Ko o čemu, vjernik o poštenju. Kao prvo nađi mi bilo koju rečenicu u bilo kojoj svetoj knjizi koja kada spomene nevjernika, a da ga pri tome ne omalovažava? Lopovi, lažovi, ublehe, slijepci i kakvo sve omalovažavanje nećeš naći o nevjernicima, i to ničim izazvano. Da tek ne spominjemo o ostalim, homoseksualcima, politeistima itd.efektstudio wrote:odr0n wrote:Ponovo postavljaš pitanje ne koje ti je jasno odgovoreno, možemo se tako igrat ganje kolko hoćeš. Vjera je jedna strana istog novčića kad je u pitanju onaj primjer osoba koje se uništavaju od alkohola. Lažna sreća i utjeha, bila to vjera ili alkohol, ne može predstavljati smisao života jer su zasnovani na besmislu i ograničenjima, ali i zato što postoji mnogo osoba kojima nije potrebno ni jedno ni drugo da bi smisleno živjeli.efektstudio wrote:Ne, naveo sam taj primjer osobe xyz, koja nije bila sretna iako je imao/la sve što osoba može poželiti na svijetu. Nisam rekao da ne možeš biti sretan, ali mnogo je osoba koje bez vjere ne nalaze smisao života. Poput mene npr.
Tvoja veoma ružna usporedba alkohola sa vjerom govori više o tebi. Ja hoću vjerovati da nisu svi ateisti poput tebe, sa takvim, u najmanju ruku nekulturnim načinom izražavanja.
Vi omalovažavate vjeru u Uzvišenog Gospodara, i često ismijavate da bi valjda nahranili svoj ego i što više opravdali (sebi) svoje nevjerovanje. Jer, da se razumijemo, i u vama postoji nit vjere, ali pokušavate (trenutno ovdje na forumu) na svaki način da je ugasite. Uz to, dajete hranu svom egu, dok s druge strane vjernik ima jedan drugi, uzvišeni i plemeniti cilj. Cilj vjernika je da širi Istinu, po cijenu da to ne bude pravo onima koji ne vjeruju.
Neko će reći da ovo nije pravo mjesto za to i da nema potrebe raspravljati o ovim stvarima sa ateistima. Slažem se. Apsolutno. Ali, siguran sam da ovdje također ima onih koji čitaju ove riječi, a nisu sigurni u svoje vjerovanje. Takvim poručujem samo jedno. Neka upute, iskrenog srca, dovu Allahu dž.š. da im pokaže Istinu. Ako su iskreni u toj namjeri, nema sumnje da će im Istina biti, ako Bog da, pokazana.
Isto, ne možeš razumijeti osjećaj ljepote kada u 5 ujutro odeš u džamiju da klanjaš sabah namaz. Izvini, ali jednostavno ne možeš. Takav osjećaj se ne može usporediti ni sa čim na ovom svijetu. Možda se sada glasno smiješ i kontaš, koja budala, ali nećeš znati dok ne probašTi mene hoćeš ubjediti da ja ne znam kako se osjećam. Trebalo bi da vjerujem tebi, a ne sebi. Ti možeš samo nagađati, ali tvrditi, da taj moj osjećaj odlaska u džamiju je identičan osobi u alkoholiziranom stanju (i to mi je poznato), ili bilo kojem drugom opijatu je krajnje neozbiljno, bezvezno i lažno.
Zaključak; tvoje pravo je da tvrdiš i vjeruješ onako kako želiš, ali nemoj se igrati Dr. Phila
Kao drugo navodim činjenicu koju ti sada na prljav način, čak i potvrđuješ, ono što sam objasnio o povezanosti vjere i alkohola. Ti sada na činjenicu koja ti ne odgovara reaguješ baš kao da si pod uticajem neke supstance, jer tvoj stav je temeljen na nečemu pogrešnom i nepostojećem. Koliko puta si vidio da do juče oni koji su se kleli u alkohol i oduzimali, sada se oni kunu u allaha, vjeru itd., te bi kao da prosipaju šuplju drugima o vjeri, morali itd., koji nisu bili naivni da prvo dozvole da ih zadovoljstva unište, te kao drugo da padnu u ralje plastične i lažne moralnosti, mira, kao što je vjera puna diskriminatornih načela, laži, grešaka, nelogičnosti.
"Takav osjećaj se ne može usporediti ni sa čim na ovom svijetu... Ti mene hoćeš ubjediti da ja ne znam kako se osjećam." - iste riječi koje dolaze i od vjernika i od alkoholičara prizno ti ili ne, obojica su ispunjeni lažnom srećom i doživljajem baziranih na radikalosti i krajnosti. Neko ko nema potrebe za takvim radikalnim i psihološki nestabilnim stvarima, za njega se može reći da je stabilna ličnost. Osim ateista, zaboravio sam dodati, to mogu biti i vjernici, ali koji nisu religiozni, koji ne praktikuju vjeru jer je odraz primitizma kao što su rituali, molitve, doslovno pridržavanje načela itd.
