Problem je sto ja ne govorim o zgradama iz 18 ili 19 stoljeca, nego o zgradama relativno novije gradnje. Gradjene nakon 2svjetskog rata. Ono sto je mene posebno dojmilo je jedan narod, prije WW2 jedan ekonomski prostor a tako velika razlika. Opet kazem ko nije vidio svojim ocima da ne povjeruje. Njemacka nije Spanija, gdje su razlike tolike da u pojedinim momentima pomislis da nisu u Spaniji nego na Kosovu (npr. sjeverozapad Spanije-Baskija->tobe jarabi), ipak je Njemacka bila uravnotezenija glede razlika medju pokrajinama. Druga strana price, sto mi nikako ne mozemo da razumijemo ali dosta raje nekako sa simpatijama gleda na taj blok, je ta potpuna kontrola svega. Slusao sam dosta Ostija npr. koji kazu da jednostavno nisi mogao vjerovati nikome, nikada nisi znao ko radi za tajnu policiju, ko te moze poslati na sud za bilo sta . Ono, ako nisi mislio svojom glavom nego si pustio da drugi misle za tebe onda je i dobro bilo, ako malo zatalasas da se ne svidja nekome, jeban si._BataZiv_0809 wrote:Tako je.
Namjena zgrade je opredjeljujuci faktor za takvo sto. Npr. po tim parametrima se rangira sta je hotel, a sta je hostel. Bio sam i ja u takvim zgradama u Francuskoj i Spaniji, a ima ih i kod nas dosta.
Vjerujem da uvazeni forumas detroit-mercy nije imao najmjeru da stvari izvuce iz konteksta i da predstavi stanje kao da je bas svaka zgrada u DDR-u imala tako lose higijenske predispozicije.
Istocni Nijemci nisu gladovali, daleko od toga ali opet podvlacim, da jednan sistem moze da te toliko unazadi je najbolje vidljivo na primjeru Zapadne i Istocne Njemacke. Jedan od primjera je i Trabant, nakon WWII, po tehnologiji, Trabant nije nista zaostajo za VW ili Mercedesom ili drugim njemackim auto markama, cak stavise u nekim segmentima je bio i bolji. Kada se pogledaju recimo planovi trabantovih designera i inzinjera iz pedesetih i pocetka sezdesetih, po nekim tehnickim dostignucima Trbant je cak i sio svoje zapadne sunarodnjake, ali sav razvoj je prkinula neka budala iz CKa koja je rekla jedno auto za sve, i to po mogucnosti sto siromasniji. Nakon te jedne-dvije poslijeratne decenije, dolazi do smjena generacija, stari inzinjeri iz prijeratne Njemacke polako odlaze sa scene i 30 godina kasnije dolazis do toga da se cudu njemackog inzinjeringa smije cio svijet.