Čemu vrijeme tome i vakat : Ženidba !!!

[lavorpunvode]

ja opet, npr, nisam za tu varijantu
prsten, papir, pa zajednicki zivot

a nisam ni za tu varijantu da letim i cim nadjem posao. treba se prvo malo roditeljima oduziti, pomoci im da vrate kredite, da i oni malo uzivaju, ako nista - po stare dane..
bogme ce da se otegne, meshcini

[Ma.Le.Na]

zalosno je sto tek kad krenes zajednicki zivjeti s nekim vidis koliko malo ti je potrebno i kako se sve moze..

da... a danas dosta raje gleda da npr. opremi čitav sprat pa tek onda da se uzmu... slađe je zajedno, tako su radili i naši roditelji, većina ih je imala samo jednu sobu opremljenu...

kako rekoh sve to skontas tek kad krenes zivjeti s nekim
do tad mislis da su ti i troskovi puno veci...da ti treba puno vise a u sustini covjeku je potrebno tako malo
ni sad nemam kompletan servis tanjira pa zivimo cak i goste kadkad primimo

[VenomousV]

a nisam ni za tu varijantu da letim i cim nadjem posao. treba se prvo malo roditeljima oduziti, pomoci im da vrate kredite, da i oni malo uzivaju, ako nista - po stare dane..
bogme ce da se otegne, meshcini

e upravo to, umjesto da ja malo finansijski pomognem mami, treba od nje da trazim pare?


No dobro, svako ima neko svoje misljenje a bogme nema ni univerzalnog recepta za uspjesan zajednicki zivot

[Dozer]

Hocemo pricati realno, bez kojekakvih gluposti i nategnutih primjera?

Dakle, V ima zavrsen faks (ne znam koji, a i nebitno je), i sada trazi posao, a ima 25 godina. Momak (ne znam koliko godina ima i kolika mu je plata, a ovaj drugi podatak bi valjao radi planiranja, pa ako V hoce da kaze, neka kaze) ima posao, ali nema faks, na koji zeli da se vrati i da ga zavrsi.

E sad... V ganja posao, sto je sasvim OK i normalno. A evo kako to danas ide, i ovo je zaista realno - V sutra nalazi posao, pocinje raditi probno na par mjeseci (standardno 3-6). Za to vrijeme se u vezi nista ne mijenja jer ona jos uvijek nema nikakvu garanciju da ce na tom poslu ostati. Prolaze ta 3, ili 6 mjeseci, svejedno, i V dobija ugovor na godinu dana (uzecemo da se nije zaposlila na drzavnu sisu).
U vezi se i dalje nista ne mijenja jer se V sada boji da ostane trudna posto joj je to prvo radno mjesto, prvi ugovor i prva godina, i, sasvim logicno, trudi se da se pokaze i dokaze na tom poslu kako bi ga zadrzala. Samim tim, trudnicko bolovanje ne dolazi u obzir jer poslodavac (privatnik, tako smo rekli), jednostavno ne zeli zadrzati novu radnicu koja jos nije ni pocela raditi kako treba, a vec ode na trudnicko. I ovo je, koliko god zvucalo nepravedno, sadisticki, nisko, pokvareno ili kako vec, ipak - legitimno. Covjeku treba radnica, dao je sansu, i tu sansu sad ne treba prokockati.
I prolazi ta jedna godina, a vjerovatnije 1,5. Tokom nje mozda se desilo vjencanje ili ne, ali zajednicki pocetak zivota jeste. V je sretna radi tog zajednickog zivota, naravno, i oni uzivaju. Ali, djece jos nema jer se cuva radno mjesto, a ni finansijska situacija jos nije potpuno zadovoljavajuca. A njoj je sad vec skoro 27, ako ne i vise.

Prosla je ta prva godina, V se dokazala i dobije novi ugovor. Sad je vec sigurna da ce tu ostati i narednih par godina i moze se krenuti s pravljenjem djeteta.
Ali, sad on ima problem jer finansira faks koji je nastavio i finansijska situacija nije najsjanija da bi u nju doslo dijete, pa se odlucuju da sacekaju jos tu godinu-dvije dok on zavrsi faks, a i dok se jos malo skuce.
V je to malo krivo, ali dobro... pristaje na to (svjesna je onog bio tik-tak).
I tako, tuc-muc, njoj je haman 30, ili jeste 30, i konacno krecu "u lov" na dijete.

Nazalost, u dosta slucajeva se tada desava, da li radi silne zelje ili ko zna cega, da dolazi do teskoca u postizanju trudnoce (pogotovo ako je ona koristila neke kontracepcijske pilule, jer nakon njih se u vecini slucajeva na dijete ceka i po 2-3 godine, dok se organizam povrati na svoje prirodno stanje i "shvati" da opet moze proizvoditi jajne celije).

I, sta se dobilo na kraju? Sa svojih 25 danas, V je "potrosila" dodatnih 4-5 godina na raznorazna cekanja da se situacija poslozi (a danas ne postoji ama bas nikakva garancija da ce se situacija za 3-4-5 godina posloziti kako se zeli), i onda se krenulo u ono u sta se, u stvari, trebalo krenuti puno ranije, pa cak i sa jednom platom.
Mislim da je puno bolje krenuti zajedno i sa tom jednom platom, pa ganjati posao za V i sacekati sa nastavkom faksa na njega, nego da se ceka da se ama bas sve poslozi. Ali, to je samo moje skromno misljenje...

[madner]

Ima vremena za pomaganje, vama ce primanje poslje biti veca, kao i njihove potrebe.

[dječak sa šibicama]

Nekako su svi zaboravili na onu savrsenu opciju, nadjes lovatora i nema niKih problema

[Dozer]

I on te, ako si zeMsko, nakon 2-3-4 godine sutne jer je naisla neka nova, mladja i atraktivnija hunterica na lovatora

Da ne pricamo o tome da svaka koja ganja takvog, mora i da izgleda za takvog

[insomnia78]

zalosno je sto tek kad krenes zajednicki zivjeti s nekim vidis koliko malo ti je potrebno i kako se sve moze..

+1


Envoyé de mon iPhone à l'aide de Tapatalk

[Ma.Le.Na]

Hocemo pricati realno, bez kojekakvih gluposti i nategnutih primjera?

Dakle, V ima zavrsen faks (ne znam koji, a i nebitno je), i sada trazi posao, a ima 25 godina. Momak (ne znam koliko godina ima i kolika mu je plata, a ovaj drugi podatak bi valjao radi planiranja, pa ako V hoce da kaze, neka kaze) ima posao, ali nema faks, na koji zeli da se vrati i da ga zavrsi.

E sad... V ganja posao, sto je sasvim OK i normalno. A evo kako to danas ide, i ovo je zaista realno - V sutra nalazi posao, pocinje raditi probno na par mjeseci (standardno 3-6). Za to vrijeme se u vezi nista ne mijenja jer ona jos uvijek nema nikakvu garanciju da ce na tom poslu ostati. Prolaze ta 3, ili 6 mjeseci, svejedno, i V dobija ugovor na godinu dana (uzecemo da se nije zaposlila na drzavnu sisu).
U vezi se i dalje nista ne mijenja jer se V sada boji da ostane trudna posto joj je to prvo radno mjesto, prvi ugovor i prva godina, i, sasvim logicno, trudi se da se pokaze i dokaze na tom poslu kako bi ga zadrzala. Samim tim, trudnicko bolovanje ne dolazi u obzir jer poslodavac (privatnik, tako smo rekli), jednostavno ne zeli zadrzati novu radnicu koja jos nije ni pocela raditi kako treba, a vec ode na trudnicko. I ovo je, koliko god zvucalo nepravedno, sadisticki, nisko, pokvareno ili kako vec, ipak - legitimno. Covjeku treba radnica, dao je sansu, i tu sansu sad ne treba prokockati.
I prolazi ta jedna godina, a vjerovatnije 1,5. Tokom nje mozda se desilo vjencanje ili ne, ali zajednicki pocetak zivota jeste. V je sretna radi tog zajednickog zivota, naravno, i oni uzivaju. Ali, djece jos nema jer se cuva radno mjesto, a ni finansijska situacija jos nije potpuno zadovoljavajuca. A njoj je sad vec skoro 27, ako ne i vise.

Prosla je ta prva godina, V se dokazala i dobije novi ugovor. Sad je vec sigurna da ce tu ostati i narednih par godina i moze se krenuti s pravljenjem djeteta.
Ali, sad on ima problem jer finansira faks koji je nastavio i finansijska situacija nije najsjanija da bi u nju doslo dijete, pa se odlucuju da sacekaju jos tu godinu-dvije dok on zavrsi faks, a i dok se jos malo skuce.
V je to malo krivo, ali dobro... pristaje na to (svjesna je onog bio tik-tak).
I tako, tuc-muc, njoj je haman 30, ili jeste 30, i konacno krecu "u lov" na dijete.

Nazalost, u dosta slucajeva se tada desava, da li radi silne zelje ili ko zna cega, da dolazi do teskoca u postizanju trudnoce (pogotovo ako je ona koristila neke kontracepcijske pilule, jer nakon njih se u vecini slucajeva na dijete ceka i po 2-3 godine, dok se organizam povrati na svoje prirodno stanje i "shvati" da opet moze proizvoditi jajne celije).

I, sta se dobilo na kraju? Sa svojih 25 danas, V je "potrosila" dodatnih 4-5 godina na raznorazna cekanja da se situacija poslozi (a danas ne postoji ama bas nikakva garancija da ce se situacija za 3-4-5 godina posloziti kako se zeli), i onda se krenulo u ono u sta se, u stvari, trebalo krenuti puno ranije, pa cak i sa jednom platom.
Mislim da je puno bolje krenuti zajedno i sa tom jednom platom, pa ganjati posao za V i sacekati sa nastavkom faksa na njega, nego da se ceka da se ama bas sve poslozi. Ali, to je samo moje skromno misljenje...

jako jako jako realan scenarij..

[GaRGa]

I on te, ako si zeMsko, nakon 2-3-4 godine sutne jer je naisla neka nova, mlada i atraktivnija hunterica na lovatora

konkurencija je cudo

[lavorpunvode]

ja.. tako meni drugarica neki dan rece. sta fali, udas se sad, taman malo uzivas, rodis dijete, odgojis ga u ove 2-3 godine dok cekas posao.

ko da te nakon takvog scenarija iza svakog ugla ceka neki superposlodavac da ti ponudi nesto sigurno da radis, s finom platicom, finim radnim vremenom zbog djeteta i ostalo.
svako od nas ima drugacije prioritete u zivotu, i dobro je sto je tako.
a ako bude zdravlja i srece, bit ce i djece, polako. nisu vise ona vremena kad si se u 18-20toj morao ostvariti kao roditelj il te nigdje nema.

[VenomousV]

Dozeru, moram ti priznati da mi je bio veoma interesantan taj tvoj post i da sam ga citala sa nekim cudnim osmjehom na licu

[Dozer]

@V
Jer vec sad vrlo dobro znas da to jeste tako. Ako ne u bobu, a ono vrlo, vrlo blizu
Kolika mu je sad plata?

[madner]

Pa mozda cudno zvuci, ali ako imas dvoje djece vece su ti sanse kod poslodavca nego ako imas nula.

[VenomousV]

@V
Jer vec sad vrlo dobro znas da to jeste tako. Ako ne u bobu, a ono vrlo, vrlo blizu
Kolika mu je sad plata?

Takve informacije ne dijelim ni sa kim a kamo li na forumu

Btw kad tema postade "Kako VV nagovoriti da promjeni misljenje?"

[Dozer]

Pa mozda cudno zvuci, ali ako imas dvoje djece vece su ti sanse kod poslodavca nego ako imas nula.

Vrlo tacno, a evo i zasto:
- Svaki poslodavac hoce da ima stabilnog zaposlenika/cu, a najstabilniji su upravo oni ozenjeni/udate s djecom, jer imaju razloga da rade i budu vrijedni i poslusni,
- Poslodavci, najcesce, izbjegavaju mlade i neudate (neozenjeni tu nisu problem) upravo iz razloga nestabilnosti, moguce trudnoce i odlaska na bolovanje (sto je onda poslodavcu stereo trosak - em gubi na produktivnosti, em placa radnicu koja nije tu)
- Za zenu je lakse naci kvalitetan posao ako vec ima dijete/djecu, nego neudatoj bez djece
- Neudata i bez djece je, i ako izgleda dobro, apriori dijelom predmet seksualne zelje, pa tek onda radnice.

@VV
NIko te ne nagovara ni na sta. Komuniciramo.

[madner]

Tako je, poslodavcu su djeca zapravo plus jer covjek nece otici zato sto je malo povisio glas. Samo ne voli da on placa trudnicko.

[dječak sa šibicama]

I on te, ako si zeMsko, nakon 2-3-4 godine sutne jer je naisla neka nova, mladja i atraktivnija hunterica na lovatora

Ih koliko se love moze izmust za 2-3-4 godine, o podjeli imovine da ne govorim

[insomnia78]

zalosno je sto tek kad krenes zajednicki zivjeti s nekim vidis koliko malo ti je potrebno i kako se sve moze..

da... a danas dosta raje gleda da npr. opremi čitav sprat pa tek onda da se uzmu... slađe je zajedno, tako su radili i naši roditelji, većina ih je imala samo jednu sobu opremljenu...

ni sad nemam kompletan servis tanjira pa zivimo cak i goste kadkad primimo

Cekaj ba, a @madnerove 'iljade primanja i stotine kvadrata stambenog prostora


Envoyé de mon iPhone à l'aide de Tapatalk

[dječak sa šibicama]

Mene vise iznenadjuje ono "gosti", s obzirom na madnerove visoke standarde po pitanju druzenja sa ljudima koji nisu na njegovom nivou inteligencije

[Ma.Le.Na]

ccccc

koje ste vi mahaluse

[Dozer]

Ja samo realan...

A ovo..

@VV
Takve informacije ne dijelim ni sa kim a kamo li na forumu

Znaci da, ipak, ima platu preko milje, ili milje i po, a mozda i vecu
A milja i po je sasvim dovoljno za start

[likce]

I, sta se dobilo na kraju? Sa svojih 25 danas, V je "potrosila" dodatnih 4-5 godina na raznorazna cekanja da se situacija poslozi (a danas ne postoji ama bas nikakva garancija da ce se situacija za 3-4-5 godina posloziti kako se zeli), i onda se krenulo u ono u sta se, u stvari, trebalo krenuti puno ranije, pa cak i sa jednom platom.
Mislim da je puno bolje krenuti zajedno i sa tom jednom platom, pa ganjati posao za V i sacekati sa nastavkom faksa na njega, nego da se ceka da se ama bas sve poslozi. Ali, to je samo moje skromno misljenje...

I ja sam istog misljenja,samo sam ja svoje proveo u praksu!
25 godina i ja i ona,imam posao siguran koliko moze biti siguran u ovoj drzavi,ona studentica-hemijski inzinjer na pauzi,ustvari obnova,moj fakultet na pauzi-ceka bolje dane.
Imam cerkicu od 9 mjeseci,zena mi opet trudna - treci mjesec trudnoce,kada sam saznao da je opet trudna bio sam blago receno u soku,pomijesaju se osjecaji srece i brige,finansije,na svasta covjek pomisli!
Imam kredit koji trebam vracati jos 9 godina i 6 mjeseci .
Supruga kuci cuva bebu i uci,ja na poslu svaki dan,jebe te svako,narocito poslodavac jer ti zna situaciju,kod kuce svaki dan neke obaveze,malo dijete,gosti dolaze odlaze,relacija zena-doktor mi nije nimalo strana,troskovi pelene,mlijeko,doceci i odlasci, itd...
Ali nikada se ne zalim, nikada nisam umoran jer nemam vremena da budem umoran.
Da mogu vrijeme vratiti opet bih isto napravio,jer kada dodem kuci ceka me osmijeh zene a iza nje u rozoj hodaljci malena pruza rukice ka meni.Meni ovo dosta vrijedi i tu se krije moja snaga i izdrzljivost.

Tako da je moje misljenje da
ako par stupa u brak iz istinskih razloga-ljubavi,
ako je jedno u vezi zaposleno,
da je ovo dovoljno za brak i da postoje uslovi da se brak odrzi,a ostalo ce vrijeme uciniti!

[Dozer]

Sve ostalo su, da izvinete, preseravanja i natezanja, a najcesce se radi o nesigurnosti para, jal' nje, jal' njega.
A sto vrijeme vise prolazi u toj nekoj vezi, to se prije pocinju redati kojekakve sumnje, dize se neka pozadinska tenzija, pocinju svadjice, neko nestrpljenje, redaju se pitanja svrhe svega toga, itd. itd., i onda to pukne. Nekad dok je jos veza, pa ma koliko da je duga, a nekad kad se krene u brak.

Ali, dobro... svi znaju svoje. I rijetko ko poslusa savjet nekoga starijeg i iskusnijeg, pa ma koliko da zna da grijesi.

[VenomousV]

Ja samo realan...

A ovo..

@VV
Takve informacije ne dijelim ni sa kim a kamo li na forumu

Znaci da, ipak, ima platu preko milje, ili milje i po, a mozda i vecu
A milja i po je sasvim dovoljno za start

pa da je milja i po vec bi odavno zivjeli skupa