Nadovezat ću se na post od @The Realista, zato što je prilično realan.
Tzv javni trošak se sastoji iz više komponenti, od kojih su plate jedan dio.
The Realist wrote:Treba smanjiti beneficije koje postoje kod pojedinih budžetskih korisnika, smanjiti potrošnju svih skupština, ministara, ovog i onog i opet tu ne aludiram na plate (koje se trebaju itekako smanjiti, ali opet nisu toliki problem), ali aludiram na telefone, gorivo, putovanja, naknade za odvojen život (one same po sebi nisu toliko problematične, koliko se iste koriste pogrešno), nekakve komisije koje se skupo plaćaju, nenamjenska i namjenska sredstva (bila je ona afera sa toaletnim papirom).
Naravno, ovo pod obavezno. Evo šta se analizira u Hrvatskoj:
Plan Vlade
Rashodi za plaće - Dubinsko snimanje plaća, regresa, darova, naknada za prijevoz, prekovremeni rad i odvojen život, otpremnina...
Zdravstveni sustav - Analiza plaća i ostalih rashoda za zaposlene u zdravstvu, poslovanja HZZO-a, bolničkog sustava...
Subvencije - Propitivat će se subvencije ministarstava financija, gospodarstva, poduzetništva, kulture, znanosti, turizma...
Agencije i fondovi - Stručnjaci će “češljati” agencije, zavode, fondove financirane iz proračuna, ali i rad regulatornih agencija
Porezni rashodi - Preispitivat će se sve porezne olakšice i izuzeća – od poduzetničkih i poljoprivrednih pa do braniteljskih
The Realist wrote:Istina, treba i negdje otpustiti, isplatiti otpremnine i gotovo (ako se procijeni da je višak veliki, a uglavnom mlada radna snaga, pa neće još decenijama u penziju), jer dugoročno će to dovesti do uštede, koja bi mogla dovesti do ulaganja u korisne stvari.
Tako je. Da se hoće mogle bi se napraviti detaljne analize i po starosnim i kriterijima kvalifikacionih sposobnosti za svako preduzeće, agenciju, službu. I vrlo lahko bi se mogao utvrditi koliko njih se može stimulisati za odlazak u penziju, koji trebaju dobiti otkaz i tome slično.
The Realist wrote:Neko je spomenuo zdravstvo i moram reći da tu postoji pogrešna percepcija nekih stvari. Ukupno gledajući u zdravstvu nema baš toliko viška zaposlenih (za ljekare se zna da ih je hronični manjak), nego se radi o dva problema. Prvi je da je kod nas loš plan, pa se pravi loša procjena koliko je uopšte potrebno osoblja (kod nas je stanovništvo općenito bolesnije, tako da na jednaku populaciju jednostavno treba više osoblja), a drugi da je raspodjela užasna i tako na jednom odjelu imamo "10" sestara, koje se međusobno sudaraju i realno ih radi "5" više nego bi trebalo, a na drugom 2 koje pokrivaju sve smjene i ne mogu stići osnovne zadatke obaviti. Kada bi se te osobe raspodjeli kako treba, onda ne bi imali višak od 5 sestara, nego eventualno 2, a i to je diskutabilno. Da postoji problem u pristupu svom poslu kod mnogih, to je nažalost istina, ali ima i dosta onih koji se slomiše, ali objektivno ne mogu bolje.
Pouzdano znam da na nekim odjeljenjima zapošljavaju po 5 pravnika, dok ljekara specijalista hronično nedostaje. Pacijenti dobijaju termine za mjesec-dva unaprijed, i opet kad dođeš taj dan čekaš nekoliko sahati jer su doktori prezauzeti i nema ih dovoljno. Konkretan primjer - ginekologija.
rijeke ko naftne busotine.
