Forum Klix.ba

Sarajevskom premijerom predstave “Zabranjena zona“ svjetski poznatog Schaubuhne teatra iz Berlina, sinoć je u Olimpijskoj dvorani Juan Antonio Samaranch (Zetra), zvanično otvoren 55. Internacionalni teatarski festivalski MESS. Prije spektakularne izvedbe predstave, ceremoniju otvaranja Festivala obilježio je govor bivše načelnice odjela specijalnih zbirki sarajevske Vijećnice, Amre Rešidbegović, te specijalni program kojim se odala svojevrsna počast ljudima koji su vodili i koji vode borbu očuvanja civilizacijskih tekovina i kulturno – historijskog nasljeđa, sa posebnim fokusom na sirijskog arheologa i čuvara Palmire, Khaleda El Assada.

Naglašavajući kako je sarajevska Vijećnica zapravo sarajevska Palmira, Amra Rešidbegović je istakla da je u paklenom ratnom vremenu i okruženju umjesto očekivanog straha, na površinu izronila hrabrost, sposobnost i ljubav ljudi od dobra. “Palmire su postojale uvijek, i uvijek će postojati. Postojaće samo zato što ni jedna nikada nije u potpunosti nestala, zahvaljujući ljudima koji doprinose da se očuvaju ideja, nada, ljubav i vjera u bolju budućnost“, navela je Rešidbegovićeva te dodala da požrtvovanosti svih učesnika i učesnica u ovom civilizacijskom poduhvatu dugujemo vječnu zahvalnost ... http://mess.ba/2015/2-uncategorised/133 ... tival-mess

Jubilarno 55. Izdanje Internacionalnog teatarskog festivala MESS trajat će do 11. oktobra i ugostit će oko 400 umjetnika i umjetnica iz 13 zemalja, a bit će izvedene 22 predstave. Detaljan program i sve informacije su dostupne na http://www.mess.ba.

Da li biste pojeli supu od radioaktivnog povrća? I ako biste, da li to bila umjetnost?

Ovo su samo neka od pitanja koja će biti postavljena na ovogodišnjem Frieze Art Fairu u Londonu, dok dva japanska umjetnika budu nudila posjetiocima šansu da probaju supu napravljenu od sastojaka nabavljenih iz Fukushime ...

Ujedinjena Braća, kako sebe zovu, će praviti supu kao dio performans-instalacije Da li je ova supa "ambivalentnog" ukusa? u znak solidarnosti sa ljudima pogodjenjim nuklearnom katastrofom u Japanu 2011. Juhica će ipak biti 'nenuklarna', svo porvrće ima certifikat o jestivosti Japanske Asocijacije Poljoprivrednika.

Ostatak ... http://www.independent.co.uk/arts-enter ... 56303.html

Prema bosanskom rodoslovu prezime Despić nastalo je od ženskog imena Despa. Naime, Despa je bila kćerka handžije s Nahoreva hana na sarajevskim Nadkovačima, a udala se za Ristu Stijepčevića porijeklom iz Gatačkog polja, koji se doselio u Sarajevo i izučio ćurčijski zanat. Njihova dva sina, Maksima i Nikolu, u narodu su prozvali i poznavali kao Despini sinovi, da bi vremenom čitavu porodicu oslovljavali kao Despići.

Despići su polahko gradili svoj status i položaj u društvu, prenoseći zanat sa generacije na generaciju. Krenulo se od malih ulaganja, da bi kasnije o njihovom bogatstvu svjedočio i podatak da su u 1854. godini posjedovali kapital vrijedan gotovo 70.000 srebrenih forinti. Osim ulaganja u nekretnine, postali su i vlasnici tri kuće, dva velika dućana u Velikom Ćurčiluku i dvije magaze u tašlihanu, potvrđujući se tako moćnom trgovačkom porodicom.

U to vrijeme Sarajevo je tada bilo središte trgovine između Carigrada, Beča, Budimpešte i Trsta, a među svim zanatlijama najbogatiji su bili kujundžije i čurčije. U ono doba bio je modni trend da se nosi odjeća od krzna, a Despići su trgovali krznom od Ankone, Beča, Trsta do Marselja. Početkom 19. vijeka bio je najveći procvat porodice Despić, pa su postojale legende u starom Sarajevu da su Despići toliko bogati da jedu zlatnim kašikama.

Kako je porodica napredovala tako je i kuća proširivana. Porodica Despić je u svojoj kući osnovala i pozorište, koje je zapravo bilo prvo domaće pozorište na tlu Bosne i Hercegovine. Braća Makso i Mićo Despić u privatnom amaterskom pozorištu organizirali su, uglavnom predvečer predstave za izabrani krug gostiju.

Mićo Despić je i sam bio glumac i nastupao u tim kućnim predstavama. Posvećenost pozorišnoj umjetnosti, čiji je sastavni dio i muzika, objašnjava i postojanje klavira u kući Despića, instrumenta kojeg je u ono vrijeme mogao sebi priuštiti samo prilično bogat čovjek. Predstave su uglavnom bile šaljivi komadi Jovana Sterije Popovića i Koste Trifkovića, koje su održavane za rodbinu i bliske prijatelje. Gledaoci su sjedili na sećijama, ili na jastucima na podu. Smatra se da su Despići takodje bili medju glavnim finansijerima izgradnje sarajevskog Narodnog pozorišta.

Despića kuća, nacionalni spomenik nalazi se na uglu Obale Kulina bana i Despićeve ulice u starom dijelu Sarajeva, nedaleko od Latinske ćuprije i u vlasništvu je Muzeja Sarajeva. Pored historijske i kulturološke vrijednosti, posjeduje i neprocjenjivo pokretno pokućstvo, koje između ostalog obuhvata 333 predmeta i 270 fotografija ove ugledne sarajevske porodice. Pa tako u kući možete vidjeti tipičnu musandru, peć od lončića, ogledalo, na zidu ikonu i kandilo, zatim ibrik, seharu...

Posljednji potomci porodice Despić odselili su iz Sarajeva u Belgiju 1967. godine, a kuću poklonili Gradu sa željom da u njoj bude otvoren muzej. To nije jedini objekat poklonjen od ove porodice. Despići su bili vlasnici i kuće u kojoj je danas smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti.

http://www.furaj.ba/clanak-bih/despi-i- ... -stolje-a/

John Cleese wrote:

piupiu wrote:MuziĆari, što ste tako pametni?

Muzika pozitivno utiče na rad ljudskog mozga i pospješuje intelektualne procese. U kratkom crtanom filmu objašnjeno je kako i zašto sviranje nekog instrumenta utiče na mozak više od bilo koje druge aktivnosti, kako pospješuje pamćenje i šta se događa u mozgu muzičara tokom muziciranja.

Autor Anita Collins objašnjava da sviranje nekog instrumenta uključuje u istom trenutku sve dijelove moždane mase, a takođe ubrzava komunikaciju između lijeve i desne hemisfere mozga. Poruke između hemisfera mozga zbog toga stižu brže i efikasnije se razmjenjuju, što osobama koje sviraju pomaže da probleme rješavaju kreativnije i sa boljim rezultatima. Sviranje predstavlja istu vrstu treninga za funkcije mozga, kao što su trčanje ili Bodybuilding trening za cijelo tijelo.

petunija wrote:Omiljena arija moje ćerke, stalno ovo sluša

Kombat wrote: http://www.youtube.com/watch?v=vCHREyE5GzQ

Univerzalni lijek za dusu i tijelo...

Kombat wrote:

Univerzalni lijek za dusu i tijelo...

Rene Magrit (Rene Magritte) [bio] je belgijski slikar, rođen 1898. u Lesinju. Osim činjenice da je sa 12 godina krenuo na časove crtanja, a sa 15 upoznao svoju buduću suprugu Žoržet Berger (Georgette Berger), o njegovom detinjstvu se malo zna. Iz tog perioda njegovog života potekla je legenda o smrti njegove majke. Nakon što je više puta pokušala da izvrši samoubistvo, 1912. godine to joj je pošlo za rukom – danima se nije znalo gde je, dok obližnja reka nije izbacila telo nekoliko kilometara nizvodno od mesta u kome su živeli. Legenda kaže da je mali Rene bio prisutan kada su telo njegove majke izvukli iz reke. Kada je pronađena, haljina joj je prekrivala lice. Motiv ljudi kojima tkanina prekriva lice veoma je prisutan na njegovim slikama. Ova legenda je poslužila kao objašnjenje za taj motiv, iako je priča kasnije opovrgnuta. Činjenica je, međutim, da su među njegovim prvim slikama pejzaži koji prikazuju reku Sombr, u kojoj mu se majka udavila.

Ostatak ... http://wannabemagazine.com/slikar-nadre ... -magritte/

Iako je važio za komplikovanog saradnika i teškog čoveka, švedski sineasta i pozorišni reditelj Ingmar Bergman znao je u kom trenutku treba da se povuče iz filmskog i pozorišnog života, što je odlika ljudi koji su svoju umetničku i ljudsku sujetu podređivali istinskom odnosu unutrašnjeg i spoljašnjeg vremena.

Iskoristivši proslavu svog 86. rođendana, Bergman je objavio da se povlači iz pozorišta, dodajući da je Ibzenova drama Duh (1992) njegova poslednja pozorišna postavka. Pri tom, slavni švedski umetnik istakao je da je teatar, kao nešto od čega počinje i gde se završava sve, bliži njegovom srcu od filma, koji mu je doneo svetska priznanja.

Iz više od stotinu pozorišnih komada koje je Bergman postavio, ističu se dela Šekspira, Strindberga, Ibzena i Čehova, ukazujući na stremljenja i ideje koje je ovaj stvaralac ovaplotio u svojim filmskim ostvarenjima.

Kao autor koji pripada egzistencijalističkom krugu i hladnoratovskoj generaciji, Bergman je u svojim prvim delima koja su ga proslavila ukazao na krizu duhovnosti i gubitak metafizičke ravni u svetu iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka nad kojim se nadvila apokaliptična opasnost. Likovi iz njegovih filmova neprekidno tragaju za svojom suštinom i potvrdom u nečemu višem. Otud i antologijska partija šaha iz filma Sedmi pečat (1956) koju u srednjovekovnoj Švedskoj igraju Vitez i Smrt, kao metafora instinktivnog i grozničavog otimanja od zlog udesa u traganju za sopstvenim identitetom.

Ostatak ... http://pulse.rs/starac-koji-je-odlazio- ... r-bergman/

broj dva wrote: Nezaboravno i genijalno.

Death

(Births and Deaths Registration Act 1953)


Where was the dead body found?
Who found the dead body?
Was the dead body dead when found?
How was the dead body found?

Who was the dead body?

Who was the father or daughter or brother
Or uncle or sister or mother or son
Of the dead and abandoned body?

Was the body dead when abandoned?
Was the body abandoned?
By whom had it been abandoned?

Was the dead body naked or dressed for a journey?

What made you declare the dead body dead?
Did you declare the dead body dead?
How well did you know the dead body?
How did you know the dead body was dead?

Did you wash the dead body
Did you close both its eyes
Did you bury the body
Did you leave it abandoned
Did you kiss the dead body


HAROLD PINTER (1997)

John Cleese wrote:

Leo_alfa wrote:Amin Maalouf

piupiu wrote:Paco de Lucia ...

Ne treba komentar ...