Život i brak bez potomaka?

[SaraFina]

Da su svi brakovi nastali iz ljubavi, nisu. Da su sva djeca nastala iz ljubavi, nisu. Ali sve one žele da se "ostvare kao majke". Ovo kad čujem žao mi je djeteta koje će da rodi. Praviš dijete da se ostvariš kao majka i to je nesebičnost? Smiješno! A svi su idealni za produženje vrste. Kao dokaz tome imamo društvo koje je na rubu propasti, a samo zato što se "ostvariše majke i očevi". Rodiše "ljude" koji se tako nazivaju samo zbog svog izgleda. Pojedini opet nesebično prave djecu da ne bi bili sami pod stare dane i to je neka ljubav? Zanimljivo poimanje ljubavi. Sebičnost u svom najosnovnijem obliku.
Ako nemaš djecu onda ne znaš šta je najveća sreća na svijetu?! Subjektivno. Sveznalački. Kako za koga. Nismo svi isti i ne želimo svi isti život.

Jednostavno zbog toga što se zelim ostvariti kao majka i mislim da je to jedna od najljepših i najtezih zivotnih uloga

Nemati pojma o nečemu je jedno, ali živjeti u zabludi je sasvim druga stvar.

Nesebično je usvojiti dijete. Nesebično je svaki mjesec izdvojiti određenu sumu novca i odnijeti u dom za nezbrinutu dijecu, ako već ne možeš usvojiti dijete.
Rađaju se djeca i zato što familija to očekuje. Šta će ljudi reći?! Samo još jedan u nizu razloga zbog kojih ljudi prave djecu. Pa onda shvatiš da veoma mali broj djece nastao iz pravih razloga.
Biološki sat? Pa zar je uopšte potrebno komentarisati?

Ni sam ne znam šta da mislim o ljudima kojima je svrha života reprodukcija. Tajna je otkrivena. Daj da svi napravimo po jedno pa možemo na onaj svijet, jer smo ispunili ono što se traži od nas. Imbecilno!
Šta je sa onima što prave djecu da bi sačuvali brak? Mizeran je to brak ako djecu praviš da ga sačuvaš. Žao mi je te djece, a žao mi je i tih ljudi. Valjda bolje i ne znaju. Na kraju krajeva oni i nisu krivi, sve je to rezultat društva, naslijeđe koje prenose upravo ta i ostala gore navedena djeca. Pa nije ni čudo.
Ako ne želiš djecu onda si sebičan. A partner ti je objekat.

Generalno je riječ o ljudima koji su na granici neke sociopatije - jako teški, samoživi ljudi koji su uvijek sebi na prvom mjestu i kojima ni njihov partner nije subjekt nego objekt u životu. Hajd' što neće djecu ali u takvim odnosima je njihov partner i sluga i igračka i mati i dijete i sve drugo više nego partner.

Hvala ti što si mi rekao šta je meni moja supruga i šta sam ja njoj. Da nisi ne bi ni znali. Ne bi znali koliko smo sebični. Hvala još jednom. Hvala što si svoju nesebičnost podijelio sa nama.

I svi vole svoju djecu. Baš svi. Svakodnevno na ulici vidimo primjere te ljubavi. A sve mi nešto govori da kako vrijeme prolazi djeca su sve više zanemarena i ljudi ih prave iz pogrešnih razloga, ali zato na sav glas daju do znanja da oni vole svoju djecu. Šteta što je ta ljubav u većini slučajeva prošarana fizičkim i psihičkim nasiljem, pa se pitamo što je neko djete odraslo u nastranog, alkoholičara, narkomana, nasilnika, silovatelja, lopova, dilera, lažova... Od silne ljubavi koju roditelji dadoše. Pa kažu nije sve do roditelja. Dobro, nije sve. Ali šta onda jeste? Kada dijete poraste i postane doktor, profesor, naučnik... roditelji se hvale, sve je divno. Kada postane kriminalac, u 90% slučajeva su krivi svi drugi osim roditelja. Dvostruki aršini na svakom koraku. A i ti roditelji su bili djeca.

Zazeljela bi ti djecu iste sekunde kad bi nasla muskarca. Ovu pricu da ne zele djecu furaju zene koje nemaju musko pored sebe pa se tjese.

Reče muškarčina. Junak. Heroj ulice. On zna. On je nekad bio žena pa se sjeća zašto nije želio djecu i sjeća se lažnog muškarca sa kojim je bio. Njegovo iskustvo u tijelu žene je neprocjenjivo. Muškarčina kojeg žene mole da ih oplodi. Sine...

Djeca su pozitivna energija u zivotu..
ljudi koji ne zele djecu su egoisti, sebicnjaci..

To je to. Pozitiva. Nafaka. Nemaš djecu, nemaš pozitivnu energiju. Toliko je pozitivne energije u ovom postu da je to nevjerovatno. I njega je isto tako neko odgajao, ne odgojio, odgajao.

A te brige koje dolaze uz djecu su najslađe brige na svijetu!

Naravno. Slažem se u potpunosti. Ništa ljepše nego kada djete krene u školu i pređe kućni prag, sunčan dan, a na samo dvadesetak metara od ulaza čuje se škripa kočnica i nečiji vrisak. Od sreće silne ne znaš šta bi. Da li je živo ili je pijani kreten ubio vašu sreću?! Pa kaže brige koje dolaze uz djecu su najslađe. Sinko, nije sve u vezanju pertli i pisanju zadaće, ima tu još dosta toga što te zabrine, pa ne znaš kako se zoveš. Olako se sve to shvata.

Sve se ovo olako shvata i tuđi životi se gledaju površno. Pola onih koji imaju djecu ne znaju da vode računa ni o sebi, ali daj da se familija širi i da se vrsta produži. Nemojte razočarati familiju, komšije, prijatelje, da ne kažu da je mlada jalova.
A ako pravite djecu da vam nije dosadno? Električna stolica bez suđenja i gubljenja vremena.

Lahko je SVOJU platu trošiti na SVOJE dijete.

Kad je u pitanju tuđe dijete, nema interesa da se tuđem djetetu da ljubav, briga i pažnja koja se daje svom djetetu. Tu sebičnost dolazi do izražaja.

Svaka čast! Ovdje je dosta toga rečeno, a što mnogi "roditelji" ne shvataju i nikada shvatiti neće. Nažalost.

Ja ne znam što je tebi sporno uopće u ovim komentarima koje si hiruški secirao i izvadio iz postova nekih diskutanata?

Vidi ja taj izraz " ostvariti se kroz majčinstvo / ili kao majka" nisam koristila u one pomodarske svrhe.
Meni uloga majke prestavlja izazov i najvazniju zivotnu zadaću jedne zene. Zašto bi bilo imbecilno tako razmišljati?
Potenciranje kako treba djecu usvajati a ne radjati je teorija koja uopće nema nijedno zdravorazumsko uporište.
Što ste VI koji promičete tu ideju? Neki ste opće prihvačeni društveni dušebriznici pa vam je sreća napuštene djece vaznija od samog majčinstva ili ocinstva?
Poznavajući ljudsku psihu, a poznajem je vrlo dobro, za ovakva razmišljanja mora postojati neki drugi temelj a ne nesebičnost koju promičete.
U ljudskoj prirodi takavi fenomeni su rijetkost i zato mi nije jasno koga VI uopće obmanjujete s tim teorijama? Kad kazem rijetkost to znači da mislim da su šanse da prosječan zdrav muškarac ili zena prednost usvojenju nad majcinstvom ili ocinstvom daje 1: 100 000.
Dakle ako postoji zdravstveni problem koji muškarcu ili zeni svojim postojanjem uslovljava majčinstvo ili ocinstva sasvim je prihvatljiva opcija da posvoje djecu.
Medjutim, ljudi to obično rade kad ispune sve mogućnosti koje postoje ( vještačka oplodnja i sl)
Znači ko obmanjuje ovdje sebe i zbog čega?
Tih humanitarnih socijalnih priča naslušala sam se za par godina rada na stotine pa i hiljade.
Zanimljivo je da vrli usvojitelji kad dolaze i zakonski im se omogući da posvoje dijete, većinom biraju bebe ( tek rodjene ) praveći u startu selekciju i odbacivajuci stariju djecu.
Ne iz razloga što misle da je bebama potrebna pomoć nego da bi ih što više sebično napravili " svojima" odgojili ih i usadili im društvene norme, utjecali na formiranje karaktera i sl osobina, koje sami imaju. Zato molim te mani mi predavanja o nesebicnosti dušebriznika ili ti usvojitelja u principu.. Ako već nisu mogli dati genetski materijal zele dati ono što je u njihovoj moći ..zar ne? To je baš ovako humano i nesebično? Čast ljudima koji su izuzetci pa uz svoju biolosku djecu posvoje neko napusteno dijete.
A starija napustena djeca pate i svakodnevno to prozivljavaju. Jer dijete moze postati napusteno i u trinestoj godini..Toliko o nesebicnosti ..
Ja da imam mogućnosti naravno da bi voljela pomoći djeci koja su na drzavnoj skrbi ..osnovala bi privatni dom, desetak, i posvojila ih sve. A pomoći se moze ..i bez nekih ekstra finansijskih srestava.
To moze svako od nas ako zeli, pa i volontiranjem, ako ne novcem.

Da su svi brakovi nastali iz ljubavi, nisu. Da su sva djeca nastala iz ljubavi, nisu. Ali sve one žele da se "ostvare kao majke". Ovo kad čujem žao mi je djeteta koje će da rodi. Praviš dijete da se ostvariš kao majka i to je nesebičnost? Smiješno! A svi su idealni za produženje vrste. Kao dokaz tome imamo društvo koje je na rubu propasti, a samo zato što se "ostvariše majke i očevi". Rodiše "ljude" koji se tako nazivaju samo zbog svog izgleda. Pojedini opet nesebično prave djecu da ne bi bili sami pod stare dane i to je neka ljubav? Zanimljivo poimanje ljubavi. Sebičnost u svom najosnovnijem obliku.
Ako nemaš djecu onda ne znaš šta je najveća sreća na svijetu?! Subjektivno. Sveznalački. Kako za koga. Nismo svi isti i ne želimo svi isti život.

I da rodila bi dijete uvijek bez obzira na okolnosti.
Dakle i bez supruga kao potpore. Čak i da me izopći porodica i okolina.
Vanbračno .. Dijete nije krivo za moje pogrešne odabire. Zato mu osporiti postojanje onda?
Tako da ti i teorija o braku i nekim teorijama, kad je okolina, društvo i porodica u pitanju pada u vodu.

I na kraju ko tebi daje za pravo da ljude selektiras i etiketiraš da polovica roditelja ne zna o sebi voditi računa? Imaš dokaze ili društvene studije na tu temu?
I ko ti daje za pravo takodje da djecu, okrivljujes a pogotovo i roditelje trpaš u kombinaciju :
da nam je društvo na rubu propasti? To što postoje neodgovorni ljudi koji su iz sebičnih razloga napustili svoju djecu meni ili nekom desetom osporava pravo da biološki postanem majka? Da bi ispravili društvene nepravilnosti za koje nisam krivac uskratiti ću sebi majčinstvo?
Pa zanimljivo bi bilo upoznati grupu ljudi koji tako razmišljaju.
Brak je temelj zdrave društvene zajednice, djeca takodje.
Rodjena ili usvojena.
Na kraju vrh je briga o djetetu!
Ako usvojiš dijete po tebi manje ćeš brinuti kad izadje iz stana u školu da ga ne pogazi neki neoprezni vozač? Nego što bi brinuo za sopstveno dijete?

Naravno. Slažem se u potpunosti. Ništa ljepše nego kada djete krene u školu i pređe kućni prag, sunčan dan, a na samo dvadesetak metara od ulaza čuje se škripa kočnica i nečiji vrisak. Od sreće silne ne znaš šta bi. Da li je živo ili je pijani kreten ubio vašu sreću?! Pa kaže brige koje dolaze uz djecu su najslađe. Sinko, nije sve u vezanju pertli i pisanju zadaće, ima tu još dosta toga što te zabrine, pa ne znaš kako se zoveš. Olako se sve to shvata.

Sve se ovo olako shvata i tuđi životi se gledaju površno. Pola onih koji imaju djecu ne znaju da vode računa ni o sebi, ali daj da se familija širi i da se vrsta produži. Nemojte razočarati familiju, komšije, prijatelje, da ne kažu da je mlada jalova.
A ako pravite djecu da vam nije dosadno? Električna stolica bez suđenja i gubljenja vremena.

I ko uopće negira da treba pomoći djeci bez roditeljskog staranja?
Ko isključuje tu mogućnost ocinstvom ili materinstvom?

e? Kada dijete poraste i postane doktor, profesor, naučnik... roditelji se hvale, sve je divno. Kada postane kriminalac, u 90% slučajeva su krivi svi drugi osim roditelja. Dvostruki aršini na svakom koraku. A i ti roditelji su bili djeca.

I ove teorije o roditeljima koji ne prihvataju krivnju za neuspjehe ili kriminalnu prošlost djece su nebulozne.
Ali totalno..
Što kazu obično usvojitelji? Pa nagledala sam se takvih isto na stotine.
Kazu kriv je genetski materijal. Dijete kad posvojis imaš znači opravdanje biološke roditelje okriviti za sve njegove buduće neuspjehe?
Na kraju molim te otkrij nam koji su to po tvom uzvišenom mušljenju pravi razlozi i moralno prihvatljivi da bi se postalo roditeljem?

Kakvog ti osim teorija uopće imaš praktičnog iskustva sa posvojenom djecom i općenito takvim obiteljima?

Nemaš nikakvih.. Nego humano ti je servirati neku umišljenu teoriju za koju nemaš nijedan argument.

Apsolutno nijedan.
A u tvoje razloge neću ulaziti zašto ..

[decko_sa_kovaca]

Sve je manje i manje potomaka. Toliko od mene

[al_akhisari]

...u princiu izbjegavam pisati "roman postove", pogotovo ukoliko nema potrebe pisati nešto što su drugi već napisali...ovdje želim reći da je sarita napisala dosta toga s čime se slažem , ali i dim također; ipak, želim reći nekoliko vlastitih promišljanja; u osnovi čovjek je sebičan i to je sasvim normalna pojava (vlastite potrebe i zadovoljenje istih), ali je razlika u "količini"...neki manje, neki više (da ne ponavljam mantru o tome da je pogrešno generalizirati, ali je zaista tako); djeca, ako postoji čovjek (human) u punom smislu te riječi, onda to može biti samo dijete; roditelj sam, radim sa djecom, i mogu reći (vlastiti stav), između ostalog, ne postoji bolje društvo od djece

[SaraFina]

...u princiu izbjegavam pisati "roman postove", pogotovo ukoliko nema potrebe pisati nešto što su drugi već napisali...ovdje želim reći da je sarita napisala dosta toga s čime se slažem , ali i dim također; ipak, želim reći nekoliko vlastitih promišljanja; u osnovi čovjek je sebičan i to je sasvim normalna pojava (vlastite potrebe i zadovoljenje istih), ali je razlika u "količini"...neki manje, neki više (da ne ponavljam mantru o tome da je pogrešno generalizirati, ali je zaista tako); djeca, ako postoji čovjek (human) u punom smislu te riječi, onda to može biti samo dijete; roditelj sam, radim sa djecom, i mogu reći (vlastiti stav), između ostalog, ne postoji bolje društvo od djece

Razlika izmedju mog i njegovog upisa je u tome što ja pišem o stvavima ljudi bez fige u dzepu. I kao dokaz u prilog mojoj tezi, da napravimo anketu 85% foruma bi se izjasnilo upravo kako sam rekla.

1. svi zele svoje sopstveno potomstvo i 70-80% ljudi će se odlučiti na posvojenje tek kad ispuca sve druge mogućnosti ..
Mislim da 15% ljudi na planeti zemlji smatra da treba svojom odgovornošću ispravljati društvene anomalije za koje ne snose apsolutno krivnju.

Napustiti dijete kao roditelj, iz bilo kog drugog razloga osim smrti je moralno dno.
Ali niko se ne moze i ne treba osjećati odgovornim za počinjene tudje pogrešake.
Zašto bi ja dakle sebi uskratila materinstvo ili neko deseti?
Ako bi imala mogućnosti odgojiti više djece i ukazala se neka takva opcija, sigurna sam da mi ne bi prestavljala problem.
No ovdje se radi o iskljucivosti i serviranju nekih mitova ( laznih ) o posvojiteljima.
2.Posvojitelji su takodje ljudi i većina ih djecu posvaja ako postoji prepreka da imaju svoju biološku. 95% ih se dobrovoljno zarad čovječanstva i društvene dobrobiti ne odriče uloge biološkog roditelja. Obmana je servirati zarad bilo kakvih mozdanih driblinga nešto drugo.
3.kako postoji mogućnost da biološki roditelji omanu u odgoju, tako isto postoji mogućnost da i posvojitelji ne ispune svoje roditeljske duznosti.
To jednostavno ovisi o više faktora a ne nefunkcionalnosti biološke porodice a funkcionslnosti usvojiteljske.
4.Opet po drugi put ističem da uloga posvojitelja kao i uloga bioloških roditelja ponekad nije nesebicna. Samo se moralno i društveno razlikuju. No ako bi tezinu vagala, za usvojitelje bi rekla sljedeće :

Svjedok sam bila mnogim takvim slučajevima ..
U prednosti su uvijek novorodjenčad i manja djeca nad odraslom.
I djeca koja nisu zivjela sa biološkim roditeljima.
Ili su dovoljno mala da se ne sjećaju porodice.
Takodje djeca pa i sa lakšim hendikepima u 5% slučajeva budu posvojena.
Pa molim, ako je dio ljudskog roda toliko nesebičan zašto vrši selekciju?
Prirodno bi bilo da se pomogne znači prvo onim kojima je pomoć najnuznija.
Ja bi tu izdvojila djecu sa hendikepom uvijek.
Medjutim angazman oko takve djece je zrtva bez obzira i ako drzava podrzava takve programe i majke imaju svu socijalnu i finansijsku ( zdravstvenu ) potporu.
Znači, posvojitelji u principu biraju ZAMJENU za vlastito potomstvo.
Djecu u čijem će odrastanju moći formirati njihove navike, karakter i sl. Djecu čije osobine i karakter mogu biti kopija njihovih vlastitih zelja, ciljeva i moralno- društvenih navika.
Zato definirajmo onda tu sebičnost na pravi način ...



Na kraju..

Mozda bi i ja voljela da je svijet neko ljepše mjesto gdje nijedno dijete ne bi bilo napušteno.
Ne mozda, sigurno bi zeljela.
Ali idealizirati neke stvari nerealno a druge unizavati ( a temelj su društvene zajednice ) od pamtivijeka je kontraproduktivno.

A tek nesebicna odobravanja takvih stavova?
Smiješna jednostavno.

[banjaluka078]

link

[Ridjobrki]

Nego, onako među nama - znate li vi uopće o čemu pričate?

Ne, ozbiljno pitam.

[sha_ba]

Nego, onako među nama - znate li vi uopće o čemu pričate?

Ne, ozbiljno pitam.

ja ne kontam, al nije da me interesuje

[Ridjobrki]

Nego, onako među nama - znate li vi uopće o čemu pričate?

Ne, ozbiljno pitam.

ja ne kontam, al nije da me interesuje

Evo i mene dever spucao, doručkujem i kontam o svojoj sebičnosti što doručkujem...

[sha_ba]

Evo i mene dever spucao, doručkujem i kontam o svojoj sebičnosti što doručkujem...

ti si jos i dobar, ja dvije kafe popih

[Ridjobrki]

Evo i mene dever spucao, doručkujem i kontam o svojoj sebičnosti što doručkujem...

ti si jos i dobar, ja dvije kafe popih

[sha_ba]

[S4mpion]

I da rodila bi dijete uvijek bez obzira na okolnosti.
Dakle i bez supruga kao potpore. Čak i da me izopći porodica i okolina.
Vanbračno .. Dijete nije krivo za moje pogrešne odabire.

To što postoje neodgovorni ljudi koji su iz sebičnih razloga napustili svoju djecu meni ili nekom desetom osporava pravo da biološki postanem majka? Da bi ispravili društvene nepravilnosti za koje nisam krivac uskratiti ću sebi majčinstvo?

Ne, nećeš sebi uskratiti majčinstvo, već ćeš, ovakvim razmišljanjem, djetetu uskratiti pravo na oca i porodicu.

Bitno je roditi, bez obzira na okolnosti.

[vjetropirka]

D

možda smo se "omakli"

Ma neka nas, a hoce nas i nafaka

Jest hvala bogu i nesebičnim roditeljima

[HAVANA]

I,sta je vas konacni odgovor?

[bubi_mama]

Zasto je tesko shvatiti da ima ljudi koji su svjesni da djeca nisu za njih?
Nije bitno da li je u pitanju sebicnost, kukavicluk ili nesto trece... jednostavno ne zele i gotovo.
Ja imam djecu jer sam zeljela, jednostavno ogromna zelja da imam djete, ne mogu taj osjecaj drugacije objasniti.

Ali imam drugaricu koja ne zeli djecu, i kaze da jednostavno nije za braka, ni za djece. I iskreno poznavajuci je koliko voli svoju slobodu, putovanja, zivot bez obaveza, postujem je jer ne zeli unesreciti jedno djete. Meni to i nije sebicno, vec jednostavno svaka cast kad je neko svjestan sebe i svoje licnosti, zna dokle moze ili ne moze dobaciti.
Sebicnije mi je kad neka vjetropirka odluci da se skrasi jer je "red" pa onda poslije x godina unisti i porodicu, djecu i sve redom, jer je negdje trava zelenija.

[pussysmoke]

.

[pussysmoke]

23 Responses to 23 Awful Statements Made to Childfree People

by TAURIQ MOOSA

ABOUT 1 YEAR AGO

There appears to be a bizarre stigma around people – especially women – who voluntarily decide not to procreate. I asked my Twitter followers what kinds of reactions they received and got some expected answers. The Huffington Post did the same (twice) and obviously had a much bigger pool. I want to examine these responses, curated by the HuffPo, and offer responses to these harsh claims that reinforce an unnecessary stigma.

(Though the HuffPo article are directed at women, specifically, I hope you don’t view this as me speaking for or on behalf of women. This is to do with all childfree people, in general, though women appear to receive the harshest due to being nothing but baby-factories, in many people’s eyes.)

Here are my responses.

1. "What a bad decision."

According to what measure of “bad”? You simply declaring something bad doesn’t make it so – nor is it “bad” just because you disagree with the decision.

(If this person can give a reasonable argument – justified and ethical – for why you should have children, do let me know. I’ve not encountered a good reason for procreation – and very good reasons not to.)

2. "Now that I have children, my life has true meaning!"

So before you had kids, it had no meaning? I’m sad to hear that. But that surely can’t be true. Similarly, your life isn’t my life: We all find meaning in different ways. Mine, for example, is partially about critiquing terrible arguments or sentiments.

Also, you might as well declare your love of chocolate, for all the worth this sentiment has on childfree people. This is an autiobiographical exclamation.

3. "You're a crazy cat lady in training."

I take offence to that. I am not “in training”.

Also: so what?

4. "You think you're tired? You don't know what tired is."

Very glad to know you have a magic meter than can measure “tiredness”. Also, I’m glad this is a competition.

5. "You're being selfish."

Huh? For deciding what to do with my body parts and my life? For not caring about non-existent children? What?

(For women, I believe this about “denying” your partner, I think, the right to access your uterus whenever s/he wants. Or you are selfishly keeping a magical baby away from someone? I don’t know. It’s a popular but never explained response.)

6. "You'll change your mind when you meet the right man."

Probably not, as I’m not that interested in men and it wouldn’t biologically work out – and even surrogacy and adoption isn’t an option. Also, just because I meet someone doesn’t make it right. Your scary Nostradamus crystal-ball gazing isn’t a justification.

Also, unless my partner is very rich, it simply makes no sense for me to look after a child – even ignoring the biological aspect.

7. "What are you waiting for?"



Right now? For the kettle to boil. But, assuming I wanted a child, it would be about waiting for financial and home security and ascertaining I could accommodate a child.

But I don’t want a child - so asking why I am waiting for what I explicitly have stated I don’t want is illogical.

8. "Your mom had you!"

Thanks for that fascinating lesson in biology. We both regret that, as do many Internet commenters.

9. "You're missing out on one of the best things in life."

According to who? Shall I show you the endless studies indicating unhappiness in becoming a parent? Shall I indicate the number of parents who are honest about regretting being parents? How about all those who can’t afford a child and thus end up regretting the child and make his/her life worse?

10 "Tick tock."

Is the kettle finished boiling? Why are we making object noises?

11. "It's a mom thing."

Having children is a “mom thing”? Er, I’d think so. (Also, sometimes there are dads, too.)

12. "That's a shame. You might regret it."

And?

13. "What's wrong with you?"

A lot: What specifically do you mean? You mean why am I not giving into social pressure to pump out endless numbers of babies? Yes: clearly there’s a problem with me.

14. "The size of that house and just the two of you? It's a waste of space."

Cats and books fill up things just fine.

Also: what an awful reason to have kids. To fill space? Yikes.

15. "But you would be such a great mom!"

I’m flattered.

But even if I would be a great, er, parent, that doesn’t mean I should breed. It just means I should raise kids. Which means I can do that for existing children.

Yet, that's still not a reason to be a (good) parent – for example, I don’t make enough money to even support myself comfortably.

16. "Just find a donor and have kids. I'll babysit."

If you want kids to look after so much, find a donor yourself. Or, better, adopt an existing child.

17. "You think you don't want children, but once you have them you'll change your mind."

Dear god, the sheer broken logic in that assertion makes me wonder how often reason bleeds when travelling through your mind.

18. "Don't wait too long."

But I don’t want kids.

19. "You'd better hurry up and give your husband a child before he finds someone who will."

Wow, then that’s a test of a what crappy husband he is. If he only wants me for my uterus (I mean, if I had one), then he can find a uterus with legs somewhere else - but he'll probably find that none exist when there's a person attached to it.

20. "You don't have children, so you won't understand."

You don’t not have children, so you won’t understand.

Not very persuasive, is it?

21. "You don't know what real love is."

Oh really? Please tell me. Also, please do tell this to the numerous abused, abandoned, isolated, dying, starving, lonely, hurt, broken, rejected, molested, beaten, bruised children who are made so by the hands of their parents.

I hope you’ll use the same instrument to tell me about love that measures “true tiredness”.

22. "Wait until your biological clock kicks in."

I believe it kicked in the day my mother gave birth to me. You remember that fact don’t you? You reminded me of it earlier.

23. "Aren't you worried there'll be no one to look after you when you're old?

Yes, all those abandoned, lonely elderly folk are all childless.

BONUS

HuffPo had a related follow-up: “12 Questions Childfree Women Don't Want To Hear”

Here’re my answers.

1. "Who will take care of you when you get old?"

People I pay.

2. "So you hate people?"

Yes: my efforts at not increasing the population, advocating adoption of existing children, etc. are all anchored in hating the species.

If I truly hated this species, I’d be spawning.

3. "Do you only think of yourself?"

See previous answer: It’s precisely that I’m not which underscores my decision. There exist children needing homes and there are plenty of people in the world. What makes me so damn special?

4. "What will you do with your life?"

Lots of things, I hope.

5. "Is it because you don't want to pass your genes on to someone else?"

Don’t really care about my genes, as long as they keep me healthy and alive.

6. "Won't your [partner] leave you when [they] find out?"

If she does, then she’s not a partner I should be with. Having kids should be one of the first discussions you have. (And "they" don’t need to “find out”, she knows and agrees, but whatever.)

7. "Are you even a woman?"

I am not. But if you asked a woman that question, I’d be wondering what kind of person you are – let alone what kind of parent you are.

8. "You don't want them or can't have them?"

Considering this is under the view of voluntary, I assume the former. If it was the latter, that would be a personal matter – though I see no reason why infertility should be something to be ashamed about, it still isn’t my business to “out” someone as being infertile, nor is it yours.

9. "You're just being selfish. Who's going to give me grandchildren?"

If you wanted my left hand, should I give that too? If I refused, would that be selfish – due to me making decisions about what to do with my body and life? If it’s not selfish to have control over my own body and life, then this nonsense assertion must cease.

10. "Are you sure [your partner] is okay with that?"

If she wasn’t, I’d hope to know. That would not be a relationship to be in. And it’s not dependent on what my partner wants, but what we both want and can reasonably afford, do, etc., with our lives and current income status.

11. "How can you ever hope to be a family?"

Who says I want one? Or, rather: Who says my friends and current partner(s) aren’t enough?

12. "That's what we were put on earth to do. Have children and love them, what else do you want from life if you don't have that?"

"Put" on Earth? I was born here. And who says that's the reason?

What else do I want from life? To write, to read, to travel, to breathe in different countries; to sail, to dive, to fly, fall in love with different people from across the world; to study, to publish, to speak; to teach, to be loved by others, to be hated by more; to play games, buy new technology, save a life, care for abandoned cats; build a home, maintain it, learn about cars; conquer a new language, find a lover who only speaks it; swim with sharks, win a Nobel, write for the New York Times or Guardian; laugh at a million stupid things, hate everything Adam Sandler touches, create a comic book with an artist who is so gifted s/he takes my breath away; win my war against chronic pain, never walk with a cane, learn to r

[sha_ba]

I,sta je vas konacni odgovor?

C, to je moj konacni odgovor

[Velkoski]

a sha je poenta ove teme, da osuđujemo jednu ili pak drugu skupinu?

hoće li Hamo iz trećeg ulaza promijeniti svoje mišljenje nakon što pročita ovu temu? inače planira naštancat' 10 komada.

[SaraFina]

I da rodila bi dijete uvijek bez obzira na okolnosti.
Dakle i bez supruga kao potpore. Čak i da me izopći porodica i okolina.
Vanbračno .. Dijete nije krivo za moje pogrešne odabire.

To što postoje neodgovorni ljudi koji su iz sebičnih razloga napustili svoju djecu meni ili nekom desetom osporava pravo da biološki postanem majka? Da bi ispravili društvene nepravilnosti za koje nisam krivac uskratiti ću sebi majčinstvo?

Ne, nećeš sebi uskratiti majčinstvo, već ćeš, ovakvim razmišljanjem, djetetu uskratiti pravo na oca i porodicu.

Bitno je roditi, bez obzira na okolnosti.

Zao mi je ako ne shvataš, no mislila sam na slucaj da me otac djeteta ostavi i sam sebi uskrati zadovoljstvo očinstva i porodice.
I to se dogadja zar ne?
U tom slučaju izborila bi se sa situacijom na najbolji mogući način koji bi pronašla.

Cilj ove teme bar meni nije osuditi nijednu ni drugu a ni treću skupinu.
Zastupam svoj stav.
A nikom ne osporavam mišljenje i pravo na izbor.

Ovo se ne odnosi na tebe, da se razumijemo.
No da ne kvotam ponovo.

Zao mi je što nekim forumskim samoproglašenim veličinama odgovaraju jedino aplauzi čitatelja/citateljki pa u nedostatku argumentacije idu u druge krajnosti.
Pokušaj diskreditiranja.
Mene zanima jedino pobijanje mojih teza a ne copi/paste tekstovi gospodine pussysmoke

[S4mpion]

Zao mi je ako ne shvataš, no mislila sam na slucaj da me otac djeteta ostavi i sam sebi uskrati zadovoljstvo očinstva i porodice.
I to se dogadja zar ne?
U tom slučaju izborila bi se sa situacijom na najbolji mogući način koji bi pronašla.

Cilj ove teme bar meni nije osuditi nijednu ni drugu a ni treću skupinu.
Zastupam svoj stav.
A nikom ne osporavam mišljenje i pravo na izbor.

Ne znam šta si mislila, ali vidim da si napisala "uvijek":

I da rodila bi dijete uvijek bez obzira na okolnosti.

Vanbračno...

Uvijek je uvijek.

[pussysmoke]

.

[clarion_]

Sebičnost postoji kod obje odluke. Ako želimo imati djecu zato što nećemo da budemo sami kad ostarimo i da naš život ima smisla onda je to sebičnost.
Ako ne želimo imati djecu zato što želimo imati vremena za sebe, i zato što je to uglavnom gnjavaža i to je sebičnost.

Ja trenutno posmatram iz ugla da je dolazak djeteta na ovaj svijet rađanje nečega što će sigurno umrijeti, sa velikom mogučnošću deformiteta po rođenju, i to čisto iz ugla djeteta, njegove patnje, bolesti, stresnog školovanja, zaposlenja, itd itd.

Nema puno lijepoga na ovom svijetu...

[paladinka]

Kako neko moze biti sebican , ako nesto ne zeli ili nece a to i ne postoji . Znaci beba , dijete ne postoji , nije tu , ta osoba ne zeli dijete. Prema kome je ta osoba sebicna , je li nekom steti ?

[pussysmoke]

.