Kao napomena: to sam rekao u sarkastično-ironičnom smislu. I ti možeš vidjeti koliko danas se čovjek pouzdaje u nauku. Toliko da, skoro sve što nauka tvrdi je za mnoge nesumnjiva istina, a naučnici se doživljavaju kao nekadašnji proroci i poslanici...kritichar wrote:JaoRNG_25 wrote:Nauka je nova religija. Religija "modernog" čovjeka.
Pitanja koja postavljas su interesantna svima i svi imamo neke svoje odgovore koji mogu biti veoma razliciti (jer ne znamo), medjutim ono sto je meni takodje interesantno jeste koliko se ljudi zaista moze sloziti sa tvrdnjom da neke stvari trenutno ne mozemo odgonetnuti jer jednostavno nismo na tom stepenu razvoja. Da je sasvim ocekivano postavljati ovakva pitanja, a u isto vrijeme nekako tuzno jer na njih jednostavno ne mozemo dati odgovor. Ono sto meni djeluje tuznije od ovoga jeste zadovoljiti svoju radoznalost odgovorima koji nisu potvrdjeni niti se mogu potvrditi.nasa wrote:Mene interesuje kako ateisti dozivljavaju svemir, hajde Zemlju mogu shvatiti u kontekstu vjerovatnoce slucajnosti ali svemir...ne kzem da morate doci na zakljucak monoteistickog Boga vec kad se zamislis, zasto to sve, kako ...je li moguce stvarno da je odgovor eto tek tako?
Nije baš tako. Nauka daje odgovore na osnovu raspoloživih dokaza i dinamična je, to jest, mijenja se i preispituje svoje stavove ako dođe do novih informacija. To nikad nije slučaj sa religijom. Čovjek se pouzdaje u nauku jer ona i samo ona stvara predispozicije sa bolji život čovjeka u svakom smislu. Današnji Bliski Istok i Islam od 11 stoljeća do danas ti je primjer šta se desi kada se čovjek prestane baviti naukom i izgubi radoznalost sa izgovorom "od Boga je". Evo ti primjer: Newtonova mehanika i zakoni gravitacije su bili tada najbolji odgovor nauke baziran na fiksnom vremenu. Onda dolazi Einstein i Schrodinger i nadograde te koncepte o vremenu, gravitaciji i odnosu sila u atomima i atomskim česticama (Teorija Relativiteta i Kvantne Mehanike). Niko normalan nije rekao da je Newtonov zakon o silama i kretanju tijela fiksan za sva vremena, da su Einstanovi postulati besmislica i Kvantna Mehanika crna magija i spalili ih na lomači. To je o čemu govorimo. Jedni konstantno preispituju ideje, hipoteze, dokaze i daju zaključke na osnovu najboljih trenutnih dokaza dok su drugi zaglavljeni u dogmi polupismenih i nepismenih ljudi od prije 2000 ili 1500 godina.RNG_25 wrote:Kao napomena: to sam rekao u sarkastično-ironičnom smislu. I ti možeš vidjeti koliko danas se čovjek pouzdaje u nauku. Toliko da, skoro sve što nauka tvrdi je za mnoge nesumnjiva istina, a naučnici se doživljavaju kao nekadašnji proroci i poslanici...kritichar wrote:JaoRNG_25 wrote:Nauka je nova religija. Religija "modernog" čovjeka.
Tako se vec uzima za Zemlju I hajde nekako to kao mogu pojmiti, koliko covjek uopce moze pojmiti takve stvari.Kazes slucajnost mada izgleda nevjerovatno ali recimo da moze...dok za Svemir nikako ne mogu ni zamisliti da nema neki inteligentan uzrok...Nekako mi je to kontradiktorno. Kao mi smo posljedica I to u vidu praske nekih slucajnosti I kao mi sad mozemo da dokucimo redoslijed tih slucajnosti...Mozda slucajnoLeo_alfa wrote:Pitanja koja postavljas su interesantna svima i svi imamo neke svoje odgovore koji mogu biti veoma razliciti (jer ne znamo), medjutim ono sto je meni takodje interesantno jeste koliko se ljudi zaista moze sloziti sa tvrdnjom da neke stvari trenutno ne mozemo odgonetnuti jer jednostavno nismo na tom stepenu razvoja. Da je sasvim ocekivano postavljati ovakva pitanja, a u isto vrijeme nekako tuzno jer na njih jednostavno ne mozemo dati odgovor. Ono sto meni djeluje tuznije od ovoga jeste zadovoljiti svoju radoznalost odgovorima koji nisu potvrdjeni niti se mogu potvrditi.nasa wrote:Mene interesuje kako ateisti dozivljavaju svemir, hajde Zemlju mogu shvatiti u kontekstu vjerovatnoce slucajnosti ali svemir...ne kzem da morate doci na zakljucak monoteistickog Boga vec kad se zamislis, zasto to sve, kako ...je li moguce stvarno da je odgovor eto tek tako?
A inace, ukoliko postoji sansa da se nesto dogodi, pa o bilo kojem omjeru da se radi, zasto bi bilo neprihvatljivo smatrati to realnim? Sansa postoji, dakle sasvim je realno i da se desi.
Shvatas, sta ako smo mi toliko nebitni da cak nemamo nikavu sansu da bilo sta pojmimo i otkrijemo....Ne znam, ne mozes da ne budes fasciniran svemirom, pogotovo u nase doba kada je dosta toga dostupna ali je toliko veliko sve da je zastrasujece, au isto vrijeme velicenstveno i uvijek, uvijek kad gledam svemir kontam da je totalno van naseg dometa pa bilo sta da je iza, Bog ili slucajnosti...[1] Osim kada to nije slučaj. Mnoštvo je "spornih" ili "kontraverznih" (hipo)teza koje su postavljene u nauci, ali koje se zbog ovog ili onog razloga ne smiju, ili nije "poželjno" da se istražuju. Mnoštvo danas "općeprihvaćenih naučnih teza" je rezultat ničega drugog doli uticaja politike ili nekih društvenih trendova...chupacabra wrote:Nije baš tako. Nauka daje odgovore na osnovu raspoloživih dokaza [1] i dinamična je, to jest, mijenja se i preispituje svoje stavove ako dođe do novih informacija. To nikad nije slučaj sa religijom. [2] Čovjek se pouzdaje u nauku jer ona i samo ona stvara predispozicije sa bolji život čovjeka u svakom smislu. Današnji Bliski Istok i Islam od 11 stoljeća do danas ti je primjer šta se desi kada se čovjek prestane baviti naukom i izgubi radoznalost sa izgovorom "od Boga je". Evo ti primjer: Newtonova mehanika i zakoni gravitacije su bili tada najbolji odgovor nauke baziran na fiksnom vremenu. Onda dolazi Einstein i Schrodinger i nadograde te koncepte o vremenu, gravitaciji i odnosu sila u atomima i atomskim česticama (Teorija Relativiteta i Kvantne Mehanike). Niko normalan nije rekao da je Newtonov zakon o silama i kretanju tijela fiksan za sva vremena, da su Einstanovi postulati besmislica i Kvantna Mehanika crna magija i spalili ih na lomači. To je o čemu govorimo. Jedni konstantno preispituju ideje, hipoteze, dokaze i daju zaključke na osnovu najboljih trenutnih dokaza dok su drugi zaglavljeni u dogmi polupismenih i nepismenih ljudi od prije 2000 ili 1500 godina.
Da slicno je, ne mozes znati da li postoji ili ne, mozes vjerovati ili ne. Na tom deistickom stavu sa filozofske strane bi se ta ideja i mogla opravdati do odredjene mjere, medjutim dolazimo onda do onog naseg tumacenja bozanskog bica, a to su njegove osobine, svemoguc, sveznajuci, sveprisutan itd. Kako opravdati sve te osobine ukoliko zastupamo ideju o postojanju bica koje je sve stvorilo odnosno pokrenulo proces iz kojeg je sve nastalo? Mozda zaista postoji takvo bice, ali zasto je sveprisutno? Ukoliko je neka inteligencija i snaga uspjela stvoriti sve nekim velikim praskom (ili kako god) da li to nuzno znaci da je sposobna i da unisti sve? Zbog cega vjerovati da sve zna? Sve dalje od pocetne ideje djeluje kao nagomilavanje nelogicnosti kako bi se opravdala sama ideja postojanja boga. S druge strane, ukoliko zauzimamo stav o stvaranju, postavlja se pitanje ko je stvorio boga pa jos jedan korak nazad i jos jedan i tako do beskonacnosti. Opravdanje ovoga je da negdje mora postojati pocetak. Zbog cega? Dozvoljavamo sebi vjerovati u nadnaravno bice koje ne mozemo pojmiti, ali ne i to da pocetka mozda i nema sto nije nista vise nevjerovatno od ideje boga. Ako vec onda zauzimamo stav da pocetak negdje mora postojati, zbog cega nam je potreban bog da oznaci taj pocetak, zasto ne da pocetak postoji i bez njega, samo sto ne znamo kakav je?sherbett wrote:Zar nije slično i s vjerom u Boga? Tko ga može dokučiti osim vjerom? Opipati ga ne može, vidjeti ga ne može...može samo da vjeruje...Leo_alfa wrote:Pitanja koja postavljas su interesantna svima i svi imamo neke svoje odgovore koji mogu biti veoma razliciti (jer ne znamo), medjutim ono sto je meni takodje interesantno jeste koliko se ljudi zaista moze sloziti sa tvrdnjom da neke stvari trenutno ne mozemo odgonetnuti jer jednostavno nismo na tom stepenu razvoja. Da je sasvim ocekivano postavljati ovakva pitanja, a u isto vrijeme nekako tuzno jer na njih jednostavno ne mozemo dati odgovor. Ono sto meni djeluje tuznije od ovoga jeste zadovoljiti svoju radoznalost odgovorima koji nisu potvrdjeni niti se mogu potvrditi.nasa wrote:Mene interesuje kako ateisti dozivljavaju svemir, hajde Zemlju mogu shvatiti u kontekstu vjerovatnoce slucajnosti ali svemir...ne kzem da morate doci na zakljucak monoteistickog Boga vec kad se zamislis, zasto to sve, kako ...je li moguce stvarno da je odgovor eto tek tako?
A inace, ukoliko postoji sansa da se nesto dogodi, pa o bilo kojem omjeru da se radi, zasto bi bilo neprihvatljivo smatrati to realnim? Sansa postoji, dakle sasvim je realno i da se desi.
Zbog cega je kontradiktorno? Meni je fascinantna ta ideja, upravo jer redosljedom kojim se postavljaju tvrdnje vezane uz Veliki prasak imaju opravdanje sto im daje smislenost sto je presudno da li nesto mozemo uzeti za ozbiljno ili ne, ali naravno ne dokazuje istinitost. Zbog toga sto ne znamo mozemo traziti vise od raznih teorija postanka i filozofija koje daju odgovore na pitanje smisla postojanja, ono sto je presudno tu, ja bar tako mislim, jeste na osnovu cega trazimo vise?nasa wrote:Tako se vec uzima za Zemlju I hajde nekako to kao mogu pojmiti, koliko covjek uopce moze pojmiti takve stvari.Kazes slucajnost mada izgleda nevjerovatno ali recimo da moze...dok za Svemir nikako ne mogu ni zamisliti da nema neki inteligentan uzrok...Nekako mi je to kontradiktorno. Kao mi smo posljedica I to u vidu praske nekih slucajnosti I kao mi sad mozemo da dokucimo redoslijed tih slucajnosti...Mozda slucajnoLeo_alfa wrote:Pitanja koja postavljas su interesantna svima i svi imamo neke svoje odgovore koji mogu biti veoma razliciti (jer ne znamo), medjutim ono sto je meni takodje interesantno jeste koliko se ljudi zaista moze sloziti sa tvrdnjom da neke stvari trenutno ne mozemo odgonetnuti jer jednostavno nismo na tom stepenu razvoja. Da je sasvim ocekivano postavljati ovakva pitanja, a u isto vrijeme nekako tuzno jer na njih jednostavno ne mozemo dati odgovor. Ono sto meni djeluje tuznije od ovoga jeste zadovoljiti svoju radoznalost odgovorima koji nisu potvrdjeni niti se mogu potvrditi.nasa wrote:Mene interesuje kako ateisti dozivljavaju svemir, hajde Zemlju mogu shvatiti u kontekstu vjerovatnoce slucajnosti ali svemir...ne kzem da morate doci na zakljucak monoteistickog Boga vec kad se zamislis, zasto to sve, kako ...je li moguce stvarno da je odgovor eto tek tako?
A inace, ukoliko postoji sansa da se nesto dogodi, pa o bilo kojem omjeru da se radi, zasto bi bilo neprihvatljivo smatrati to realnim? Sansa postoji, dakle sasvim je realno i da se desi.
, lijepa ideja da zivimo u vremenu gdje covjecanstvo stoji pred kolosalnim pitanjima na koja ne zna odgovor. Naravno da bi voljeli znati odgovore, mozda jednog dana i hocemo, ali ja bar vidim odredjenu ljepotu u dostignucima covjeka kroz historiju npr. otkrice penicilina, otkrice strukture DNK, otkrica vezana uz elektricnu energiju itd. sto nam je promijenilo sliku svijeta, ali i sahranilo razlicite neutemeljene ideje cime smo napredovali. Mislim da cemo uvijek imati materijala za postaviti pitanja ciji odgovori nas mogu fascinirati, ukoliko toga ne bi bilo izgubili bi tu ljepotu...
Nismo se vala odavno ni pisali, treba neka fina tema!
.Mi sami ga definisemo i opisujemo jer smo mi sami i dosli do te ideje o postojanju boga. Ukoliko smatramo da postoje dokazi postojanja boga kroz svete knjige onda ih ne mozemo tumaciti samo sa duhovne strane. A kako se redaju naucna otkrica tako sve manje smisla imaju razni tekstovi, ako ih pokusamo tumaciti drugacije od nekih duhovnih smjernica za zivot vjernika i sl.sherbett wrote:Pa on je alpha i omega. Početak i kraj.Leo_alfa wrote: Da slicno je, ne mozes znati da li postoji ili ne, mozes vjerovati ili ne. Na tom deistickom stavu sa filozofske strane bi se ta ideja i mogla opravdati do odredjene mjere, medjutim dolazimo onda do onog naseg tumacenja bozanskog bica, a to su njegove osobine, svemoguc, sveznajuci, sveprisutan itd. Kako opravdati sve te osobine ukoliko zastupamo ideju o postojanju bica koje je sve stvorilo odnosno pokrenulo proces iz kojeg je sve nastalo? Mozda zaista postoji takvo bice, ali zasto je sveprisutno? Ukoliko je neka inteligencija i snaga uspjela stvoriti sve nekim velikim praskom (ili kako god) da li to nuzno znaci da je sposobna i da unisti sve? Zbog cega vjerovati da sve zna? Sve dalje od pocetne ideje djeluje kao nagomilavanje nelogicnosti kako bi se opravdala sama ideja postojanja boga. S druge strane, ukoliko zauzimamo stav o stvaranju, postavlja se pitanje ko je stvorio boga pa jos jedan korak nazad i jos jedan i tako do beskonacnosti. Opravdanje ovoga je da negdje mora postojati pocetak. Zbog cega? Dozvoljavamo sebi vjerovati u nadnaravno bice koje ne mozemo pojmiti, ali ne i to da pocetka mozda i nema sto nije nista vise nevjerovatno od ideje boga. Ako vec onda zauzimamo stav da pocetak negdje mora postojati, zbog cega nam je potreban bog da oznaci taj pocetak, zasto ne da pocetak postoji i bez njega, samo sto ne znamo kakav je?
Ideje koje daju zakljucke kako nesto "mora biti" jer mi to tako vidimo nam ne dozvoljavaju da budemo otvoreni i da ukoliko nam se ukaze na suprotno prihvatamo to sa kritikom, ali ne i da radikalno odbijamo.
Na kraju teorija o Velikom prasku je nesto sto ja vidim kao smisleno, a ukoliko bi ljudi uspjeli odgovoriti na ova pitanja u toku mog zivotnog vijeka i ispostavi se da je odgovor sasvim drugaciji odnosno da Veliki prasak uopste nije istina, ja jedino mogu biti zadivljen, mada ne i iznenadjen, jer sve sto nije dokazano ne prihvatamo kao istinu, jednostavno jer ne znamo sto nam upravo dopusta da budemo znatizeljni, da postavljamo pitanja, da budemo skepticni.
Pretpostavljam da si ti ateista. Ja sam vjernica. Nije mi namjera da te uvjeravam u postojanje Boga, to je prosto nemoguće, kao što ni ti ne možeš dokazati njegovo nepostojanje..zar ne govori to dovoljno? Pošto svoju vjeru u boga (kao i religiju) nikome ne namećem, niti agresivno poturam, neću ni tebi..niti mi je namjera. Nemam problem da se odmaknem od vjere i raspravljam na filozofskoj bazi, jer sam obrazovana. Ne govorim to da bi se hvalila ili nešto, jednostavno obrazovanje formira kritičko razmišljanje, proširuje vidike i izbacuje te iz okvira paradigmi.
Moje je pitanje: tko je "bogu" dao te osobine koje ti navodiš? Tko uopće i kako pojmi Boga? Je li on stvarno ono kako se opisuje?
Koja je definicija Boga?
Mi smo na vjeronauku učili da je Bog apsolutno dobro. To je čista filozofska definicija koja se ne smije niti može pobiti. Bog nije Atila koji kažnjavaa, Bog je ljubav.
Ovo što ti nazivaš opravdanjem postojanja Boga može biti srodukt ljudske misli..kao utjeha, možda potreba za postojanjem nečega što je superiorno čovjeku i njegovom umu, opravdanje za nedokučivost onoga što ljuski um ne može pojmiti. Tu možemo postaviti pitanje: zašto bi čovjek tome težio? zašto postavlja pogrešna pitanja koja ne može pojmiti? traži odgovore koje ne doseže umom? zašto ne prizna da zapravo ne postoji?
Zato su tu paradigme. Uči te o Bing bang teoriji. Kako možemo znati da je iz praska nastao svemir..teorija evolucije..pazi, nama su u srednjoj školi rekli da vjernici ne trebaju učiti teoriju evolucije, bilo je posebno upozorenje..a zašto ne? Jer znanost govori fakte, a religija da je sve nastalo u 7 dana?!?! Glupost!
Samu knjigu Postanka treba gledati isključivo sa duhovne strane. Sve je neko prneseno značenje. Ja nisam bježala od evolucije, ne bježim ni od pitanja..pa Isus je sa križa zavapio "Oče Oče, zašto si me ostavio?" nije li to sumnja?
OK, svega sam nadrobila..ali poanta je u tome da u ništa ne možemo biti sigurni, jer ne možemo si dokazati, a ne možemo ni opovrgnuti.
Nisam. Opus dei je nešto sasvim drugo.sherbett wrote:Izvini, pratila sam temu s moba pa nisam bila ažurna u repliciranju...jesi ti pitao za Kongregaciju o nauku vjere?Hakiz wrote:.
jesi li pod inkvizitore u toj kongreciji mislio na Opus Dei?
Slobodni strijelacbezVolana wrote:svidja mi se tema
vjernica. tj trudim se biti
sumnjam u sve, non stop, biram neke puteve koje osjecam svojim i ispravnim u tom trenutku.
Sumnjaš li u svoju sumnju nekad?bezVolana wrote:svidja mi se tema
vjernica. tj trudim se biti
sumnjam u sve, non stop, biram neke puteve koje osjecam svojim i ispravnim u tom trenutku.
nasa wrote:Mene interesuje kako ateisti dozivljavaju svemir, hajde Zemlju mogu shvatiti u kontekstu vjerovatnoce slucajnosti ali svemir...ne kzem da morate doci na zakljucak monoteistickog Boga vec kad se zamislis, zasto to sve, kako ...je li moguce stvarno da je odgovor eto tek tako?
Najbolje neko odmah progugla "skolastika"5 0 5 wrote: dobro si proguglo definiciju filozofije, pa sad znas. sad proguglaj definiciju teologije, pa usporedi.
[1] Zato jer, a o ovome ne znam osim šta ću u nastavku ove rečenice izjaviti, postoji filozofska misao da Bog *mora* biti apsolutno dobro, iz razloga što je stvaranje i život nužno i definitivno dobro, a kako je Bog izvor stvaranja i života, onda slijedi da je Bog ujedno apsolutno dobro.Leo_alfa wrote:Mi sami ga definisemo i opisujemo jer smo mi sami i dosli do te ideje o postojanju boga. Ukoliko smatramo da postoje dokazi postojanja boga kroz svete knjige onda ih ne mozemo tumaciti samo sa duhovne strane. [2] A kako se redaju naucna otkrica tako sve manje smisla imaju razni tekstovi, ako ih pokusamo tumaciti drugacije od nekih duhovnih smjernica za zivot vjernika i sl.
[1] Ako krenemo od ideje da zaista postoji, zbog cega bi ga definisali kao apsolutno dobro? Zasto ne kao (da ne budem pregrub) nezainteresiranog? Mislim da imamo vise argumenata koji bi podrzali ovu drugu tvrdnju.
Kompletan nas razvoj je osnovan na ucenju, na potrebama za vise, za bolje (bilo da pricamo o osnovnim ljudskim porivima bilo o intelektualnim izazovima), tako da ta pitanja nisu iznenadjujuca, nego sasvim logicna. Medjutim imamo i ljude koji odbijaju zastupati takve ideje kojima se danas mucima, kao sto su npr nihilisti, ali ni to nije nesto sto iznenadjuje uopste.
Sa poentom se slazem. I pored toga sto nismo sigurni opet zastupamo stavove koji govore o nekoj svojoj istini, a koja uopste ne mora biti istina. Jedino jer to sebi mozemo opravdati i dati mu smisao. Sto znaci da svi trazimo odgovore na ta pitanja i da ih sebi dajemo formirajuci vlastite svjetonazore.
Kad se kaze da je Isus a.s propovjedao islam misli se na sustinu, tevhid. Naravno nije se vjera zvala islam niti je on naucavao apsolutno istu religiju kao islam u svim segmentima jedne religije, npr imao je svoj poseban zakon, svoju posebnu objavu poslatu od Boga Indzil. Ali je pozivao vjerovanju u jednog Boga, ne pripisivanje Njemu druga, vjerovanje u sve osnovne postulate islama i zato se kaze da je pozivao islamu to jeste da je njegova vjera islam.RNG_25 wrote:
[2] Navodno, sve današnje religije, u odnosu na to kakav im je izvor bio, su doživjele opštu degradaciju, korupciju i retardaciju. Uoči da čak i u današnjem Islamu se tvrde stvari tipa da je Isa/Isus propovijedao Islam, isto kao i Musa/Mojsije. Postavlja se onda pitanje, kada su te religije prestale biti Islam, mada je posve nebitno kako se religija zove, a kada su postale ne-Islam?
Ovoga sam svjestan i to ne sporim.perfekcionista1 wrote:Kad se kaze da je Isus a.s propovjedao islam misli se na sustinu, tevhid. Naravno nije se vjera zvala islam niti je on naucavao apsolutno istu religiju kao islam u svim segmentima jedne religije, npr imao je svoj poseban zakon, svoju posebnu objavu poslatu od Boga Indzil. Ali je pozivao vjerovanju u jednog Boga, ne pripisivanje Njemu druga, vjerovanje u sve osnovne postulate islama i zato se kaze da je pozivao islamu to jeste da je njegova vjera islam.
Ok, stvari se mogu postaviti na taj nacin, recimo da je bog stvorio zivot i sve sto postoji, sto je dobro (ne moramo ulaziti u neku dublju raspravu oko toga zbog cega se smatra da je stvaranje dobro). Medjutim, nakon toga nista ne upucuje da ga taj cin stvaranja moze uopste opisivati s obzirom na historiju koju poznajemo, a sigurno ne smatrati ga apsolutnim dobrom. Iako smo se u startu slozili da je stvaranje dobro, pa vodeci se prostom logikom zakljucivanja dodjemo do toga da stvaranje svega predstavlja nivo dobra koji se ne moze preci, apsolutizam, po mom misljenju pogresno jer izostavljamo sve sto bi moglo uticati na definisanje dobra bez obzira na samo stvaranje, a u ovom slucaju ja bih rekao da se slobodno moze reci nezainteresiranost. A kad vec govorimo o apsolutnom dobru, mislim da se ne moze definisati jednom karakteristikom (stvaranje), posebno ne ako se radi o svemogucem bicu. Mozda bi lakse bilo definisati nesvemoguce oblike zivota kao dobre ili lose, samo zbog njihove ogranicenosti.RNG_25 wrote:[1] Zato jer, a o ovome ne znam osim šta ću u nastavku ove rečenice izjaviti, postoji filozofska misao da Bog *mora* biti apsolutno dobro, iz razloga što je stvaranje i život nužno i definitivno dobro, a kako je Bog izvor stvaranja i života, onda slijedi da je Bog ujedno apsolutno dobro.Leo_alfa wrote:[1] Ako krenemo od ideje da zaista postoji, zbog cega bi ga definisali kao apsolutno dobro? Zasto ne kao (da ne budem pregrub) nezainteresiranog? Mislim da imamo vise argumenata koji bi podrzali ovu drugu tvrdnju.
Kao što rekoh, ne znam više. Mogao bi npr. pitati "a zašto je stvaranje i život sigurno dobro?" na šta ja nisam voljan da dam ikakav odgovor, ne samo iz razloga jer odgovor na ovo pitanje... možda i ne znam.
apsidejzi wrote:Pogresno si skontao. Nije on ispravljao objavu, nego ljude koji su zastranili i udaljili se od objave.Ci-Nick wrote:Ja bi bio vjernik ali kako kad sumnjam u Boga,.. njegovo lažno predstavljanje.
Predstavljao se kao svemogući, sveznajući, ....nenadmašivi,... a onda u par hiljada godina nekoliko puta šalje kurire sa ispravkama objave.
Mislim da se vjera/religija i Knjige, koje su objavljene, te objašnjenja koja su data u njima isuviše bukvalno shvataju.Ludzak wrote:Zašto bih imao svoju filozofiju ??kritichar wrote:ti dakle nemaš neku svoju filozofiju, zašto postojimo, zašto živimo i umiremoLudzak wrote: uvjeren sam da sigurno neću biti u tom nekom vječitom životu. Pa sam izrar 'vječito' veže za nelogičnost.
A gdje ću biti... morao bih umrijeti pa da saznam šta se krije poslije smrti.
Ajde mi ti reci onda zašto živimo i umiremo ?? Da bi poslije vječno uživali ??
od svih drugih filozofija, odabrali ste da vjerujete u najnelogičnije stvari.
Ajde mi reci, kad čovjek umre, kako to da može gorjeti u vatri ?? Izvucite mi bar jedno logično rješenje za to.
