Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

[trocadero]

Брзина којом су наши и ваши "ратни шанери" удруженим снагама опухали Стројорад је више него фасцинантна!
С тим да су ваши били веће "мудоње" због прилаза преко брисаног простора.Мислим да би им по акцији ни Дозерови дирвезанти "нису равни"

[PM72]

To si u pravu.Morali su se samo paziti da ne udare na "saborce" sa druge strane.Dakle,u Strojoradu nije bilo naših bunkera.Te tzv.akcije pomjeranja linije su bile paravan za pljačku.

[Woody]

To si u pravu.Morali su se samo paziti da ne udare na "saborce" sa druge strane.Dakle,u Strojoradu nije bilo naših bunkera.Te tzv.akcije pomjeranja linije su bile paravan za pljačku.

I ja se pridružujem zaključku Da se ne zaboravi: BPC nikada nije ušla u Sarajevo, a tako je temeljito popuhano da bi nam i David Copperfiled pozavidio na mađioničarskim trikovima i poduhvatima

[Nekako s proljeća]

Ma bravo, četnici nisu ušli u grad Sarajevo jer, po vama, nisu imali sa kim da se bore a u stvari su naši branioci lopovi. Braniocima je bio isključivi cilj da opljačkaju Sarajevo iznutra, kako neprijatelj to ne bi uradio. I tako, pošto su se podijelile zone pljačke, nije imalo smisla ni da se ratuje, pa se kralo sve 4 godine.

Sreća pa je ovo ipak ''alternativna historija-istorija-povijest'' , pa naprđujte i dalje.

[karanana]

a sta je grbavica ako nije grad? i to centar grada. a da ne govorim o naseljima i dijelovima grada na periferiji. nije njih ni interesovala bas carsija. drzali su ono sto je karadzic na pocetku rata i zacrtao kao srpska naselja. jedino su mu se mozda pofalici izjalovili.

[Nekako s proljeća]

Hajd' ne zajebaji @karanana...

[sinuhe]

Granice su odredili na zasjedanju skupstine u Banjaluci maja mjeseca 1992. Onako ugrubo, pa ako ih sta drugo zapadne dobro jeste, ali ne i po svaku cijenu.

[karanana]

recimo, vjerovatno na pocetku rata nisu zacrtali otes, kao vecinsko hrvatsko naselje, ali im je zasmetalo sto je bio tako blizu ilidzi i sto smo djelovali odatle pa su ga uzeli.

[Nekako s proljeća]

recimo, vjerovatno na pocetku rata nisu zacrtali otes, kao vecinsko hrvatsko naselje, ali im je zasmetalo sto je bio tako blizu ilidzi i sto smo djelovali odatle pa su ga uzeli.

Imaš temu o Otesu pa se javi sa ovom konstrukcijom da ti se odgovorti adekvatno. Pa i argumentovano za ovu tvrdnju ''većinsko hrvatsko naselje'' . Ako te već ne mrzi da pogledaš popis stanovništva iz 1991 godine za to područje. Ono što je zajedničko i ovoj i temi o Otesu, je da su bobanovi Hrvati dezertirali preko četničke teritorije. Ne znam kuda se ti ispali svojevremeno, meni je to nebitno. A naprđuješ kao neko ko nije bio u Sarajevu kada je trebalo.

[karanana]

i ja sam se ispalio preko cetnicke teritorije.

[Nekako s proljeća]

Ili oni paćenici pokojnog Kneževića što dobiše po guzovima na Debelom brdu od našeg @Dežurnog , ni njima niko nije rek'o da je sve dogovoreno i da bezveze ginu.

Ili onim paćenicima iz kasarne Maršal Tito, niko nije rek'o da su oni u stvari zavaljeni jer i nije bio plan da se grad Sarajevo presiječe na dva dijela spajanjem Grbavice i Pofalića.

[Nekako s proljeća]

i ja sam se ispalio preko cetnicke teritorije.

Neka si, tvoja stvar. Nemoj mi samo molim te naprđivati šta je i kako bilo nakon ispaljenja.

[Nekako s proljeća]

Ili oni paćenici što im niko ne reče da ne napadaju kod ''11 plavih'' , to nije po dogovoru trebalo da se napada.

[dječak sa šibicama]

.

[TheMule]

^Normalno da bi im se izgradio spomenik da su presli s fasisticke Grbavice na slobodni dio Sarajeva, zasto da ne?

[Repetitor]

Pratio sam ova pisanja i nisam htio da pisem nesto o necemu gdje nisam bio prisutan.Medjutim paznju mi privuce pitanje koje mu postavi @ frkenzi,nesto vezano oko njegove familije koja danas zivi u drugom entitetu.

Posto se ja i @Dezurni itekako dobro znamo,dijelom sam upucen i u neka desavanja u njegovom zivotu

Znaci zelim samo da kazem da se radi o jednom izuzetnom covjeku koji je eto,kao mnogi od nas nepravedno zapostavljen od strane drzave nakon zavrsetka rata. Nekada borac,koji je prosao ratista od Sarajeva do Krajine,danas kao mnogi drugi u jednom drugom ''ratu'',da se bori jednostavno za egzistenciju,da svom djetetu obezbjedi normalan i pristojan zivot kakav zasluzuje svaki insan.
Moram jos napomenuti da je to covjek koji isto prica(istinu i ne ustrucava se nje) bez obzira gdje se nalazio,da li u Sarajevu,Kasindolu ili pak Banja Luci

Ziv ti i zdrav meni grome bio,jos dugo godina,i ''zipa mota sta se dira po munze''

(a nisi im pric'o kad si sa sijacem is'o na kenjanje u Krajini? )

[Dezurni_kriticar]

Evo jedna novijeg datuma... Dežurni kritičar glavom i puškom

Airsoft?

Naravno.... Uvijek i vazda...
STALKER

[Dezurni_kriticar]

Jebi ga, u ta doba nisam stizao i do Trga...bilo krkljanaca na 48 drugih strana
A kasnije mi nisu dali tamo, iako sam ja trazio da svratim u izvidjanje

Zato ti i kažem,nisi bio tamo jedino da su te klonirali.Doduše,za tebe i tvoje nije bilo puno posla niti adrenalina.A neka ti nisu dali da ideš u "izviđanje". jer koga si ti izvidio završio je u Miljevićima sa bijelim krstom i natpisom "zahvalna otadžbina".

Pa nije to bas tako, al' dobra slicica, i vrlo pompeznog naziva - fazlija
I jos ironicnijeg, jer taj covjek ne zna ni kako se nisani s optikom

Kaži mi da li postoji teoretska šansa da smo se viđali na 15. i 18. spratu ili na terasi "izvršnog vijeća"?

[Dezurni_kriticar]

Pratio sam ova pisanja i nisam htio da pisem nesto o necemu gdje nisam bio prisutan.Medjutim paznju mi privuce pitanje koje mu postavi @ frkenzi,nesto vezano oko njegove familije koja danas zivi u drugom entitetu.

Posto se ja i @Dezurni itekako dobro znamo,dijelom sam upucen i u neka desavanja u njegovom zivotu

Znaci zelim samo da kazem da se radi o jednom izuzetnom covjeku koji je eto,kao mnogi od nas nepravedno zapostavljen od strane drzave nakon zavrsetka rata. Nekada borac,koji je prosao ratista od Sarajeva do Krajine,danas kao mnogi drugi u jednom drugom ''ratu'',da se bori jednostavno za egzistenciju,da svom djetetu obezbjedi normalan i pristojan zivot kakav zasluzuje svaki insan.
Moram jos napomenuti da je to covjek koji isto prica(istinu i ne ustrucava se nje) bez obzira gdje se nalazio,da li u Sarajevu,Kasindolu ili pak Banja Luci

Ziv ti i zdrav meni grome bio,jos dugo godina,i ''zipa mota sta se dira po munze''

(a nisi im pric'o kad si sa sijacem is'o na kenjanje u Krajini? )

Lijep pozdrav repetitor i hvala na jako lijepim riječima.
Čovjek se može osjećati samo ponosan što ima takve prijatelje koji ga poznaju tako dobro a naravno da inponuje i kada neko sastrane na nečije životno djelo stavi ovakav pečat. Zaista sam ponosan i jako mi je drago čitati ove redove.

Poslijednji sajam sigurnosti u Beogradu na kojem sam bio prošle sedmice još jednom je pokazao kako se industrija privatne sigurnosti u regiji još uvijek pati sa nekim dječijim bolestima, no, što se tiče Zemuna - u Zemunu ništa novo.

Za priče sa ratišta u Krajini će biti vremena ali im nije mjesto na ovoj temi koja govori o Grbavici i Vracama u doba okupacije. U dogovoru sa moderatorom ćemo otvoriti sasvim novu temu na kojoj ćemo "obraditi" i neke interesantne događaje sa ratišta van Sarajeva...

Hvala još jednom repetitor na ovako lijepom pisanju i ako nije problem da mi se javiš na pp kako bih znao sa kime imam čast razmijeniti stavove i mišljenja.

LP

[Dezurni_kriticar]

Kada pričamo o priznanjima, evo, ovo mi prvo pade pod ruku...

sad ces past u bandak ,al ovakvo isto imam i ja , samo je iz 94-te godine haha

E brate, ako i ti imaš istu pohvalu, ja ću sada ovim putem da najavim javno spaljivanje svog primjerka ispred zgrade zajedničkih institucija...
Ili skeniraj i postaj ili prestani lagati.
Ovakve stvari se nisu zarađivale držanjem straže kod kafane Branke Šovrlić...

[Dezurni_kriticar]

Ne kontam kako nije bio PO odjel blizu ceste koji bi neutraliso to bijelo vozilo?

Lave,

svi smo mi zapravo bili PO jer smo bili u tom trenutku pripadnici protivoklopne čete brigade. Međutim, kada je lola krenuo da ore zemlju i stabla oko nas, nije više bilo mnogo šanse da se gađa protivoklopnim sredstvima. Prvi razlog je to što je sa te lijeve strane (iz pravca Opservatorije) već lagano nadirala njihova pješadija i nije bilo moguće izvući se dovoljno prema cesti da bi se izbjeglo granje i rastinje koje je spriječavalo direktno gađanje tog bijelog točkaša sa pozicije na kojoj smo se nalazili. Drugo, većina ljudi je već bila izašla visoko u šumu iznad ceste. I treće, cilj se nalazio isuviše daleko da bi se kao rekoh ranije, mogao gađati direktno protivoklopnim sredstvima. On nas je izuvao iz čizama sakroz sa druge krivine do koje naši protivoklopi i da smo ih tada koristili, nebi mogli da dobace akamoli da budu precizni...

[Dezurni_kriticar]

@sistemski_
Pitanje za tebe vezano za ovo - http://slavicnet.com/pls/ije/forum_v5.s ... t?id=68010

Zna li se sta je bilo se Nenadom, Predragovim bratom?

Interesantno.
ja sam poznavao braću Vasiliće, također Nenada i Predraga. Živjeli su u crvenoj oficirskoj zgradi odmah pored "zvijezda nebodera" kod džamije Čobanija. Obojica su bili u mome odjeljenju. Nenad je ostao u Sarajevu, koliko se sjećam, do kraja rata. Predragova porodica je samim početkom rata otišla za Srbiju i on je tokom vremena počeo da "puca" psihički jer su do njega dospijevale informacije kako mu tamo u Srbiji žena i djeca nemaju šta da jedu i sl. Jednoga dana je došao i svima nam saopštio da je odlučio da se pokuša probiti do njih, pa kako bude. Niko mu nije zamjerio na takvom izboru, jer se do tada već bio dokazao kao strašan borac. Svi smo znali da će Predrag u nekom od narednih dana jednostavno prebjeći na Grbavicu i niko ga u tome nije niti pokušao spriječiti. Znali smo i da će preći kroz crvenu zgradu u Beogradskoj ulici. Tako je i bilo. Jedan dan je do nas samo došla informacija da je Predrag Vasilić prebjegao na Grbavicu. Poslije toga je njegov brat Nenad trpio razne pritiske, kao i svi ostali koji su bili u našoj jedinici a nisu bili muslimani, no s vremenom su te tenzije splasnule i sve je opet bilo po starom. Ne znam da li se ikada nakon rata vasilić Predrag vratio u Sarajevo. A naravno, volio bih to da znam jer mi je bio suborac u više teških okršaja u samome gradu a i na Nišićima i nikada nije ni pomislio da se uhvati noge i da bilo koga od drugova i kolega ostavi na cjedilu...

[Dezurni_kriticar]

Pošto vidim da se s vremena na vrijeme na ovoj temi jave i ljudi sa kojima smo se u nekim trenucima "gledali preko nišana", zanima me da li poznaju neke moje prijeratne poznanike koji su ratovali u VRS-u.

Dakle, zanima me da li mi neko može reći riječ dvije više o sljedećim ljudima i njihovim sudbinama:

- Brezo Srđan sa Pofalića (živio nekad gore oko Plavog granapa na Pofalićkom brdu) a pola života proveo sa ekipom na platou Skenderije i na Vilsonovom...
- Radomir Marić zvano Rašo (isto tako živio nekad prije rata gore oko Plavog granapa na Pofalićkom brdu), također pola života proveo sa ekipom na platou Skenderije i na Vilsonovom. Bio član demo benda "Tajna večera", svirao bubnjeve...
- Vuk Vučetić i sestra mu Bojana sa Grbavice (Vuk Vučetić se i prije rata izjašnjavao kao Četnik i dečko znao Gorski vijenac naizust u svako doba dana i noći da ga probudiš... Bojana također veliki zagovornik Četničkih ideja i ideologije...
- Siniša zvani "Ninđa" - radio svojevremeno u Hamam Baru kao izbacivač, u vrijeme dok je tamo harao Brne...

Da li neko poznaje nekoga sa ovoga spiska i da li zna išta o sudbini ovih ljudi?

Unaprijed HVALA!

[Dezurni_kriticar]

Mediji vole krv i glad a toga je bilo mnogo vise na nasoj strani. Kako je logisticki bio povezan nas polozaj u prvom ulazu one crvene cigla zgrade na kovacicima? Kako se dolazilo do njeg? Ja sam konto da su srbi drzali onu stranu vrbanja mosta kod pumpe. Zar se nisu tu polemali sa francuzima?

Crvena zgrada u cijem je 1. ulazu bila ARBiH nije jedna od zgrada od crvene fasadne cigle tzv Metalka na koju mislis, a francuzi se jesu tamo porokali sa cetaljima. Ta zgrada je sa crvenom fasadom u danasnoj ulici E. Bluma ex Beogradskoj i za ledja OHR-a i kifle, danas djelomicno renovirana (jedan ulaz koji je srusen komplet sagradjen) i u njoj je prodavnica Elsa trade, a do nje se dolazilo trkom iz garaza iz ledja.
Srbi nisu drzali komplet tu stranu Vrbanje, osim te crvene zgrade koja je bila najisturenija, nasi su drzali dio Ljubljanske ulice, zgradu OHR-a i kiflu koje su bile iznad i ispred pumpe

100% tačno.
Mislim da se to može vidjeti i iz onih karata koje sam objavio o rasporedu snaga i liniji na tom dijelu ratišta....

[Dezurni_kriticar]

Beli vukovi i nešto ljudi iz RDO-a...bio je jedan ozbiljan vojni okršaj sa navedenim na Debelom brdu...

Ako ima netko iz prve ruke (guglati znamo svi) da nešto napiše o ovoj crti obrane. Mislim da je bila od strateškog značaja, a jako malo znam o čuvanju linije na Debelom brdu i općenito da li je cijelo naselje bilo naše, a oni iznad na stijenama ili su zauzimali dio..

Sarajevsko ogledalo: Bitka u Sarajevu na Debelom brdu (“L’Unità”, 19. maj 1995)


Adriano Sofri Adriano Sofri

Wednesday, 23 December 2009

Ovaj rat je takav, mogu imati svu artiljeriju koju hoće, ali da napreduju samo metar na terenu treba da izađu ljudi, treba da dođu do rovova. Sami topovi ne mogu osvojiti rovove

Iako ga nisam tražio, juče mi se dogodilo da naiđem na scoop, ekskluzivnu informaciju, igrom dvije slučajnosti. Prva slučajnost je da je jedan mladi student, moj prijatelj, sada vojnik, učestvovao u borbama na Debelom brdu. Druga je da sam zbog pucnjave ušao u kafanu u kojoj su on i njegovi drugovi sjedili uživajući u slobodnom danu. Tako sam dobio živopisnu i skoro veselu priču o prvoj regularnoj bici vođenoj u Sarajevu. Evo te priče.

“Mislili su da će nas iznenaditi. Htjeli su da probiju naše linije, da zauzmu Debelo brdo, ključ odbrane grada, i da siđu do francuske baze UNPROFOR – na Skenderij i – to jest, praktično, do rijeke, nasuprot zgradi Predsjedništva. Počeli su užasnom topovskom paljbom, u utorak ujutro. Tenkovi, minobacači 62 i 82 mm. Tukli su nas satima. Mi smo se povukli na drugu linij u odbrane. Bili smo u rovovima, u zaklonu, i odgovarali na vatru lakim oružjem i pokretnim minobacačima. Trebalo je samo izdržati, i čekati. Ovaj rat je takav, mogu imati svu artiljeriju koju hoće, ali da napreduju samo metar na terenu treba da izađu ljudi, treba da dođu do rovova. Sami topovi ne mogu osvojiti rovove. Jedna njihova granata je pala, ko zna kojim nesretnim slučajem, u jedan naš rov, i ubila četiri borca. Ali bila je to slučajnost, četnici su imali sreće. U jednom momentu krenuli su u napad, galamili su, kao pijani. Mislili smo da je popustila naša prva linija. Kosili smo ih kako su dolazili, a onda je došlo do borbe prsa u prsa. Ubili smo vođu njihovih Rusa, zvali su ga Bijeli vuk. Odvukli su mu tijelo iza njihovih linija, ali leševi bar trojice Rusa su ostali u našim rukama, sa dokumentima i sve ostalo. Na kraju smo imali deset mrtvih, četvoricu je ubila ona granata, dvojicu snajperisti a četvorica su poginula u borbi. Oni su imali sigurno više od dvadeset mrtvih, možda tridesetak, a ranjenih na stotine. On – borac mi pokazuje jednog od prisutnih, jednog naizgled mirnog mladića – ubio je jednog četnika razbivši mu glavu. Pravog četnika, Šešeljevog Beograđanina, sa bradom i sve ostalo. Jedna granata je silovito pomjerila vreće s pijeskom, on je ostao skoro ukliješten, sa iščašenim ramenom; pokušavao je da se izvuče. Četnik je skočio na njega, on je uzeo pušku i razbio mu glavu kundakom. Bilo je i borbe noževima. Neki su se predali, digli ruke, psovali su i govorili da im je rečeno kako smo mi pobjegli i da su rovovi prazni. Drugi su pobjegli. Mrtve su ostavili na terenu. Imali su jako mnogo ranjenih. Otvarali su silnu vatru u pokušajima da ih izvuku, ali nisu uspjeli ni prvi ni drugi dan”. (Juče, u četvrtak, bosanska strana je naredila prekid vatre, osim u slučaju napada neprijatelja, op.ur.).

“Drugi dan je bio teži od prvog” nastavio je. “Bili smo na položaju već dva dana i dvije noći, bez jela i pića, topovska paljba je bila žestoka. Ali njihov moral je bio pao. A naš je porastao. Na Grbavici su naši uspjeli da unište jednu Pragu, koja je ubistveno djelovala po našim položajima na Debelom brdu. Pozicije na terenu su na kraju ostale iste, ali oni su doživjeli poraz. Juče, u 10 sati, sišli smo. Za smjenu ljudi kod nas zaista nema problema, ima ih i viška. U pravilu je svako na položaju dvanaest sati, a onda dolazimo kući; ili dva dana na položaju za one koji dalje stanuju, a onda kod kuće dva ili četiri dana. Juče i prekjuče nije bila potrebna nikakva vanredna mobilizacija”.

“Kako je?”, pitam drugog, mirnog mladića. “Sav sam modar zbog onih prokletih vreća s pijeskom”, šali se. A onda dodaje da je i moj prvi sugovornik ubio barem jednog neprijatelja, a najfantastičnija je bila stvar sa Francuzom. Francuski vojnici UNPROFOR-a imaju osmatračnicu u neposrednoj blizini terena koji je tukla srpska artiljerija, i bili su satima blokirani teškom artiljerijskom vatrom, potpuno i razumljivo uspaničeni: “Tako, kad su se četnici vratili i kada smo došli do njihovog položaja, jedan francuski vojnik je skočio na mene i poljubio me uz jebem ti mater”. To je česta psovka, i veoma često se upotrebljavala u cijelom razgovoru; ponekad ima neodređen i dobronamjeran ton.

Juče se u Sarajevu artiljerijski urnebes nije ponovio. Ispaljeno je nekoliko desetina granata. Jedna je ubila čovjeka – kakav eufemizam: raznijela ga je – i ranila četiri osobe na pijaci u Novom gradu. Granate obožavaju pijace u vrijeme špice. Kod Predsjedništva, jedan gospodin pedesetih godina posmatrao je pripadnike UNPROFOR-a koji su namještali zaštitni zid od kontejnera: on je gledao njih, snajperista je na nišanu vidio njega i skinuo ga. Još jedan čovjek je poginuo od snajpera. Malo pucnjave je bilo tu i tamo, na momente čak bučne, ali se vatra nije razbuktala.

Nap. Podsjećamo da su ratni tekstovi ovog autora sabrani u knjizi „Sarajevsko ogledalo“ u izdanju Svjetlosti, a svi prihodi od njene kupovine idu u humanitarne svrhe – za potrebe djece Sarajeva!

Bivša kasarna "Bosut" devastirana nakon rata
Šta kriju tuneli na Debelom brdu?
Tuneli bili povezani direktno s kasarnom
FOTO: Avaz
Šta kriju tuneli na Debelom brdu?





Bivša kasarna "Bosut", koja je nekadašnjoj JNA bila centar veze u sarajevskom naselju Gornji Kovačići u blizini Jevrejskog groblja, tokom i nakon rata devastirana je te je na tom mjestu gdje se ona nalazila sada mogu vidjeti samo ruševine.

U njoj su tokom agresije na BiH boravili "šešeljevci" i iz nje obasipali paljbom građane Sarajeva koje su mogli vidjeti kao na dlanu zbog položaja objekta.

Sumnjiva lokacija

Ekipa "Dnevnog avaza" obišla je ovaj lokalitet koji danas predstavlja ruglo i mjesto gdje se odlaže otpad. Nekada perspektivni vojni objekt za mnoge je danas misterija, jer je ova kasarna bila povezana s dva tunela koji su ukopani u Debelo brdo.

S druge strane, Debelo brdo smatra se jednom od sumnjivih lokacija koje bi mogle kriti tijela ubijenih Sarajlija iz naselja Vraca, Grbavica i Kovačići.

Kako saznajemo, dio ovog lokaliteta na kojem se nalazila kasarna na spisku je perspektivne vojne imovine.

- Oružane snage BiH dobit će neznatan dio ovog lokaliteta, dok će ostalo biti riješeno u skladu sa zakonskim rješenjima. Jedan dio ove lokacije već je uzurpiran od građana koji su tu započeli nelegalnu gradnju objekata - kaže dobro upućen izvor.

Inače, o tunelima koji su bili direktno povezani s kasarnom niko skoro ništa ne zna, jer su zatrpani zemljom i sumnja se da se unutra nalaze i neeksplodirana minska sredstva.



Povezani tuneli



Postoji sumnja, kako tvrde pojedini mještani s lokaliteta Debelog brda, da je nekadašnja kasarna "Bosut" podzemnim tunelima povezana s Trebevićem i Jahorinom.

Van funkcije

Kako kaže naš sagovornik, tuneli više nemaju komunikacijsku povezanost kao ranije.

- Tuneli su van funkcije i smatraju se rizičnim, a spadaju i u neperspektivnu vojnu imovinu - pojašnjava naš izvor.

ODGOVORNO TVRDIM DA JE OVA PRVA PRIČA OBIČNA IZMIŠLJOTINA, PREUVELIČAVANJE i LAŽ. Volio bih da mi se javi ovaj autor da ga ja lično pitam gdje je odsanjao ovaj san koji je ovdje opisao. Kakvi noževi, kakvi zarobljeni četnici i budalaštine oko pada granate u naš bunker. Znaju svi koji su se tamo zadesili u vrijeme dešavanja tih događaja da je ovo najobičnija laž.