Forum Klix.ba

stubrijez wrote:
Nisi ti shvatio ovo sto sam napisao a bas je kratko i jasno...
Procitaj jos jednom mozda skuzis. Postas neke linkove i slike, ja sto sam napisao govorim samo iz licnog iskustva, nema tu neke mudrolije.
Ne treba se covjek opterecavati, muzika je sama sebi svrha, da uzivas u njoj a ne da slikas ploce da drugi gledaju, nisu ploce za slikanje vec za slusanje...
Ovo sto se tice kompresije ne kontam nit me interesuje a dajem ruku da pola ovih znalaca da im pustis istu stvar sa vinila i mp3 ne bi skuzili razliku.

Bas tako.
Moj CD-player je jucer zavrsio u ostavi i od stereo-komponenata stoji samo pojacalo, gramofon i zvucnici. Ono sto JOS nisam nabavio na vinilu, slusam preko iPoda ili iPhone-a. A o razlici o mp3 i vinilu - zatvori mi oci, uguraj me u sobu i pusti mi istu stvar na ploci i na mp3, kad bude gotovo, skini povez s ociju i ja cu ti ispricati razlike. Poslije svega toga, ponudi me dobrim pivom. Ili crnom cokoladom. Ili oboje zajedno.

Ommadawn wrote: Licno preferiram gramofone sa sto jednostavnijim mehanizmima - ova dva sto posjedujem su cak i bez auto turn-off.

zanimljivo ni tehniks 1200 koji imam nema auto turn-off a ni audio tehnika lp120.

mfeed wrote:

Ommadawn wrote: Licno preferiram gramofone sa sto jednostavnijim mehanizmima - ova dva sto posjedujem su cak i bez auto turn-off.

zanimljivo ni tehniks 1200 koji imam nema auto turn-off a ni audio tehnika lp120.

Turn off nije nista lose niti je toliko podlozno kvarenju ali - ja preferiram to jednostavno i gotovo.

mene su ploce vratile (intenzivnijem) slusanju muzike prije nekih 8-9 godina…
s plocama sam poceo kao klinac ..prva koju sam kupio bio je jedan domaci album jos 1979.
prvi cd sam uzeo deset godina kasnije, pun ushicenja, no nikad se nisam zblizio s tim medijem… kupim, slusam, pokolnim, izgubim, slomim- nikavog odnosa…
opet deset godina nakon toga, prelazim na iTunes i slusanje muzike preko kompa… imam trenutno gotovo terbajt muzike i upravo to me i odrodilo bilo od rituala slusanja muzike, te je prestala biti bitan dio mojeg zivota.
nekad 2008. slucajni susret s likom, komsijom koji me zovnuo na kafu i vratio mi dio moje prijaratne kolekcije ploca koja se “zadesila" u njegovom stanu, a potrefilo se da su bile sacuvane meni bas dragi albumi od Jane’s Addiction, Pixies, Happy Mondays, Mano Negra, Nirvane, Sonic Youth…
Nakon toga pokusavam skupiti znacajne albume koje sam imao prije na plocama ili drugim medijima, te otkriti sta novoga ili ako nista slusati preslusano na novi nacin (post-rock grupe npr)….

Hajvan wrote:… imam trenutno gotovo terbajt muzike i upravo to me i odrodilo bilo od rituala slusanja muzike, te je prestala biti bitan dio mojeg zivota….

Upravo to i ja primjećujem kod ljudi koje poznajem. Izgleda da sve do čega se lako dođe prestaje biti važno.

Hakiz wrote:

Hajvan wrote:… imam trenutno gotovo terbajt muzike i upravo to me i odrodilo bilo od rituala slusanja muzike, te je prestala biti bitan dio mojeg zivota….

Upravo to i ja primjećujem kod ljudi koje poznajem. Izgleda da sve do čega se lako dođe prestaje biti važno.

Stvori se neki odnos - ono sto zelis da cujes nadjes za maksimalno dvije minute i covjek to prestane cijeniti. Vjerujes li mi da i preko discogsa slabije uzimam ploce nego nekako mi je draz da kad udjem u jednu prodavnicu ploca (ili sajam ploca) da malo prebiram, trazim.... Ushicenje kad nadjes... Pa pocnes traziti jedno a nadjes jos tri-cetiri druge...

I nije to samo to. Eto jutros dok pijem kafu poslije dorucka, prije nego cu na posao, pustim jednu plocu koju nisam slusao godinama - Ozzy Osbourne The Ultimate Sin. Vidim sva prasnjava, pa je ocistim cetkom, pustim ali vidim da ni cetka nije dovoljna te da ce tu trebati jedno pranje. Sto znaci: sjesti fino jedan dan, pregledati ploce i one koje su prljave ocistiti.
Naspem alkohola za ciscenje, otprilike 1/4 u destilovanu vodu, promijesam i onda perem ploce. Ima se tu posla ali je bar zabavno.

Ommadawn wrote:

Hakiz wrote:

Hajvan wrote:… koje su prljave ocistiti.
Naspem alkohola za ciscenje, otprilike 1/4 u destilovanu vodu, promijesam i onda perem ploce. Ima se tu posla ali je bar zabavno.

Druze niposto alkohol nema potrebe. Deterdzenta za sudje slobodno i mlake vode, posusi magicnom krpom. Alkohol je dokazani neprijatelj vinila. Ja sam cak i uvrnute ploce od vrucine ispravljo izmedju dva stakla stegnem i nad lonac kipuce vode Desilo mi se par puta u transportu se uvrnu negdje ih valjda ostave na suncu u paketu. Sto se tice Toske ona je imala gore rucicu za redanje ploca ali to je tako neubjedljivo izgledalo da sumnjam da je iko to koristio bar ja nisam vidio. Ja sam imo Trubadur isto to imo, plasticna rucica, uzas... a vamo nategnes rucicu nazad da krene motor, bas gomila nepotrebnih sitnica. Bolje dd su stavili veliki tanjir barem da ploca ne visi sa strane. A nisu bas bili jeftini...

Ommadawn wrote:

Hakiz wrote:

Hajvan wrote:… imam trenutno gotovo terbajt muzike i upravo to me i odrodilo bilo od rituala slusanja muzike, te je prestala biti bitan dio mojeg zivota….

Upravo to i ja primjećujem kod ljudi koje poznajem. Izgleda da sve do čega se lako dođe prestaje biti važno.

Stvori se neki odnos - ono sto zelis da cujes nadjes za maksimalno dvije minute i covjek to prestane cijeniti. Vjerujes li mi da i preko discogsa slabije uzimam ploce nego nekako mi je draz da kad udjem u jednu prodavnicu ploca (ili sajam ploca) da malo prebiram, trazim.... Ushicenje kad nadjes... Pa pocnes traziti jedno a nadjes jos tri-cetiri druge...

Izvini, gdje to ima prodavnica ili sajam ploca kod nas?

stubrijez wrote:
Izvini, gdje to ima prodavnica ili sajam ploca kod nas?

Nema. Ima OLX i to je to.

Ali, nije to toliko važno. I nekada, kada je bilo ploča kupiti u svakoj radnji, ako si htio "original" ili neko posebno izdanje, morao si ići vani ili moliti nekoga da ti donese. A uz to, u to doba nisi mogao internetom naručiti. Internet nije ni postojao, a nisi ni mogao kako si htio kupovati iz inostranstva.

Stvar je u psihologiji. Naime, prvo se potrudiš, provedeš puno vremena da pronađeš neku ploču, pa da nađeš način da je kupiš, pa onda je platiš, nekada i skupo, a onda, kada je konačno dobiješ, prvo je očistiš od prašine, pa onda očistiš iglu gramofona. A onda uključiš svoj uređaj, pa ako ti je pojačalo sa lampama moraš sačekati u nekim slučajevima i do 10 minuta da se lampe zagriju da bi sve bilo kako treba.

Kada prođeš sav taj proces, nećeš pustiti ploču i raditi nešto a da ti muzika svira kao pozadina. Nego ćeš sjesti ispred zvučnika, ili staviti slušalice, možda zatvoriti oči i skoncentrisati se na slušanje te ploče. Nećeš raditi nešto, čistiti prašinu, surfati internetom itd, neće ti ta muzika biti samo pozadina koja razbija tišinu dok radiš nešto "važnije". Za to nam je služio radio-prijemnik. Samo ćeš slušati muziku i ništa drugo nećeš raditi. A onda ćeš, nadati se, početi primjećivati sve nijanse u izvođenju, u produkciji, i zaista čuti tu ploču onako kako treba, ispravno, a ne "usput".

Kada odeš na torent i za 5 minuta skineš besplatno cijelu diskografiju nekog muzičara ili benda čak i u HD FLAC-u 24/96 ili i većoj rezoluciji, nemaš taj odnos.

Naravno, nismo svi isti, ali ja kod većine ljudi koje poznajem primjećujem upravo ovaj trend. Niko više ne sluša muziku tako da je baš sluša, svima je muzika samo pozadina dok rade druge stvari.

U tom slučaju nije bitan ni kvalitet. Samo neka je muzički žanr koji vole, to im je bitno, Da li je produkucija dobra, da li je zvuk distorziran, da li su čak i izvođači kvalitetni ili samo glasni (imaš ti pjevača koji su popularni i imaju moćan glas, ali to je sve, sve je u snazi tog glasa, nema suptilnosti i nijanse u toj snazi), sve to postaje nebitno.

Tako da ja potpuno razumijem forumaša koji je napisao da ne zna šta je to kompresija i da ga to ne interesuje.

stubrijez wrote:
Druze niposto alkohol nema potrebe. Deterdzenta za sudje slobodno i mlake vode, posusi magicnom krpom. Alkohol je dokazani neprijatelj vinila. Ja sam cak i uvrnute ploce od vrucine ispravljo izmedju dva stakla stegnem i nad lonac kipuce vode Desilo mi se par puta u transportu se uvrnu negdje ih valjda ostave na suncu u paketu. Sto se tice Toske ona je imala gore rucicu za redanje ploca ali to je tako neubjedljivo izgledalo da sumnjam da je iko to koristio bar ja nisam vidio. Ja sam imo Trubadur isto to imo, plasticna rucica, uzas... a vamo nategnes rucicu nazad da krene motor, bas gomila nepotrebnih sitnica. Bolje dd su stavili veliki tanjir barem da ploca ne visi sa strane. A nisu bas bili jeftini...

Ma, samo UV čistač, sve ostalo je bezveze. CIjena, prava sitnica

U stara vremena smo ponekada čistili alkoholom. Aceton nismo smjeli koristiti, on je uništavao ploče.

Hakiz wrote:

stubrijez wrote:
Internet nije ni postojao, a nisi ni mogao kako si htio kupovati iz inostranstva.

.

Zavisi od kojem momentu pricas. Ja sam pocetkom osamdesetih narucivao ploce iz engleske. jest bila jebada ici u banku, uplacivati cifru al' kad nakon jedno mjesec dana postar donese sto si narucio, veselju nema kraja. Najbolja varijanta je za mene licno je bila trst. Dosta ljudi je islo pa se moglo ponesto naruciti. ko je imao nekog u njemackoj taj je bio na konju sto se tice kolekcije al' ja nisam bio te srece.

hm. meni je, recimo, rovljenje po internetu, posebno u onom vremenu renesanse dvijehiljaditih, duplo bolje i interesantnije bilo nego kopanje po ducanima sa cedeima ili plocama (doduse, plocama se nikad nisam vratila). naucila sam neopisivo vise od ljudi sa tih blogova i portala, ljubitelji muzike koji su dijelili svoje nevjerojatne kolekcije i znanje sa srodnim muzickih dusama, nego bih sama ikada mogla (a nerd sam). da iskompleksirane i nadobudne vlasnike/radnike po specijaliziranim shopovima ne spominjem. bljak. kad su poceli cirkulirati sadrzaji labels, vaults ili kad su se pojavile database tipa discogs, dane sam znala provesti roveci po njima, redom ili random. meni je isto ushicenje i zadovoljstvo ubrati nekog dragulja iz, stajaznam ,1957. tako ili ga naci u radnji/na pijaci/u podrumu. ako neko voli muziku i raduje joj se, nebitno je kako do nje dodje (ovdje iskljucujem high end kolekcionare). danas za svaciji dzep postoji nacina za uzivanje u muzici, najmanje diskriminatorno vrijeme ikada. album sigurno zvuci bolje na skupocjenoj hifi opremi, ali je covjek sa manje novaca i sa inferiornijom opremom jednako sretan sto ga ima i slusa. i sto je najvaznije jednako u njemu uziva. (evo, ja vec 20 godina trazim "sometimes i feel like a motherless child" u verziji nine simone jer sam negdje nekad davno procitala da je postojala, ne bi mi bilo bitno u kakvom je formatu nadjem, samo da je cujem.)

i ne slazem se da postoji samo jedan "ispravan" nacin slusanja muzike. nekad covjek sjedne sa slusalicama i koncentrira se, nekad je muzika takva da zahtijeva fokus i intelektualni rad, nekad covjeku pase da mu muzika ispunjava prostor, nekad se emotivno ogrce muzikom, nekad radi i muzika nije distrakcija nego komplement, motivator, "amplifikator" kreativnosti, nekad je i pozadina, pa sta i ako je. najveca kazna u zivotu bi mi bila da me neko natjera trcati, ili fitnes singicanje neko, bez muzike. smrt. za svaku situaciju postoji verzija, tehnologiji hvala.

Ubodem mjesecno bar 2-3LP, tako da sam vec kratak sa prostorom da to sve potrpam. A trudim se da bar nekoliko puta sedmicno nadjem vremena za poslusati. Uvalim se u fotelju, single malt, ploca i hranim dusu.
Ovih dana idem po kolekciju od jednog starog rockera. Sredjuje gajbu, pa mi to uvaljuje (a men' krivo ). Nekih 150-200 ploca, duplo manje CD-a i neki DVD-i. Veli da godinama nije zavrtio gramofon, da bi trebalo oprati ploce.
A nedavno kupio Filigranske plocnike od lika iz Rijeke. Zvao da mi posalje slike, na njima ok izgleda ploca, aj reko ok.
Kad je stigla, pao na dupe, doslovno u mint stanju, nikad svirana. Aj, drago mi je da ima sve vise raje koja cijeni kvalitetno uzivanje u muzici.
MP3 bi bila ko McDonalds, dok je ploca nesto k'o ona Noma u Kopenhagenu prije koju godinu.

mfeed wrote:jel iko imo tosku 20? bio je nekakav dzuboks mode, ono, naredas jedno pet ploca na onu osovinu na sredini pa ploce padaju jedna po jedna kad se prethodna ploca zavrsi, bas onako bilo suptilno kad hekne ona naredna ploca. jbg, meni bilo uzbudljivije nego sad T1200.

Prisjećam se gramofona Trubadur beat stereo, imali ga moji roditelji i kod njega se moglo naslagati , mislim do 5 longplejki, i udri, evo ovakav, samo komplet bijeli

Moj rahmetli amidza je imao neki zuti RIZ, radjen po poljskoj UNITRA licenci.
Dedo i nena su imali mali tranzistorski Sanyo, i to ovakav: http://www.radiomuseum.org/r/sanyo_port ... ograp.html

Kyuss wrote:Ubodem mjesecno bar 2-3LP, tako da sam vec kratak sa prostorom da to sve potrpam. A trudim se da bar nekoliko puta sedmicno nadjem vremena za poslusati. Uvalim se u fotelju, single malt, ploca i hranim dusu.
Ovih dana idem po kolekciju od jednog starog rockera. Sredjuje gajbu, pa mi to uvaljuje (a men' krivo ). Nekih 150-200 ploca, duplo manje CD-a i neki DVD-i. Veli da godinama nije zavrtio gramofon, da bi trebalo oprati ploce.
A nedavno kupio Filigranske plocnike od lika iz Rijeke. Zvao da mi posalje slike, na njima ok izgleda ploca, aj reko ok.
Kad je stigla, pao na dupe, doslovno u mint stanju, nikad svirana. Aj, drago mi je da ima sve vise raje koja cijeni kvalitetno uzivanje u muzici.
MP3 bi bila ko McDonalds, dok je ploca nesto k'o ona Noma u Kopenhagenu prije koju godinu.

Prva ploča koja je ušla u kuću je bila Sunčana strana ulice od Azre i to davne 1981. godine. Daleko najbolji njihov album.

Bilo je i za vrijeme Juge domacih izdanja dobrih za kupit, nismo bili iza gvozdene zavjese ni po cemu pa ni po pitanju muzike (mislim na strane izvodjace). Doduse uglavnom komercijalna izdanja. Sjecam se da je stariji rodjak iz Trsta nabavio skoro sve albume JJ Calea i Tom Waitsa jer ih nije ovde bilo za kupiti. Par godina prije rata sam kupio nekoliko ploca u BG na pijaci, originali iz Engleske neki likovi donosili, nisam primjetio neku razliku u zvuku (nisam doduse ni imo dobru opremu) ali je omot bio daleko luksuzniji, plastificiran i papirni sleeve nije ko kod nas najlonski svaki se put zguzva ili podere kad plocu vratis i vinil je bio deblji dosta, tezak. Imam i sad sve te ploce, nisam ih slusao preko 15 godina...
E sad se postavlja pitanje;
Vidim da svi spominjete stara izdanja exYU bendove i slicno. Ne potcjenjujem, ali ni tad ni sad nisam pretjerano gotivio domacu muziku. Uzmemo recimo neku plocu od Azre ili Bijelog dugmeta iz recimo 1984. godine. Da li zbilja mislite da je nivo masteringa i produkcije da ne spominjem umnozavanje bio takav da moze parirati danasnjim digitalnim izdanjima? Ja mislim da je to tako jadna produkcija da je staviti taj poluproizvod na dobar gramofon cista blasfemija. Kao da bacas bisere pred svinje? To cak i ja sa svojim neistancanim uhom mogu cuti. Skroz tonski smuckano, nerazabrano... Znaci ne govorimo o vinilima 2000+ vec o plocama "od prije rata"? Kada to uzmemo u obzir pola price o plocama pada u vodu i jasno je da nije stvar u nosacu zvukua vec u tehnologiji snimanja.

stubrijez wrote:Bilo je i za vrijeme Juge domacih izdanja dobrih za kupit, nismo bili iza gvozdene zavjese ni po cemu pa ni po pitanju muzike (mislim na strane izvodjace). Doduse uglavnom komercijalna izdanja. Sjecam se da je stariji rodjak iz Trsta nabavio skoro sve albume JJ Calea i Tom Waitsa jer ih nije ovde bilo za kupiti. Par godina prije rata sam kupio nekoliko ploca u BG na pijaci, originali iz Engleske neki likovi donosili, nisam primjetio neku razliku u zvuku (nisam doduse ni imo dobru opremu) ali je omot bio daleko luksuzniji, plastificiran i papirni sleeve nije ko kod nas najlonski svaki se put zguzva ili podere kad plocu vratis i vinil je bio deblji dosta, tezak. Imam i sad sve te ploce, nisam ih slusao preko 15 godina...
E sad se postavlja pitanje;
Vidim da svi spominjete stara izdanja exYU bendove i slicno. Ne potcjenjujem, ali ni tad ni sad nisam pretjerano gotivio domacu muziku. Uzmemo recimo neku plocu od Azre ili Bijelog dugmeta iz recimo 1984. godine. Da li zbilja mislite da je nivo masteringa i produkcije da ne spominjem umnozavanje bio takav da moze parirati danasnjim digitalnim izdanjima? Ja mislim da je to tako jadna produkcija da je staviti taj poluproizvod na dobar gramofon cista blasfemija. Kao da bacas bisere pred svinje? To cak i ja sa svojim neistancanim uhom mogu cuti. Skroz tonski smuckano, nerazabrano... Znaci ne govorimo o vinilima 2000+ vec o plocama "od prije rata"? Kada to uzmemo u obzir pola price o plocama pada u vodu i jasno je da nije stvar u nosacu zvukua vec u tehnologiji snimanja.

Tom Waits - Rain dogs, Frank Wild Years i Big time su bili objavljeni kod nas.Ja mislim Yugoton.

stubrijez wrote:Bilo je i za vrijeme Juge domacih izdanja dobrih za kupit, nismo bili iza gvozdene zavjese ni po cemu pa ni po pitanju muzike (mislim na strane izvodjace). Doduse uglavnom komercijalna izdanja. Sjecam se da je stariji rodjak iz Trsta nabavio skoro sve albume JJ Calea i Tom Waitsa jer ih nije ovde bilo za kupiti. Par godina prije rata sam kupio nekoliko ploca u BG na pijaci, originali iz Engleske neki likovi donosili, nisam primjetio neku razliku u zvuku (nisam doduse ni imo dobru opremu) ali je omot bio daleko luksuzniji, plastificiran i papirni sleeve nije ko kod nas najlonski svaki se put zguzva ili podere kad plocu vratis i vinil je bio deblji dosta, tezak. Imam i sad sve te ploce, nisam ih slusao preko 15 godina...
E sad se postavlja pitanje;
Vidim da svi spominjete stara izdanja exYU bendove i slicno. Ne potcjenjujem, ali ni tad ni sad nisam pretjerano gotivio domacu muziku. Uzmemo recimo neku plocu od Azre ili Bijelog dugmeta iz recimo 1984. godine. Da li zbilja mislite da je nivo masteringa i produkcije da ne spominjem umnozavanje bio takav da moze parirati danasnjim digitalnim izdanjima? Ja mislim da je to tako jadna produkcija da je staviti taj poluproizvod na dobar gramofon cista blasfemija. Kao da bacas bisere pred svinje? To cak i ja sa svojim neistancanim uhom mogu cuti. Skroz tonski smuckano, nerazabrano... Znaci ne govorimo o vinilima 2000+ vec o plocama "od prije rata"? Kada to uzmemo u obzir pola price o plocama pada u vodu i jasno je da nije stvar u nosacu zvukua vec u tehnologiji snimanja.

I u vrijeme ploča kao i u vrijeme CD-ova, kao i sada imao si loše producirane stvari kao i dobre. Tu si potpuno u pravu.

Ali, poslušaj izdanja istih albuma. Ako nemaš prliliku da nabaviš različita izdanja istog albuma, imaš na youtube puno primjera. Primijetićeš da od negdje sredine 1990-ih, početka 2000-ih isti album koji su originalno izdavani na pločama, kao i na CD-ovima u dekadi sredina 80-ih do sredine 90-ih, a koji su izdavani kao remasterovani sa početkom sredine 90ih-, a masovnije početkom 2000-ih do danas, zvuče lošije. Glasnije, ali lošije.

Ako malo pročitaš o muzičkoj produkciji i tehnikama primijetićeš da to korespondira sa pojavama VST alata za kompjutersku muzičku produkciju, dakle pojavom kompresora, a naročito takozvanog brick limitera.

A ako pročitaš nekoliko prethodnih stranica, pisao sam o tome kako su upotreba kompresora i limitera pokvarili produkciju. I zašto, iako su kompresori i limiteri postojali i u analognom obliku i koristili su se za mastering ploča, ploče, zbog svoje tehnologije, nisu dozvoljavale da se kompresori i limiteri mogu gurati do granica do kojih se guraju u digitalnoj obradi zvuka.

Tako da ne govorimo o tome da li su postojali loše producirani albumi i u vrijeme analogne dominacije. Postojali su. Stvar je u tome da sa digitalnom tehnologijom inžinjeri zvuka, koji znaju kvalitetno producirati album, idu preko granice. To rade zato što oni koji ih plaćaju to od njih traže. Tražili bi to i ranije, ali stara, analogna, tehnologija ih je u tome sprečavala. Sada ih više ništa ne sprečava. I kako je glasnoća imperativ, klijenti (izdavači pa i sami autori, muzičari) od inžinjera zvuka zahtijevaju da im pjesme ili albumi budu što glasniji čak i po cijenu gubitka dinamike, suptilnosti, dakle gubitka kvaliteta.

Iako i danas možeš kupiti odlično producirane pjesme ili albume, uradi malo istraživanje. Otkrićeš da je najbolje producirana muzika rađena u vrijeme dominacije ploča i prve dekade dominacije CD-a (sredina 80-ih do sredine 90-ih). Ako uzmeš 100 najbolje produciranih albuma u istoriji možeš se kladiti da je barem 80 ako ne i više producirano do sredine 1990-ih. Sa druge strane, od 100 najgore produciranih albuma u istoriji sigurno ih je 80 ili više producirano od 2000. do 2010. U posljednjih nekoliko godina jača trend vraćanja principima produkcije koji su bili na snazi do sredine 90-ih, jednostano ljudima je dosadio gubitak kvalitetta zbog diktata glasnoće. Uostalom, ako nemaš detalje u nekoj kompoziciji, nemaš ih, zauvijek su izgubljeni i to ne možeš riješiti. A ako je kompozicija tiha, jednostavno pojačaš zvuk na pojačalu i dobiješ glasnoću. To je barem jednostavno za riješiti. Ako slušaš muziku kući, to je lako. Ako slušaš muziku preko mobitela i slično, kupiš za nekih 30-ak Eura portabl pojačalo za slušalice (recimo ovakvo: https://fiio-shop.de/kopfhoererverstaer ... erstaerker) i riješio si problem glasnoće kod takvih uređaja.

Altsa wrote:

stubrijez wrote:Bilo je i za vrijeme Juge domacih izdanja dobrih za kupit, nismo bili iza gvozdene zavjese ni po cemu pa ni po pitanju muzike (mislim na strane izvodjace). Doduse uglavnom komercijalna izdanja....

Dosta klasika se nije moglo kod nas kupiti, recimo king krimson sam uzimao u trstu a o malo manje komercijalnim stvarima tipa van der graf generator ili bilo sta od kraut roka si kod nas samo mogao sanjati. Cesto se islo na izdavanje greatest hits kompilacija a zapostavljali studijski albumi....bajdvej, jedina ploca kod nas izdata od strane dva izdavaca je navodno bels od olfilda.

Hakiz wrote:

stubrijez wrote:To je barem jednostavno za riješiti. Ako slušaš muziku kući, to je lako. Ako slušaš muziku preko mobitela i slično, kupiš za nekih 30-ak Eura portabl pojačalo za slušalice (recimo ovakvo: https://fiio-shop.de/kopfhoererverstaer ... erstaerker) i riješio si problem glasnoće kod takvih uređaja.

Brate mili al ga ti zakomplikova o tome i govorim...
Pricamo o vremenskom rasponu od cca. 40 godina pitanje je sta smatramo dobrom produkcijom tad i sad. Neke stvari su jednostavno bile, prosle i to je to... Ja uglavnom i slusam muziku na slusalice. Nemam pojacalo za slusalice, zvuk mi je sasvim OK posebno sa racunara sa telefona je previse tih. I to imam neke Kenwood in ear kupio ih 1996 zvuk im je fantastican i danas rade besprijekorno a probao sam mnoge prije i poslije.
I to je to...
Ploce mi sad dzaba stoje, zali Boze para koje sam za njih dao - realno je previse u prosjeku singl ili EP 10 eura, album duplo vise a zgotivis dvije i po stvari na njemu. Poslije je peres i mazis, znam taj osjecaj svaka cast ko to voli, kroz sve sam to prosao, realnost je drugo.. Sad slusam i skidam sta god pozelim za cvaju mjesecno.

Nego ovo mi dade ideju trebam slozit spisak pa ploce na PiK

stubrijez wrote:

Hakiz wrote:

stubrijez wrote:To je barem jednostavno za riješiti. Ako slušaš muziku kući, to je lako. Ako slušaš muziku preko mobitela i slično, kupiš za nekih 30-ak Eura portabl pojačalo za slušalice (recimo ovakvo: https://fiio-shop.de/kopfhoererverstaer ... erstaerker) i riješio si problem glasnoće kod takvih uređaja.

Brate mili al ga ti zakomplikova o tome i govorim...
Pricamo o vremenskom rasponu od cca. 40 godina pitanje je sta smatramo dobrom produkcijom tad i sad. Neke stvari su jednostavno bile, prosle i to je to... Ja uglavnom i slusam muziku na slusalice. Nemam pojacalo za slusalice, zvuk mi je sasvim OK posebno sa racunara sa telefona je previse tih. I to imam neke Kenwood in ear kupio ih 1996 zvuk im je fantastican i danas rade besprijekorno a probao sam mnoge prije i poslije.
I to je to...
Ploce mi sad dzaba stoje, zali Boze para koje sam za njih dao - realno je previse u prosjeku singl ili EP 10 eura, album duplo vise a zgotivis dvije i po stvari na njemu. Poslije je peres i mazis, znam taj osjecaj svaka cast ko to voli, kroz sve sam to prosao, realnost je drugo.. Sad slusam i skidam sta god pozelim za cvaju mjesecno.

Nego ovo mi dade ideju trebam slozit spisak pa ploce na PiK

Vjerovatno si u pravu. Slušalice koje ja koristim su Sennehieser Momentum, HD 650 i Beyerdynamics DT 770. I sa njima se dobro čuje kakav je snimak. A dobra produkcija je dobra produkcija, bilo prije 50 godina ili danas. Na primjer, jedan od najbolje produciranih albuma ikada je Hotel California grupe Eagles. Taj album, a naročito pjesma, se često koriste kao školski primjer za kvalitetnu produciju. A izdana je 1977, tačno prije 40 godina.

Sa druge strane, školski primjer loše produkcije je Death Magnetic album Metallice izdan 2008.

najjaci prodavac na Piku...

https://www.olx.ba/profil/bootleggerr

na gore naveden text dodajmo to da u odnosu na nase pametnice koje,,kupuju,,LAKO CEMO,MOJ IZBOR NIJE NASTAO NA ,,LAKOCEMO,,OTUD I EGZISTIRA TJ.IMA NESTO KONKRETNO DOK PAMETNICE IMAJU SAMO EUFORIJU KOJA IM PRELAZI U HRONICNU MANU.NA NARAMAK PLOCE JE NEUKUSNO TAKO SE NISU KUPOVALE NI U NAJVECOJ RENESANSI SAMIH,KOJA SAD VLADA TAMO GDJE JUZNOSLOVENI NE NAMECU SVOJ ,,NAIZMJENICNI EGO POMJESAN SA LAKOCEMO,,NIJEDNOG NISAM VIDIO NA BERZAMA LP,SEM JEDNOG GLEDA LP ,,NASIH PROSTORA,,PROGOVORI ZEMO OVO FAMOZNO.KOLKO....CIJENA...PARA..KOJA NAJNIZA..NARAVNO ONDA SLEDI DOZA U/ BITI TRAZENA KOJA I JESTE CILJ SVEGA/ KOJU ODAVNO NIJE DOBIO NI OD KOG U BJELOM SVIJETU U NASEM STILU.................SPUSTI USI I DODA TIPICNO ,,MA JA TO NA PIJACI,,KOD NAS,, NAS,OO ZA MARKU . SVE SAM LP PRETURIO LICNO PREKO SVOJI RUKU PLATIO I CUVAO KOJE SAM DOBIO BILO JE ZASLUGOM NISAM MAZNJAVAO IZ NIKAKVIH SKLADISTA NI OPSTINSKIH ARHIVA KAKO BI KAD STRANA izdanja koje sam ovdje obj.NISU NI IMALA.

04.01.2016. u 15:15 pozdrav ,PLATI PA KLATI NE VAZI ZA OVA PODRUCJA.- par ljubitelja vinila te pitaju : je li onda ovo samo neki kataloški insert ili stvarnost koja je eto zbog ovog ili onog nedokuciva.svako dobro.

bootleggerr
04.01.2016. u 16:21 Nedokučiva jer se juznoslovestvo pravi ludo za moj nivo je uvreda uz konstantno providno laskanje. Da uporno pokušavaš prigrabiti i zaraditi. Sto ja moram tako da nemamo sta razgovarati...i poslije ovog ti opet guraš svoju formu, jasno palilo je mnogo puta.. Pa nismo svi boje,poenta je sto ja imam tržište. A ova boraniji nema,i nije mi jasno sta u biti loviš po piku kad ionako u godini naleti nesto jedva, a tzv kolekcionari pa ne moram vas ja učiti pameti,,ovo kolekcionari,,sa ironijom pravi me startaju sa provjerenim podacima na internacional nivou odmah ponude a ovo presipanje supljaka samo potvrđuje moje dosadašnje mišljenje puno palamudjivanja rabota prdjevina i možeš zamislit da si dobio privilegiju da ti odgovorim prvom u ovoj godini jer prije tebe je bilo preko pacijenata koji takodje amaterskog stava ništa ne obećavaju, te samim tim i nisu vrijedni pažnje... Al eto neovisno od amaterstva idemo dalje u nadi da će papanluk proći...

Lik je sa veoma ozbiljnom dijagnozom. Rijetko se baš ovako jaka sreće

Pravi Valter wrote:Lik je sa veoma ozbiljnom dijagnozom. Rijetko se baš ovako jaka sreće