Sumnja i vjernici

[nasa]

Mene interesuje kako ateisti dozivljavaju svemir, hajde Zemlju mogu shvatiti u kontekstu vjerovatnoce slucajnosti ali svemir...ne kzem da morate doci na zakljucak monoteistickog Boga vec kad se zamislis, zasto to sve, kako ...je li moguce stvarno da je odgovor eto tek tako?

[RNG_25]

Nauka je nova religija. Religija "modernog" čovjeka.

Jao

Kao napomena: to sam rekao u sarkastično-ironičnom smislu. I ti možeš vidjeti koliko danas se čovjek pouzdaje u nauku. Toliko da, skoro sve što nauka tvrdi je za mnoge nesumnjiva istina, a naučnici se doživljavaju kao nekadašnji proroci i poslanici...

[Leo_alfa]

Mene interesuje kako ateisti dozivljavaju svemir, hajde Zemlju mogu shvatiti u kontekstu vjerovatnoce slucajnosti ali svemir...ne kzem da morate doci na zakljucak monoteistickog Boga vec kad se zamislis, zasto to sve, kako ...je li moguce stvarno da je odgovor eto tek tako?

Pitanja koja postavljas su interesantna svima i svi imamo neke svoje odgovore koji mogu biti veoma razliciti (jer ne znamo), medjutim ono sto je meni takodje interesantno jeste koliko se ljudi zaista moze sloziti sa tvrdnjom da neke stvari trenutno ne mozemo odgonetnuti jer jednostavno nismo na tom stepenu razvoja. Da je sasvim ocekivano postavljati ovakva pitanja, a u isto vrijeme nekako tuzno jer na njih jednostavno ne mozemo dati odgovor. Ono sto meni djeluje tuznije od ovoga jeste zadovoljiti svoju radoznalost odgovorima koji nisu potvrdjeni niti se mogu potvrditi.
A inace, ukoliko postoji sansa da se nesto dogodi, pa o bilo kojem omjeru da se radi, zasto bi bilo neprihvatljivo smatrati to realnim? Sansa postoji, dakle sasvim je realno i da se desi.

[chupacabra]

Nauka je nova religija. Religija "modernog" čovjeka.

Jao

Kao napomena: to sam rekao u sarkastično-ironičnom smislu. I ti možeš vidjeti koliko danas se čovjek pouzdaje u nauku. Toliko da, skoro sve što nauka tvrdi je za mnoge nesumnjiva istina, a naučnici se doživljavaju kao nekadašnji proroci i poslanici...

Nije baš tako. Nauka daje odgovore na osnovu raspoloživih dokaza i dinamična je, to jest, mijenja se i preispituje svoje stavove ako dođe do novih informacija. To nikad nije slučaj sa religijom. Čovjek se pouzdaje u nauku jer ona i samo ona stvara predispozicije sa bolji život čovjeka u svakom smislu. Današnji Bliski Istok i Islam od 11 stoljeća do danas ti je primjer šta se desi kada se čovjek prestane baviti naukom i izgubi radoznalost sa izgovorom "od Boga je". Evo ti primjer: Newtonova mehanika i zakoni gravitacije su bili tada najbolji odgovor nauke baziran na fiksnom vremenu. Onda dolazi Einstein i Schrodinger i nadograde te koncepte o vremenu, gravitaciji i odnosu sila u atomima i atomskim česticama (Teorija Relativiteta i Kvantne Mehanike). Niko normalan nije rekao da je Newtonov zakon o silama i kretanju tijela fiksan za sva vremena, da su Einstanovi postulati besmislica i Kvantna Mehanika crna magija i spalili ih na lomači. To je o čemu govorimo. Jedni konstantno preispituju ideje, hipoteze, dokaze i daju zaključke na osnovu najboljih trenutnih dokaza dok su drugi zaglavljeni u dogmi polupismenih i nepismenih ljudi od prije 2000 ili 1500 godina.

[nasa]

Mene interesuje kako ateisti dozivljavaju svemir, hajde Zemlju mogu shvatiti u kontekstu vjerovatnoce slucajnosti ali svemir...ne kzem da morate doci na zakljucak monoteistickog Boga vec kad se zamislis, zasto to sve, kako ...je li moguce stvarno da je odgovor eto tek tako?

Pitanja koja postavljas su interesantna svima i svi imamo neke svoje odgovore koji mogu biti veoma razliciti (jer ne znamo), medjutim ono sto je meni takodje interesantno jeste koliko se ljudi zaista moze sloziti sa tvrdnjom da neke stvari trenutno ne mozemo odgonetnuti jer jednostavno nismo na tom stepenu razvoja. Da je sasvim ocekivano postavljati ovakva pitanja, a u isto vrijeme nekako tuzno jer na njih jednostavno ne mozemo dati odgovor. Ono sto meni djeluje tuznije od ovoga jeste zadovoljiti svoju radoznalost odgovorima koji nisu potvrdjeni niti se mogu potvrditi.
A inace, ukoliko postoji sansa da se nesto dogodi, pa o bilo kojem omjeru da se radi, zasto bi bilo neprihvatljivo smatrati to realnim? Sansa postoji, dakle sasvim je realno i da se desi.

Tako se vec uzima za Zemlju I hajde nekako to kao mogu pojmiti, koliko covjek uopce moze pojmiti takve stvari.Kazes slucajnost mada izgleda nevjerovatno ali recimo da moze...dok za Svemir nikako ne mogu ni zamisliti da nema neki inteligentan uzrok...Nekako mi je to kontradiktorno. Kao mi smo posljedica I to u vidu praske nekih slucajnosti I kao mi sad mozemo da dokucimo redoslijed tih slucajnosti...Mozda slucajno Shvatas, sta ako smo mi toliko nebitni da cak nemamo nikavu sansu da bilo sta pojmimo i otkrijemo....Ne znam, ne mozes da ne budes fasciniran svemirom, pogotovo u nase doba kada je dosta toga dostupna ali je toliko veliko sve da je zastrasujece, au isto vrijeme velicenstveno i uvijek, uvijek kad gledam svemir kontam da je totalno van naseg dometa pa bilo sta da je iza, Bog ili slucajnosti...

[RNG_25]

Nije baš tako. Nauka daje odgovore na osnovu raspoloživih dokaza [1] i dinamična je, to jest, mijenja se i preispituje svoje stavove ako dođe do novih informacija. To nikad nije slučaj sa religijom. [2] Čovjek se pouzdaje u nauku jer ona i samo ona stvara predispozicije sa bolji život čovjeka u svakom smislu. Današnji Bliski Istok i Islam od 11 stoljeća do danas ti je primjer šta se desi kada se čovjek prestane baviti naukom i izgubi radoznalost sa izgovorom "od Boga je". Evo ti primjer: Newtonova mehanika i zakoni gravitacije su bili tada najbolji odgovor nauke baziran na fiksnom vremenu. Onda dolazi Einstein i Schrodinger i nadograde te koncepte o vremenu, gravitaciji i odnosu sila u atomima i atomskim česticama (Teorija Relativiteta i Kvantne Mehanike). Niko normalan nije rekao da je Newtonov zakon o silama i kretanju tijela fiksan za sva vremena, da su Einstanovi postulati besmislica i Kvantna Mehanika crna magija i spalili ih na lomači. To je o čemu govorimo. Jedni konstantno preispituju ideje, hipoteze, dokaze i daju zaključke na osnovu najboljih trenutnih dokaza dok su drugi zaglavljeni u dogmi polupismenih i nepismenih ljudi od prije 2000 ili 1500 godina.

[1] Osim kada to nije slučaj. Mnoštvo je "spornih" ili "kontraverznih" (hipo)teza koje su postavljene u nauci, ali koje se zbog ovog ili onog razloga ne smiju, ili nije "poželjno" da se istražuju. Mnoštvo danas "općeprihvaćenih naučnih teza" je rezultat ničega drugog doli uticaja politike ili nekih društvenih trendova...

[2] Ne baš. Nauka (ona na koju mi obično mislimo) nema veze sa etikom. To da li će se neko naučno dostignuće koristiti za jednu ili drugu stvar ne ovisi o nauci, već o etici... koja je opet dio filozofije, a koja opet ima mnogo šta drugačije od "moderne" nauke. Nauka samo daje potencijal da se neki napredak, neko otkriće ili neki izum iskoriste - ali za šta će se to koristiti nema veze sa naukom.

Glede ostalog - nisi me razumio. Ne napadam ja nauku per se, već sam samo ustvrdio da je za mnoge ljude danas (fizikalna) nauka isto što i religija za nekadašnje (a i dio današnjih) ljude - nesumnjivi izvor istine. A naučnici izvor autoriteta kojem se vjeruje jednako kao nekada svećenicima. Samo je dovoljno pogledati neke članke u raznim medijima tipa "Naučnici dokazali" ili "Nauka pokazala" i slično. A niti je šta nesumnjivo dokazano niti je pokazano.

Uostalom, nastranu sve do sada rečeno, činjenica je da sva upotreba nauke ne zavisi od nauke - već od etike, kao što sam rekao. A izvor za etiku ti mogu biti ili filozofija ili religija, pa biraj. A nikako sama nauka.

[Leo_alfa]

Mene interesuje kako ateisti dozivljavaju svemir, hajde Zemlju mogu shvatiti u kontekstu vjerovatnoce slucajnosti ali svemir...ne kzem da morate doci na zakljucak monoteistickog Boga vec kad se zamislis, zasto to sve, kako ...je li moguce stvarno da je odgovor eto tek tako?

Pitanja koja postavljas su interesantna svima i svi imamo neke svoje odgovore koji mogu biti veoma razliciti (jer ne znamo), medjutim ono sto je meni takodje interesantno jeste koliko se ljudi zaista moze sloziti sa tvrdnjom da neke stvari trenutno ne mozemo odgonetnuti jer jednostavno nismo na tom stepenu razvoja. Da je sasvim ocekivano postavljati ovakva pitanja, a u isto vrijeme nekako tuzno jer na njih jednostavno ne mozemo dati odgovor. Ono sto meni djeluje tuznije od ovoga jeste zadovoljiti svoju radoznalost odgovorima koji nisu potvrdjeni niti se mogu potvrditi.
A inace, ukoliko postoji sansa da se nesto dogodi, pa o bilo kojem omjeru da se radi, zasto bi bilo neprihvatljivo smatrati to realnim? Sansa postoji, dakle sasvim je realno i da se desi.

Zar nije slično i s vjerom u Boga? Tko ga može dokučiti osim vjerom? Opipati ga ne može, vidjeti ga ne može...može samo da vjeruje...

Da slicno je, ne mozes znati da li postoji ili ne, mozes vjerovati ili ne. Na tom deistickom stavu sa filozofske strane bi se ta ideja i mogla opravdati do odredjene mjere, medjutim dolazimo onda do onog naseg tumacenja bozanskog bica, a to su njegove osobine, svemoguc, sveznajuci, sveprisutan itd. Kako opravdati sve te osobine ukoliko zastupamo ideju o postojanju bica koje je sve stvorilo odnosno pokrenulo proces iz kojeg je sve nastalo? Mozda zaista postoji takvo bice, ali zasto je sveprisutno? Ukoliko je neka inteligencija i snaga uspjela stvoriti sve nekim velikim praskom (ili kako god) da li to nuzno znaci da je sposobna i da unisti sve? Zbog cega vjerovati da sve zna? Sve dalje od pocetne ideje djeluje kao nagomilavanje nelogicnosti kako bi se opravdala sama ideja postojanja boga. S druge strane, ukoliko zauzimamo stav o stvaranju, postavlja se pitanje ko je stvorio boga pa jos jedan korak nazad i jos jedan i tako do beskonacnosti. Opravdanje ovoga je da negdje mora postojati pocetak. Zbog cega? Dozvoljavamo sebi vjerovati u nadnaravno bice koje ne mozemo pojmiti, ali ne i to da pocetka mozda i nema sto nije nista vise nevjerovatno od ideje boga. Ako vec onda zauzimamo stav da pocetak negdje mora postojati, zbog cega nam je potreban bog da oznaci taj pocetak, zasto ne da pocetak postoji i bez njega, samo sto ne znamo kakav je?
Ideje koje daju zakljucke kako nesto "mora biti" jer mi to tako vidimo nam ne dozvoljavaju da budemo otvoreni i da ukoliko nam se ukaze na suprotno prihvatamo to sa kritikom, ali ne i da radikalno odbijamo.
Na kraju teorija o Velikom prasku je nesto sto ja vidim kao smisleno, a ukoliko bi ljudi uspjeli odgovoriti na ova pitanja u toku mog zivotnog vijeka i ispostavi se da je odgovor sasvim drugaciji odnosno da Veliki prasak uopste nije istina, ja jedino mogu biti zadivljen, mada ne i iznenadjen, jer sve sto nije dokazano ne prihvatamo kao istinu, jednostavno jer ne znamo sto nam upravo dopusta da budemo znatizeljni, da postavljamo pitanja, da budemo skepticni.

[Leo_alfa]

Mene interesuje kako ateisti dozivljavaju svemir, hajde Zemlju mogu shvatiti u kontekstu vjerovatnoce slucajnosti ali svemir...ne kzem da morate doci na zakljucak monoteistickog Boga vec kad se zamislis, zasto to sve, kako ...je li moguce stvarno da je odgovor eto tek tako?

Pitanja koja postavljas su interesantna svima i svi imamo neke svoje odgovore koji mogu biti veoma razliciti (jer ne znamo), medjutim ono sto je meni takodje interesantno jeste koliko se ljudi zaista moze sloziti sa tvrdnjom da neke stvari trenutno ne mozemo odgonetnuti jer jednostavno nismo na tom stepenu razvoja. Da je sasvim ocekivano postavljati ovakva pitanja, a u isto vrijeme nekako tuzno jer na njih jednostavno ne mozemo dati odgovor. Ono sto meni djeluje tuznije od ovoga jeste zadovoljiti svoju radoznalost odgovorima koji nisu potvrdjeni niti se mogu potvrditi.
A inace, ukoliko postoji sansa da se nesto dogodi, pa o bilo kojem omjeru da se radi, zasto bi bilo neprihvatljivo smatrati to realnim? Sansa postoji, dakle sasvim je realno i da se desi.

Tako se vec uzima za Zemlju I hajde nekako to kao mogu pojmiti, koliko covjek uopce moze pojmiti takve stvari.Kazes slucajnost mada izgleda nevjerovatno ali recimo da moze...dok za Svemir nikako ne mogu ni zamisliti da nema neki inteligentan uzrok...Nekako mi je to kontradiktorno. Kao mi smo posljedica I to u vidu praske nekih slucajnosti I kao mi sad mozemo da dokucimo redoslijed tih slucajnosti...Mozda slucajno Shvatas, sta ako smo mi toliko nebitni da cak nemamo nikavu sansu da bilo sta pojmimo i otkrijemo....Ne znam, ne mozes da ne budes fasciniran svemirom, pogotovo u nase doba kada je dosta toga dostupna ali je toliko veliko sve da je zastrasujece, au isto vrijeme velicenstveno i uvijek, uvijek kad gledam svemir kontam da je totalno van naseg dometa pa bilo sta da je iza, Bog ili slucajnosti...

Zbog cega je kontradiktorno? Meni je fascinantna ta ideja, upravo jer redosljedom kojim se postavljaju tvrdnje vezane uz Veliki prasak imaju opravdanje sto im daje smislenost sto je presudno da li nesto mozemo uzeti za ozbiljno ili ne, ali naravno ne dokazuje istinitost. Zbog toga sto ne znamo mozemo traziti vise od raznih teorija postanka i filozofija koje daju odgovore na pitanje smisla postojanja, ono sto je presudno tu, ja bar tako mislim, jeste na osnovu cega trazimo vise?
Meni je nekako, ovo sad mozda zvuci pateticno , lijepa ideja da zivimo u vremenu gdje covjecanstvo stoji pred kolosalnim pitanjima na koja ne zna odgovor. Naravno da bi voljeli znati odgovore, mozda jednog dana i hocemo, ali ja bar vidim odredjenu ljepotu u dostignucima covjeka kroz historiju npr. otkrice penicilina, otkrice strukture DNK, otkrica vezana uz elektricnu energiju itd. sto nam je promijenilo sliku svijeta, ali i sahranilo razlicite neutemeljene ideje cime smo napredovali. Mislim da cemo uvijek imati materijala za postaviti pitanja ciji odgovori nas mogu fascinirati, ukoliko toga ne bi bilo izgubili bi tu ljepotu...

[nasa]

To s historijom je posebna tema, ne bih to sad petljala jer nije bas ni da mi imamo jasnu sliku historije od najranijih vremena ali ok pricas o progresu koji jeste evidentan ali opet relativan u kontekstu zivota pojedinca.
A ostalo, pa eto interesovalo me kako vi to vidite, meni jeste pomalo kontradiktorna ideja u kojoj smo tu slucajna ali vrlo /ne/slucajno cemo da otkrijemo kako je tekao taj slijed slcajnosti.
U svakom slucaju hvala za odgovor Nismo se vala odavno ni pisali, treba neka fina tema!

[Leo_alfa]

Da, slazem se. Ja s vremena na vrijeme naletim na neku temu koja mi je interesantna, na nekim nesto napisem, neke samo citam, ali je svakako posebno zadovoljstvo pisati ovako s nekim opusteno, a opet filozofirati bez ocekivanja nekih kontri, kao sto pisem s tobom, pa makar i ne tako cesto.
A slazem se, treba jos finih tema, nije da ih nema, ali eto onako, jos koja za finu raju ne bi bila visak .

[Leo_alfa]

Da slicno je, ne mozes znati da li postoji ili ne, mozes vjerovati ili ne. Na tom deistickom stavu sa filozofske strane bi se ta ideja i mogla opravdati do odredjene mjere, medjutim dolazimo onda do onog naseg tumacenja bozanskog bica, a to su njegove osobine, svemoguc, sveznajuci, sveprisutan itd. Kako opravdati sve te osobine ukoliko zastupamo ideju o postojanju bica koje je sve stvorilo odnosno pokrenulo proces iz kojeg je sve nastalo? Mozda zaista postoji takvo bice, ali zasto je sveprisutno? Ukoliko je neka inteligencija i snaga uspjela stvoriti sve nekim velikim praskom (ili kako god) da li to nuzno znaci da je sposobna i da unisti sve? Zbog cega vjerovati da sve zna? Sve dalje od pocetne ideje djeluje kao nagomilavanje nelogicnosti kako bi se opravdala sama ideja postojanja boga. S druge strane, ukoliko zauzimamo stav o stvaranju, postavlja se pitanje ko je stvorio boga pa jos jedan korak nazad i jos jedan i tako do beskonacnosti. Opravdanje ovoga je da negdje mora postojati pocetak. Zbog cega? Dozvoljavamo sebi vjerovati u nadnaravno bice koje ne mozemo pojmiti, ali ne i to da pocetka mozda i nema sto nije nista vise nevjerovatno od ideje boga. Ako vec onda zauzimamo stav da pocetak negdje mora postojati, zbog cega nam je potreban bog da oznaci taj pocetak, zasto ne da pocetak postoji i bez njega, samo sto ne znamo kakav je?
Ideje koje daju zakljucke kako nesto "mora biti" jer mi to tako vidimo nam ne dozvoljavaju da budemo otvoreni i da ukoliko nam se ukaze na suprotno prihvatamo to sa kritikom, ali ne i da radikalno odbijamo.
Na kraju teorija o Velikom prasku je nesto sto ja vidim kao smisleno, a ukoliko bi ljudi uspjeli odgovoriti na ova pitanja u toku mog zivotnog vijeka i ispostavi se da je odgovor sasvim drugaciji odnosno da Veliki prasak uopste nije istina, ja jedino mogu biti zadivljen, mada ne i iznenadjen, jer sve sto nije dokazano ne prihvatamo kao istinu, jednostavno jer ne znamo sto nam upravo dopusta da budemo znatizeljni, da postavljamo pitanja, da budemo skepticni.

Pa on je alpha i omega. Početak i kraj.
Pretpostavljam da si ti ateista. Ja sam vjernica. Nije mi namjera da te uvjeravam u postojanje Boga, to je prosto nemoguće, kao što ni ti ne možeš dokazati njegovo nepostojanje..zar ne govori to dovoljno? Pošto svoju vjeru u boga (kao i religiju) nikome ne namećem, niti agresivno poturam, neću ni tebi..niti mi je namjera. Nemam problem da se odmaknem od vjere i raspravljam na filozofskoj bazi, jer sam obrazovana. Ne govorim to da bi se hvalila ili nešto, jednostavno obrazovanje formira kritičko razmišljanje, proširuje vidike i izbacuje te iz okvira paradigmi.

Moje je pitanje: tko je "bogu" dao te osobine koje ti navodiš? Tko uopće i kako pojmi Boga? Je li on stvarno ono kako se opisuje?
Koja je definicija Boga?
Mi smo na vjeronauku učili da je Bog apsolutno dobro. To je čista filozofska definicija koja se ne smije niti može pobiti. Bog nije Atila koji kažnjavaa, Bog je ljubav.

Ovo što ti nazivaš opravdanjem postojanja Boga može biti srodukt ljudske misli..kao utjeha, možda potreba za postojanjem nečega što je superiorno čovjeku i njegovom umu, opravdanje za nedokučivost onoga što ljuski um ne može pojmiti. Tu možemo postaviti pitanje: zašto bi čovjek tome težio? zašto postavlja pogrešna pitanja koja ne može pojmiti? traži odgovore koje ne doseže umom? zašto ne prizna da zapravo ne postoji?

Zato su tu paradigme. Uči te o Bing bang teoriji. Kako možemo znati da je iz praska nastao svemir..teorija evolucije..pazi, nama su u srednjoj školi rekli da vjernici ne trebaju učiti teoriju evolucije, bilo je posebno upozorenje..a zašto ne? Jer znanost govori fakte, a religija da je sve nastalo u 7 dana?!?! Glupost!
Samu knjigu Postanka treba gledati isključivo sa duhovne strane. Sve je neko prneseno značenje. Ja nisam bježala od evolucije, ne bježim ni od pitanja..pa Isus je sa križa zavapio "Oče Oče, zašto si me ostavio?" nije li to sumnja?

OK, svega sam nadrobila..ali poanta je u tome da u ništa ne možemo biti sigurni, jer ne možemo si dokazati, a ne možemo ni opovrgnuti.

Mi sami ga definisemo i opisujemo jer smo mi sami i dosli do te ideje o postojanju boga. Ukoliko smatramo da postoje dokazi postojanja boga kroz svete knjige onda ih ne mozemo tumaciti samo sa duhovne strane. A kako se redaju naucna otkrica tako sve manje smisla imaju razni tekstovi, ako ih pokusamo tumaciti drugacije od nekih duhovnih smjernica za zivot vjernika i sl.
Ako krenemo od ideje da zaista postoji, zbog cega bi ga definisali kao apsolutno dobro? Zasto ne kao (da ne budem pregrub) nezainteresiranog? Mislim da imamo vise argumenata koji bi podrzali ovu drugu tvrdnju.
Kompletan nas razvoj je osnovan na ucenju, na potrebama za vise, za bolje (bilo da pricamo o osnovnim ljudskim porivima bilo o intelektualnim izazovima), tako da ta pitanja nisu iznenadjujuca, nego sasvim logicna. Medjutim imamo i ljude koji odbijaju zastupati takve ideje kojima se danas mucima, kao sto su npr nihilisti, ali ni to nije nesto sto iznenadjuje uopste.
Sa poentom se slazem. I pored toga sto nismo sigurni opet zastupamo stavove koji govore o nekoj svojoj istini, a koja uopste ne mora biti istina. Jedino jer to sebi mozemo opravdati i dati mu smisao. Sto znaci da svi trazimo odgovore na ta pitanja i da ih sebi dajemo formirajuci vlastite svjetonazore.

[Hakiz]

.

Izvini, pratila sam temu s moba pa nisam bila ažurna u repliciranju...jesi ti pitao za Kongregaciju o nauku vjere?
jesi li pod inkvizitore u toj kongreciji mislio na Opus Dei?

Nisam. Opus dei je nešto sasvim drugo.

Kongregacija za nauk vjere koliko ja znam je inkvizicija, samo što je ime, pojam, "inkvizicija" postao nepopularan (nije baš popularno u 19-0m ili 20-om vijeku spaljivati žene ili biti služba koja je to radila), pa su morali zadržati službu, ali su joj promijenili ime i način rada.

Dok Hrvatska wikipedija navodi da je Kongregacija za nauk vjere u stvari osnovana kako bi se borila protiv inkvizicije. A u nju papa
postavlja, između ostalih, i 6 inkvizitora, takvo je pravilo te službe.

Pa kome vjerovati.

Pisalo je još ponešto, ali kako moj post nije bioš važan, izabrisao sam ga.

[bezVolana]

svidja mi se tema

vjernica. tj trudim se biti
sumnjam u sve, non stop, biram neke puteve koje osjecam svojim i ispravnim u tom trenutku.

[kritichar]

svidja mi se tema

vjernica. tj trudim se biti
sumnjam u sve, non stop, biram neke puteve koje osjecam svojim i ispravnim u tom trenutku.

Slobodni strijelac

[RNG_25]

svidja mi se tema

vjernica. tj trudim se biti
sumnjam u sve, non stop, biram neke puteve koje osjecam svojim i ispravnim u tom trenutku.

Sumnjaš li u svoju sumnju nekad?

[bezVolana]

i to sumnjam, da

[Hakiz]

Mene interesuje kako ateisti dozivljavaju svemir, hajde Zemlju mogu shvatiti u kontekstu vjerovatnoce slucajnosti ali svemir...ne kzem da morate doci na zakljucak monoteistickog Boga vec kad se zamislis, zasto to sve, kako ...je li moguce stvarno da je odgovor eto tek tako?

Zašto ne bi bilo moguće? Ne tvrdim da jeste, ali je moguće.

To što ljudi misle da sve ima uzrok može, ali i ne mora biti tačno. To je već problem ljudi što žele da sve ima uzrok i ne mogu podnijeti činjenicu da možda i nema.

Svi mi želimo neku tačku koja će nam pružiti sigurnost. Većini je to religija.

[_BataZiv_0809]

dobro si proguglo definiciju filozofije, pa sad znas. sad proguglaj definiciju teologije, pa usporedi.

Najbolje neko odmah progugla "skolastika"

[RNG_25]

Mi sami ga definisemo i opisujemo jer smo mi sami i dosli do te ideje o postojanju boga. Ukoliko smatramo da postoje dokazi postojanja boga kroz svete knjige onda ih ne mozemo tumaciti samo sa duhovne strane. [2] A kako se redaju naucna otkrica tako sve manje smisla imaju razni tekstovi, ako ih pokusamo tumaciti drugacije od nekih duhovnih smjernica za zivot vjernika i sl.
[1] Ako krenemo od ideje da zaista postoji, zbog cega bi ga definisali kao apsolutno dobro? Zasto ne kao (da ne budem pregrub) nezainteresiranog? Mislim da imamo vise argumenata koji bi podrzali ovu drugu tvrdnju.
Kompletan nas razvoj je osnovan na ucenju, na potrebama za vise, za bolje (bilo da pricamo o osnovnim ljudskim porivima bilo o intelektualnim izazovima), tako da ta pitanja nisu iznenadjujuca, nego sasvim logicna. Medjutim imamo i ljude koji odbijaju zastupati takve ideje kojima se danas mucima, kao sto su npr nihilisti, ali ni to nije nesto sto iznenadjuje uopste.
Sa poentom se slazem. I pored toga sto nismo sigurni opet zastupamo stavove koji govore o nekoj svojoj istini, a koja uopste ne mora biti istina. Jedino jer to sebi mozemo opravdati i dati mu smisao. Sto znaci da svi trazimo odgovore na ta pitanja i da ih sebi dajemo formirajuci vlastite svjetonazore.

[1] Zato jer, a o ovome ne znam osim šta ću u nastavku ove rečenice izjaviti, postoji filozofska misao da Bog *mora* biti apsolutno dobro, iz razloga što je stvaranje i život nužno i definitivno dobro, a kako je Bog izvor stvaranja i života, onda slijedi da je Bog ujedno apsolutno dobro.

Kao što rekoh, ne znam više. Mogao bi npr. pitati "a zašto je stvaranje i život sigurno dobro?" na šta ja nisam voljan da dam ikakav odgovor, ne samo iz razloga jer odgovor na ovo pitanje... možda i ne znam.

[2] Navodno, sve današnje religije, u odnosu na to kakav im je izvor bio, su doživjele opštu degradaciju, korupciju i retardaciju. Uoči da čak i u današnjem Islamu se tvrde stvari tipa da je Isa/Isus propovijedao Islam, isto kao i Musa/Mojsije. Postavlja se onda pitanje, kada su te religije prestale biti Islam, mada je posve nebitno kako se religija zove, a kada su postale ne-Islam?

A degradacija, korupcija i retardacija Islama je počela sa smrću onog ko je i bio njegov nosilac ovdje... Jer, zanimljivo, postavlja se pitanje, da li je neko poput Muhammeda bio najupućeniji u stvari Islama? Ako da, da li poslije njega je moglo biti ekvivalentno upućenih? Odgovor može biti negativan, ali može biti i pozitivan. No, ako je i pozitivan, očito je da niko poslije njega nije imao toliki uticaj među ostalima, a razloga je više. A jedan od razloga je, navodno, i samo vrijeme u kojem živimo...

[perfekcionista1]

[2] Navodno, sve današnje religije, u odnosu na to kakav im je izvor bio, su doživjele opštu degradaciju, korupciju i retardaciju. Uoči da čak i u današnjem Islamu se tvrde stvari tipa da je Isa/Isus propovijedao Islam, isto kao i Musa/Mojsije. Postavlja se onda pitanje, kada su te religije prestale biti Islam, mada je posve nebitno kako se religija zove, a kada su postale ne-Islam?

Kad se kaze da je Isus a.s propovjedao islam misli se na sustinu, tevhid. Naravno nije se vjera zvala islam niti je on naucavao apsolutno istu religiju kao islam u svim segmentima jedne religije, npr imao je svoj poseban zakon, svoju posebnu objavu poslatu od Boga Indzil. Ali je pozivao vjerovanju u jednog Boga, ne pripisivanje Njemu druga, vjerovanje u sve osnovne postulate islama i zato se kaze da je pozivao islamu to jeste da je njegova vjera islam.

[RNG_25]

Kad se kaze da je Isus a.s propovjedao islam misli se na sustinu, tevhid. Naravno nije se vjera zvala islam niti je on naucavao apsolutno istu religiju kao islam u svim segmentima jedne religije, npr imao je svoj poseban zakon, svoju posebnu objavu poslatu od Boga Indzil. Ali je pozivao vjerovanju u jednog Boga, ne pripisivanje Njemu druga, vjerovanje u sve osnovne postulate islama i zato se kaze da je pozivao islamu to jeste da je njegova vjera islam.

Ovoga sam svjestan i to ne sporim.

[Leo_alfa]

[1] Ako krenemo od ideje da zaista postoji, zbog cega bi ga definisali kao apsolutno dobro? Zasto ne kao (da ne budem pregrub) nezainteresiranog? Mislim da imamo vise argumenata koji bi podrzali ovu drugu tvrdnju.

[1] Zato jer, a o ovome ne znam osim šta ću u nastavku ove rečenice izjaviti, postoji filozofska misao da Bog *mora* biti apsolutno dobro, iz razloga što je stvaranje i život nužno i definitivno dobro, a kako je Bog izvor stvaranja i života, onda slijedi da je Bog ujedno apsolutno dobro.

Kao što rekoh, ne znam više. Mogao bi npr. pitati "a zašto je stvaranje i život sigurno dobro?" na šta ja nisam voljan da dam ikakav odgovor, ne samo iz razloga jer odgovor na ovo pitanje... možda i ne znam.

Ok, stvari se mogu postaviti na taj nacin, recimo da je bog stvorio zivot i sve sto postoji, sto je dobro (ne moramo ulaziti u neku dublju raspravu oko toga zbog cega se smatra da je stvaranje dobro). Medjutim, nakon toga nista ne upucuje da ga taj cin stvaranja moze uopste opisivati s obzirom na historiju koju poznajemo, a sigurno ne smatrati ga apsolutnim dobrom. Iako smo se u startu slozili da je stvaranje dobro, pa vodeci se prostom logikom zakljucivanja dodjemo do toga da stvaranje svega predstavlja nivo dobra koji se ne moze preci, apsolutizam, po mom misljenju pogresno jer izostavljamo sve sto bi moglo uticati na definisanje dobra bez obzira na samo stvaranje, a u ovom slucaju ja bih rekao da se slobodno moze reci nezainteresiranost. A kad vec govorimo o apsolutnom dobru, mislim da se ne moze definisati jednom karakteristikom (stvaranje), posebno ne ako se radi o svemogucem bicu. Mozda bi lakse bilo definisati nesvemoguce oblike zivota kao dobre ili lose, samo zbog njihove ogranicenosti.

[ABH017]

Vjerujem, da ne kažem ubijeđen sam u postojanje Boga dž.š. onako, kako je objavljeno posljednjem Božijem poslaniku.
Sumnje nemam, iako nekad zalutam u praksi, ali to je opet između mene i Njega dž.š.

Smiješni su mi ovi forumaši koji sebe nazivaju ateistima,a na svakoj religioznoj temi postavljaju kamaru postova, ne bi li isprovocirali vjernike na prepirku.

[ABH017]

Ja bi bio vjernik ali kako kad sumnjam u Boga,.. njegovo lažno predstavljanje.
Predstavljao se kao svemogući, sveznajući, ....nenadmašivi,... a onda u par hiljada godina nekoliko puta šalje kurire sa ispravkama objave.

Pogresno si skontao. Nije on ispravljao objavu, nego ljude koji su zastranili i udaljili se od objave.

[ABH017]

uvjeren sam da sigurno neću biti u tom nekom vječitom životu. Pa sam izrar 'vječito' veže za nelogičnost.
A gdje ću biti... morao bih umrijeti pa da saznam šta se krije poslije smrti.

ti dakle nemaš neku svoju filozofiju, zašto postojimo, zašto živimo i umiremo

Zašto bih imao svoju filozofiju ??
Ajde mi ti reci onda zašto živimo i umiremo ?? Da bi poslije vječno uživali ??
od svih drugih filozofija, odabrali ste da vjerujete u najnelogičnije stvari.

Ajde mi reci, kad čovjek umre, kako to da može gorjeti u vatri ?? Izvucite mi bar jedno logično rješenje za to.

Mislim da se vjera/religija i Knjige, koje su objavljene, te objašnjenja koja su data u njima isuviše bukvalno shvataju.
Sam si rekao, posljednja objava se desila u 7.vjeku. Kako čovjeku tog vremena, nepismenom čobanu u pustinji, objasniti nastanak svemira, stvaranje čovjeka i života na zemlji? Kako mu objasniti njegovo proživljenje i život poslije smrti? Onako kako će on najbolje razumjeti.
Kako će to stvarno biti? Eh to je tek filozofija.