Ovaj put cu se osvrnuti na dvije najcesce spominjane konstrukcije kad je rijec o jeziku:
1) sta se koga tice kako cu ja svoj jezik nazvati
2) bosanskim jezikom govore svi koji ga OSJECAJU kao svoj jezik
1) Ovo je naoko OK, fakat svaki narod ima pravo da imenuje svoje nacionalne elemente kako hoce... osim ako to nije u "suvlasnickoj koliziji" sa drugim narodom. Pogledajte samo problem sa imenom Makedonija. Rijec Bosna i sve sto je u vezi s njom, je takodje "suvlasnickog" karaktera. Srpsko protivljenje nazivu Bosanski jezik ja tumacim, ne kao njihovo petljanje u unutarbosnjacke stvari, vec kao polaganje suvlasnickih prava na bosansko naslijedje. U pravu su naravno svi koji ukazuju na srpsko negiranje svega bosanskog, najslikovitiji je primjer preimenovanje gradova sa bosanskim prefiksom, ali to zaista nije dovoljno da bosnjaci sasvim prisvoje rijec "bosna", dosta su nam jada zadali vec samom konfuzijom na relaciji Bosanci-Bosnjaci

. Dokle god ova drzava egzistira svi njeni narodi, cak i kad se zele otcjepiti, polazu i pravo i obaveze na ovu drzavu i sasvim je pogresno kad oni koji je nastoje ocuvati padnu u iskusenje prisvajanja onoga cega se druga strana odrice. To je greska jer separatisticka strana upravo zeli da unitaristi to ucine!
I zato su ove stvari bitne. Priprosti zakljucci tipa - ljiljani su nasi jer su ih se drugi odrekli, bosanski jezik je nas jer su ga se drugi odrekli... je KLOPKA!
Dakle, da skratim, sto se jezika tice, slazem se potpuno sa onima koji kazu da se, umjesto dokazivanja lingvistickog razlikovanja (kojeg zapravo nema) trebalo fokusirati na dogovor oko novog jedinstvenog naziva juznoslavenskog jezika sa svim njegovim DIJALEKTIMA.
2) Previse se cesto spominje rijec OSJECAJ. "Izjasnjavam se onako kako se OSJECAM", "govorim jezikom kojeg OSJECAM kao svoj", "masem zastavom koju OSJECAM svojom"... ima li tu majkumu ikakvih, na cinjenicama temeljenih, odrednica? Ja nisam birao oca i svoju nacionalnost shvacam kao naslijedje koje mi se mozda i ne svidja (stid me "hajduckih korjena"

) ali, jebemliga, tako je kako je. Stoji doista da je samoodredjenje temeljno ljudsko pravo, ali znamo svi kako je u najmanju ruku smijesno kad se neko samoodredi pripadnikom rase kojoj ocigledno ne pripada! Jos je smjesnije kad se mjesovitim brakom naziva brak osoba razlicite vjeroispovjesti dok je medjurasni brak nemjesovit ako su iste vjere!
Kad se sve prepusti OSJECAJIMA dobijemo i tragicne situacije da neko svoju nekulturu proglasi drugacijom (boljom!) kulturom, pa jos kad se OSJETI i jakim... eto ti belaja