Vidim da se puno govori o kartama.
Svakako moje mišljenje jeste da tjeranje radnika javnih ustanova itd. da kupuju kupone za javni prevoz NIJE normalno niti solidno. Kada već neko želi tjerati ove ljude da koriste javni prevoz, neka se počinje sa najviših položaja - ponavljam moju ideju:
SVIM MINISTRIMA, KANTONALNIM I GRADSKIM ČELNICIMA I POSLANICIMA SKUPŠTINA GRAS-OV KUPON!
Limuzine neka se prodaju i pare daju za javne kuhinje.
Valja bi smo bili svi vrlo iznenađeni koliko brzo bi se javni prevoz počeo poboljšavati kada bi ove glavonje i guzonje morale da se suočavaju sa posljedicama njihovog (ne)rada.
Čuo sam od mojih poznanika koji rade u GRAS-u kako se ova firma stalno žali zbog 50 godina neremontovane tramvajske pruge, najlošiji dio Ilidža-Nedžarici. Napominjem tramvajske pruge jesu u vlasništvu i nadležnosti KANTONA, Gras ih samo koristi. Nikoga tamo u višim sferama ovo ne zanima, jer niko od tih političara nikad u tramvaj ušao nije. Navodno su pozvali nekog glavonju da se vozika malo sa njima, taj je došao, tramvaj krenuo prema Stupu i Ilidži, drndanje, ljuljanje, udarci, kao brod na nemirnom moru (znamo svi) - glavonja se totalno prepao, blijed, skoro histeričan "we're all gonna die!!!!“
Šta se tih karata tiče, to je stvarno problem koji mora rješiti KANTON. Opet sam čuo da su u GRAS-u postojale računice, ako bi plaćao svako po 1 KM za vožnju, brzo bi bili u plusu i mogli bi i otplaćati sve te strašne dugove. Ali eto, mora 70 posto putnika imati povlastice iz političkih razloga, bez odgovarajućih subvencija naravno.
Svakako NEREALNO je da se nekako uvedu papirne karte koje se plaćaju po broju stanica i tako. To neće niko moći da kontroliše, to je funkcionisalo prije 60 godina, uskotračni tramvaj, motorna kola prikolica, jedan vozač i u svakom vagonu jedan kondukter, taj je prodavao baš karte po broju stanica (odnosno u Sarajevu su postojale zone koliko sam otkrio - Baščaršija-Marindvor, Vijećnica-Marindvor, Marindvor-Dolac Malta (bivša željeznička stanica iza današnjeg Socijalnog)).
Kod papirnih karata je dosta skupa njihova štampa, distribucija, brojanje, evidencija, i to sve. Dakle papirne karte bi trebale ostati kao što sada jesu, samo neka se može za 1,60 KM putovati SAT vremena i neograničeno presjedati tako da se za 1,60 KM može putovati od Alipašinog polja sve do Vogošće ili gore na Mahmutovac.
Plaćanje po broju stanica JESTE izvodljivo sa čip karticama. To sam prošle godine vidio u Poljskoj u gradu Poznań, gdje imaju baš ovo, kombinaciju papirnih karata za one koji rijetko koriste JP, pa za turiste (dnevna, dvodnevna). Lokalna raja može nabaviti čip karticu za gradski prevoz, gdje se mogu "puniti" mjesečni, kvartalni ili godišnji kuponi, ILI punite karticu kreditom kao kod mobitela, i koristite karticu u vozilu kao elektronski novčanik. I plaća se baš po broju stanica. Evo stranice sa njihovim cjenovnikom:
http://www.ztm.poznan.pl/bilety/cennik/
Jednokratna karta važi 10 minuta: 3 zlote (otprilike 1,5 KM)
Jednokratna karta važi 40 minuta: 4,60 zlotih (+- 2,30 KM)
Dnevna karta: 13,60 zlotih (+- 6,8 KM)
Ima dalje mjesečnih, kvartalnih, godišnjih kupona i to čak u kombinacijama za broj stajališta: do 6, 18, 24 stajališta.
I sada onaj elektronski novčanik - plaćanje po broju stanica.
Kada pogledate prvu dugu tablicu, evo šta znači svaka kolumna:
Liczba przejechanych przystanków = broj pređenih stajališta
Strefa = zona
Opłata za przystanek = cijena po stajalištu
Opłata za całą podróż * = cijena za cijelu vožnju
Dakle ako neko putuje 1 stanicu, plaća 0,3 KM. Za 6 stanica 1,22 KM, za 10 stanica 1,42 KM, i što više stanica to košta svaka sljedeća manje, od 10 do 20 stanica košta svaka 0,04 KM. Dakle 17 stanica košta 1,7 KM.
Gledao sam pažljivo šta putnici rade, svako koji ovako želi putovati ulazi u vozilo, pritisne čip karticu (ili samo novčanik sa karticom) na elektronski poništivač, na dodirnom ekranu odabere opciju "putovanje po broju stanica" i ovako se prijavi u vozilo. Prije nego što izlazi, opet pritisne karticu na poništivač i taj signalizira da je putnik "odjavljen".
Prema informaciji na toj stranici, ovako se može i presjedati, ako se "prijavite" u sljedeće vozilo do 20 minuta od napuštanja prethodnog, sistem dalje broji stanice od zadnje koju ste proputovali. Ako promašite 20 minuta, onda će sistem brojati opet od 1, dakle plaćate najmanje 0,30 KM.
Revizor jednostavno skenira kartice putnika, ako je neko "neprijavljen" u vozilu i nema mjesečni kupon na kartici, onda to znači da se šverca, ličnu, kazna ili ako pravi cirkus onda se zove policija.
Papirne karte za jednu vožnju ili dnevne se standardno poništavaju kao u Sarajevu i štampa se na nje datum, vrijeme i garažni broj vozila.
EDIT:
Ovako izgleda ona elektronska putnička karta:
i ovako izgledaju poništivači u tramvajima i autobusima:
