Ma, OK je dijalog, nema problema što je neko skeptičan spram mojih stavova, ali mi je malo čudno što moram stalno ponavljati da je Ibn-Abas komentirao.
Obično muslimani znaju ko je Ibn-Abas. Zapravo, svako obrazovan ko želi znati iole išta o historiji ljudskog roda, pa dođe do naučnog metoda, pa do Ibnul-Hejsema (Alhacena), pa kako pa šta - u kojem kontekstu, pa se vrati na Abasije, pa ko je njihov predak, zašto to ime Abasije, dođe do Abdulaha ibn-Abasa, i Fadla ibn-Abasa, i samog Abasa poslanikovog amidže. Aha, dakle važne, jako važne figure u islamskoj historiji...
I obično kad kažem Ibn-Abas, tumač Kur'ana, more islamske znanosti, poslanikov pratilac, neko koga je sam poslanik blagosiljao u kolijevci - to bude K.O. bez dizanja, posebice jer te komentare prenose Taberi, Kurtubi, Seid ibn-Džubejr, Razi.... ali ovdje on ispade kršćanski misionar.
@kerima
Agnostik je neko ko je otvoren spram svih mogućnosti za koje postoji validna argumentacija. Mogu biti malo više inklinirani ka ateizmu, u smislu ne vjerujem ali mogu prihvatiti da ako nađem zadovoljavajući argument, povjerovat ću; a ima ih i takvih koji kažu nemam nikakve argumente, ali više sam naklonjen tome da nešto ima i sl. Zajedničko im je da ne tvrde da nešto uistinu jeste tako, ili da oni znaju, pa makar i intimno imali određenu sklonost ka ovoj ili onoj mogućnosti...
Ja osobno smatram - nemam nikakvih presudnih argumenata za to, ali mislim da većina indicija, barem meni, ukazuje na takav stav - da univerzum nije puki besmisao i uzaludna slučajnost. Moja prva indicija je činjenica da svi atomi iz mog tijela, sve što ja jesam, potiču iz neke prastare zvijezde, koja je rodila naš sistem, no i pored toga ja sjedim i promišljam Univerzum, razmišljam o stvarnosti. Dakle, ja sam dio Univerzuma koji misli o sebi. Koncept brahmana (fasciniran sam Semitima a referiram na indijsku filozofiju

), teoretiziranje da je svijest karakteristika Univerzuma (evidentno jeste, evo atomi nastali u zvijezdi i formirani u strukturu živog čovjeka sada kucaju i prenose ti svoje misli o svemu), stvari su koje meni imaju smisla... Ali da vjerujem u očinsku figuru (mada abrahamanske vjere u svom mainstreamu ne gledaju na Boga kao na superčovjeka, nema veze, rezultat je isti), koja se na mene strašno ljuti kad ne obavim molitvu, koja će me kažnjavati zbog toga, koja sve zna i sve je odredila ali se strašno ljuti na moje grijehe, za mene nije opcija, mislim nije logična opcija... Štaviše mislim da su čak i semitski vjerovjesnici to govorili samo zato da "motiviraju" nevjerne Tome.
Mislim da dobroti i moralu treba težiti zato što su dobri i korisni, radi čovjeka samog, "božanski" je biti plemenit jer nam to treba - uvijek je kreiranje i izgradnja ljepša od destrukcije i degradiranja... Neka dobro bude naš eho u postojanju, zašto ne. Nema potrebe za kaznom da bi čovjek činio dobro, neka ga čini jer je plemenit, jer može i jer treba...
Dakle, ja stvarno nemam argumente, koje bih mogao verificirati u pogledu decidne tvrdnje o tome šta je i da li je i kako je Bog, tako da je moja pozicija agnostik. Bilo je ljudi koji su tvrdili da narodima nose Božiju volju, ali nemaju ni jednog argumenta da je to što je s njima "božansko".... Što ne znači da u svim tim filozofijama, uvjetno rečeno, nema iznimno zanimljivih ideja i stvari za naučiti.