Forum Klix.ba

veljaca wrote:

draganbl wrote:

Ta priča je meni šuplja, u krajnjoj liniji, činjenice govore drugačije. Činjenica jeste da je Tihić najjači bošnjački političar, Radončića nisam ni spomenuo, činjenica je da Tihić ide u Srbiju da se dogovara sa Tadićem, činjenica jeste da je IZ prihvatila Rezoluciju kao korak naprijed (za razliku od SaX forumaša koji su je napljuvali), činjenica jeste da Srbija uspostavlja odlične odnose sa Turskom (rekao bih i bolje nego BiH) i da tu Tadić i Jeremić šiju Silajdžića, činjenica jeste da je učinak vlasti na svim nivoima u BiH (ne samo gdje su Srbi kočničari) katastrofalan i ono što je najgore, nakon narednih izbora ništa se neće promijeniti.

draganbl - rado citam tvoje postove i cijenim ih. Medjutim skrecem ti paznju , dobronamjerno, na tvoju pogresno iznesenu cinjenicu. Tihic nije najjaci bosnjacki politicar - ne mijesaj SDA i Tihica ..... Jasno ti je da je u direktnom sudaru za izbor u Predsjednistvo BiH izgubio .... Od tada mu je rejting ( njemu licno ) jos vise opao .....Cak ga pojedinci tretiraju kao izdajicu Bosnjaka ....
Za ovo drugo - nikad Srbija nije imala, niti ima sada a niti ce imati u budusnosti bolje odnose sa Turskom nego BiH. Valjda ti je jasno zbog cega ... A u svezi Tadica i Jeremica - pa to je zato sto Srbija nema ovakav nakaradan sistem kao kod nas i svaku odluku moze stopirati entitetsko/etnicko glasanje. A tu je Dodo - neprevazidjen .....

ahuseino wrote:Eno... dolaze 300 ljudi na zalost u dobrovoljacku... sve dusebriznici siguran sam...

nokia6170 wrote:

ahuseino wrote:Eno... dolaze 300 ljudi na zalost u dobrovoljacku... sve dusebriznici siguran sam...

njima ko zao naoruzane "dece" pa dolaze da se solidarisu sa njima.

da dolaze clanovi porodica stradalih u dobrovoljackoj pa ja bi i shvatio i podrzao licno svojim prisustvom taj dogadjaj...ali dolazi predstavnik jedne boracke organizacije jedne paravojske da oda postu poginulima vojske druge drzave, koja je btw izvrsila agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

jel to RS pravni nasljednik JNA ili sta vec...ili im samo odaju na toj nacin zahvalnost sto im je ta ista JNA podarila svo moguce oruzje s kojim je raspolagala.

doduse ima i logike...da nije bilo oruzja JNA, RS bi ostala samo slovo na papiru u domenu jutarnjeg onanisanja.

jebem ti inat politiku u ovoj drzavi.

Chmoljo wrote:

nokia6170 wrote:

ahuseino wrote:Eno... dolaze 300 ljudi na zalost u dobrovoljacku... sve dusebriznici siguran sam...

njima ko zao naoruzane "dece" pa dolaze da se solidarisu sa njima.

da dolaze clanovi porodica stradalih u dobrovoljackoj pa ja bi i shvatio i podrzao licno svojim prisustvom taj dogadjaj...ali dolazi predstavnik jedne boracke organizacije jedne paravojske da oda postu poginulima vojske druge drzave, koja je btw izvrsila agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

jel to RS pravni nasljednik JNA ili sta vec...ili im samo odaju na toj nacin zahvalnost sto im je ta ista JNA podarila svo moguce oruzje s kojim je raspolagala.

doduse ima i logike...da nije bilo oruzja JNA, RS bi ostala samo slovo na papiru u domenu jutarnjeg onanisanja.

jebem ti inat politiku u ovoj drzavi.

koji ba crni inat. predizborna kampanja ne pali više samo: "Teheran, ovakav, Teheran onakav, referendum, mi možemo ali nećemo itd."

smijem se kladiti da će biti i pokušaja da se incident napravi, ali sumnjam da će uspjeti i ako stisnu pa dođu.

Guardian: "Britanska politika je usmjerena prema zaštiti Srba!"

Dok je bivši bosanski predsjednik uhapšen za ratne zločine, nema sumnje da je Srbofilija duboko ukorijenjena u britanskoj politici.

Tokom velikog dijela ranih 90-tih, britanska politika je, čini se, bila usmjerena prema "zaštiti" Srba, navodi Rtm.

Sa netrepeljivosti tretiranoj manjini zvaničnika Foreign Office-a koji su zagovarali vojnu akciju da zaustavi srbijanski žestoki napad na Bosnu, konzistentno su se suprotstavljali tadašnji premijer, John Major, Sekretar odbrane Malcolm Rifkind i Sekretar vanjskih poslova Douglas Hurd, piše Guardian.

Mračna je ironija da upravo dok Radovan Karadžić, bivši lider bosanskih Srba, počinje unakrsno ispitivanje svjedoka na svom suđenju za ratne zločine i genocid pred UN tribunalom za ratne zločine u Hagu, njegov zakleti neprijatelj Ejup Ganić, bivši bosanski predsjednik, se ubrzo može pojaviti u srpskoj sudnici pod optužbama za ratne zlocine, piše Guardian.

Ganić je uhapšen prošlog mjeseca na Heathrow aerodromu, i sada otpušten uz striktne uslove kaucije. On je jedan od 19 bosanskih zvaničnika koje Srbija potražuje u vezi sa napadom na konvoj vojnika jugoslovenske armije u maju 1992., u opkoljenom glavnom gradu Bosne i Hercegovine Sarajevu, kada je poginulo nekoliko desetina vojnika.

Ali Ganić je bijesan, i optužuje britansku vladu za prepravljanje historije i preuzimanja uloge policajca za režim Slobodana Miloševića, pokojnog srpskog predsjednika. Stavljajući na stranu ispravnosti i neispravnosti Ganićevog slučaja, on je sigurno u pravu da Britanija prepravlja balkansku historiju, i to čini već decenijama, navodi list Guaradian.

List ističe da je srbofilija duboko ukorijenjena u psihologiji Foreign Office-a (Ministrarstvo vanjskih poslova Velike Britanije op.a.) - i velikog dijela britanske ljevice - i proteže se skoro vijek unazad. Na vrhu impozantnog stepeništa u zgradi Foreign Office-a visi slika Sigismunda Goetzea, Britannia Pacificatrix, kreirana nakon Prvog Svjetskog Rata. Prikazuje Britaniju kako se rukuje sa Sjedinjenim Američkim Državama, dok štiti Srbiju, Crnu Goru i Belgiju.

Tokom velikog dijela ranih 90-tih, Britanska politika je, čini se, bila usmjerena prema "zaštiti" Srba. Sa netrepeljivosti tretiranoj manjini zvaničnika Foreign Office-a koji su zagovarali vojnu akciju da zaustavi srbijanski žestoki napad na Bosnu, konzistentno su se suprotstavljali tadašnji premijer, John Major, Sekretar odbrane Malcolm Rifkind i Sekretar vanjskih poslova Douglas Hurd. Ova tri ministra i njihovi zvaničnici su čini se posmatrali režim Slobodana Miloševića kao nasljednika Titove partizanske tradicije, kada je u stvari on bio njen rušilac.

Ovaj lijeni stav o "odvažnim Srbima" kao jedinoj balkanskoj naciji koja se borila sa nacistima je u potpunosti suprotan od stvarnosti. Svakako, mnogi Srbi su bili žestoki anti-nacisti i borili se hrabro protiv fašizma. Ali isto se može reći i za mnoge Slovence, bosanske muslimane, Mađare i Hrvate - kao što je bio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, jedan od Titovih najmlađih generala. Sam Tito je bio pola Hrvat i pola Slovenac. Također, mnogi Srbi su sarađivali sa nacistima pod saučesničkim režimom Milana Nedića, postavljajući koncentracione logore kao što su Sajmište, zatim u Beogradu, gdje je hiljade Jevreja pogubljeno u gasnim komorama.

Hurd, Major i njihovi saradnici najvišeg ranga, bili su moćni zagovarači UN embarga na oružje Bosni i Hercegovini, koji je osporavao pravo i mogućnost ovoj mladoj naciji da se brani. Kao što mi je rekao Diego Arria, koji je služio kao Venecuelanski Ambasador unutar Vijeća za Sigurnost UN-a: "Velika Britanija je bila, tokom cijelog procesa, jedina zemlja sa jasnim stavom o tome kako će postupati. Kada su Bošnjaci odbili da igraju svoju ulogu pasivnih žrtava i kako je njihov otpor rastao, Britanci i Francuzi su postali veoma iritirani. Bili su očajni da se sve završi ali Bošnjaci nisu sarađivali", navodi autor članka Adam LeBor.

Nema sumnje da rodbina jugoslovenskih vojnika koji su poginuli u konvoju u Sarajevu 1992., zaslužuje pravdu jednako kao oni koji oplakuju svoje voljene ubijene u Srebrenici. Ali samo 161 optužnica je podignuta za ratne zločine od strane UN tribunala, i velika većina zločinaca nastavlja da žive slobodno i vjerovatno nikada neće biti suočeni sa odgovornošću. I zato će tvrdnje Ejupa Ganića da je uhapšen zbog političkih a ne pravnih razloga imati snažan eho kroz cijelu Bosnu i Hercegovinu.

katamaran101 wrote:

nokia6170 wrote:
Sta ocekivati od tog Sarajeva kada je u ratu Srbe bacao lavovima u Pionirskoj dolini.

nokia6170, vidimo da znaš sve, sve priznajemo, daj nam spisak svih bačenih…da to javno ovdje objavimo i ko je odgovoran za to historijsko bacanje zbog kojeg ste svi nestali sa ovih prostora..

Tako ste stradali svih onih 500 godina, nema vas, sa druge strane ne znamo, ko je sada ova bagra što nas napada?

Privilegija RS - Obilazak ratnih zločinaca o trošku budžeta


Zločinci zahvalni Dodiku

Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo kako je cijela politička elita iz Republike Srpske, predvođena Miloradom Dodikom, putovala o državnom trošku u Švedsku da utješi presuđenu ratnu zločinku Biljanu Plavšić. A nakon njenog puštanja na slobodu i sama Plavšićka je putovala o državnom trošku i to privatnim avionom. Svjedoci smo i pomoći Vlade RS-a Radovanu Karadžiću ...


“Na narednoj sjednici Predstavničkog doma parlamenta BiH pokrenuću inicijativu za utvrđivanje odgovornosti Harisa Silajdžića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, jer je djelovao protivustavno i istupao samostalno“, najavio je Momčilo Novaković, samostalni poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Licemjerni i prebjegli SDS-ov zastupnik Novaković navodi da je „nedopustivo da jedan od rukovodećih ljudi BiH otvoreno staje u zaštitu čovjeka koji se sumnjiči za ratne zločine, a to je upravo učinio Silajdžić angažujući cijeli tim ljudi da pomogne Ejupu Ganiću“. Novakoviću smeta i pita se o čijem je trošku Silajdžićev pravni savjetnik Damir Arnaut angažovan u Ganićevom advokatskom timu. Novaković bi trebao znati da on na takva pitanja nema ni političko niti moralno pravo. Naime ovaj zastupnik mnogo ranije nije postavljao ista pitanja kada je cijela politička elita iz RS-a o državnom trošku posjećivala Biljanu Plavšić osuđenu ratnu zločinku, što Ganić nije.


Troškovi Ganićeve odbrane

Surova je realnost ustavno uređenje Bosne i Hercegovine u kojem država ne može pomoći svojim građanima. Najbolji dokaz za to je situacija u kojoj se su našli bivši član Predsjedništva RBiH Ejup Ganić i njegova porodica. Iako postoji apsolutna potreba da država (bilo BiH, bilo FBiH) učestvuje u troškovima koje dr. Ganić ima u Londonu, gdje se nalazi „zatočen“ po srbijanskom zahtjevu za ekstradiciju, to je obzirom na nemogućnost političkog kompromisa nerealno očekivati.

Pomoć Ganiću bila bi sasvim opravdana uzmemo li u obzir da se on ne tereti za lična djela, već za djela u funkciji vršioca dužnosti predsjednika države. A Ganićevi troškovi su ogromni. Osim troškova stanovanja i življenja u Londonu, najveći problem Ganićevima predstavljaju skupe advokatske usluge. Satnica glavne odvjetnice Claire Montgomery je 850 funti, dok druga dva advokata koštaju između 400 i 450 funti po satu. Troškovi će naravno ovisiti od toga koliko dugo bude trajao proces, ali neke procjene govore da bi advokatski troškovi, koji sada iznose preko 120.000 funti, mogli premašiti brojku od 500.000 funti.

Jedina svijetla tačka u odnosu države prema nekadašnjem članu Predsjedništva BiH jeste angažman kabineta bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i ministra vanjskih poslova BiH Svena Alkalaja. Timovi iz ovih kabineta su svojim angažmanom i pomoći u prikupljanju dokaza, njihovom analiziranju i učešću u izradi podnesaka uštedjeli, prema riječima britanskih advokata, oko 100 sati rada. Sav taj rad bi Ganićevi advokati skupo naplatili. Poređenja radi, recimo da su troškovi člana advokatskog tima Damira Arnauta, naprimjer, za isti period iznosili svega 4.812KM i to su troškovi koji se odnose na tri putovanja u London (plaćeni iz budžeta člana Predsjedništva BiH).


Privilegije osuđenih zločinaca

Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo kako je cijela politička elita iz Republike Srpske, predvođena Miloradom Dodikom, putovala o državnom trošku u Švedsku da utješi presuđenu ratnu zločinku Biljanu Plavšić. A nakon njenog puštanja na slobodu i sama Plavšićka je putovala o državnom trošku, i to privatnim avionom. Svjedoci smo i pomoći Vlade RS-a Radovanu Karadžiću i njegovoj porodici. Karadžićeva kćerka Sonja u nekoliko se navrata javno zahvalila premijeru RS-a Dodiku koji je našao načina da Vlada pomogne “u rješavanju naših (porodice Karadžić) statusnih problema”.

A ti statusni problemi riješeni su između ostalog i novcem Bošnjaka i Hrvata, kako iz Federacije BiH tako i iz RS-a. Naime, Bošnjaci i Hrvati koji žive u RS-u ravnopravno sa Srbima pune budžet ovog entiteta, no kada je raspodjela budžetskih sredstava u pitanju, na to ne mogu bitno utjecati. S obzirom da koalicija okupljena oko SNSD-a ima vladajuću većinu u RS, Bošnjaci i Hrvati koje su Karadžić i Plavšićeva protjerali i poklali njihove najbliže bili su prinuđeni direktno učestvovati u pomaganju svojih dželata i njihovih porodica. Putem uplate poreza Upravi za indirektno oporezivanje isto su, samo u znatno većoj mjeri, bili prinuđeni uraditi Bošnjaci i Hrvati iz većeg bh. entiteta.

Razlika između ovih i slučaja dr. Ganića jeste činjenica da je Biljana Plavšić presudom Tribunala u Haagu zvanično osuđena ratna zločinka a Radovanu Karadžiću se sudi u Haagu za genocid i druge ratne zločine. S druge strane, Haški sud je odbacio sve optužbe protiv Ganića te ustvrdio da Ganić ne samo da nije odgovoran za slučaj iz Dobrovoljačke ulice nego da u tom slučaju i nema elemenata krivičnog djela.


Gruba revizija rata

Druga, i za BiH puno bitnija, dimenzija cijelog slučaja tu počinje. Naime, haški dokumenti navode osam poginulih u Dobrovoljačkoj uz jasno obrazloženje da su bili legitimna vojna meta i da njihova ranjavanja ili smrt ne dozvoljavaju krivično gonjenje, to jest da zbog toga nema elemenata krivičnog djela.

Ovo, nažalost, nisu pročitali ni pojedini bošnjački političari. U prvom se to redu odnosi na lidera najveće bošnjačke stranke SDA Sulejmana Tihića. On, naime, ne odustaje od svog stava da se u Dobrovoljačkoj desio zločin. Tihić naime uporno ističe da „to sudovi trebaju procesuirati" ; zatim "ja znam da Ganić, Kljuić i Divjak nisu počinili zločine" ; da bi na kraju ipak zaključio "ali zločin je bio".

Ovakvo tumačenje događaja iz Dobrovoljačke, koje zastupaju zvanični Beograd i Sulejman Tihić, ima još jednu važnu političku i historijsku dimenziju s obzirom da se desio u maju. Naime, očigledna je politička pozadina slučaja i namjera Srbije da izvrši grubu reviziju ratnih dešavanja i promijeni karakter rata u BiH. U tom kontekstu treba posmatrati i izjavu predsjednika Srbije Borisa Tadića da je suđenje Ganiću bitnije od mjesta gdje će biti suđeno, s obzirom da bi revizija ratnih dešavanja bila izvršena i ukoliko slučaj završi pred Sudom BiH.

Neshvatljiv je poltronski odnos Tihića prema Beogradu, ali je još neshvatljivija šutnja uglednih članova SDA koji su poput svog lidera očigledno zaboravili da je Ejup Ganić nekada bio dio SDA-ove nomenklature i da je na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija.

General Milutin Kukanjac bio je svjedokom događaja u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, 3. maja 1992. godine. On je kao komandant Druge vojne oblasti i naredio povlačenje JNA iz glavnog grada BiH.

U jednom od svojih posljednjih intervjua general Kukanjac, koji je umro 2002. godine, posebno se bavio beogradskom propagandom u odnosu na slučaj Dobrovoljačka ulica:

"Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome koliko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vrijeme je jednom da se kaže tačno, a to samo mogu ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo. Poginuo je jedan vojnik - Tomović Zdravko iz Han Pijeska, tri pukovnika - Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihajlović Boško, i jedan potpukovnik - Jovanić Boško, i jedna žena, muslimanka, Šuko Nurmela, koja je došla iz Zagreba sa tom komandom, i ona je rekla: "Ja neću nikakvu drugu vojsku, ja idem sa mojom vojskom, pa neka poginem". Znači, šest osoba je stradalo - od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, već ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke je nešto najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. "Novosti" nisu smjele, "Politika" - ma ni govora. "Televizija Srbije" - ma ni govora. "Radio Beograd" - ma kakvi. Do dan-danas".

BHCluster wrote:

General Milutin Kukanjac bio je svjedokom događaja u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, 3. maja 1992. godine. On je kao komandant Druge vojne oblasti i naredio povlačenje JNA iz glavnog grada BiH.

U jednom od svojih posljednjih intervjua general Kukanjac, koji je umro 2002. godine, posebno se bavio beogradskom propagandom u odnosu na slučaj Dobrovoljačka ulica:

"Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome koliko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vrijeme je jednom da se kaže tačno, a to samo mogu ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo. Poginuo je jedan vojnik - Tomović Zdravko iz Han Pijeska, tri pukovnika - Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihajlović Boško, i jedan potpukovnik - Jovanić Boško, i jedna žena, muslimanka, Šuko Nurmela, koja je došla iz Zagreba sa tom komandom, i ona je rekla: "Ja neću nikakvu drugu vojsku, ja idem sa mojom vojskom, pa neka poginem". Znači, šest osoba je stradalo - od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, već ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke je nešto najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. "Novosti" nisu smjele, "Politika" - ma ni govora. "Televizija Srbije" - ma ni govora. "Radio Beograd" - ma kakvi. Do dan-danas".

Ovdje se moze preuzeti audio snimak onoga sto je Kukanjac imao reci o Dobrovoljackoj Ulici.

Sta sada... Insistirati na lazi ili...

and wrote:znači,u ovim dokumentima srbija je dostavila da je rat u bih imao međunarodni karakter,čime potvrđuju činjenicu da je srbija izvršila agresiju na bih?

and wrote:znači,u ovim dokumentima srbija je dostavila da je rat u bih imao međunarodni karakter,čime potvrđuju činjenicu da je srbija izvršila agresiju na bih?

and wrote:znači,u ovim dokumentima srbija je dostavila da je rat u bih imao međunarodni karakter,čime potvrđuju činjenicu da je srbija izvršila agresiju na bih?

jackamil wrote: sto navodi misao na zakljucak da je ganic bio kolateralna zrtva plana da se srbija navede na priznanje karaktera rata u bih kao medjunarodnog i srbije kao aktera u ratu u svojstvu agresora? da se isprovocira novi dokaz u ponovljenoj tuzbi bih protiv srbije? sve okolnosti mi na to ukazuju

Jeremić: Depolitizovati slučaj Ganića
26. april 2010. | 09:21 | Izvor: Tanjug

Ministar spoljnih poslova Srbije Vuk Jeremić izjavio je da Srbija pokušava da, u saradnji sa BiH, depolitizuje slučaj bivšeg člana ratnog predsedništva BiH Ejupa Ganića i da je ponudila da se ubrza ratifikacija bilateralnog sporazuma o suđenjima za ratne zločine, kako bi Ganić na optužbe odgovarao u Sarajevu, a ne u Beogradu.

"Pokušavamo da, zajedno sa Bosnom, depolitizujemo ovaj slučaj... Spremni smo da pozitivno odgovorimo na sva pitanja koja nam se s tim u vezi postave", izjavio je Jeremić za britanski list "Dejli telegraf".

Jeremić je naglasio da bi "Srbija bila veoma zabrinuta ukoliko se, u slučaju da bude izručen Bosni, Ganić ne bi našao pred sudom", kao i da srpska vlada ne može da poništi odluku republičkog tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića, koji je od Velike Britanije tražio Ganićevo izručenje.

Ministar spoljnih poslova Srbije istakao je zalaganje vlade u Beogradu u cilju izmirenja sa BiH i drugim bivšim jugoslovenskim republikama, naročito sa Hrvatskom.

"Iskreno verujem da su naši napori posvećeni potpunom izmirenju. Zalažemo se da uspostavimo individualnu odgovornost za zločine iz prošlosti, kako bi se odgovornima smatrali pojedinci, a ne narodi", rekao je Jeremić, ističući da je neophodno da se svi ovi slučajevi sudski procesuiraju na propisan način.

Ganić je uhapšen 1. martu na londonskom aerodromu Hitrou po poternici srpskog Interpola, a deset dana kasnije pušten je iz ekstradicionog pritvora uz kauciju od 300.000 evra i zabranu napuštanja Velike Britanije do odluke suda o ekstradiciji.

Veće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu pokrenulo je u decembru 2008. godine istragu protiv Ganića zbog osnovane sumnje da je neposredno, zajedno sa drugim osobama, suprotno konkretnim sporazumima o mirnom povlačenju jedinica JNA iz Bosne i Hercegovine, izdavao naređenja za napade na objekte JNA u Sarajevu - vojnu bolnicu, Dom JNA, kolonu sanitetskih vozila i vojnu kolonu u Dobrovoljačkoj ulici.

Sud u Londonu odlučio je prošlog utorka da 5. jula u celini razmotri zahtev za izručenje Ganića Srbiji.