Fudbal ujedinio srebreničku djecu
N.N. - 21.06.2013 21:09
Adis, Đorđe, Marinko, svi smo prijatelji. Lijepo se slažemo, nema veze ko se kako zove. Ne svađamo se. Sve je u redu, ovako pričaju i razmišljaju dječaci, petnaestogodišnji Marinko Grujičić i Adis Smajić iz Srebrenice, koji zajedno igraju fudbal u FK Guber.
Život u siromašnom Podrinju je oduvijek bio težak, ali ljudi u Srebrenici i njenoj okolini nikada se nisu predavali. Jedan od načina za bijeg iz svakodnevnice je bio bavljenje sportom. Tako je i danas. Iako su i danas posljedice rata u Srebrenici i te kako vidljive, u klubu, koji je osnovan 1924, nikad nisu "brojali krvna zrnca".
"Selmanagić i Vujadinović, Bošnjak i Srbin, dali su privatnu imovinu kako bi formirali klub. Od njegovih osnivača, pa preko prvih igrača i trenera, FK Guber imao je multietnički karakter. I danas je tako. Nadam se i u budućnosti", rekao je za agenciju Anadolija Suljo Čakanović, predsjednik Gubera.
Klub je funkcionisao sve do 1992, a i u toku rata se u Srebrenici igrao fudbal. Nakon rata, u kojem su stradali i brojni fudbaleri Gubera, klub nije ni postojao sve do 2005, kada je podignut iz pepela.
"Guber je i tada kao i 1924. godine za Srebreničane značio nadu u bolje sutra. Nakon obnove rada kluba vrlo brzo ušli smo u viši rang takmičenja", priča Nermin Pašalić, bivši fudbaler, a danas ekonom Gubera, i dodaje:
"I 2005. godine za Guber nisu igrali samo Bošnjaci. Bili smo multietnički tim koji su sačinjavali i Srbi Luka Petrović, Drago i Stojan Milinković... Većina nas se poznavala od malih nogu. Fudbal nas je zbližio i nakon rata. Nije nam bilo lako. Vrijeđani smo na terenima po raznim selima. Posebno pamtim probleme koje smo imali u Čelopeku, kod Karakaja. Ipak, sve smo izdržali zajednički, kao istinski dobar tim. To je jedna od najvećih pobjeda Gubera."
Cvijetin Maksimović je sekretar FK Guber već sedmu godinu. I on kaže da se na srebreničkom stadionu pišu lijepe stranice života.
"Međuljudski odnosi veoma su dobri. U Guberu fudbal igraju i Srbi i Bošnjaci i nacionalne manjine. Ranije smo imali i Hrvata. Nacionalnost ljudi nam ne predstavlja opterećenje. Ne prebrajamo krvna zrnca", kazao je Maksimović.
Prvi operativac FK Guber ističe i da velike nade polažu u podmladak:
"Najvažnija stvar je što djeci pružamo alternativu. Sklanjamo ih sa ulice. Najjači smo sportski kolektiv u Srebrenici, sa 70 registrovanih igrača u tri selekcije, pionirima, kadetima i seniorima."
I u vrelim ljetnim danima na stadionu Gubera čuje se dječja graja. Dječaci FK Guber bespoštedno trče za loptom, nerijetko poslanom u rijeku Križevicu, koja teče tik iza tribine igrališta.
"Ih, izgubili smo 10 lopti ove godine. Treba da naprave ogradu pa lopta neće ići u rijeku", kaže Marinko Grujičić, kadet FK Guber.
Dječak roden 1998. godine u Srebrenici kaže da je lijepo trenirati fudbal, jer je kroz "magičnu igru" stekao mnoge prijatelje.
"Lijepo se slažemo. Nakon treninga i utakmica sjedimo na tribinama i družimo se, pričamo", kazao je Marinko, koji navija za Arsenal, a idol mu je Nijemac Marco Rojs.
Adis Smajić rođen je iste 1998. kao i njegov prijatelj i sugrađanin Marinko.
"Fudbal je odličan jer sam upoznao brojne prijatelje koje ranije nisam poznavao. Nema veze ko se kako zove. Imam mnogo prijatelja u Guberu i Srebrenici", kaže Smajić, obožavalac Barselone, ali i Lionela Mesija i Edina Džeke.
Obojica dječaka rekla su i kako znaju šta se desilo u i oko Srebrenice tri godine prije njihova rođenja.
"Znamo šta je bilo u ratu. Bez obzira na to, roditelji nam govore da treba da budemo dobri jedni prema drugima. I u klubu nam to stalno ponavljaju", kazali su Adis i Marinko, nakon čega su zajedno nasmijani napustili stadion u Srebrenici.
Osmijesi se vraćaju na lica srebreničke djece. Barem na stadionu njihovog kluba, koji će iduće godine proslaviti 90. godina postojanja.
Postati dobri ljudi
Cilj postojanja FK Guber prije svega je da naša djeca postanu dobri ljudi, istakao je Suljo Čakanović, predsjednik srebreničkog sportskog kolektiva.
"U našem klubu imamo djecu različitih nacionalnosti iz Srebrenice, Bratunca, Milića. Oni se sastaju i razumiju. I stariji fudbaleri, odnosno seniori se druže. Poslije utakmica i treninga nerijetko zajedno odu i na piće. U krugu stadiona FK Guber zbog svega toga vlada opšte zadovoljstvo", decidan je Čakanović.

