
Dječak na ulicama Varšave u pauzi bombardovanja na mjestu gdje je nekad bio njegov dom. AP Photo/Julien Bryan
Moderator: Chloe

fatamorgana wrote:Zato kina i propadaju što je nekima sedma ....NeenaSa wrote:Oficijelno je sedma.![]()
E sad, tvoje zhelje ...
Ja nikad ne znam prepričati film. Obično se sjećam samo osjećanja koje je film izazvao u meni. I tako znam da mi je There will be blood najbolji film 21. vijeka do sada. A Once upon a time in Anatolia odmah iza njega. A, ubij me, ne znam ti ih prepričati.fatamorgana wrote:Ako je vama sedma meni je vala prva, al' najviše volim kad neko prepričava film!NeenaSa wrote:Bjezhi, bjezhi,¤ jelena ¤ wrote:Tačno, Fato, sedmu umjetnost smo skroz zapostavili, .............nisi upratila.
![]()
Bilo je i sedme![]()
Ćao, cvjetiću.petunija wrote:Ma ko došao konačno![]()
Polako se okuplja staro društvo![]()

"Nema pisma, ma kako ono izgledalo, ako nije ušlo u djelatni prostor čovjeka, oni su se saživjeli u nerazrušivo jedinstvo, i, tako saživljene, Stipo Manđeralo ih razbuđuje i dovodi u naše prisustvo. I to je čarovitost koja se otima ispod Stipina pera, koje se očovječuje i postaje zaloga nas samih, zaloga mjere onoga što vrijeme nije moglo da proguta. Bosančica je krvotok čovjeka u vremenu, ona pulsira zdravljem i bogatstvom koje je samo čovjeku primjereno, i, ma koliko bjesnjeli ratovi i stihije sile se obarale na čovjeka, on nastoji osmisliti svoju opstojnost, osmisliti svoje misionarstvo koje mu je božanstvo zadalo kada ga je smještalo na ovaj Zemljin šar."
***
"Bosančica se nije učila ni u kakvim školama. Samoučki se prenosila iz naraštaja u naraštaj. Za razliku od drugih pisama, u njoj nije bilo ustaljenih (propisanih) oblika slova. Nikad nije bio formiran njezin opći obrazac. Zanimljiva je po tome što je u svakom kraju i u svakom pokoljenju bila pomalo drukčija. U njezinom oblikovanju sudjelovao je pomalo svtako tko se njome služio."
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/bo ... -u-vremenu
¤ jelena ¤ wrote:Nemam sad kad...nizaštasamo ću vako...
napokon!!!!![]()
Joj, Krokodile, kako teška slika. Čitav se besmisao svijeta svalio na ovo dijete medju ruševinama. Ponekad mislim da je život baš takav, mi, djeca na ruševinama, sa svojim tužnim, dječijim licima.Krokodajl wrote:Dječak na ulicama Varšave u pauzi bombardovanja na mjestu gdje je nekad bio njegov dom. AP Photo/Julien Bryan
Čini ti se. Čovječanstvo je opstalo i razvilo se ... na čemu? Na razvoju društva! A, šta je društvo? Društvo je saradnja. Slijedi da čovječanstvo opstaje jer voli ... saradnju.NeenaSa wrote:I razmishljam, da se na bilo kojoj planeti (mada su ustanovili da nije planeta) nastanimo, opet bi se poklali.
Da! Kao dijete, ja sam sebi napravila pismo, ne znam zašto, valjda da imam tajni kod koji niko drugi ne može čitati. I ozbiljno sam pisala njime. Imala sam sveske pune tih hijeroglifa. Sve su, nažalost, naložene u ratu. A bilo je super pismo. To je, garant, taj 'bosančica' gen. Niko ga nije učio u školi i svako je pravio neku svoju varijaciju na temu.petunija wrote:Baš lijepo pismo, šteta što se, u okviru istorije umjetnosti, ne predaje u školama
