#176 Re: Margareth Thatcher (1925-2013)
Posted: 13/04/2013 15:02
Edin H. wrote:Apsolutni besmisao, upravo suprotno, uspostavila je klasni sistem u kojem je mali procenat bogatih jos bogatiji, a unistila one koje stvaraju, radnicku klasu. Skolovanje besmisleno skupo, ozbiljnijim univerzitetima prosjecan gradjanin bez obzira na talent nema sanse da se priblizi.Zato i Engleska sada se nalazi tu gdje jeste, sa unistenom industrijom, recesijom iz koje godinama nema pomaka. Sirotinja, invalidi i socijalno ugrozeni nemaju ama bas nikakve sanse da dobiju posao koji bi im onogucio kakvo, takvo prezivljavanje zbog tog krasnog sustava. Jedino je donekle odrzavaju mladi emigranti besmisleno jeftinim radom, gdje po 10 - 15 ljudi zivi u stom smjestaju. Generacija za generacijom koja prezivljava na socijalnoj pomoci. Beskucnika na sve strane. Prosjecan Englez je miljama daleko od standarda prosjecnog Evropljanina iz Zapadne Evrope, ali zato bankari koji su unistili banke tako da su ih morali spasavati novcem poreskih obveznika, imaju najvece plate i bonuse u Evropi. I zakonom su nedodirljivi.JohnnyS wrote:Oni koji bi parazitirali na grbači ljudi koji stvarno žele raditi mogu slaviti koliko hoće, ali djelo Margaret Thatcher je unatoč nekim demagoškim i populističkim mjerama još živo i zato joj hvala zbog nametanja sustava u kojem imaš koliko zaradiš i u kojem se vrednuje uspjeh pojedinca, a ne neke floskule o jednakosti svih
Druga stvar je sto je konzervativcima uzor ekonomija i sistem Indije, kao sto sami rekose ekonomija s kojom cijenom rada treba da se bore.
Uostalom nosara & co su mahom vec sve napisali.
Velika Britanija se iz totalno propale države (za koju je tadašnji premijer govorio da bi i sam emigrirao samo da je mlađi) prije njene vladavine prometnula u jednog od svjetskih lidera, gdje su svi građani bogatiji nego prije, samo što je veći jaz. Imala je sve te rudnike i autoindustriju, ali su propadali. Dakle, možemo reći da je najveći problem radničke klase ne to što su i oni bogatiji nego ranije nego što je još veća razlika između njih i bogatih. Drugim riječima, nebitno što je i njima bolje, idealno bi bilo da su svi siromašni, ali da nema bogataša. Vidiš, to se zove jal, ali to je valjda općeljudska karakteristika što ne znači da je dobra. Država u svakom slučaju treba štiti najugroženije skupine stanovništva, ali to ne znači da treba dijeliti šakom i kapom. Zna se tko su najslabiji, invalidi, djeca, trudnice, umirovljenici (ali u starosti). Najslabiji nije četrdesetogodišnjak koji se školovao za diplomiranog indologa i onda kuka kako nema posla. Najslabiji nije netko tko je bio u ratu i prošao bez ozljeda, ali sad bi u najboljim godinama u mirovinu. Najslabija nije neka nepotrebna referentica za boga pitaj što pa da mora raditi u općini i da ne smije ni po koju cijenu dobiti otkaz iako je samo teret i trošak za državu. Ako su rudnici neisplativi, onda su oni uteg koji vuče državu na dno, Margaret je bila pametna i otrgnula uteg i Velika Britanija je počela plivati prema gore. Ono što nama treba je netko poput nje, netko tko neće gušiti državu subvencioniranjem neisplativih poduzeća koja će ionako vjerojatno kad-tad prestat postojati, tko će raznoraznim naknadama i povlaštenim penzijama kupovati socijalni mir, a onda kad se sustav uruši (a hoće brzo) onda ćemo svi pomrijeti od gladi. Ovdje treba netko s mudima tko će prestati s uhljebljavanjem u javne firme, tko će kirurškim rezom odrezati bolesno tkivo nerentabilnih firmi, konačno ugasiti kronične gubitaše i omogućiti clean start. Ljudi bi ovdje trebali slaviti Margaret Thatcher ne zato što je bila za BiH (jer je očito da ju je živo bolio ku*ac za BiH, već je to koristila u dnevnopolitičke svrhe) nego zato što bi netko poput nje dokinuo ovaj bastard gdje smo nominalno u kapitalizmu, a svaki, ali ama baš svaki građanin bi se mogao natakariti na neku socijalnu naknadu samo da nekoga podmiti što je odlika komunističkog sustava.


