annoy wrote:
Ovo što pričaš ima smisla jedino ako govorimo o ženama koje su podređene jer ne znaju ništa drugo osim "samo ležati", ili se možda ne usude.
Kad govorimo o seksualnoj submisivnosti, to je nešto potpuno drugo. Dominacija i submisivnost predstavljaju prije svega igru kontrole, i mislim da treba biti jako siguran u sebe i partnera da mu se prepustiš u potpunosti, da se predaš pod njegovu kontrolu.
Sad govorim o pravim dominantnim muškarcima, a ne o ovim macho sadistima koji si pumpaju ego tako što nekoga grubo pojebu.
Odnos doma i suba je jedan prekrasan odnos obostranog povjerenja, u kojem oni međusobno jedno drugome ispituju i pomiču granice, istovremeno pružaju i iskušavaju užitak. Mislim da se takav odnos ne može ostvariti s bilo kime, pogotovo ne s nekim na jednu noć. Možda se može ostvariti na nekoj površnoj razini. Mene površnost nikad ne može zadovoljiti.
Za mene je taj odnos vrhunac povezanosti između mene i partnera, i to se zaista ne da riječima opisati, jednostavno se osjećam kao da sve sjedne na svoje mjesto u tim trenutcima. Da smo u nekakvoj savršenoj, yin-yang ravnoteži
Itekako smo ravnopravni, jer oboje uživamo i nalazimo se u ulogama koje nas u potpunosti ispunjuju.
Kao što netko već reče, čini mi se da su ovdje puni predrasuda i zatvoreni u seksu. Pa šta ako nekoga napaljuje šamaranje, vezanje? Osjećaj fizičkog savladavanja,bespomoćnosti, u kombinaciji sa slatkom količinom boli, može biti nevjerojatno napaljujuć ali i oslobađajuć osjećaj.
Međutim, nije to za svakoga. Mislim da submisivnost, odnosno dominantnost, jednostavno imaš ili nemaš u sebi.
Ja recimo nikad ne mogu razumjeti osobe koje se mogu postaviti u obe uloge.
Ili one ekstremne slučajeve kad netko uživa u velikim količinama fizičke boli.
Ali opet, da ne uživaju u tome ne bi se u to upuštali. Dok god je sve dobrovoljno nemam nikakvih problema s načinima na koji ljudi upražnjavaju svoju seksualnost.