi? Otkud znas da li se milost i volja Bozija upravo ne ogleda u toj pokretackoj energiji koju imamo ili samo u onome u cemu on zeli?
Mi jesmo superiorniji od alata u apsolutnom ali ne u relativnom smislu. Onoliko koliko smo mi superiorni o odnosu na alat, toliko je bog superioran u odnosu na nas, tako da se možemo porediti sa alatom kada su u pitanju odnosi sa onim ko upravlja (mi sa alatom, bog sa nama).
Pas bude uspavan, gazda bude pozvan na odgovornost. Tako da, za postupke ljudi, bog je odgovoran. Ako bog da čovjeku slobodnu volju, i čovjek sa slobodnom voljom uradi zlo, bog je odgovoran upravo za to što je dao čovjeku slobodnu volju. NIje odgovoran za konkretno zlo, nego je odgovoran što je čovjeku dao mogućnost da čini zlo.
AKo je bog sve stvorio, sve zna i svime upravlja, onda pored energijom upravlja i zlom. Ako ne upravlja zlom, nije apsolutan, a ako nije apsolutan, nije bog.
Milost nije dati energiju potrebnu čovjeku za život, a onda uslovljavati kako će čovjek živjeti prijetnjom kazne ili obećanjem nagrade.
Naprosto nema smisla. Dakle, bog je čovjeka mogao kao prvo ne stvoriti. Drugo, kada ga je već stvorio, mogao je ne stvoriti raj ili pakao i potrebu čovjeka da se raduje raju ili plaši pakla. Treće, kada je već stvorio raj i pakao, mogao je napraviti takve uslove da svi ljudi automatski su u raju. Ali, nije to uradio. Naravio je potrebu da se odlazak u raj zasluži. Zašto? Šta bi to bilo drugačije da nema raja i pakla ili da nema potrebe zasužiti raj. To bogu ne treba, ali ne treba ni čovjeku. U stvari, ni čovjek ne treba.
Imati aspoluta i svemogućeg koji stvara bilo šta. Svemir, anđele, žavola, ljude, život, bolesti, bilo šta. Da mu ne bi bilo dosadno, što li?
AKo je bog imao potrebu da stvara, postoji nešto šta upravlja njegovim postupcima. Jer, čim imaš potrebu, imaš nešto šta ti stvara tu potrebu i kako se tome ne možeš oduprijeti, to je jače od tebe. A po definiciji boga to bi bilo nemoguće.
Sve to, naprosto, nema smisla.
pravo silovanje logike i razuma.
