Kumberlator wrote:Poz svima,
Petak vece, drug i ja kafu pijemo pusimo cigare, onako opusteno. Prolazi ona, poznanica njemu, meni onako iz vidjenja radi tu blizu gdje i ja, tako sam je znao. Prosjecna djevojka u svakom pogledu. Drug je pozove da sjede sa nama, na sto ona pristaje, popije kafu i ode. Tu noc dolazim kuci, upalim face kad ona se javlja. Prica neka kako se znamo iz vidjenja, razgovor krene duboko u noc. Dogovorimo kafu tek onako treba joj nesto iz moje oblasti ( stotinu i prva na taj fazon). Popijemo kafu i tu krene upoznavanje, druzenje, izlasci, vidanje sve cesce i cesce. Oko mjesec smo hodali onako, bez neke obaveze bez nekog cilja, dok jednu noc pred njenom kucom ona mi da ultimatum ili veza ili ovo je zavrseno. Pricali smo o vezi i prije, ali smo oboje izasli iz duze veze, ja 3 godine a ona 2 godine veze i to nije nesto u sto smo htjeli nespremno da udjemo. Ja onako iznenadjen, nespreman, a i bez neke prevelike zelje, razmislim tu na par minuta, kontam ma ok ajde ako nista mozemo da probamo. I tu krenemo. Krenemo polako, opusteno, da iskren budem bez nekog velikog optimizma sa moje strane, dok kod nje je suprotno, kaze da sam joj vratio osmijeh na lice. Meni onako drago ajd super nekom sam uljepso zivot, pa i nije losa kao osoba, kontam mozda se sve to pretvori u nesto dobro. Vidim da je dosla sebi, da je puna sebe. Kako vrijeme provodimo skupa sve vise pocinje da mi se svidja, da mi fali kad nije tu, da mi nedostaje, mislim na nju konstantno, zaljubim se. I ona u mene. Visimo na telefonu, svaku minutu slobodnog vremena provodimo skupa, druzimo se, upoznajemo roditelje, prijatelje. Zaljubimo se i ja i ona, ali ono totalno, lebdimo u zraku, neskidamo ruke jedno sa drugog. Tu gdje izlazimo i radimo (mala sredina) ljudi nas gledaju kao savrsen par. Ponasamo se i djelujemo kao dvoje ljudi koju su nasli sebi bas tu osobu i zaista uzivaju u tome. Sve ide super i ok dok njeni ne pocnu da je proganjaju zbog udaje, skoro nam je 30 god. Ona starija godinu od mene. Tako pocnemo o braku, ja u to vrijeme nisam bas stajao najbolje, bio sam nesiguran moguli da joj dam ono sto joj treba, nisam zelio da brak pogresno krene, nisam zelio da nekom uzmem zivot. Nisam bio siguran, a nisam ni htio da je pustim, danima je dolazila sa suzama u ocima. Sazalim se, zaista se sazalim, nisam kamen, zao mi je, starija djevojka, kontam ajde mozda i sevapa kod ALLAHA zaradim, a i volim je dobra je prema meni. Tako neko vrijeme pricamo dogovaramo se, i dalje place svaki dan, kontam ok nemogu dopustit da tako pada, pokrenem se, dignem se, zapnem sto se kaze, ok idem idem to da uradim. Dobijem neku snagu, neku volju zelju za sve to, trudim se radim da sve obezbjedim. Zaprosim je, zaprosim je nakon godinu i nesto veze. Ona sva sretana, ponovo sa osmjehom na licu. Ja krenem sa pripremama sredi ovo sredi ono, uobicajno. Krenemo se dogovarat kakvo vjencanje, datum, gdje za bracno itd. Sve ide ok, kako treba, tu i tamo neki mali "bump" ali prolazimo i idemo ka zivotu skupa. Da kazem i to da smo oboje jako iskreni i direktni kao osobe, ako nesto ne stima odma se to zna, bez neke mutnje ili cuvanja u sebi. Odjednom kao da sam sa Mike Tyson-om bio u ringu 12 rundi, i u svakoj rundi bio porazen nokautom po 3 put. Nesto se u njoj promjenilo, totalno. Nije joj do braka, dvoumi se, nesigurna je, kontam mozda je strah, ipak treba zivot da dijeli, mozda je trema. No kaze da nije, kaze da je izgubila volju, snagu, ljubav, na pitanje dali me voli samo suti. Kaze da joj treba neko vrijeme da rascisti sama sa sobom, da se sve to malo slegne, trazi neko vrijeme da se dozove. To se desava nakon mjesec od kako sam je zaprosio. A ja? Topim se blago receno, nisam nista jeo 3 dana, spavao da ne spominjem, gusim se. Kao da me nesto pregazilo, toliko sam uvjek bio jak na sve u zivotu, ali ovo me rusi ono skroz. Sutim, pusim, brisem suze, jecam. Znam da nije neko drugi u pitanju, koliko god uvjek to postoji, znam da to nije sigurno. Neznam sta da radim neznam kako dalje, neznam dali da cekam na to neko vrijeme njeno, neznam vise nista. Tako sam tuzan i razocaran, ubijen, al totalno. Sta i kako dalje? Kako nastavit?
Ovako drug,
Ne znam jel' ti neko ovo vec spomenuo, jer nisam imao vremena da citam sve komentare, a ako jeste onda preskoci. Kao prvo, moram odmah na startu da kazem da vas oboje ne poznajem i da baziram moj odgovor iskljucivo na ovo sto si napisao. Tako da je do tebe, da li ces prihvatiti ili ne.
Iskreno, ti si drug, napravio odmah kardinalnu gresku na pocetku, pa zatim odmah drugu i evo sad trecu. A to je = popustio si pred ucjenama, popustio si pred zenskim suzama itd. Jednostavno prevario si vec tada SAM sebe, svoju licnost i preobratio se u nekog drugog sto nije vise TI. Sada si neko drugi, sam sebi stranac.
Nakon prvog puta i prvog popusta, od tada te ima u saci i dao si joj tada znak, da se preko tebe moze prelaziti ko preko tepiha u dnevnoj. Onaj ko se imalo razumije u psihologiju i prosao neke stvari u zivotu, zna da je to tako i "popuslic"
ti je VEC od tada, a ne sada. Kada ti je prvi put dosla sa suzama/ucjenom imao si tada dvije opcije.
1) = Finim razgovorom joj odmah dati nogu... Ili
2) = Ne popustiti, tjerati svoje i ostati svoj do kraja.
Iskreno, prva opcija bi bila bolja da si to odmah uradio, jer niko nema pravo da insana na ovom dunjaluku ucjenjuje i tjera na nesto drugo, sto ti sam vec duboko iznutra, ne zelis. To vec pokazuje, da ta osoba nije dorasla za veze, a kamoli za brak i zivot, nego samo hoce ovom starom i poznatom metodom da te testira, lijeci svoje komplekse, tako sto kada popustis... ta osoba se osjeca boljom. Sada kada si ti sve to fino dopustio, sada su se uloge promjenile i ti si nesto ono ko iznenadjen
, povrijedjen, cmizdris. Jednostavni kao sto sam vec spomenuo... SAM sebi STRANAC.
Eh sada kad si vec to na startu propustio, negdje gore sam procitao tvoj komentar, da sad razmisljas da li da joj za par dana odes na vrata, da je pitas sta joj je, sta je razmislila i da je moljakas da bude sa tobom sada... a na drugu stranu duboko iznutra zelis samo da cujes ono sto ti zelis da cujes i trenutno zadovoljis svoju malenkost... a pri tome i dalje nisi SVOJ.
Ti prijatelju treba da umjesto toga razmisljas o svijetu okolo tebe u kojem zivis i SEBI kao insanu o periodu prije nego si popustio pred prvim suzama/ucjenama. Tu nema nikakve DILEME. Ti si vec izgubljen sto se tice doticne dame... Evo sad odmah, da odes pred ogledalo i budes tu, tako stojis tu neko vrijeme i gledas se... i budes sve tu dok ne vratis onaj osjecaj, kakav si bio prije nego sto si napravio PRVU gresku. To ti je prvi korak, a onda zatim vracanje svoje licnosti, jer je sad jednostavno nemas.
A to vracanje licnosti je: Bavljenje sportom, druzi se sa familijom i prijateljima, otidji u planinu, prirodu, citaj, setaj, radi, uci, trci, ma bacaj ga ba u nesvjest ako treba
da ne pokleknes samo radi sex-a, smij se, shali se do besvjesti...ma jednostavno radis sve da vratis samopouzdanje i sebe.
Onda za kraj, da se ne ponavljaju greske ili ako nemas snage da na prvu
,da ih barem minimaliziras ubuduce kada naletis na slicne dame slicnih karakternih osobina, evo nekoliko savjeta (ovo vazi i za druge "momkove" koji su u slicnim situacijama):
1) Nemoj pokusavati da razumijes ako dodje do istih suza/ucjena, ni sekunde. Nego samo, kako se izvuci sto prije iz takve situacije.
2) Budi uvijek kakav jesi. Nemoj pokusavati da joj ugodis njenu volju, samo zato sto ona hoce... nego treba da i ti sam tako isto zelis i da dolazi isto od tebe, a ne zato sto si natjeran. Inace si gotov i postajes otirac do kraja. A bil' ti to zelio biti, pitaj se? Bez obzira na musko i zensko...
3) Na pocetku i tokom veze uvijek postaviti JASNE granice. Reci direktno i jednostavno, sta zelis i ne zelis... drzati se toga i ne popustati.
4) Gledaj da je tvoj pristup prema doticnoj uvijek bude sa nekim humorom, ako dodje do slicnih situacija... I ne upadati u zamku zvana "drama i slicne scenske umjetnosti".
5) A ako ima licnih problema sto se tice licnih kompleksa ili problema licnih izazvanih kroz odrastanje itd. onda doticnoj toplo preporuci jednog dobrog psihologa i reci da ces joj pomoci oko toga da ih prebrodi, jer ti tu ne mozes pomoci, ima ljudi koji su kvalifikovani za to. Ako odbije i vidi to kao neku sprdnju, znas sta ti je raditi
I sam sam bio u slicnoj situaciji... zbog ne iskustva, mlad, ovo ono... A i haman nikog da mi kaze ovo isto gore napisano ili me postavi na zemlju kada mi je trebalo tada. Sad se sam sebi smijem, kad se sjetim. Gornjom metodom i promjenom pristupa prema doticnim damama... nikad nikakvih problema, ni slicnih situacija, ni blizu... ko med i mlijeko. Naravno, samo treba istrajati i ostati sebi dosljedan uvijek... znati sta zelis i kako zelis. Prvo sam sebe respektuj, da bi te drugi respektovali... zvuci kao "cliche", al' tako je.
A sada, odmah pred ogledalo i ne gubi dzaba vrijeme!
Sretno, drug!
