#176 Re: Batine ili razgovor?
Posted: 21/06/2017 14:05
Odgajat cu i ja sutra, nisi prvi ni zadnji.Blek Stena wrote: ti kolutaj ocima I prosipaj teoriju. A ja cu odgajati troje djece
Odgajat cu i ja sutra, nisi prvi ni zadnji.Blek Stena wrote: ti kolutaj ocima I prosipaj teoriju. A ja cu odgajati troje djece
grayburn wrote:Odgajat cu i ja sutra, nisi prvi ni zadnji.Blek Stena wrote: ti kolutaj ocima I prosipaj teoriju. A ja cu odgajati troje djece
Hvala na odgovoru, kad tako vidim djecu koja rade sta hoce na ulici ili se deru tramvaju, a roditelji samo gledaju, i ja sam kontam pa brate ucini nesto.Dozer wrote: (3 - 16/16/20) Ma apsolutno se slazem da trebas ucestvovati u raspravi, jer sigurno mozes nesto i nauciti. Nisam ono ni napisao da bih te otjerao iz diskusije. Iz moje zagrade vidis moje iskustvo
Iz svog licnog iskustva do sada si sigurno mogao sresti na ulici, u prodavnici, u busu/tramvaju/troli neku majku i/ili oca koja/i sa sobom vodi dijete od 3-4-5 godina, a ono reve na sav glas, baca se, vuce se po podu/cesti iz nekakvog njegovog bijesa, rusi sve s polica, grabi sta stigne pa onda baci, itd., a roditelj/i - ni ne gledaju ga, a kamoli da ga opomenu.
Mozes li zamisliti sta ce to dijete raditi s 10? 15? Da li ce mu roditelji moci ista reci tada, a pogotovo da li ce ga moci suzbiti u bilo cemu?
Vjeruj mi na rijec - ne tesko, nego nemaju nikakvih sansi. Takvih poznajem masu, koji su djeci tako pustali sve, nisu reagovali ni na sta, a sve pod nekakvim parolama - neka ga, dijete je, pusti, dobar je, itd., a ja bih ga spicio na licu mjesta i neka misli ko sta hoce. Ali tako mi se sigurno nikada ne bi ponasalo, niti je. A nije da nisu pokusavali(napisah u onom dugom postu sta mi danas govore ovi koji su mu/im sve pustali).
A da su mu u takvim momentima i s toliko godina spucali sljagu, vjeruj da se danas ne bi ni priblizno ponasalo kao razuzdani majmun.
I totalno je pogresno da te neke sitne batine (iako se to nikako ne moze nazvati batinama) uzrokuju nepostovanje prema roditeljima, strah, ponizenje i sl. Mozda se neko ponizenje moze ocekivati tamo s nekih 10-12, ali s 3-4-5 - ni slucajno.
Naprosto jer dijete tada sve to jos uvijek ne percipira na taj nacin. Ono tada samo vidi da mu se ne da nesto sto je ono naumilo, a kad fasuje, i ako mu se onda pricom objasni zasto je fasovalo, postepeno se to onda pretvara u samo komunikaciju i vec sa 7-8 nema ni potrebe da ga se kaznjava fizicki jer zna da tersluk ne vodi nigdje, i da je puno bolje i lakse pricati s roditeljima.
Ovo ne pricam napamet, nego bukvalno iz licnog iskustva. I sa svojim starcima, a i sa svojom djeocm.
lijepa u dusi wrote:Moja komsinica (kad dodje u Bosnu je komsinica, inace je u Danskoj) naucila je kako djecu odgajati bez batina. Penju se na ogradu balkona, prekorace je i hodaju vanjskom stranom ograde, ona ih upozoravala, na kraju izasla na balkon, uhvatila za ruke i prebacila preko ograde, tako da vise. Stan na 4. spratu. Dijete pocelo vristat ali nikad vise nisu nijedno ni pomislili da se penju preko ograde, a kamoli sta drugo. I dosta situacija je rjesavala na isti nacin.
Btw naumpade mi prica, mislim s foruma da je, kako jedna nasa porodica u dijaspori zivi. Cijeli godinu otac trpi, a cim udju u Bosanski brod, izlazenje iz auta i batine da nadoknade za godinu
Putujem i ja stalno, i vidim i ja sve i svasta, pa i to o cemu ti pricas. Poenta je i tamo u igri "stapa i mrkve", koja se s djecom igra od malena. Ali, stvar je u tome sto se to tamo igra i sistemski, od vrtica, pa kroz skole, ali i kroz kucu. Druga stvar je sto tamo ljudi daju ogromne pare za psihologe, pa je nerijetsko slucaj da se dijete od 4-5 godina vodi psihologu "jer previse zahtijeva i place". Kod nas ovako nesto ne postoji, jer se odvodjenje djeteta psihologu smatra prestrasnom sramotom.grayburn wrote: Hvala na odgovoru, kad tako vidim djecu koja rade sta hoce na ulici ili se deru tramvaju, a roditelji samo gledaju, i ja sam kontam pa brate ucini nesto.
Medjutim, posto cesto putujem po Evropi, primijetio sam jednu stvar: djecica Skandinavaca, Nijemaca itd su bubice, a roditelji s njima pricaju kao sa odraslim ljudima. Kad krenu nesto uraditi sto se roditelju ne dopada, roditelj samo kaze "prestani" i dijete prestane. Licno me to fascinira. S druge strane, u istim zemljama, djeca stranaca (Turska npr.) su cesto izvan svake kontrole. Urlaju, ne postuju druge, valjaju se po busu. Roditelji se izgalame ili udare, nekad se smire, nekad postanu gora, ali jednostavno cijeli prizor djeluje nezdravo.
Eh u cemu se razlikuje njihovo odgajanje?
Kako postici ono prvo?
zavisi kako kad. nekad stavi i prste u usi i smije se.lijepa u dusi wrote:Negdje sam citala da kad pricamo s manjim djetetom, staviti mu ruke na ramena i sto ozbiljnijim glasom sto jednostavnije objasniti zasto nesto ne moze ili mora. Da li ovo funkcionise?
Ne znam gdje je to "dokazano",pričam iz vlastitog iskustva.hrle1976 wrote:Ja sam svoje roditelje upravo zato postivao, jer mi nisu dopustali da radim sta hoce. Da su dopustali da radim sta hocu po miloj volji nikad prema njima nebi imao postovanja. To sam vec nao u predskolskom. Danas sam jos vise zahvalnij za strog disciplinski odgoj, jer u zivotu ta tadasnja disciplina, navika, kazna pa cak i tezak samar su istesali iz mene sve najbolje osobine. Kada bi djetinjstvo po pitanju odgoja trebao ponoviti svoje isto bi trazio. Samo lud covjek moze reci da ga roditelji strogim odgojom nisu istesali. Otac me odgajao da budem disciplinovan muskarac, znao je sjesti samnom pa da mi objasni kako stvari radi van dvorista. Kako se teba ponasati prema braci i sestrama i ostaloj rodbini, kako prema mami posebno. Sta on od mene trazi. Ko nije u stanju kontrolisati svoje djete kada mu je 5,6 ili 7 godina i ako je jedini nacin da mu sve dopustis neces ti nikakv odnos sa istim imati kasnje. Dokazano svugdje u svijetu.djana77 wrote: Pusti Teslu![]()
Nije ni njemu bilo lako.
Dijete se odgaja pravilno razgovorom,objašnjenjima(suvislim i djetetu razumljivim),dobrim primjerom i ,što je najvažnije,dosljednošću.
A,batinama ćeš izazvati sve ono neželjeno,neko dijete,zavisi od sklopa ličnosti,će postati povučeno,a neko će postati agresivno.
Batina izaziva samo strah,a ne poštovanje.
Jednog dana kada ga više ne mogneš ili ne smjedneš udariti,dijete će se prestati bojati.
I,šta si postigao?
Vjerovatno si odgojio dijete koje će te potajno čak i mrziti,a o poštovanju i dobrim manirima da i ne pričam.
Kljukaju ih tabletama ako su previse "hyper".Dozer wrote:Putujem i ja stalno, i vidim i ja sve i svasta, pa i to o cemu ti pricas. Poenta je i tamo u igri "stapa i mrkve", koja se s djecom igra od malena. Ali, stvar je u tome sto se to tamo igra i sistemski, od vrtica, pa kroz skole, ali i kroz kucu. Druga stvar je sto tamo ljudi daju ogromne pare za psihologe, pa je nerijetsko slucaj da se dijete od 4-5 godina vodi psihologu "jer previse zahtijeva i place". Kod nas ovako nesto ne postoji, jer se odvodjenje djeteta psihologu smatra prestrasnom sramotom.grayburn wrote: Hvala na odgovoru, kad tako vidim djecu koja rade sta hoce na ulici ili se deru tramvaju, a roditelji samo gledaju, i ja sam kontam pa brate ucini nesto.
Medjutim, posto cesto putujem po Evropi, primijetio sam jednu stvar: djecica Skandinavaca, Nijemaca itd su bubice, a roditelji s njima pricaju kao sa odraslim ljudima. Kad krenu nesto uraditi sto se roditelju ne dopada, roditelj samo kaze "prestani" i dijete prestane. Licno me to fascinira. S druge strane, u istim zemljama, djeca stranaca (Turska npr.) su cesto izvan svake kontrole. Urlaju, ne postuju druge, valjaju se po busu. Roditelji se izgalame ili udare, nekad se smire, nekad postanu gora, ali jednostavno cijeli prizor djeluje nezdravo.
Eh u cemu se razlikuje njihovo odgajanje?
Kako postici ono prvo?
Ima tu dosta do mentaliteta ljudi, ali i zakona (vidi gore primjere koje napisah).
Ima i tog, danas svako drugo dijete na Zapadu "ima" ADHD...Fudo387 wrote:Kljukaju ih tabletama ako su previse "hyper".Dozer wrote:Putujem i ja stalno, i vidim i ja sve i svasta, pa i to o cemu ti pricas. Poenta je i tamo u igri "stapa i mrkve", koja se s djecom igra od malena. Ali, stvar je u tome sto se to tamo igra i sistemski, od vrtica, pa kroz skole, ali i kroz kucu. Druga stvar je sto tamo ljudi daju ogromne pare za psihologe, pa je nerijetsko slucaj da se dijete od 4-5 godina vodi psihologu "jer previse zahtijeva i place". Kod nas ovako nesto ne postoji, jer se odvodjenje djeteta psihologu smatra prestrasnom sramotom.grayburn wrote: Hvala na odgovoru, kad tako vidim djecu koja rade sta hoce na ulici ili se deru tramvaju, a roditelji samo gledaju, i ja sam kontam pa brate ucini nesto.
Medjutim, posto cesto putujem po Evropi, primijetio sam jednu stvar: djecica Skandinavaca, Nijemaca itd su bubice, a roditelji s njima pricaju kao sa odraslim ljudima. Kad krenu nesto uraditi sto se roditelju ne dopada, roditelj samo kaze "prestani" i dijete prestane. Licno me to fascinira. S druge strane, u istim zemljama, djeca stranaca (Turska npr.) su cesto izvan svake kontrole. Urlaju, ne postuju druge, valjaju se po busu. Roditelji se izgalame ili udare, nekad se smire, nekad postanu gora, ali jednostavno cijeli prizor djeluje nezdravo.
Eh u cemu se razlikuje njihovo odgajanje?
Kako postici ono prvo?
Ima tu dosta do mentaliteta ljudi, ali i zakona (vidi gore primjere koje napisah).
Mog su isto htijeli staviti na to, svaki dan neki belaj u skoli.
Ja razgovarao, objasnjavao, a-a, ne pomaze.
Neka ljudi, rjesicemo to sutra, bice u redu.
Eno ga miran k'o bubica, jos se hvale sa njim, pitaju sta sam uradio da predloze i drugima.
Rek'o sam im da je popio caj od kamilice, a njemu stisni petlju pa zucni nesta.
ovakva pitanja su najboljaDozer wrote:Bez zamjerke, ali - kako onda uopste mozes znati o cemu pricas?grayburn wrote:BTW nemam djecu.
znam primjer u US, dodje komisija iz socijlane sluzbe, nakon indicenta sa djetetom, uradi intervju, provjeri domacinstvo, ako je sve OK, ne oduzimjau djete, jer ne oduzimjau se djeca od roditelja tako lako, i nije nikom takav cij, no nakon incidneta i interjua porodice od strane komosije, se potpisu dokumenti sa upozorenjem za period od jedne godinebeobasket wrote:Za Svedsku stvarno nemam pojma. U Danskoj taj isti otac bi jedva prosao tako kako pises. Ovdje to stvarno slucaj nije. Ovdje se djeca odizumaju u vecini slucaja, neka po pravilniku a neka daleko od debelog razloga. Ovdje udariti djete i proci tako jeftino - snov svakog roditelja bi mogli reci. U Danskoj imas test da li si sposoban biti roditelj ali ne pred dobivanej djece jer ustavno ti niko to pravo ne moze oduzeti ali kada dobijes ima ljudi koji idu na takav test. I onda neki tamo nacrta profilnu sliku. Tako si imao roditelja pred komisijom da pola kaze ovaj bi mogao raditi u vrticu sa djecom, a ostali ovaj ne bi smjeo prismdriti djeci. I opcina onda pocne da izvodi svoj zakon. Ima opcina koje imaju tako losu reputaciju socijalnih radnika da im stanovnistvo bjezi. Par opcina u Danskoj jos malo pa ce stranci biti etnicka vecina, jer stranci su u sirem luku zaobidjeni, jer su teski za podnjeti i obicno se sudaraju kulture i sl. ali opet nasilje ili obican prutic moze donjeti veliku ne stabilizacuju u porodicu kad pocne drzava da se petlja. To sto je nekoliko policajaca i socijalnih radnika u zadnjih 20 godina zavrsilo na intezivnom samo kaze da ima ljudi, goto sami stranci koji ovdje ne jebu drzavu koliko je crno za noktom. Medju istima ima dosta ljudi sa prostora ex-YU.Ommadawn wrote:Koje bolan oduzimanje djece???
Ja radim kao prosvjetni radnik. Jedan dan mi dosao ucenik, place i kaze da ga je otac osamario i svasta mu se nagovorio. Porodica stranci iz Sirije. Razlog: mali nije dosao kuci na vrijeme (u 18.00). Ja lijepo kod upravnika i zovnemo socijalne radnike, napravimo sastanak i pozovemo oca. Otac dosao, prica da je bio zabrinut, nije ga mogao dobiti na telefon i osamario ga u huji. Sta kazu socijalni radnici?
"Vidis, pa otac se ipak brine o tebi. Brine se gdje si, sta si, s kim si. A vi, nemojte ga vise tuci to je u Svedskoj zabranjeno". Pa ti sine pricaj.
Koliko djece znam da hodaju ulicama dok se roditelji ne brinu o njima ni sekunde - nisam jednom dizao uzbunu i zvao socijalu.
Mojoj kcerki neki vrag na um pao i pocela se derati i vristati u sred ogromne trgovine. Ja je zgrabim za rucicu, povedem prema kasi, platim sta trebam. Dijete vristi, neki se okrecu, zena vice "Zvat ce osiguranje!" rekoh "Neka zovu slobodno". Niko nikog nije zvao, dijete je jos u autu vristalo - dosla kuci i ja joj lijepo objasnio "Danas sam te mislio voditi na sladoled, na igranje i da gledamo brodove. Zbog toga sto si se onako ponasala neces dobiti ni jedno ni drugo niti bilo sta. Nema ti gledati crtani sedam dana. Pospremi sobu.". Nikada vise slicne scene nije napravila.
Ne oduzimaju se djeca tako lako ni u Skandinaviji. I ako ih oduzmu, to je samo na odredjeno vrijeme i vracaju ih kada se utvrdi da je pravi roditelj/staratelj adekvatan da dijete ponovo zivi kod njega. Kosta to drzavu bolan.
Razmazenu djecu prave takozvani curling-roditelji a to na kraju dovede do katastrofe.
treba dodati jos opacija:animals wrote:Ne znam..
nisu djeca za tuci..
jer kad do toga dodje, znaci da si vec prije pogrijesio..
treba dijete da respektira bez batina..
malo nas to umije..
pogotovo u danasnja vremena..
Connaisseur Karlin wrote:treba dodati jos opacija:animals wrote:Ne znam..
nisu djeca za tuci..
jer kad do toga dodje, znaci da si vec prije pogrijesio..
treba dijete da respektira bez batina..
malo nas to umije..
pogotovo u danasnja vremena..
ragovor sa kaznom
batine sa kaznom
al_akhisari wrote:Connaisseur Karlin wrote:
treba dodati jos opacija:
ragovor sa kaznom
batine sa kaznom
ako smijem predložiti: "razgovor sa okusom kazne" i "batina u umaku galame"
P.S. nekad, u vrijeme rada sa djecom, imao sam neki improvizovani pokazivač (komadić letvice), na kojji sam jednom napisao disciplinator-utjerivač discipline (činilo se i još se čini kao dobra šega)još pamtim izraz lica direktora kad je uzeo u ruke i pročitao