Forum Klix.ba

pussysmoke wrote:Zar ovo nije tema za predane životu, za ljude koji žele da prošire znanje o metodama unaprijeđenja života?! Čemu rasprava o religiji?

malac neznalac wrote:

statixx wrote:

A Ničea citiram zato što je i on , kao i ja želio neke promjene, a za promjene nam je potrebno da budemo objektivni, da ne živimo u iluziji da će se sve promijeniti nabolje ako počnemo da slušamo Betovena.

Niche nas je ucio o nadčovjeku, te da se klonimo onih koji govore o nadzemaljskim nadama i bozijoj pomoci. Znaci, ispadas iz igre...

Nikada covjek ne moze biti "natcovjek" taman da je o tome govorio ili ucio bilo ko!

Ucenje Fridriha Nitchea ne vrijedi mnogo na zalost.

bizet wrote:svega...meni misli negdje drugo pa reko idem se odmoriti
prvo Cornholio ne mozes porediti Beethovena sa Kemalom i Mikijem, ili ko je vec bio...i da Beethovenova muzika jeste univerzalna...svako zna prepoznati Odu radosti i svako ce na svoj nacin uzivati u njoj...od nekog ko voli citirati Nietzsche-a bi se ocekivalo da ako nista odvoji vremena za razmisliti prije nego jednostavno se ogradi sa "ja sam seljak covjek..." i sa ovakvim stavom reci ostalima (tako ovo ja dozivljavam) ja sam tu da vam pricam, vi pricajte sto hocete ali ja se drzim svoga stava kao kakva mazga jer ja sam prost covjek...momentalno gubim zelju da vise ijedan tvoj post procitam jer vjerujem da nema dijaloga nego samo palamudjenje u prazno...a ko ima zelju od nas palamuditi u prazno sa prostim ljudima?

Beethoven nije bitan ovdje, niti je ovo muzicka tema...bitna je poruka koju Oda radosti (uzeta kao primjer, ali vjerujem da se moze naci tematskih slicnih muzickih djela)
preletila sam naredne postove, dajem si prostora za gresku, ali ti Cornholio kazes da je cista utopija razmisljati da su svi ljudi kao braca i da je iluzija da cemo biti bolji ako slusamo Beethovena
sta ako sutra svi ljudi postanu muslimani (hipoteticki naravno)...da li bi svi tad bili kao braca?...sta ako jedan od muslimanskih mudraca kaze da je Beethoven dobar za slusanje, jer ne budi pozudu, jer ne potice na zlocin, jer njegova muzika pozitivno djeluje na razvoj djeteta, time i covjeka?...obe stvari su jednako moguce da se dese koliko i nemoguce
opet ponavljam, nije ovdje rijec o Beethovenu...rijec je o tebi koji se volis sicati sa mislima, praviti revolucionarem i nadati da utices na druge i potices ih da budu hmm sta?...bolji?...konstruktivniji?...siris im vidike mozda?...a sam poslije silnih citata nisi spreman da ostavis prostora za nadogradnju

da se osvrnem i na seljaka...mozes misliti smo svi mi nekad jeli sirovo meso...a vidi nas danas...po tebi, kao jednom pravom seljaku, mi bi i danas ostali dosljedni sebi i jeli sirovo?...ili je ipak dobra stvar sto smo si dopustili tu sirinu da napredujemo....naravno, ima razlike izmedju seljaka koji je rodjen i zivi na selu, i kako mi volimo nazvati proste duse koje nemaju zelje za emancipacijom seljacima...kod nas je sve moguce pa i da rijec seljak ima vise znacenja...zalosno je sto se time vrijedja mnogi posten i dobar narod ni kriv ni duzan zbog "seljaka" koji ponosno ostaju primitivci...reci koji si ti seljak od ova dva?...jer mnogo seljaka i cobana izrastose u doktore, naucnike...

o Nietzsche-ovom nadcovjeku ili supercovjeku mozemo palamuditi...istina je da mi jesmo taj most koji on spominje...vec mozemo zamisliti kako izgleda i kako se ponasa supercovjek...ne znam cemu strah kada se ovo spomene...cemu prijetnje da ce neko upoznati da postoji zagrobni zivot...suvisno...kao i cijela prepirka oko samog boga i njegovog postojanja...promjene su neminovne, desavaju se svakog trena, bog kakvog ga trenutno poznajemo korz aktualne religije gubi znacaj, kao sto su ga gubili svi silni bogovi prije ovih modernih...koji ce sljedeci doci na red, vjerujem da mi to ovdje necemo docekati i da li ce ga biti uopce

i za tvoju informaciju Beethoven je bio totalno "lud", pravi revolucionar, ponosan i namcor, vizionar...a u njegovim djelima ces naci sve moguce emocije svojstvene covjeku, ne cini jedno djelo nekoga kompozitorom

odr0n wrote: opet dolazimo do one stare isfucane da oni koji ne vjeruju su zli, ne mogu biti moralni itd. Tu tvrdnju da je bog covjeku potreban da bi bio moralan itd. obara samo jedan slucaj nevjernika koji je moralan bez potrebe boga pored prirodne mogucnosti logickog rasudjivanja, znaci samo jedan jedini nevjernik je potreban da obori tu besmislenu tvrdnju. Time vjera u boga ne predstavlja ikakav faktor za izgradnju morala, nego nepotrebni visak pored veoma jednostavne prirodne logicke metode koju svaki covjek posjeduje.

dr.Gonzo wrote: U zadnjoj recenici pravis logicku gresku slicnu onoj koju na pocetku kritikujes. Dovoljan je jedan vjernik koji je moralan da obori ovo podvuceno.
(ne)vjerovanje u boga nije direktno ni potreban ni dovoljan uslov za moralnost. Medjutim, vjerovanje velikom broju ljudi daje moralnu snagu, i to je naivno i neukusno negirati. Lakse je koncentrisati se na vjerske fanatike, nego na ljude kojima je duhovnost pozitivno promijenila zivot, i koji su svojim zalaganjem pozitivno uticali na drustvo. Hajmo malo i o tome pricati, za promjenu.

Danas se u javnom diskursu cesto susrece teza da je religija nepotrebna modernom drustvu. Slazem se, ali i pored organizovane religije i njenih modernih kriticara (Dawkins/Hitchens/Harris), danasnje drustvo srlja u propast. Ne pomaze ni crkva ni nauka. I jedni i drugi su izgubili moralni kompas, i moralni autoritet. Nauka nije, niti moze biti alternativa religiji. Prazninu koju organizovana religija nije uspjela da popuni, moramo popuniti sami. Odgovornost je na nama.

Echhart Tolle wrote: Iluzija misli
Većina ljudi čitav život provede zarobljena unutar zidina vlastitih misli. Nikada ne zalaze s onu stranu uskog, personaliziranog osjećaja vlastitog ja koje je stvorio um, a uvjetovala prošlost. U vama se, kao u svakom ljudskom biću, skriva dimenzija svijesti daleko dublja od misli. To je sama bit onog tko vi jeste. Možemo je nazvati prisutnost, čista svijest, neuvjetovana svjesnost. U drevnim učenjima govori se o unutarnjem Kristu ili o Buddhinoj prirodi. Otkrivanje te dimenzije oslobađa i vas i svijet od patnje koju nanosite sebi i drugima dok je ono >malo ja<, stvoreno umom, sve što poznajete, jedino što upravlja vašim životom. Ljubav, radost, kreiranje, trajni unutarnji mir ne mogu prožeti vaš život osim kroz tu neuvjetovanu dimenziju svijesti.
Ako makar i povremeno misli koje vam prolaze glavom možete prepoznati kao puke misli", ako možete postati svjesni vlastitih mentalno-emocionalnih reaktivnih obrazaca dok se odvijaju, tada se ta dimenzija već pojavljuje u vama kao svijest u kojoj se dogadaju misli i emocije, kao bezvremeni unutarnji prostor u kojemu se otkriva sadržaj vašeg života. Struja razmišljanja posjeduje golemu moć koja vas lako može povući sa sobom. Svaka misao se pretvara da je osobito značajna. Želi potpuno obuzeti vašu pažnju. Evo nove duhovne metode da vaše vlastite misli ne shvaćate previše ozbiljno. Kako li je samo ljudima lako pasti u zamku svog misaonog zatvora! U svojoj žejli za znanjem, razumijevanjem i kontrolom, ljudski um svoja mišljenja i stavove pogrešno smatra istinom. Tvrdi: ''Eto, tako stoje stvari''. Morate biti veći od misli da biste shvatili da kako god protumačili "svoj život" nečiji tuđi život ili ponašanje, kako god prosuđivali bilo koju situaciju, to nije ništa drugo nego gledište, jedna od mnoštva mogućih perspektiva.

To je samo puka gomila misli.

No, stvarnost je sjedinjena cjelina u kojoj je sve međusobno isprepleteno, gdje ništa ne postoji samo za sebe. Razmišljanje razbija stvarnost u fragmente, rasijeca je na konceptualne djeliće. Um koji razmišlja koristan je i moćan instrument, ali vas ujedno jako ograničava kad potpuno preuzme vaš život, kad ne shvatite da predstavlja samo mali dio svijesti koja jeste. Mudrost nije proizvod misli. Duboka spoznaja stvarne mudrosti izvire iz jednostavnog čina kad nekome ili nečemu posvetite potpunu pažnju. Pažnja je praiskonska inteligencija, sama svijest. Ona rastvara prepreke koje stvara konceptualna misao, a prati je spoznaja da ništa ne postoji samo za sebe. Pažnja udružuje onoga koji promatra i ono promatrano u sjedinjenom polju stvarnosti. Pažnja iscjeljuje odvojenost. Kad god vas obuzme kompulzivno razmišljanje izbjegavate stvarnost, tada ne želite biti gdje jeste. Ovdje i sada. Dogme - religijske, političke, znanstvene - izrastaju iz pogrešnog uvjerenja da misao može obuhvatiti stvarnost ili istinu. Dogme su kolektivni konceptualni zatvori. Neobično je to što ljudi vole svoje zatvorske ćelije jer im pružaju osjećaj sigurnosti i lažan osjećaj ,ja znam". Čovječanstvu ništa nije nanijelo veću patnju od njegovih dogmi. Istina je da se svaka dogma prije ili poslije raspada, jer stvarnost će naposljetku razotkriti njezinu lažnost. No, ako ne prepoznamo njezinu temeljnu zabludu, zamijenit će je neka druga.

Koja je to temeljna zabluda?
Poistovjećenost s mišlju.

Duhovno buđenje je buđenje iz sna misli. Carstvo svjesnosti mnogo je prostranije nego što ga misao može obuhvatiti. Kad više ne vjerujete u sve što mislite, iskoračujete iz misli i jasno uviđate da vi niste mislilac. Um postoji u stanju ,oskudice* i zato uvijek žudi za još nečim. Kad se poistovjetite s umom, lako vas obuzima dosada i nemir. Dosada ukazuje na to da um žudi za dodatnim poticajima i za dodatnom hranom za misli te da njegova glad nije zadovoljena. Kad vam je dosadno, glad uma možete zadovoljiti prelistavanjem časopisa, telefonskim pozivom, gledanjem televizije, pregledavanjem internetskih stranica, kupnjom ili - što nije neuobičajeno - prenošenjem mentalnog osjećaja praznine i potrebe za nečim na tijelo, a tada je nakratko možete zadovoljiti hranom.
No, možete ostati u stanju dosade i nemira, promatrajući kako to izgleda kad vam je dosadno i kad ste nemirni.

Dok u taj osjećaj unosite svijest, nenadano se oko vas otvara prostor ispunjen tišinom. Kako se osjećaj unutarnjeg prostora širi, osjećaj dosade će početi slabiti u svom intenzitetu i značenju. Tako vas čak i dosada može podučiti tome tko jeste, a tko niste.
Otkrivate da vi niste ta osoba kojoj je dosadno.
Dosada je jednostavno uvjetovano kretanje energije u vama. Niti ste vi osoba koja je bijesna, tužna ili ustrašena. Dosada, bijes, tuga ili strah nisu vaši, nisu nešto osobno. To su stanja ljudskoga uma. Ti osjećaji dolaze i prolaze. Ništa od onoga što dolazi i prolazi niste vi.
''Dosadno mi je."
Tko je svjestan toga?
"Bijesan sam, tužan, uplašen.
" Tko je svjestan toga?

Vi ste spoznaja, a ne stanje koje spoznajete.

Predrasude bilo koje vrste podrazumijevaju da ste poistovjećeni s umom koji razmišlja. To znači da više ne vidite drugo ljudsko biće, nego samo vlastito mišljenje o tom ljudskom biću. Svođenje životnosti drugog ljudskog bića na ideju već je samo po sebi oblik nasilja. Razmišljanje koje nije ukorijenjeno u svijesti služi samom sebi i nefunkcionalno je. Pamet u kojoj nema mudrosti iznimno je opasna i destruktivna. To je trenutačno stanje većine pripadnika ljudske rase. Jačanje misli u obliku znanosti i tehnologije, iako samo po sebi nije ni dobro ni loše, također je postalo destruktivno, jer razmišljanje koje iz njih proizlazi nije ukorijenjeno u svjesnosti. Transcendiranje misli sljedeći je korak u ljudskoj evoluciji. To je sada naš hitan zadatak. Ne znači da više ne trebamo razmišljati, nego samo da se ne trebamo više potpuno poistovjećivati s mišlju, da misao više ne treba vladati nama.

Osjetite energiju svog unutarnjeg tijela. Mentalna buka istog se trenutka usporava ili prestaje. Osjećajte energiju u svojim rukama, nogama, trbuhu i prsima. Osjetite život koji jeste, život koji oživljuje tijelo.

Tijelo tada postaje staza koja vodi u dublji osjećaj životnosti ispod kolebljivih emocija i razmišljanja. U vama postoji životnost koju možete osjetiti čitavim svojim Bićem, a ne samo glavom. U toj prisutnosti u kojoj ne morate razmišljati, živa je svaka vaša stanica. Pa ipak, ako vam je u takvom stanju misao potrebna zbog nekog praktičnog zadatka, na raspolaganju vam je. Um i dalje može djelovati i djeluje prekrasno kad se njime koristi obuhvatnija inteligencija onoga što vi jeste, i kad se kroz to izražava. Možda niste zamijetili da se kratka razdoblja u kojima ste "svjesni bez misli" sasvim prirodno i spontano već pojavljuju u vašem životu. Možda se bavite nekom tjelesnom aktivnošću, jednostavno hodate, možda čekate na šalteru u zračnoj luci i toliko ste potpuno prisutni da se uobičajena mentalna statična buka povlači, a na njezino mjesto dolazi svjesna prisutnost. Možda promatrate nebo ili slušate nekoga bez ikakvih unutarnjih mentalnih primjedbi. Opažanje vam je savršeno jasno i misao ga ne zamagljuje. Umu ništa od toga nije važno, jer on ima pametnijih stvari za razmišljanje. Osim toga, i ne pamti takve stvari i zbog toga možda niste ni zamijetili da se to već događa. Istina je da je to najznačajnije što vam se može dogoditi. To je podetak pomaka od razmišljanja prema svjesnoj prisutnosli. Neka vam u stanju >neznanja< postane ugodno. Ono će vas odnijeti s onu stranu uma, jer um uvijek pokušava zaključivati i tumačiti. Plaši se neznanja. Zato, ako se možete ugodno osjećati u neznanju, već ste nadrasli um. Iz tog stanja tada izranjaju dublje spoznaje koje nisu konceptualne. Umjetničko stvaranje, sportovi, ples, podučavanje, savjetovanje - vještina na bilo kojem području podrazumijeva ili da um koji razmišlja više uopće nije uključen ili da je barem smješten na drugo mjesto. Stvari u svoje ruke preuzimaju moć i inteligencija koji su veći od vas, ali u biti jedno s vama. Više se ne odvija proces donošenja odluka, nego se spontano dogada ispravno djelovanje, kojim ne upravljate vi. Majstorstvo života ne zahtjeva kontroliranje.

Usklađujete se s obuhvatnijom sviješću, a ona djeluje, govori, obavlja poslove. Trenutak opasnosti može donijeti privremeni prekid u struji razmišljanja i tako vam dopustiti da iskušate što to znači biti prisutan, budan, svjestan. Istina je daleko obuhvatnija nego što bi um to ikada mogao shvatiti. Nijedna misao ne može obuhvatiti Istinu. U najboljem slučaju može ukazivati na nju. Primjerice, mogla bi reći:
''Sve su stvari u biti jedno''.
To je ukazivanje, a ne objašnjenje.
Razumijevanje tih riječi značilo bi duboko u sebi osjetiti istinu na koju te riječi ukazuju.

E sad problem sa Ničeovim "natčovjekom" je u tome, što Niče želi da "natjera" čovjeka da se odrekne nekih svojih normalnih ljudskih osobina, npr' sažaljenja i samilosti ( koje je smatrao najvećim grijehom), ali to je nemoguće, moguće je ali na štetu čovjeka. "

pussysmoke wrote:Zar ovo nije tema za predane životu, za ljude koji žele da prošire znanje o metodama unaprijeđenja života?! Čemu rasprava o religiji?

Great Cornholio wrote:Boga mi , ne smijem ja slušati ovog Betovena, mogu prestat bit seljak

statixx wrote:

E sad problem sa Ničeovim "natčovjekom" je u tome, što Niče želi da "natjera" čovjeka da se odrekne nekih svojih normalnih ljudskih osobina, npr' sažaljenja i samilosti ( koje je smatrao najvećim grijehom), ali to je nemoguće, moguće je ali na štetu čovjeka. "

Niche je prezirao krscanstvo,tako da one "koji sazaljevaju" smatrao je slabicima i ciljnu skupinu vjerskih poglavara, pogodnu u kontekstu obecanja nadzemnog zivota. Covjek kojeg on zeli, ne smije biti izmanipulisan osjecanjima tj. strahovima, a narocito ne onog od smrti.

O sazaljenju treba pitati one sto ih se sazaljeva.

Inace, nisam ja neki ljubitelj Nichea.

bizet wrote:

Great Cornholio wrote:Boga mi , ne smijem ja slušati ovog Betovena, mogu prestat bit seljak

zanimljiv pristup nekog ko sebe vidi kao osobu spremnu za promjene
jednom davno cula a ti me sad asocira: "ko se igra sa djecom, popiske ga"

dr.Gonzo wrote:

odr0n wrote: opet dolazimo do one stare isfucane da oni koji ne vjeruju su zli, ne mogu biti moralni itd. Tu tvrdnju da je bog covjeku potreban da bi bio moralan itd. obara samo jedan slucaj nevjernika koji je moralan bez potrebe boga pored prirodne mogucnosti logickog rasudjivanja, znaci samo jedan jedini nevjernik je potreban da obori tu besmislenu tvrdnju. Time vjera u boga ne predstavlja ikakav faktor za izgradnju morala, nego nepotrebni visak pored veoma jednostavne prirodne logicke metode koju svaki covjek posjeduje.

U zadnjoj recenici pravis logicku gresku slicnu onoj koju na pocetku kritikujes. Dovoljan je jedan vjernik koji je moralan da obori ovo podvuceno.
(ne)vjerovanje u boga nije direktno ni potreban ni dovoljan uslov za moralnost. Medjutim, vjerovanje velikom broju ljudi daje moralnu snagu, i to je naivno i neukusno negirati. Lakse je koncentrisati se na vjerske fanatike, nego na ljude kojima je duhovnost pozitivno promijenila zivot, i koji su svojim zalaganjem pozitivno uticali na drustvo. Hajmo malo i o tome pricati, za promjenu.

Danas se u javnom diskursu cesto susrece teza da je religija nepotrebna modernom drustvu. Slazem se, ali i pored organizovane religije i njenih modernih kriticara (Dawkins/Hitchens/Harris), danasnje drustvo srlja u propast. Ne pomaze ni crkva ni nauka. I jedni i drugi su izgubili moralni kompas, i moralni autoritet. Nauka nije, niti moze biti alternativa religiji. Prazninu koju organizovana religija nije uspjela da popuni, moramo popuniti sami. Odgovornost je na nama.

Odgovornost naravno jeste na nama samima, na ljudima da rijese problem licne prirode, drustva, uvjerenja, predrasuda itd., to sam i govorio, ali porediti crvku i nauku, te govoriti da je nauka izgubila moralni kompas je besmisleno jer (ne)moral je termin koji se ne moze vezati za nauku, osim ako si mislio da poistovjetis nauku sa njenom zloupotrebom sto takodjer nema smisla jer su ljudi i njihovi interesi ponovo krivac, a ne nauka. Nauka nas moze spasiti ako se ugledamo na koji nacin ona funkcionise i tako silovito napreduje, te da nam primarna okupacija od pojedinca pa do drustva bude obrazovanje, nauka, rad.

dr.Gonzo wrote:

Odgovornost naravno jeste na nama samima, na ljudima da rijese problem licne prirode, drustva, uvjerenja, predrasuda itd., to sam i govorio, ali porediti crvku i nauku, te govoriti da je nauka izgubila moralni kompas je besmisleno jer (ne)moral je termin koji se ne moze vezati za nauku, osim ako si mislio da poistovjetis nauku sa njenom zloupotrebom sto takodjer nema smisla jer su ljudi i njihovi interesi ponovo krivac, a ne nauka. Nauka nas moze spasiti ako se ugledamo na koji nacin ona funkcionise i tako silovito napreduje, te da nam primarna okupacija od pojedinca pa do drustva bude obrazovanje, nauka, rad.

Sto se tice ovoga "viska", mozemo to posmatrati ovako: covjek moze prezivjeti na rizi i grahu, stoga je sva ostala hrana visak. To je u najboljem slucaju redukcionizam. Recimo da covjek koji zivi na rizi i grahu u jednom trenutku otkrije recimo meso. To meso moze biti bonus u ishrani, ali i otrov.

Slazem se da se moral ne moze vezati za nauku, nauka je u sustini amoralna. Ne moze nas nauka sama od sebe spasiti, vec samo nacin na koji je koristimo. Na zalost, danas je situacija takva da se zahvaljujuci nauci brze srlja u propast nego ikad ranije. Znaci treba nam moralni kompas za upotrebu nauke, a do toga kompasa ne mozemo doci naucnim metodama.

Nauka je samo veoma mocan alat za spoznaju odredjenih dimenzija stvarnosti. Trebamo biti svjesni sustinskih ogranicenja nauke, a ne od nje praviti novu religiju.

Ako covjek moze prezivjeti na rizi i grahu onda mu visak u obliku mesa nije potreban (moralnost postignuta logikom i razumom bez boga), a ako mu riza i grah nisu od koristi jer ne moze prezivjeti (nemogucnost postizanja morala logikom i razumom bez boga), onda mu jedino preostaje meso. (postizanje morala sa bogom na kruti nacin autoritetom).

Opet besmisleno okrivljues nauku kada govoris da zahvaljujuci nauci srljamo u propast. U propast srljamo zahvaljuci ljudima koji zloupotrebljavaju nauku u politicke, vojne, industrijske interese, nije nauka zasluzna za propast nego ljudi koji koriste moc nauke u licne interese, uvjerenja itd.

Kad bi se ljudi manje bavili licnim interesima i zloupotrebom nauke, nego naukom, obrazovanjem i radom bazirano na naucnom metodu preciznosti, nepristrasnosti u bilo cemu, ne bi bilo bitno ko si i sta si, ne bi se okupirali tim licnim stvarima vjere, nacije, politike, predrasuda koji donose haos, podjele, mrznju, siromastvo, nego izgradnji jednog jakog intelektualnog drustva i drzave.

dr.Gonzo wrote:

Ako covjek moze prezivjeti na rizi i grahu onda mu visak u obliku mesa nije potreban (moralnost postignuta logikom i razumom bez boga), a ako mu riza i grah nisu od koristi jer ne moze prezivjeti (nemogucnost postizanja morala logikom i razumom bez boga), onda mu jedino preostaje meso. (postizanje morala sa bogom na kruti nacin autoritetom).

Nije sve u tome sta je "potrebno i dovoljno". Meso ovdje ocigledno nije ni potrebno ni dovoljno, ali moze biti od koristi u izgradnji bolje ishrane.

dr.Gonzo wrote:

Opet besmisleno okrivljues nauku kada govoris da zahvaljujuci nauci srljamo u propast. U propast srljamo zahvaljuci ljudima koji zloupotrebljavaju nauku u politicke, vojne, industrijske interese, nije nauka zasluzna za propast nego ljudi koji koriste moc nauke u licne interese, uvjerenja itd.

Obrati paznju na napisano. Nisam rekao da zahvaljujuci nauci srljamo u propast, vec da zahvaljujuci nauci brze srljamo u propast. Razlika izmedju te dvije teze je velika. Imamo mocne alate, ali stare nacine razmisljanja, i tu nam nisu pomogle niti religija niti nauka. Na primjer, danas na planeti postoji skoro 20 000 nuklearnih bojevih glava, i sreca je sto smo uopste prezivjeli hladni rat. Eksploatacija prirodnih resusrsa i unistavanje zivotne sredine napreduje tempom koji nikada nije bio brzi. Obzirom da je zemlja ogranicena, jasno je da tako ne moze do kraja svijeta, vec samo do naseg kraja.

dr.Gonzo wrote:

Kad bi se ljudi manje bavili licnim interesima i zloupotrebom nauke, nego naukom, obrazovanjem i radom bazirano na naucnom metodu preciznosti, nepristrasnosti u bilo cemu, ne bi bilo bitno ko si i sta si, ne bi se okupirali tim licnim stvarima vjere, nacije, politike, predrasuda koji donose haos, podjele, mrznju, siromastvo, nego izgradnji jednog jakog intelektualnog drustva i drzave.

Mozda bi to drustvo i drzava bili jaki i intelektualni, ali to uopste ne znaci da bi to bilo pozeljni i dobri. I fasisti bi vjerovatno napravili jako i intelektualno drustvo i drzavu. Drustvo se treba praviti na moralnim vrijednostima.

Primjer je prikazao sta je dovoljno za prezivljavanje odnosno sliku toga sta je dovoljno za postizanje morala, te su u tom slucaju riza i grah koji predstavljaju logiku i razum sasvim dovoljni covjeku da prezivi tj. postigne moral bez potrebe mesa odnosno boga i vjere, te ako su ti ljudi mogli prezivjeti na rizi i grahu to dokazuje da meso nije nepotrebno nit predstavlja faktor prezivljavanja, sto u prijevodu znaci da su logika i razum dovoljni za postizanje morala, te su bog i vjera nepotrebni, osim onima koji imaju problem i nedostatak postizanja morala prirodnim putem logike i razuma.

dr.Gonzo wrote:

Primjer je prikazao sta je dovoljno za prezivljavanje odnosno sliku toga sta je dovoljno za postizanje morala, te su u tom slucaju riza i grah koji predstavljaju logiku i razum sasvim dovoljni covjeku da prezivi tj. postigne moral bez potrebe mesa odnosno boga i vjere, te ako su ti ljudi mogli prezivjeti na rizi i grahu to dokazuje da meso nije nepotrebno nit predstavlja faktor prezivljavanja, sto u prijevodu znaci da su logika i razum dovoljni za postizanje morala, te su bog i vjera nepotrebni, osim onima koji imaju problem i nedostatak postizanja morala prirodnim putem logike i razuma.

Opet potpuno fulas poentu moga posta. Ishrana na rizi i grahu je dovoljna, ali to ne znaci da je optimalna i da je sva ostala hrana visak. Mozes imati i kvalitetniju ishranu od rize i graha. Recimo dodas kupus i imas kvalitetniju ishranu. Treba pronaci optimalnu ishranu, a ne tvrditi da je minimalna sve sto nam treba. Bostoji beskraj nijansi koje tvoj redukcionisticki pristup u startu iskljucje.

Stvar koju pominjes kvalitet i raznovrsnost i poredis sa moralom je pogresna jer ne postoji kvalitet i raznovrsnost morala pored jedinog prirodnog. Ako neko postigne moral razumom i logikom, posjeduje sveobuhvatni prirodni univerzalni mehanizam za razlucivanje dobrog od loseg, te ne postoji kvalitetniji, precizniji, raznovrsniji od njega, dok svaki covjek ga posjeduje samo je stvar da ga pokrene i ne zagusi vjestackim koji je supalj, nepotpun i krut.