kala wrote:@ Keiko, ja sam profesorica i nadam se da ću sljedeće školske godine pronaći svoj posao. Meni novac ne znači mnogo, važni su mi iskreni međuljudski odnosi, poštovanje, povjerenje, osjećaj motiviranosti, korisnosti i prostor za kreativnost. Ne volim ulizice i beskičmenjake. Ne mogu prešutjeti nepravdu iako me to uvijek košta. Svaki posao treba raditi dostojanstveno, to ljudi zaboravljaju i dopuštaju da u njima prevlada robovska svijest. Ja sam po prvi put upoznala vrstu ljudi koja će prodati dušu za 30 KM, po prvi put sam doživjela niske udarce od ljudi koji ne mogu intelektom da pobijede pa spletkare... Meni je taj svijet bio nepoznanica. Često sam znala pomisliti kako se ne znam nositi s njima, padala sam i dizala se, razočarala se u ljude. Voljela bih da ništa od toga nisam spoznala, a možda baš to bude materijal za neku knjigu. Kompromis jeste dio života, ali danas stojim iza toga da ne treba raditi za loše poslodavce. I treba se boriti za svoja prava ma koliko poslodavci moćni bili. I uvijek cijeniti sebe. Vjerujem u znanje! Vjerujem u cjeloživotno učenje, bez njega je nemoguće nositi se s današnjim tržištem rada.
@ Mjau: Nisam Manuela, ali ako je prošla sličan put, od srca joj i ja želim sretnije dane.
Pozdrav svima, budite hrabri i pozitivni! I ja ću!

U siroj familiji imam sad vec stariju zenu u penziji koja je '92 napustila sarajevo sa malom djecom. Bila je jako dobra profesorica matematike ali se tamo gdje je otisla ni pod razno nije mogla zaposliti prvenstveno zbog nepoznavanja jezika, a onda zbog razlicitih nastavnih programa te onda jos potrebe za drzavnim certifikatom za ucitelje.
Medjutim, sjedeci kod kuce je napisala zbirku zadataka / vjezbanku. Nastavnica matematike je bila fascinirana visokim nivoom znanja njene kcerke te je na upit saznala sta mama radi. Malo po malo su njih dvije, mama i nastavnica, pronasle izdavaca i ubijedile ga da izda ovu vjezbanku. Koliko mi je poznato, vjezbanka je dozivjela nekih 7-8 izdanja, a autorica je u medjuvremenu bila angazovana na pripremi zadataka za drzavni ispit (maturu).
Kcerka moje prijateljice ima 27 godina i predaje matematiku u srednjoj skoli. Sinoc sam saznala da ce u slijedecoj skolskoj godini predavati samo 50% casova a ostalih 50% raditi na pripremi eksperimentalnog programa koji je sama osmislila i koji je ministarstvo obrazovanja uzelo u razmatranje za implementaciju u svim srednjim skolama.
'Posao u struci' nije uvijek ono sto nam prvo padne na pamet i mislim da si ti to vec odavno skontala. Na zalost, 'thinking outside the box' je upravo ono sto Bosni i njenim diplomantima fali. Malo ko se bavi istrazivackim radom, malo ko trazi rjesenja za svakodnevne probleme.
Ovdje gdje zivim je jedan klinac (od nekih 16-17) godina napisao program koji izracunava cijenu po litru /kg za sve proizvode u supermarketu. On je skontao da je nemoguce skontati koji je proizvod najpovoljniji kad na primjer postoje pakovanja od 150ml, 200ml, 330ml, 500ml ili 220g, 350g, 450g,... slicnog proizvoda.
Gospodja koja je moj racunovodja dolazi u ured dva puta mjesecno i placam je po danu. Ostale dane ima druge klijente s' kojima radi po istom principu. Radi u struci ali ne radi za firmu u BiH smislu.
