Dope_Man wrote:Edouard wrote:
Da su ljudske misli, svijest, sloboda, ljubav, empatija... rezultat interakcije materije u mozgu, također nema veze s naukom. To je pitanje vjerovanja.
Naravno da uz te ljudske fenomene koji su zapravo svojstva duha, javljaju se i popratni biokemijski procesi jer je čovjek jedinstvo duha i tijela/materije.
Ali mit uvijek ostaje mit.
Prvo nije tacno, i nauka upravo tvrdi da je sve stvar rada mozga. Stimuliraj odredjene dijelove (bilo elektricnim impulsima ili odgovarajucim hemikalijama, i dobijes emocije, ponasanje itd.. iako je nase znanje, i mogucnost manipuliranja mozgom tek u povoju to je nesto sto vec veoma dobro znamo. Ne znas samo ti, i tebi slicni, jer to ne pise u ''svetim knjigama''.
Drugo je tvoja/religijska hipoteza, koja nikada nije dokazana. Dokazite da postoji nekakav duh/dusa i prihvatit cu ja prvi, i svi ostali sigurno. Dok ne bude imali dokaz za postojanje duha nemoj tvrditi to kao cinjenicu.
Trece je tacno, samo je problem sto vi vjernici ne kontate da su vase knjige kolekcije mitova koji nece postati istina koliko god vi u njih vjerovali.
Da ponovim, ne budi smiješan. Nauka niti išta zna niti govori o tome što je čovjek, o onim ekskluzivno ljudskim fenomenima/sposobnostima kao što su svijest, samosvijest, misli, slobodna volja, ljubav, moral....time se bave i o tome govore filozofska i teološka antropologija.
Nauka ne zna objasniti kako nastaje najobičniji ljudski smijeh, a kamoli što je u biti čovjek i ljudske fenomeni koji su bitno duhovna svojstva ljudskog bića. To da se mnogi naučnici trude oko neurološkog objašnjenja tih fenomena uopće ne znači da ih je moguće konačno objasniti neurološki.
A ateisti vjeruju da je već samim registriranjem određenih biokemijskih procesa u mozgu, nastajanje tih fenomena time već dokazano i objašnjeno.
Zanimljivo bi bilo znati koja je to konstelacija kvantnih stanja subatomskih čestica u mozgu koja bi opisivala stanje ljubavi, a koja mržnje.
A to ipak nema veze s naukom i naučnom metodom, to je čista ideologija, materijalistička ideologija, materijalistički monizam, vjerovanje da osim materije ne postoji ništa drugo.
Ateisti još i danas prihvaćaju prevaziđene materijalističke dogme iz 19. stoljeća koje su prerasle u ideološki sistem vjerovanja poznat pod nazivom naučni materijalizam, u kojem je Engelsov smatrao da je čovjek samo visoko organizirana materija
Razumljivo, u okviru materijalističke paradigme od koje se ateisti ne mogu i ne žele odmaknuti, nije moguće prihvatiti ništa osim materije i njezinih procesa, tako da je suvišan i besmislen njihov zahtjev za dokazivanjem duhovnog, koje bi oni navodno prihvatili ako bi im se dokazalo.
To bi bilo slično tvrdnji koja proizlazi iz Newton-ove mehanike da u mirnom stanju nema prolaska materijalne čestice kroz barijeru, što se uistinu u okviru te mehanike nemoguće, a što je u kvantnoj mehanici sasvim normalno svojstvo subatomske čestice.
Očito je da ne uvažavaju ni nove postmaterijalističke paradigme i istraživanja, paradigme u okviru kojih postmaterijalističke nauke ne odbacuju empirijskih opažanja i veliku vrijednost naučnih dostignuća ostvarenih do sada, uključuju i materiju i vide je kao temeljni sastojak svemira, ali također nastoje i proširiti ljudsku sposobnost da bolje razumije čuda prirode, te otkrivaju važnost uma i duha kao dijelova od kojih je svemir izgrađen.
Novovijeki ateističko materijalistički mit kao pokušaj tumačenja i razumijevanja stvarnosti/okoline, koji svodi sve živo na neživo, od samog početka je osuđen na neuspjeh.