Connaisseur Karlin wrote:arzuhal wrote:Connaisseur Karlin wrote:
a ispravan put je ....... !?
Bit će da je, recimo, najvažnija ili suštinska odlika tog Puta vjera u Jednog koji nikome i ničemu nije sličan, koji sve izvodi iz nepostojanja u postojanje...
hvala na obrazlozenju, izgleda da za tako nesto religije nisu neophodne

Hadis Poslanika kaže da u Džennet neće ući ko bude imao i koliko trun
kibura u srcu (a onda nam misija ulaska u Džennet djeluje kao nemoguća, zar ne?).
Kibur je oholost, odnosno viđenje sebe većim, boljim, vrijednijem od drugog. Kur'an nam tako kazuje kako se Iblis vidio vrijednijim od Adema, zato i nije više pripadao Džennetu, morao ga je napustiti trajno, za razliku od Adema i Have.
Puno sam primjera i riječi učenih ljudi čitao i čuo o tome. Jedna od tih je, recimo, da je veliki sufijski učitelj, sejjid Ebu-l-Hasan Šazili, radije sjedio i provodio vrijeme u društvu skromnog a neukog pobožnjaka nego veoma učenog a oholog učenjaka, jer bi skromnost pobožnjaka djelovala pozitivno na njegov duh, dok bi ga oholost koju je pokazivao učenjak trovala...
Umišljenost o svojoj veličini nad drugim, ma ko bio taj drugi, umišljenost u svoju vrijednost koja tjera čovjeka da stalno ponižava druge ili način na koji taj drugi živi, djeluje, vjeruje ili vrednuje, zatvara put Džennetu a otvara put ka prikladnom Džehennemu jer ni Džehennem ne zna za granicu, i on se nikad ne može napuniti.
Jednom je Poslaniku, dok je bio u Mekki, došao jedan čovjek, pa ga je Poslanik ugostio i lijepo se prema njemu odnosio ne znajući kakve je vjere. To ga, naime, nije spriječilo da se prema njemu odnosi s poštovanjem i uvažavajući njegovo dostojanstvo. Ali njegovo lice jeste ozarila radost kada je čuo od tog čovjeka da je muvehid, hanif, da vjeruje u Jednog, bez isticanja ikakvog obredoslovlja.
Dakle, ako neko vjeruje u Jednog Boga, to je najveća odlika tog Puta, a niko ne može stati između tog pojedinca i Boga, odnosno vjere tog čovjeka u Boga.
Ali je jednaka oholost i umišljenost kada neko ko ne živi neku (odnosno bilo kakvu) određenu religijsku formu, ne izvršava obredoslovlje neke religije, počne omalovažavati taj put, tu vjeru, ta djela nekog ili svakog čovjeka koji pripada toj religijskoj tradiciji. Jer niko ne zna šta nekome pojedincu odgovara, niko ne može svojom pameću, svojim načinom, svojim osjećajem, itd. nametati vrijednosti drugom biću. Jedino šta može je da ili to uvaži i ne dira, ili da se umišljeno postavi pred time i počne se oholoti vlastitom spoznajom, znanjem, pameću, itd. Kao što tome svakodnevno svjedočimo u forumskim raspravama:
Ja znam, ti nemaš pojma!
Tako da oholost, umišljenost ili kibur može biti odlika bilo koga...