#176 Re: Odlazak iz BiH
Posted: 28/05/2014 19:32
@groove &@detroit-merci Sto se vi ibretite? Vratio se iamia (covjek fino napis'o prije par stranica).
90% njih su u Americi teske fukare.detroit-mercy wrote: Pa sto nije od ovih sto su dosli u Ameriku 90% pomrlo od gladi. Jos su dosli sa jos jacim sjecanjem na komunizam i na radne navike komunizma
. .
A sta je to "teska fukara?"grmalj123 wrote:90% njih su u Americi teske fukare.detroit-mercy wrote: Pa sto nije od ovih sto su dosli u Ameriku 90% pomrlo od gladi. Jos su dosli sa jos jacim sjecanjem na komunizam i na radne navike komunizma
. .
A vjerovatno bi i pokrepali od gladi , da su nastavili sa istim radnim navikama. Morali su se promjeniti.
ma nabije te fukara iz Amerike polakogrmalj123 wrote:90% njih su u Americi teske fukare.detroit-mercy wrote: Pa sto nije od ovih sto su dosli u Ameriku 90% pomrlo od gladi. Jos su dosli sa jos jacim sjecanjem na komunizam i na radne navike komunizma
. .
A vjerovatno bi i pokrepali od gladi , da su nastavili sa istim radnim navikama. Morali su se promjeniti.
Hendrix wrote:Ja kada sam otišao vani u stranu firmu da radim, osjećao sam se prvih mjeseci kao lik koji je iz logora pobjegao...ali bukvalno.
Prvo, ja u BiH nisam navikao da imam prava kao radnik, sve što sam mogao reći je šuti, imaš posao, dobro je, plaćaju ti i doprinose šta hoćeš više...pa kad te krenu handrit ti fino ponavljaš ovo sve po 100 puta. I onda dođeš u sistem gdje ljudi imaju prava, i to realna a ne na papiru kao kod nas, stid me bilo pitat bilo šta jer sam navikao da će mi direktor reći idi ako imaš bolje, ko si ti da se buniš.
Pa kad te direktor primi i popriča s tobom kao s čovjekom, u liftu normalna casual priča...u Bosni je direktor nešto kao Kim Jong, svi bježe od njega, utjelovljenje diktatora...sretne te na hodniku odma pitanje što ne dolaziš vikendom, na radnom mjestu pred svima ti kaže da ne radiš ništa i da je 12 sati rada za mladog čovjeka super...Direktorov posao u BiH je da tlači i podjebaje radnike kako stigne i umije, i ja sam na to više oguglao bio.
Onda nakon par mjeseci dođe papir, unapređenje i povišica...ja se sjebo totalno, kontam nemoguće, greška...u BiH sam radio 6 godina na istom mjestu, bez ikakvog pomaka osim usmene pohvale i čuvenog svaka čast momak. Da se razumijemo povišica nije bila ogromna, ali znači nešto, daje morala čovjeku jer vidiš da neko cijeni tvoj rad.
Ljudi imaju plan napredovanja, edukacije, monitoringa...sve je to meni strani pojam, kod mene je plan napredovanja bio po familijarnoj liniji, djeca direktora, rođaci, tetke...
Ima još bruku detalja i razlika u sistemima, jednostavno se osjećam kao veliki glupan što sam protračio godine u idiotskom sistemu i gdje sam počeo nazadovati stručno i duhovno. Nakon godina rada u Bosni, počneš razmišljati kao i većina, ne interesuje te ništa, postaješ robot i sluga familiji, e pa ja to neću biti više nikada!
debelo podapisujem ......samo što naš diš nije Kim Jong ni u kojem pogledu, ali on je izuzetak koji potvrđuje pravilo - nažalost vidim to oko sebe ....Kona__ wrote:Hendrix wrote:Ja kada sam otišao vani u stranu firmu da radim, osjećao sam se prvih mjeseci kao lik koji je iz logora pobjegao...ali bukvalno.
Prvo, ja u BiH nisam navikao da imam prava kao radnik, sve što sam mogao reći je šuti, imaš posao, dobro je, plaćaju ti i doprinose šta hoćeš više...pa kad te krenu handrit ti fino ponavljaš ovo sve po 100 puta. I onda dođeš u sistem gdje ljudi imaju prava, i to realna a ne na papiru kao kod nas, stid me bilo pitat bilo šta jer sam navikao da će mi direktor reći idi ako imaš bolje, ko si ti da se buniš.
Pa kad te direktor primi i popriča s tobom kao s čovjekom, u liftu normalna casual priča...u Bosni je direktor nešto kao Kim Jong, svi bježe od njega, utjelovljenje diktatora...sretne te na hodniku odma pitanje što ne dolaziš vikendom, na radnom mjestu pred svima ti kaže da ne radiš ništa i da je 12 sati rada za mladog čovjeka super...Direktorov posao u BiH je da tlači i podjebaje radnike kako stigne i umije, i ja sam na to više oguglao bio.
Onda nakon par mjeseci dođe papir, unapređenje i povišica...ja se sjebo totalno, kontam nemoguće, greška...u BiH sam radio 6 godina na istom mjestu, bez ikakvog pomaka osim usmene pohvale i čuvenog svaka čast momak. Da se razumijemo povišica nije bila ogromna, ali znači nešto, daje morala čovjeku jer vidiš da neko cijeni tvoj rad.
Ljudi imaju plan napredovanja, edukacije, monitoringa...sve je to meni strani pojam, kod mene je plan napredovanja bio po familijarnoj liniji, djeca direktora, rođaci, tetke...
Ima još bruku detalja i razlika u sistemima, jednostavno se osjećam kao veliki glupan što sam protračio godine u idiotskom sistemu i gdje sam počeo nazadovati stručno i duhovno. Nakon godina rada u Bosni, počneš razmišljati kao i većina, ne interesuje te ništa, postaješ robot i sluga familiji, e pa ja to neću biti više nikada!![]()
analiza ti je za 10.grmalj123 wrote:90% njih su u Americi teske fukare.detroit-mercy wrote: Pa sto nije od ovih sto su dosli u Ameriku 90% pomrlo od gladi. Jos su dosli sa jos jacim sjecanjem na komunizam i na radne navike komunizma
. .
A vjerovatno bi i pokrepali od gladi , da su nastavili sa istim radnim navikama. Morali su se promjeniti.
Ovu zemlju koče takva nebulozna razmišljanja i ektiketiranja kao tvoja.grmalj123 wrote:Meni je drago zbog tebe.
Ja sam misljenja da bi svaki stanovnik BiH trebao otici u inostranstvo da zivi najmanje 4 godine.
I kad bi se vratili, BiH bi postala bolja od Lihtenstajna.
Ovu zemlju koce ovi komunisticki lezihljebovici + sadaka mentalitet
Neke stvari je veoma lako popraviti, ali ne mozes kada su ljudi ubijeni u pojam.
90% danasnjih stanovnika BiH bi u jednoj Americi pomrli od gladi.
Ti si jednostavno imao losu srecu u BiH. Naisao si na los menadzment.Hendrix wrote:Ja kada sam otišao vani u stranu firmu da radim, osjećao sam se prvih mjeseci kao lik koji je iz logora pobjegao...ali bukvalno.
Hendrix wrote:Ja kada sam otišao vani u stranu firmu da radim, osjećao sam se prvih mjeseci kao lik koji je iz logora pobjegao...ali bukvalno.
Prvo, ja u BiH nisam navikao da imam prava kao radnik, sve što sam mogao reći je šuti, imaš posao, dobro je, plaćaju ti i doprinose šta hoćeš više...pa kad te krenu handrit ti fino ponavljaš ovo sve po 100 puta. I onda dođeš u sistem gdje ljudi imaju prava, i to realna a ne na papiru kao kod nas, stid me bilo pitat bilo šta jer sam navikao da će mi direktor reći idi ako imaš bolje, ko si ti da se buniš.
Pa kad te direktor primi i popriča s tobom kao s čovjekom, u liftu normalna casual priča...u Bosni je direktor nešto kao Kim Jong, svi bježe od njega, utjelovljenje diktatora...sretne te na hodniku odma pitanje što ne dolaziš vikendom, na radnom mjestu pred svima ti kaže da ne radiš ništa i da je 12 sati rada za mladog čovjeka super...Direktorov posao u BiH je da tlači i podjebaje radnike kako stigne i umije, i ja sam na to više oguglao bio.
Onda nakon par mjeseci dođe papir, unapređenje i povišica...ja se sjebo totalno, kontam nemoguće, greška...u BiH sam radio 6 godina na istom mjestu, bez ikakvog pomaka osim usmene pohvale i čuvenog svaka čast momak. Da se razumijemo povišica nije bila ogromna, ali znači nešto, daje morala čovjeku jer vidiš da neko cijeni tvoj rad.
Ljudi imaju plan napredovanja, edukacije, monitoringa...sve je to meni strani pojam, kod mene je plan napredovanja bio po familijarnoj liniji, djeca direktora, rođaci, tetke...
Ima još bruku detalja i razlika u sistemima, jednostavno se osjećam kao veliki glupan što sam protračio godine u idiotskom sistemu i gdje sam počeo nazadovati stručno i duhovno. Nakon godina rada u Bosni, počneš razmišljati kao i većina, ne interesuje te ništa, postaješ robot i sluga familiji, e pa ja to neću biti više nikada!
Da kraljica ima onu musku stvar zvala bi se kralj !!!agent_zero wrote:Ovu zemlju koče takva nebulozna razmišljanja i ektiketiranja kao tvoja.grmalj123 wrote:Meni je drago zbog tebe.
Ja sam misljenja da bi svaki stanovnik BiH trebao otici u inostranstvo da zivi najmanje 4 godine.
I kad bi se vratili, BiH bi postala bolja od Lihtenstajna.
Ovu zemlju koce ovi komunisticki lezihljebovici + sadaka mentalitet
Neke stvari je veoma lako popraviti, ali ne mozes kada su ljudi ubijeni u pojam.
90% danasnjih stanovnika BiH bi u jednoj Americi pomrli od gladi.
Da je onog lijepog sistema, niko i ne bi razmišljao da ide iz ove zemlje. Eto im tamo svi kapitalizmi (čitaj: robovlasništvo) svijeta.
Jah, u onom lijepom sistemu nikome nije padalo na um da ide vani raditiagent_zero wrote:Ovu zemlju koče takva nebulozna razmišljanja i ektiketiranja kao tvoja.grmalj123 wrote:Meni je drago zbog tebe.
Ja sam misljenja da bi svaki stanovnik BiH trebao otici u inostranstvo da zivi najmanje 4 godine.
I kad bi se vratili, BiH bi postala bolja od Lihtenstajna.
Ovu zemlju koce ovi komunisticki lezihljebovici + sadaka mentalitet
Neke stvari je veoma lako popraviti, ali ne mozes kada su ljudi ubijeni u pojam.
90% danasnjih stanovnika BiH bi u jednoj Americi pomrli od gladi.
Da je onog lijepog sistema, niko i ne bi razmišljao da ide iz ove zemlje. Eto im tamo svi kapitalizmi (čitaj: robovlasništvo) svijeta.
odlicno @Hendrix ja sam vec prije 3-4 stranice napisao komentar kada su počele priče kako je vani teško rentat stan pa hrana ovo ono ja sam htio da kažem kako u osnovi problema nije stvar para i plate..kandelabar wrote:Zdravstveni,obrazovni,socijalni sistem je rješen vani i to je najbolja prednost nije stvar novca i plate nego sto si zasticen i kao radnik i kao covjek i kao socijalan slucaj ali neko ko je naviko na to i sad počeo da brka njemacki i bosanski on smao gleda kolko more da zaradi ustedi ,a ne vidi one ostale prednosti zbog kojih drečimo u Bosni
Odlican post, u potpunosti se slazem!Hendrix wrote:Ja kada sam otišao vani u stranu firmu da radim, osjećao sam se prvih mjeseci kao lik koji je iz logora pobjegao...ali bukvalno.
Prvo, ja u BiH nisam navikao da imam prava kao radnik, sve što sam mogao reći je šuti, imaš posao, dobro je, plaćaju ti i doprinose šta hoćeš više...pa kad te krenu handrit ti fino ponavljaš ovo sve po 100 puta. I onda dođeš u sistem gdje ljudi imaju prava, i to realna a ne na papiru kao kod nas, stid me bilo pitat bilo šta jer sam navikao da će mi direktor reći idi ako imaš bolje, ko si ti da se buniš.
Pa kad te direktor primi i popriča s tobom kao s čovjekom, u liftu normalna casual priča...u Bosni je direktor nešto kao Kim Jong, svi bježe od njega, utjelovljenje diktatora...sretne te na hodniku odma pitanje što ne dolaziš vikendom, na radnom mjestu pred svima ti kaže da ne radiš ništa i da je 12 sati rada za mladog čovjeka super...Direktorov posao u BiH je da tlači i podjebaje radnike kako stigne i umije, i ja sam na to više oguglao bio.
Onda nakon par mjeseci dođe papir, unapređenje i povišica...ja se sjebo totalno, kontam nemoguće, greška...u BiH sam radio 6 godina na istom mjestu, bez ikakvog pomaka osim usmene pohvale i čuvenog svaka čast momak. Da se razumijemo povišica nije bila ogromna, ali znači nešto, daje morala čovjeku jer vidiš da neko cijeni tvoj rad.
Ljudi imaju plan napredovanja, edukacije, monitoringa...sve je to meni strani pojam, kod mene je plan napredovanja bio po familijarnoj liniji, djeca direktora, rođaci, tetke...
Ima još bruku detalja i razlika u sistemima, jednostavno se osjećam kao veliki glupan što sam protračio godine u idiotskom sistemu i gdje sam počeo nazadovati stručno i duhovno. Nakon godina rada u Bosni, počneš razmišljati kao i većina, ne interesuje te ništa, postaješ robot i sluga familiji, e pa ja to neću biti više nikada!
Svaka čast za post,isto sam sve doživio.Hendrix wrote:Ja kada sam otišao vani u stranu firmu da radim, osjećao sam se prvih mjeseci kao lik koji je iz logora pobjegao...ali bukvalno.
Prvo, ja u BiH nisam navikao da imam prava kao radnik, sve što sam mogao reći je šuti, imaš posao, dobro je, plaćaju ti i doprinose šta hoćeš više...pa kad te krenu handrit ti fino ponavljaš ovo sve po 100 puta. I onda dođeš u sistem gdje ljudi imaju prava, i to realna a ne na papiru kao kod nas, stid me bilo pitat bilo šta jer sam navikao da će mi direktor reći idi ako imaš bolje, ko si ti da se buniš.
Pa kad te direktor primi i popriča s tobom kao s čovjekom, u liftu normalna casual priča...u Bosni je direktor nešto kao Kim Jong, svi bježe od njega, utjelovljenje diktatora...sretne te na hodniku odma pitanje što ne dolaziš vikendom, na radnom mjestu pred svima ti kaže da ne radiš ništa i da je 12 sati rada za mladog čovjeka super...Direktorov posao u BiH je da tlači i podjebaje radnike kako stigne i umije, i ja sam na to više oguglao bio.
Onda nakon par mjeseci dođe papir, unapređenje i povišica...ja se sjebo totalno, kontam nemoguće, greška...u BiH sam radio 6 godina na istom mjestu, bez ikakvog pomaka osim usmene pohvale i čuvenog svaka čast momak. Da se razumijemo povišica nije bila ogromna, ali znači nešto, daje morala čovjeku jer vidiš da neko cijeni tvoj rad.
Ljudi imaju plan napredovanja, edukacije, monitoringa...sve je to meni strani pojam, kod mene je plan napredovanja bio po familijarnoj liniji, djeca direktora, rođaci, tetke...
Ima još bruku detalja i razlika u sistemima, jednostavno se osjećam kao veliki glupan što sam protračio godine u idiotskom sistemu i gdje sam počeo nazadovati stručno i duhovno. Nakon godina rada u Bosni, počneš razmišljati kao i većina, ne interesuje te ništa, postaješ robot i sluga familiji, e pa ja to neću biti više nikada!
Najžalosnije je da sam ja bio jedan od sretnijih ljudi, to je problem. Firma mi je plaćala doprinose, to je u BiH veoma rijetka stvar i direktor iako je podjebavao nikad mi nije psovao Boga i familiju kao što nekim kolegama rade njihovi.grmalj123 wrote:Ti si jednostavno imao losu srecu u BiH. Naisao si na los menadzment.Hendrix wrote:Ja kada sam otišao vani u stranu firmu da radim, osjećao sam se prvih mjeseci kao lik koji je iz logora pobjegao...ali bukvalno.
Kazna za los menadzment je uvijek u propadanju firme.
Ja sam u Americi imao sefa koji je smrkao kokain svaki dan. Izadje iz svog biroa sa bijelim prahom po nosu.
Drugi sef je bio veliki zenskaros. Odveze nas u nocni klub sa svojim Hummerom. I nudi posao u svojoj firmi raznim konobaricama i koledz studentkinjama, ako mu popuse.
Obe firme su vremenom propale.
Jos jednom je bilo neugodno kada je sef bio skriveni homoseksualac, (iako je bio ozenjen i imao djecu).
Kad god se neki od mladih radnika sagne, sefu odmah voda na usta.
Poslije nekog vremena niko od nas mladih radnika nije smio uci u njegov biro sam. (To je bilo vrijeme odmah poslije studiranja). Uvijek smo morali imati nekog svjedoka pored sebe, kada smo dolazili u razgovor sa njim. Just in case.
Obican covjek je stoka.swanfilter wrote:
Grmalj, pojma ti o kapitalizmu nemas. Kapitalizam ne trpi javasluk, da, ali trpe radnici javasluke kvazi menadzera. Ti stvari shvatas previse bukvalno. Po tebi, zdravstvo i prosvjetu treba uiknuti jer, eto, u danasnjem sistemu nema mjesta za one koji ne donose plus u budzet. Sta ce to znaciti za obicnog covjeka, kako ce se odraziti na njegov zivot u ovakvoj situaciji, .....
Sta te konkretno zanima? I, kakva je tvoja definicja uspjeha u tuđini?ema_ wrote:E sad još da od ovolike priče i bude nekih konkretnih prijedloga, savjeta ili pomoći (ne daj Bože) od strane onih koji su uspjeli vani - kako da ostali odu na zapad ili istok, bilo bi fino
.
Nemoj ići, bona. Hajmo praviti slatko od trešanja i višanja. Prodavaćemo u zemlje zalivaema_ wrote:Konkretno me zanima neka od arapskih zemalja- zemlje Zaljeva , a uspjeh je za mene imati posao s kojim će se normalno pokriti troškovi života u toj nekoj zemlji s eventualno nekom uštedom mjesečnom i jednom godišnje posjeta Bosni. Skromno.