On kaze da jos nema muslimana koji ne prihvataju kombinaciju antimuslimanski+najbolji bosnjacki roman, a kako on to pouzdano zna - ne znam.(Oj, receniceultima_palabra wrote:Ok, ali... da li govori da ima ili da nema muslimana koji to (ne) prihvaćaju?
Drugo, "antimuslimanski roman" je stvarno preteška kvalifikacija za čin miješanja par ajeta kako bi se pojačala pesimistična i tamna atmosfera romana.
) Ima tu jos kombinacija. I, eto, u ovom slučaju je upotrijebljeno to „muslimanska knjiga“, inače ne vidim neki smisao u tome da se knjige dijele na muslimanske i nemuslimanske...
Da bi se koje djelo nazvalo antimuslimanskim, ono bi trebalo imati težnju da ocrni islam kao vjeru i kulturu, a par skresanih ajeta to u svakom slučaju ne čine, već po izboru umjetnika naglašavaju što je njemu, ponovo, kao ateisti, bitno, što je već i rečeno.m_l wrote:Pa to sto je rekao.
Roman je:
-antimuslimanski
-najbolji roman bosnjacke knjizevnosti
Vrlo jasno, ne?!
Selimovic jeste bio nesporni talenat. Znao je iskoristiti neka vec vidjena djela, tacnije plagirati (npr. Rumijev Gazel o smrti), do granice koju je sam odredjivao, i ukomponovati u jednu cjelinu. Koristio je dijelove Kur'ana kao inspiraciju da bi napisao knjizevno djelo, koje opet, s obzirom na njegovo nacionalno opredjeljenje, svojataju neki drugi .
Iz vjerske/muslimanske perspektive, s obzirom na skrnavljenje ajeta, npr. "Zaista je svaki covjek na gubitku" (Selimovic) vs. "Zaista je svaki covjek na gubitku osim onih koji vjeruju i cine dobra djela, koji jedni drugima preporucuju istinu i koji jedni drugima preporucuju strpljenje" (Kur'an), roman jeste antimuslimanski.
Ibrisimovic javno i priznaje: "I sve do svoga vjerskog osvješćenja to nisam vidio ni ja."
Iz perspektive Selimovica, ateiste, sasvim nebitno. Iskoristio, da li namjerno ili ne - ne znam.
Hahahahahahaahaseln wrote:Cini mi se da neki vrli kriticari jos nisu rascistili s pojmom umjetnicke slobode.
Kresanje ajeta? Svasta cu cuti u mom kratkom i tegobnom zivotu....
Selimovic nije pisao tefsir, vec roman.
Ako je to "kresanje" ajeta uocio covjek koji je "dosao tobe" u 50-toj (a do tada jebao sve sto nije moglo pobjeci na drvo i pio sve, od pitralona do mastike), onda stvarno nemam komentar.
Zapravo, imam: u nekima se napne govno, a oni misle da se napeo iman.
.Jeste...Zubanov stariultima_palabra wrote:Po kojem osnovu budzetska TVSA daje medijski prostor ovim stupidarijama?
Chmoljo, nemoj mi samo reci da je ovo otac Hadisa Zubanovica?
Ma sve je u životu 'ruhani i šejtani inspiracija', kako reče davno rahmetli Nedžad, pa i ovaj tvoj komentar. Teško da je to prvo.seln wrote:Cini mi se da neki vrli kriticari jos nisu rascistili s pojmom umjetnicke slobode.
Kresanje ajeta? Svasta cu cuti u mom kratkom i tegobnom zivotu....
Selimovic nije pisao tefsir, vec roman.
Ako je to "kresanje" ajeta uocio covjek koji je "dosao tobe" u 50-toj (a do tada jebao sve sto nije moglo pobjeci na drvo i pio sve, od pitralona do mastike), onda stvarno nemam komentar.
Zapravo, imam: u nekima se napne govno, a oni misle da se napeo iman.
, pa sumnjivoga vjernika-preobraćenika. Ali trebalo ga je ikoliko upoznati i doznati, bez dnevne politike i štampe, da je čovjek istinski prihvatio vjeru u posljednjih skoro 20 godina života a da je baš od SDA profitirao, pogledajte samo u kojem kućerku )vikendici) je dočekao smrt i gdje je živio s ženom i dvoje male djece. Fakat pojedinci pretjeruju ovdje.Citao sam Nedzadova djela... neka su dobra (uglavnom ona iz boemske faze), neka su odron (Vjecnik, npr.), ali ovdje nije rijec o tome. Ne pisemo o Nedzadu piscu, o tome se moze otvoriti tema... pisemo Nedzadu koji je dosao tobe, ali ne tiho i za sebe, kao milioni drugih, vec na sva usta i kroz sve bosnjacke medije.shake69 wrote:Ma sve je u životu 'ruhani i šejtani inspiracija', kako reče davno rahmetli Nedžad, pa i ovaj tvoj komentar. Teško da je to prvo.seln wrote:Cini mi se da neki vrli kriticari jos nisu rascistili s pojmom umjetnicke slobode.
Kresanje ajeta? Svasta cu cuti u mom kratkom i tegobnom zivotu....
Selimovic nije pisao tefsir, vec roman.
Ako je to "kresanje" ajeta uocio covjek koji je "dosao tobe" u 50-toj (a do tada jebao sve sto nije moglo pobjeci na drvo i pio sve, od pitralona do mastike), onda stvarno nemam komentar.
Zapravo, imam: u nekima se napne govno, a oni misle da se napeo iman.
Nego, Nedžad odista nije dobacio do Derviša i Tvrđave, ali jeste vrlo blizu, po ocjeni ozbiljne kritike na južnoslavenskim jezicima pa eto i moje malenkosti koja je pročitala puno, ali u našem svijetu se i pored nekompetentnosti u književnosti i dalje namjerno sudara i brka književno djelo i privatni životi pisaca, uglavnom boemski, promašeni i jadni, život komuniste, jebača )dobra ti ova 'jebao sve što nije pobjeglo na drvo')
) ... Nurudin wrote:skoro je "Preporod" (novine Iz BiH) , objavio svoj stari interviju sa Selimovićem.
Preporodov intervju s Mešom Selimovićem: Moja filozofija je iz mog muslimanskog korijena
REDAKCIJA 26 NOVEMBAR 2015
http://www.preporod.com/index.php/drust ... g-korijena
¤ jelena ¤ wrote: Dakle, malo poštovanja prema sebi i sopstvenoj kulturi stvarno ne bi bilo na odmet.
Kako i da li zapravo treba odgovarati na tumačenja prema kojima je kapitalno djelo bosanske književnosti, Derviš i smrt Meše Selimovića, antimuslimanska knjiga, kako tvrdi pisac Nedžad Ibrišimović, a da je Ivo Andrić islamofob, što je dugogodišnja teza dijela bošnjačkih intelektualaca?
Lovrenović : Molim za korekciju: ne antimuslimanski nego nemuslimanski roman je Derviš i smrt, tvrdi Ibrišimović. Nije muslimanska knjiga po duhu, a jest veliki bošnjački roman – tako on to nalazi i tumači. Ne snalazim se u takvom postavljanju stvari, niti mislim da je ono uopće potrebno, ali Ibrišimović je veliki pisac, pa ima po čemu biti pamćen i slavljen i bez ovakvih izleta u „teoriju“. A o Andrićevoj navodnoj islamofobiji postalo je već jako zamorno i besmisleno sporiti se. Strašno je koliko se ta potpuno neosnovana ideja, to vandaliziranje najvećega književnog opusa što ga Bosna ima, uvriježila i postala čvrst ideologem. U ovoj prilici, umjesto nekakve nove rasprave, nudim posljednju predsmrtnu misao Mustafe Madžara iz istoimene Andrićeve pripovijetke: „I krštenog i nekrštenog: svijet je pun gada .
http://ivanlovrenovic.com/2014/02/bosan ... pamti-tri/
piupiu wrote:Kako i da li zapravo treba odgovarati na tumačenja prema kojima je kapitalno djelo bosanske književnosti, Derviš i smrt Meše Selimovića, antimuslimanska knjiga, kako tvrdi pisac Nedžad Ibrišimović, a da je Ivo Andrić islamofob, što je dugogodišnja teza dijela bošnjačkih intelektualaca?
Lovrenović : Molim za korekciju: ne antimuslimanski nego nemuslimanski roman je Derviš i smrt, tvrdi Ibrišimović. Nije muslimanska knjiga po duhu, a jest veliki bošnjački roman – tako on to nalazi i tumači. Ne snalazim se u takvom postavljanju stvari, niti mislim da je ono uopće potrebno, ali Ibrišimović je veliki pisac, pa ima po čemu biti pamćen i slavljen i bez ovakvih izleta u „teoriju“. A o Andrićevoj navodnoj islamofobiji postalo je već jako zamorno i besmisleno sporiti se. Strašno je koliko se ta potpuno neosnovana ideja, to vandaliziranje najvećega književnog opusa što ga Bosna ima, uvriježila i postala čvrst ideologem. U ovoj prilici, umjesto nekakve nove rasprave, nudim posljednju predsmrtnu misao Mustafe Madžara iz istoimene Andrićeve pripovijetke: „I krštenog i nekrštenog: svijet je pun gada .
http://ivanlovrenovic.com/2014/02/bosan ... pamti-tri/
ona mi je bila pvo iskustvo ljubavnih zavrzlama I tragedija itd.SAMOĆA BOSANSKIH MUSLIMANA
Prvi su mjeseci 1967. Objava da je Meša Selimović dobio Ninovu nagradu za roman Derviš i smrt izazvala je golem interes. Godinu ranije nagrađen je Marinkovićev "Kiklop", tri godine prije Krležine Zastave, Selimović je deseti dobitnik u trinaestogodišnjoj tradiciji nagrade.
Piše: Miljenko Jergović za Radiosarajevo.ba
Oskar Davičo već je triput nagrađen – što se do danas nije dogodilo nijednome drugom piscu – a 1959. nagrada nije dodijeljena. Radovan Popović dolazi u Sarajevo da sa Selimovićem načini intervju za Politiku. Nalaze se u uredu Izdavačkog preduzeća Svjetlost, gdje pisac obavlja dužnost glavnog urednika. U uvodu razgovora, koji je kasnije objavljen u knjizi Književni razgovori: govore pisci Bosne i Hercegovine, novinar ceremonijalno konstatira kako je "pisac... prijatan sagovornik", i opisuje atmosferu: "Pregledao je tek prispelu poštu i jednog trenutka se nasmejao... Čitateljka iz Maribora mu je poslala jedno dugačko pismo, a na početku veli: 'Imam osećaj da ste u Dervišu i smrti kazali sve – šta ćete sada pisati?' A u drugom pismu: novčanica od pet hiljada starih dinara... Šalje je učitelj iz jednog zabačenog bosanskog mesta – da mu Meša Selimović pošalje svog Derviša..."
Intervju je neočekivano sadržajan i introspektivan. Mnogočega je tu od onog što će kasnijih godina i desetljeća već postati opće mjesto u razgovorima o piscu. Selimović gotovo eksplicitno govori o svome dugom sazrijevanju i o promjeni koja je nastupila s Dervišom. Svoje pisanje promatra i tumači kao dugotrajan psihološki proces, kao neku vrstu autopsihoanalize: "...pisanje (je) u stvari otvaranje zapretanih izvora, skidanje naslaga, otkrivanje skrivalica, identifikovanje sebe potisnutog, izvlačenje na svjetlo svijesti trauma, oštećenja, stida, straha, ožiljaka, svega onoga što se automatizmom skrivanja od sebe i od drugih pretvorilo u mračnu špilju u koju nije lako zaviriti. (...) Sve dok se nisam usudio da zavirim u svoju unutrašnju tajnu, sa sedam pečata zapečaćenu, a za to je neophodna velika hrabrost, ja nisam znao ko sam, i nisam pisao istinito." On ne izriče tvrdnju da "istinitost" započinje s Dervišem, niti kaže da je s tim romanom započelo "otvaranje zapretanih izvora", ali to se podrazumijeva. Sve što je ranije bilo uzaludni je pokušaj tješenja pomoću laži, a sad, u trenucima dok govori za Politiku, unisono slavljen, sa svih strana prihvaćen, uzveličan i anesteziran velikim uspjehom, Meša Selimović misli da je sve gotovo, da su sve traume posuvraćene kao izvrnuta rukavica, da se liječe na suncu kao otvorena rana, i da na samoga sebe, svoju savjest i sudbinu može gledati s nekih neočekivanih, ranije nedosegnutih visina. To će ga uvjerenje prevariti i ponijeti u nove nevolje, traume i razočaranja. Ali do toga ima još nekoliko godina, dovoljno vrijeme da tragom Derviša napiše i Tvrđavu, svoj drugi veliki roman.
Ostatak ... http://radiosarajevo.ba/novost/210733/s ... -muslimana
Meni su u tim formativnim Tolstoj i Prust, koje sam prve iščitala kao tinejdžerka, pa onda svi ljubići i stripovi koji su se čitali na morunasa wrote:Meni Dervis ali nekako nije da bas imam sud o tim knjigama jer postoje neke knjige koje ti ostave utisak kad tek pocnes ozbiljnije citati I shvatati, koje su ti temelj svega sto dodje kasnije...E tako ja imam nekih dvadesetak koje su mi na jednu stranu, a sve ostalo je druga kategorija..
Od nasih Selimovic, Andric, Copic, Humo, Zagorka
, narodne pjesme što su recitovale dede i sve pjesmice koje smo učili u školi (+ nezaobilazni Branko Ćopić i Hobbit kojeg sam čitala kao dijete), i Ante Kovačić: "U registraturi", meni je i to bio k'o neki ljubavni roman. Taj intervju je vec objavljen u jednoj zbirci njegovih intervjuua.Nurudin wrote:skoro je "Preporod" (novine Iz BiH) , objavio svoj stari interviju sa Selimovićem.
Preporodov intervju s Mešom Selimovićem: Moja filozofija je iz mog muslimanskog korijena
REDAKCIJA 26 NOVEMBAR 2015
http://www.preporod.com/index.php/drust ... g-korijena
Poetessa!hadzinicasa wrote:
tenk ju piupiu (sad sam i stihoklepka)
a malo me ova ijekavica, da 'prostis...piupiu wrote:Poetessa!hadzinicasa wrote:
tenk ju piupiu (sad sam i stihoklepka)
