Vic dana 2004/2005/.../2015/20XX

[novi.dan.nova.nafaka]

Starije tetke su dolazile do mene na vjenčanjima, gledale ispod oka i kokodakale, govoreći mi: - "Ti si sljedeći".
- Prestale su kada sam počeo da im radim istu stvar na sahranama.

[celava_dlaka]

Uhvatila tri pedera djevojku u šumi. Dvojica je drže, jedan joj pravi frizuru.

[Lounge Act]

Zašto muškarci najviše vole seks s djevicama? Zato što ne podnose kritiku.



Haso:
• Mujo, čime se ti baviš?
Mujo:
• Ja sam bioenergetičar.
Haso:
• Ne pitam te, bolan, šta si bio, nego šta si sad!



Kako izgleda podizanje kredita u Bosni? - Digneš čačkalicu, a vraćaš metar drva.

[Pismonosa]

...

[topcam]

Znate li ko griješi samo jedanput?
- Mineri i padobranci.

Grijese dva puta.
Prvi put kad izaberu profesiju.

[stotka12]

Uhvatila tri pedera djevojku u šumi. Dvojica je drže, jedan joj pravi frizuru.

[graue_maus]

ZAŠTO VOLIM AMERIKU
Amerika sve više liči na Bosnu a ja sam patriota, to se zna.

Mnogo volim svoju novu državu, imam tristotine i kusur miliona razloga za ljubav.
Primila me bez cjenkanja predamnom, dogovor je pao mnogo ranije.
Prvo su me stotinu puta pitali jesam li bio komunista, šta sam radio u ratu. Komunizam je dobio u prednosti, čak je ispred ulaska kod oficira za vezu stajao plakat koji je javno govorio da komunisti nisu dobrodošli. Kada sam iskreno/najiskrenije što sam mogao/ potvrdio da sam poznavao samo sindikat za radnike, podjelu krompira i zimnice, odahnuli su.
A moja zemlja je prije raspada bila tipično nekomunistička, sa srpom, čekićem i nakovnjem na zastavi i u njoj su mahom živjeli nekomunisti....
Kad sam kasnije bolje upoznao svoju novu državu vidio sam odakle ovolika straha od komunista : na zastavi petokraka, pedeset i kusur njih, boje iste kao nekad kod nas samo drugačiji raspored, u školama parole jače od ijednog komuniste: zajedno smo najjači, sve se može kad se hoće, ako nešto želiš to će ti se i ostvariti, samo je nebo granica, privilegovani bogataši imaju sve ono što su nekad imali naši rijetki komunisti, da ne nabrajam, čak i regers za godišnji.

O ratu su pitali uzgred kao da neznaju ništa a sve znaju.
Potpisao sam neki papir neke crkvene organizacije gdje je unaprijed izračunato koliko imam platiti za avionsku kartu porodice. Sve dok ne otplatiš i zadnji cent u mojoj novoj domovini ne možeš kupiti ništa na kredit. Nakon nekoliko godina čim smo postali veliki muslimani zaboravili smo taj humani krst na našoj plaćenoj karti, prve košulje ili hlače dobivene u crkvama, zaboravili smo i veliki krst na Refugee Centru, zgradi gdje smo učili prve engleske riječi /kako se kaže banana, doktor ili januar/. Merhabali smo ispod tog krsta dok su naši prevodioci Bosanci sa nešto malo engleskog utvrđivali svoje nesigurne a dobro plaćene pozicije, držali plastične čaše sa sokom i telefone, sve u rukama.
Kad san kupovao kuću i auto na kredit nisu me pitali za kreditnu istoriju što je ovdje 'farz' u Americi, kad sam htio kupiti celularni našli su mi da mi kreditna istorija nije dobra. Kao da sam ja ovdje ranije dizao kredite. Saznao sam i zašto je to tako : banka je vlasnik kuće ili auta dok to ne isplatim, celularni je moj i ničiji.
Volim Ameriku više nego je to normalno.
Za vozački, bilo je dovoljno da prepišem tačne odgovore koje su prethodni polagači imali na ceduljicama, vozački se u mom gradu polaže uvijek na jednom mjestu, tačno se zna odakle se kreće, gdje se parkira 'paralelno', ima i znak koji tu stoji i objašnjava da je to početak testa. Ništa dnevna, poligon, noćna vožnja ili stajanje pod ručnom. Jok!

Kad sam otišao po dozvolu, uslikali su me preko šaltera, jedna fina baba je tražila da se nasmijem, ponavljala je slikanje nekoliko puta. Ona me i pregledala za vozački : zatvori rukom jedno oko i čitaj slova koja ti pokazujem drvenim štapom. Za uši : začepi prstom jedno uho pa ponavljaj riječi.
Ova slika na vozačkoj je jedna od rijetkih mojih nasmijanih faca a ne bi ni nje bilo da tako ne mora biti. Gdje god da se slikaš hoće da budeš happy i nasmijan kao idiot. Nisam skontao da je to u redu, u zemlji demokratije i slobode, gdje ćeš biti natmuren i nasikiran, ima svako ko te vidi da posumnja u tvoju sreću i radost.
Volim Ameriku jer je u njoj dolar ispred Boga i vjere ali su me odmah u startu uplašili : nikom ne smiješ pričati o svojoj plaći niti na prvom intervjuu za posao smiješ pominjati koliko će te platiti.
Ma da, prvi ček mi je kolega 'zemo' pokazao i prijavio sam ga poslovođi 'supervajzeru' jer je imao više dva dolara od mene a jednako radimo. Tako se to radi.
Šefovi su bogovi o njima sve najbolje, štrajk je misaona imenica osim ako ga ne pokrenu velike Unije i sindikati. Zato su mi bile smiješne i žalosne nekakve male grupice ljudi koje se šetaju gore dolje sa kartonima oko vrata na kojima piše 'mi smo u štrajku' a oko njih desetine policijskih kola. Sa istom dozom sreće posmatram slične ljude pored ceste sa natpisom 'ja sam veteran pomozite mi', trebam novaca ili posao. Eno ti predsjednika neka ti on pomogne kad te poslao u rat a ostavio bez posla, razmišljam, ko će meni pomoći.
Volim ovu državu jer policije ima koliko i stanovnika i uglavnom čuvaju firme, škole, valjda ih plaćaju za to dodatno. Kad sam ih jednom nazvao jer mi neko upao preko avlije, nije ih bilo nigdje.

Nikad mi niko nije zatražio ličnu kartu ovdje u Americi, da sam u svojoj nekadašnjoj zemlji svaki policajac na pješačkom bi me legitimisao. Ono jeste da mi i nemamo ovdje ličnu kartu, vozačka dozvola je sve to skupa i rijetko ti to traže. Osim ako te uhvate na cesti da voziš brzo. Tada te kazne i dadnu ti dvije opcije : da priznaš da si kriv i da pošalješ poštom ček ili da zaokružiš da nisi kriv i da ideš pred sudiju, gdje te opet ubijede da kažeš to isto jer ti zaprijete velikim troškovima. Samo, sad platiš više nego u prvoj opciji. Ako imaš para za advokata, nećeš biti kriv, odmah ti izmisle da si se pogrešno parkirao iako si pičio 85 milja na sat, kazne te samo malo. Ali, advokat ti uzme malo malo više.
Volim Ameriku zato jer ti je advokat ovdje zakon, mislim za nas običnu raju, za one moćne i jake, što se ni ne krije, nema ni suda ni zakona. Oni nikad ne griješe.
Volim Ameriku što ti odmah čim sjedneš u banci sa menadžerom dadnu love koliko hoćeš, hoću reći koliko možeš pokriti sa platom i kućom a onda te oderu, mada ne volim što nemaju zatvorenu kancelariju. Zato jer te svaki Bosanac vidi u ovoj staklenoj krletki i sutra svi znaju tvoju 'kreditnu istoriju'.

Volim što ovdje nema puno cjenkanja, volim što te kažnjavaju debelo ako zakasniš minut sa plaćanjem banci i to ti sve upišu u kreditnu istoriju koju vode dvije ili tri privatne kompanije. Koje tvoje podatke daju svakom ko im plati za to, a tajni su podaci jedino za tebe. Volim banke koje te kazne ako im doneseš ček na kojem nema ništa umjesto da kazne onoga koji je to dao, ma volim je to nije normalno.
I zato što je stalno kao nekadašnja naša država u strahu od vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, što ratovima utjeruje demokratiju tako što se godinama po Bliskom Istoku izgrađuju McDonalds's restorani, što ima špijune u svakoj mjesnoj zajednici.
Najviše volim Ameriku zbog slobode.
Mogu da govorim i pišem šta hoću, mogu da pokažem /ako ga imam/srednji prst svakom ko me naljuti.. . Mogu slobodno da izjavim da Obama ima velike uši, niko me neće kazniti ni pitati zbog toga, jedino ne smijem pisati o sistemu u državi ali ni to nije toliko strašno jer ko sam ja da se moje mišljenje pika. Ko to čita još.
Istina, primjetio sam da me neko prati na internetu, ali možda mi se to učinilo.
Kad sam htio provjeriti neke cipele na internetu duže sam tragao o njima, sad svaki put kad odem na internet upadaju mi cipele na moj screen. Tako je bilo i kad sam tražio solarne lampe za moj vrt. Neko očigledno zna šta meni treba.
Volim ovu zemlju i zato što mogu po internetu baljezgati o svim političarima koliko hoću ali ne smijem napisati da je moj komšija Meho peder jer mi uvalio izgorjelu pastrmu, odmah me mogu kazniti. Biti gay to je ovdje sasvim u redu ali nije u redu nekome to nabaciti na nos, udara se u prava i slobode.
Volim Ameriku jer je tako vole i svi njeni političari koji odlučuju šta je dobro a šta loše u čitavom svijetu. Oni obavezno nose kao komunisti značku sa američkom zastavom na reveru, onaj koji to nema nije dobar domoljub. Kritikuju ga zbog značke a ne zbog patriotizma.

Volim američke filmove to nije normalno. Tamo su sve neki borci za pravdu, pobjeđuju loše momke, spašavaju siromašne i ugrožene, inspektori plaču za žrtvama i razvode se zbog toga ili upadaju u teškoće. U filmovima su crnci tj. afroamerikanci ili predsjednici ili glavne sudije, u stvarnosti prije Obamae ni blizu. Čisto maštanje o bjekstvu iz realnosti. Ali, nervira me što moram dugo čekati da te filmove odgledam na televiziji. Moram ili u kino ili izrentati kasetu, televizija je za fine slatke priče iz zajednice i za stare serije i filmove i lokalne biznismene. Tako o pizzama znam sve ima ih na hiljade, čak u reklamama navode kako se prave rukom, ja nisam nikad vidio da neko razvija jufku nogom. O autodilerima znamo sve pogotovu jer oni su najviše na mom televizoru. U reklamama je inače sve džabe, sve je free. Od 'Walmarta' do kreditne kartice. Ma čak je i kreditna kartica freedom, samo provuci uz osmijeh, eto para za tobom, banka dijeli keš na sve strane. U dječijim reklamama pa i onima za odrasle, 'bratstvo i jedinstvo' je vidljivo i previše : jedno bijelo, jedno crno dijete i poneko sa kosim očima.

Volim Ameriku jer su im djeca i familija ispred svega. Jeste da se kurvaju nenormalno i da je svaki drugi ili druga razveden/a/ ali family je na prvom mjestu. Djeca se ne igraju u parku ili na ulici osim afroamerička, i svuda ih odrasli prate.O njima se toliko vlasti brinu da je to pravo čudo. Voze ih autobusima, direktor škole dočekuje i ispraća autobuse, žuti školski autobusi stanu tamo gdje ima ijedno dijete i izbaci znak 'stop' pa ti stisni pa ga pređi, majčin sine. Ujutro i oko 3 sata saobraćaj je načisto paralisan, autobus može stati gdje hoće i kad hoće. Onda svi čekamo da se ljubimci izvuku, mame ih grle na vratima autobusa, ma milina jedna. Kažu da nema veće kletve od ove : 'dabogda vozio iza žutog autobusa'. Ima i razloga za ovu ljubav : što više djece to više autobusa i više para za školu, u školi djecu ne uče plaho, šta da ih zamaraju budalštinama života. Daju im pečeni krompir i komad pizze i vozi.
Volim svoju državu jer trudnice nemogu kao nekad da se prenemažu godinama prije i poslije poroda a za to vrijeme primaju plaću. Ovdje rade sve dok dijete ne počne izlaziti a vraćaju se na posao nakon par sedmica. Tako i treba, ne mogu kao nekad kuhati grah kod kuće i ići na frizuru a raditi. Ovdje zapravo doktori osim što ti pošalju račun ne pitaju se plaho. Više o tvojoj bolesti brine zdravstveno osiguranje ono odlučuje koliko si bolestan, kad će operacija i ono najnevažnije : ko će to platiti. U bolnici, koji god doktor dođe i pogleda te, dođe ti poseban račun na naplatu, a imaš osiguranje.

I oko penzije je stvar čista. Onoliko koliko odvajaš od plate toliko ćeš trošiti kao penzić, ako ti neki od silnih fondova to ne spiska. Ostaje ti onda socijala i bonovi za hranu.
O, da, bonovi su ovdje zakon. Ima preko 50 miliona onih sa bonovima, država daje šakom, kapom malo sutra, jer ko bi sirotinji nadavao.
Volim Ameriku jer ovdje biti bogat nije nikakva uvreda već čast, to je moto kojem svako teži. Ma kakva škola ili studiranje, svi bogataši su mahom sa srednjom ili osnovnom školom a pitaju se u zemlji. I svi mi koji riljamo u firmama maštamo da će mo jednog dana biti bogati ili postati vlasnici firmi, tako nam je rečeno. Svaki od bogataša je kažu tako počinjao a ja kad čujem njihova imena vidim da su oni nasljednici predaka koji su tako postali bogati od svojih predaka, ali šta da radim.
Volim Ameriku jer ovdje nema 'cile mile' sa plaćanjem poreza iliti taxe. Toliko ima da platiš i kvit. A plaća se, na nos da ti izađe. Doduše bogati manje ili nikako, mi siromašni koje odmilja zovu 'middle class' više. I to se ne krije, zna se kažu i zašto. Ovi bogati zapošljavaju nas siromašne i zato im država gleda kroz prste. Nama kroz novčanike.

Volim Ameriku jer ne prave sprdnju sa političkim strankama i izborima kao kod nas. Ovdje imaju samo dvije Partije a ne stotinu stranaka i vazda se ko nešto svađaju a onda nam odluče partizanski, tj. bipartisan, ima da bude tako i kvit.
U našem gradu zakone donose grupe ljudi, kad se bira predsjednik onda se to zove predsjednički izbori iako se biraju delegati koji kasnije biraju predsjednika. Čisto kao suza, kao kad bi ti birao mene a ja odlučujem kojeg ću predsjedničkog kandidata izabrati. Demokratija bato, bolan bre ne bio. Zato se na televiziji koja je inače uvijek na pravom mjestu uvijek priča o politici i izborima. Svake godine se nešto ili neko bira a televizija obavezno u studio uvijek dovede jednog onog i jednog drugog, tako da je sve 'partizanski'. Iako mi izgleda da mi ne biramo predsjednika mi njega biramo. I nema stranih posmatrača kao kod nas ili drugdje u svijetu, šta ima da se posmatra kad se zna da je sve po zakonu i demokratski.
Ja boga mi volim Ameriku, neka priča ko šta hoće. Meni je dala ličnu kartu hoću reći vozačku, niko me ne provocira niti dira, radim i plaćam svoje i državne račune. Ako hoćeš državu onda je moraš i plaćati. Imam socijalni broj i adresu stanovanja i telefon i sve je to tajna ali vrlo često te zovu noću ili vikendom, nude ti proizvode ili traže pomoć. Ah što vole dramčiti, svi traže pomoć od policije do predsjednika države. Daj makar pet dolara, daj za mačke lutalice, za novi CT aparat, za veterane. Zemlja humanosti.

I narod daje, najviše za izbore i političare. Televizija nije ni zašta drugo nego zbog njih, vijesti iz svijeta se daju na kašičicu, što da se zamaraju građani sa tim kad je bolje da navijaju hoće li im šef države biti milijarder iz Chicaga ili iz neke druge države
Volim svoju državu jer možeš ako možeš i moraš raditi na tri posla i sve dok te ne ponesu na groblje. Mladi zato teško dobiju šansu čak i sa školom, na konkursima pale veze, rodbina i prijatelji se lakše uposle. Ma to je sasvim u redu, ko da bi ja da je moja firma primio prije nekog iz Burme ili Bosne umjesto rođaka ili prijatelja.
Volim Ameriku jer ti daje slobodu i vjere. Pravi džamija koliko hoćeš, crkve se nude i na leasing, ali kad čuješ himnu ima da stojiš mirno sa desnom rukom na *rcu i da pjevušiš : I pledge the ... One nation under God... And justice for all. Što bi se laički prevelo : poštujem samo jednog Boga i pravdu za sve.
Samo, nešto mi ne štima baš najbolje, ali i to demokratski moram voliti. Sve više Amerika liči na Bosnu.
Grade se samo džamije, otvaraju kafane i javne kuhinje, fabrike nigdje ili rijetko, bonovi za siromašne se štampaju a i dolar se printa kao nekad dinar na Topčideru kod Beograda. Patrioti lažu da vole, lopovi i smutljivci kradu šta stignu, svi toliko vole Ameriku da je kradu i prodaju gdje stignu, kao kod nas, života mi. Lažne doktorske potvrde, lažne izjave, zapošljavanje preko veze, inflacija, cijene, nema inspektora u trgovinama, lažne penzije i lažne nesposobnosti za rad, rat po svaku cijenu i u svako vrijeme, svađe političara i borba za vlast, stalno povećanje taxe/poreza/, povećanje kriminala, nekakve rupe u budžetu i vanjska zaduženja, švicarski računi i off shore otoci 'Kajmak' i oni drugi, krađa humanitarnih para u akcijama pomoći, ma nećete mi vjerovati, čak se pojavili i falsifikati američkog dolara.
Ista Bosna, života mi, zato još više volim Ameriku.
Šta ću kad sam patriota i kad se snalazim takav kao kod kuće.

cross-atlanti

[dustaban]

Maloprije slusam na radiju "Stari grad"

Ako ste primjetili RADAR ILI NEKI DRUGI PROBLEM u saobracaju javite na tel...

[insomnia78]

Koja glupost voze dragi

s' moje sokocalo

[Eborg]

Ali je vrijedilo pročitati, nije baš naivan tekst!

[shape of despair]

Maloprije slusam na radiju "Stari grad"

Ako ste primjetili RADAR ILI NEKI DRUGI PROBLEM u saobracaju javite na tel...

Nije to ništa,juče voditeljica Kalmana 5 puta čita Isak SAmakovlija,i ženska uvjerena da je to ispravno,ono nigdje ne zamuca da oda utisak da nešto nevalja

[Matijevic_Vlado]

Maloprije slusam na radiju "Stari grad"

Ako ste primjetili RADAR ILI NEKI DRUGI PROBLEM u saobracaju javite na tel...

Nije to ništa,juče voditeljica Kalmana 5 puta čita Isak SAmakovlija,i ženska uvjerena da je to ispravno,ono nigdje ne zamuca da oda utisak da nešto nevalja

a gdje je pogrijesila hajd jos jednom pokazi

[Matijevic_Vlado]

Prilazi momak zgodnoj visokoj djevojci za sank i pita je:Oprosti ljepotice,a koliko si visoka??? Metar i osamdeset pet kaze ona.. A on ce: Ma i ja sam tu negdje,al neznam sta mi je veceras

[julisiz es grant]

Maloprije slusam na radiju "Stari grad"

Ako ste primjetili RADAR ILI NEKI DRUGI PROBLEM u saobracaju javite na tel...

Nije to ništa,juče voditeljica Kalmana 5 puta čita Isak SAmakovlija,i ženska uvjerena da je to ispravno,ono nigdje ne zamuca da oda utisak da nešto nevalja

Ako je to "a" koje si istakao problem, moram te pozoriti da je to ispravno.

[elmirčo]

oo Ajžače šta učini hahah


Kako se zove dlaka sa čmara ?
-Sačmarica

[tf2_spy]

ZAŠTO VOLIM AMERIKU
Amerika sve više liči na Bosnu a ja sam patriota, to se zna.

Mnogo volim svoju novu državu, imam tristotine i kusur miliona razloga za ljubav.
Primila me bez cjenkanja predamnom, dogovor je pao mnogo ranije.
Prvo su me stotinu puta pitali jesam li bio komunista, šta sam radio u ratu. Komunizam je dobio u prednosti, čak je ispred ulaska kod oficira za vezu stajao plakat koji je javno govorio da komunisti nisu dobrodošli. Kada sam iskreno/najiskrenije što sam mogao/ potvrdio da sam poznavao samo sindikat za radnike, podjelu krompira i zimnice, odahnuli su.
A moja zemlja je prije raspada bila tipično nekomunistička, sa srpom, čekićem i nakovnjem na zastavi i u njoj su mahom živjeli nekomunisti....
Kad sam kasnije bolje upoznao svoju novu državu vidio sam odakle ovolika straha od komunista : na zastavi petokraka, pedeset i kusur njih, boje iste kao nekad kod nas samo drugačiji raspored, u školama parole jače od ijednog komuniste: zajedno smo najjači, sve se može kad se hoće, ako nešto želiš to će ti se i ostvariti, samo je nebo granica, privilegovani bogataši imaju sve ono što su nekad imali naši rijetki komunisti, da ne nabrajam, čak i regers za godišnji.

O ratu su pitali uzgred kao da neznaju ništa a sve znaju.
Potpisao sam neki papir neke crkvene organizacije gdje je unaprijed izračunato koliko imam platiti za avionsku kartu porodice. Sve dok ne otplatiš i zadnji cent u mojoj novoj domovini ne možeš kupiti ništa na kredit. Nakon nekoliko godina čim smo postali veliki muslimani zaboravili smo taj humani krst na našoj plaćenoj karti, prve košulje ili hlače dobivene u crkvama, zaboravili smo i veliki krst na Refugee Centru, zgradi gdje smo učili prve engleske riječi /kako se kaže banana, doktor ili januar/. Merhabali smo ispod tog krsta dok su naši prevodioci Bosanci sa nešto malo engleskog utvrđivali svoje nesigurne a dobro plaćene pozicije, držali plastične čaše sa sokom i telefone, sve u rukama.
Kad san kupovao kuću i auto na kredit nisu me pitali za kreditnu istoriju što je ovdje 'farz' u Americi, kad sam htio kupiti celularni našli su mi da mi kreditna istorija nije dobra. Kao da sam ja ovdje ranije dizao kredite. Saznao sam i zašto je to tako : banka je vlasnik kuće ili auta dok to ne isplatim, celularni je moj i ničiji.
Volim Ameriku više nego je to normalno.
Za vozački, bilo je dovoljno da prepišem tačne odgovore koje su prethodni polagači imali na ceduljicama, vozački se u mom gradu polaže uvijek na jednom mjestu, tačno se zna odakle se kreće, gdje se parkira 'paralelno', ima i znak koji tu stoji i objašnjava da je to početak testa. Ništa dnevna, poligon, noćna vožnja ili stajanje pod ručnom. Jok!

Kad sam otišao po dozvolu, uslikali su me preko šaltera, jedna fina baba je tražila da se nasmijem, ponavljala je slikanje nekoliko puta. Ona me i pregledala za vozački : zatvori rukom jedno oko i čitaj slova koja ti pokazujem drvenim štapom. Za uši : začepi prstom jedno uho pa ponavljaj riječi.
Ova slika na vozačkoj je jedna od rijetkih mojih nasmijanih faca a ne bi ni nje bilo da tako ne mora biti. Gdje god da se slikaš hoće da budeš happy i nasmijan kao idiot. Nisam skontao da je to u redu, u zemlji demokratije i slobode, gdje ćeš biti natmuren i nasikiran, ima svako ko te vidi da posumnja u tvoju sreću i radost.
Volim Ameriku jer je u njoj dolar ispred Boga i vjere ali su me odmah u startu uplašili : nikom ne smiješ pričati o svojoj plaći niti na prvom intervjuu za posao smiješ pominjati koliko će te platiti.
Ma da, prvi ček mi je kolega 'zemo' pokazao i prijavio sam ga poslovođi 'supervajzeru' jer je imao više dva dolara od mene a jednako radimo. Tako se to radi.
Šefovi su bogovi o njima sve najbolje, štrajk je misaona imenica osim ako ga ne pokrenu velike Unije i sindikati. Zato su mi bile smiješne i žalosne nekakve male grupice ljudi koje se šetaju gore dolje sa kartonima oko vrata na kojima piše 'mi smo u štrajku' a oko njih desetine policijskih kola. Sa istom dozom sreće posmatram slične ljude pored ceste sa natpisom 'ja sam veteran pomozite mi', trebam novaca ili posao. Eno ti predsjednika neka ti on pomogne kad te poslao u rat a ostavio bez posla, razmišljam, ko će meni pomoći.
Volim ovu državu jer policije ima koliko i stanovnika i uglavnom čuvaju firme, škole, valjda ih plaćaju za to dodatno. Kad sam ih jednom nazvao jer mi neko upao preko avlije, nije ih bilo nigdje.

Nikad mi niko nije zatražio ličnu kartu ovdje u Americi, da sam u svojoj nekadašnjoj zemlji svaki policajac na pješačkom bi me legitimisao. Ono jeste da mi i nemamo ovdje ličnu kartu, vozačka dozvola je sve to skupa i rijetko ti to traže. Osim ako te uhvate na cesti da voziš brzo. Tada te kazne i dadnu ti dvije opcije : da priznaš da si kriv i da pošalješ poštom ček ili da zaokružiš da nisi kriv i da ideš pred sudiju, gdje te opet ubijede da kažeš to isto jer ti zaprijete velikim troškovima. Samo, sad platiš više nego u prvoj opciji. Ako imaš para za advokata, nećeš biti kriv, odmah ti izmisle da si se pogrešno parkirao iako si pičio 85 milja na sat, kazne te samo malo. Ali, advokat ti uzme malo malo više.
Volim Ameriku zato jer ti je advokat ovdje zakon, mislim za nas običnu raju, za one moćne i jake, što se ni ne krije, nema ni suda ni zakona. Oni nikad ne griješe.
Volim Ameriku što ti odmah čim sjedneš u banci sa menadžerom dadnu love koliko hoćeš, hoću reći koliko možeš pokriti sa platom i kućom a onda te oderu, mada ne volim što nemaju zatvorenu kancelariju. Zato jer te svaki Bosanac vidi u ovoj staklenoj krletki i sutra svi znaju tvoju 'kreditnu istoriju'.

Volim što ovdje nema puno cjenkanja, volim što te kažnjavaju debelo ako zakasniš minut sa plaćanjem banci i to ti sve upišu u kreditnu istoriju koju vode dvije ili tri privatne kompanije. Koje tvoje podatke daju svakom ko im plati za to, a tajni su podaci jedino za tebe. Volim banke koje te kazne ako im doneseš ček na kojem nema ništa umjesto da kazne onoga koji je to dao, ma volim je to nije normalno.
I zato što je stalno kao nekadašnja naša država u strahu od vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, što ratovima utjeruje demokratiju tako što se godinama po Bliskom Istoku izgrađuju McDonalds's restorani, što ima špijune u svakoj mjesnoj zajednici.
Najviše volim Ameriku zbog slobode.
Mogu da govorim i pišem šta hoću, mogu da pokažem /ako ga imam/srednji prst svakom ko me naljuti.. . Mogu slobodno da izjavim da Obama ima velike uši, niko me neće kazniti ni pitati zbog toga, jedino ne smijem pisati o sistemu u državi ali ni to nije toliko strašno jer ko sam ja da se moje mišljenje pika. Ko to čita još.
Istina, primjetio sam da me neko prati na internetu, ali možda mi se to učinilo.
Kad sam htio provjeriti neke cipele na internetu duže sam tragao o njima, sad svaki put kad odem na internet upadaju mi cipele na moj screen. Tako je bilo i kad sam tražio solarne lampe za moj vrt. Neko očigledno zna šta meni treba.
Volim ovu zemlju i zato što mogu po internetu baljezgati o svim političarima koliko hoću ali ne smijem napisati da je moj komšija Meho peder jer mi uvalio izgorjelu pastrmu, odmah me mogu kazniti. Biti gay to je ovdje sasvim u redu ali nije u redu nekome to nabaciti na nos, udara se u prava i slobode.
Volim Ameriku jer je tako vole i svi njeni političari koji odlučuju šta je dobro a šta loše u čitavom svijetu. Oni obavezno nose kao komunisti značku sa američkom zastavom na reveru, onaj koji to nema nije dobar domoljub. Kritikuju ga zbog značke a ne zbog patriotizma.

Volim američke filmove to nije normalno. Tamo su sve neki borci za pravdu, pobjeđuju loše momke, spašavaju siromašne i ugrožene, inspektori plaču za žrtvama i razvode se zbog toga ili upadaju u teškoće. U filmovima su crnci tj. afroamerikanci ili predsjednici ili glavne sudije, u stvarnosti prije Obamae ni blizu. Čisto maštanje o bjekstvu iz realnosti. Ali, nervira me što moram dugo čekati da te filmove odgledam na televiziji. Moram ili u kino ili izrentati kasetu, televizija je za fine slatke priče iz zajednice i za stare serije i filmove i lokalne biznismene. Tako o pizzama znam sve ima ih na hiljade, čak u reklamama navode kako se prave rukom, ja nisam nikad vidio da neko razvija jufku nogom. O autodilerima znamo sve pogotovu jer oni su najviše na mom televizoru. U reklamama je inače sve džabe, sve je free. Od 'Walmarta' do kreditne kartice. Ma čak je i kreditna kartica freedom, samo provuci uz osmijeh, eto para za tobom, banka dijeli keš na sve strane. U dječijim reklamama pa i onima za odrasle, 'bratstvo i jedinstvo' je vidljivo i previše : jedno bijelo, jedno crno dijete i poneko sa kosim očima.

Volim Ameriku jer su im djeca i familija ispred svega. Jeste da se kurvaju nenormalno i da je svaki drugi ili druga razveden/a/ ali family je na prvom mjestu. Djeca se ne igraju u parku ili na ulici osim afroamerička, i svuda ih odrasli prate.O njima se toliko vlasti brinu da je to pravo čudo. Voze ih autobusima, direktor škole dočekuje i ispraća autobuse, žuti školski autobusi stanu tamo gdje ima ijedno dijete i izbaci znak 'stop' pa ti stisni pa ga pređi, majčin sine. Ujutro i oko 3 sata saobraćaj je načisto paralisan, autobus može stati gdje hoće i kad hoće. Onda svi čekamo da se ljubimci izvuku, mame ih grle na vratima autobusa, ma milina jedna. Kažu da nema veće kletve od ove : 'dabogda vozio iza žutog autobusa'. Ima i razloga za ovu ljubav : što više djece to više autobusa i više para za školu, u školi djecu ne uče plaho, šta da ih zamaraju budalštinama života. Daju im pečeni krompir i komad pizze i vozi.
Volim svoju državu jer trudnice nemogu kao nekad da se prenemažu godinama prije i poslije poroda a za to vrijeme primaju plaću. Ovdje rade sve dok dijete ne počne izlaziti a vraćaju se na posao nakon par sedmica. Tako i treba, ne mogu kao nekad kuhati grah kod kuće i ići na frizuru a raditi. Ovdje zapravo doktori osim što ti pošalju račun ne pitaju se plaho. Više o tvojoj bolesti brine zdravstveno osiguranje ono odlučuje koliko si bolestan, kad će operacija i ono najnevažnije : ko će to platiti. U bolnici, koji god doktor dođe i pogleda te, dođe ti poseban račun na naplatu, a imaš osiguranje.

I oko penzije je stvar čista. Onoliko koliko odvajaš od plate toliko ćeš trošiti kao penzić, ako ti neki od silnih fondova to ne spiska. Ostaje ti onda socijala i bonovi za hranu.
O, da, bonovi su ovdje zakon. Ima preko 50 miliona onih sa bonovima, država daje šakom, kapom malo sutra, jer ko bi sirotinji nadavao.
Volim Ameriku jer ovdje biti bogat nije nikakva uvreda već čast, to je moto kojem svako teži. Ma kakva škola ili studiranje, svi bogataši su mahom sa srednjom ili osnovnom školom a pitaju se u zemlji. I svi mi koji riljamo u firmama maštamo da će mo jednog dana biti bogati ili postati vlasnici firmi, tako nam je rečeno. Svaki od bogataša je kažu tako počinjao a ja kad čujem njihova imena vidim da su oni nasljednici predaka koji su tako postali bogati od svojih predaka, ali šta da radim.
Volim Ameriku jer ovdje nema 'cile mile' sa plaćanjem poreza iliti taxe. Toliko ima da platiš i kvit. A plaća se, na nos da ti izađe. Doduše bogati manje ili nikako, mi siromašni koje odmilja zovu 'middle class' više. I to se ne krije, zna se kažu i zašto. Ovi bogati zapošljavaju nas siromašne i zato im država gleda kroz prste. Nama kroz novčanike.

Volim Ameriku jer ne prave sprdnju sa političkim strankama i izborima kao kod nas. Ovdje imaju samo dvije Partije a ne stotinu stranaka i vazda se ko nešto svađaju a onda nam odluče partizanski, tj. bipartisan, ima da bude tako i kvit.
U našem gradu zakone donose grupe ljudi, kad se bira predsjednik onda se to zove predsjednički izbori iako se biraju delegati koji kasnije biraju predsjednika. Čisto kao suza, kao kad bi ti birao mene a ja odlučujem kojeg ću predsjedničkog kandidata izabrati. Demokratija bato, bolan bre ne bio. Zato se na televiziji koja je inače uvijek na pravom mjestu uvijek priča o politici i izborima. Svake godine se nešto ili neko bira a televizija obavezno u studio uvijek dovede jednog onog i jednog drugog, tako da je sve 'partizanski'. Iako mi izgleda da mi ne biramo predsjednika mi njega biramo. I nema stranih posmatrača kao kod nas ili drugdje u svijetu, šta ima da se posmatra kad se zna da je sve po zakonu i demokratski.
Ja boga mi volim Ameriku, neka priča ko šta hoće. Meni je dala ličnu kartu hoću reći vozačku, niko me ne provocira niti dira, radim i plaćam svoje i državne račune. Ako hoćeš državu onda je moraš i plaćati. Imam socijalni broj i adresu stanovanja i telefon i sve je to tajna ali vrlo često te zovu noću ili vikendom, nude ti proizvode ili traže pomoć. Ah što vole dramčiti, svi traže pomoć od policije do predsjednika države. Daj makar pet dolara, daj za mačke lutalice, za novi CT aparat, za veterane. Zemlja humanosti.

I narod daje, najviše za izbore i političare. Televizija nije ni zašta drugo nego zbog njih, vijesti iz svijeta se daju na kašičicu, što da se zamaraju građani sa tim kad je bolje da navijaju hoće li im šef države biti milijarder iz Chicaga ili iz neke druge države
Volim svoju državu jer možeš ako možeš i moraš raditi na tri posla i sve dok te ne ponesu na groblje. Mladi zato teško dobiju šansu čak i sa školom, na konkursima pale veze, rodbina i prijatelji se lakše uposle. Ma to je sasvim u redu, ko da bi ja da je moja firma primio prije nekog iz Burme ili Bosne umjesto rođaka ili prijatelja.
Volim Ameriku jer ti daje slobodu i vjere. Pravi džamija koliko hoćeš, crkve se nude i na leasing, ali kad čuješ himnu ima da stojiš mirno sa desnom rukom na *rcu i da pjevušiš : I pledge the ... One nation under God... And justice for all. Što bi se laički prevelo : poštujem samo jednog Boga i pravdu za sve.
Samo, nešto mi ne štima baš najbolje, ali i to demokratski moram voliti. Sve više Amerika liči na Bosnu.
Grade se samo džamije, otvaraju kafane i javne kuhinje, fabrike nigdje ili rijetko, bonovi za siromašne se štampaju a i dolar se printa kao nekad dinar na Topčideru kod Beograda. Patrioti lažu da vole, lopovi i smutljivci kradu šta stignu, svi toliko vole Ameriku da je kradu i prodaju gdje stignu, kao kod nas, života mi. Lažne doktorske potvrde, lažne izjave, zapošljavanje preko veze, inflacija, cijene, nema inspektora u trgovinama, lažne penzije i lažne nesposobnosti za rad, rat po svaku cijenu i u svako vrijeme, svađe političara i borba za vlast, stalno povećanje taxe/poreza/, povećanje kriminala, nekakve rupe u budžetu i vanjska zaduženja, švicarski računi i off shore otoci 'Kajmak' i oni drugi, krađa humanitarnih para u akcijama pomoći, ma nećete mi vjerovati, čak se pojavili i falsifikati američkog dolara.
Ista Bosna, života mi, zato još više volim Ameriku.
Šta ću kad sam patriota i kad se snalazim takav kao kod kuće.

cross-atlanti

[alenthekiller]

Kako sjednu certri pedera na jednu stolicu?
Samo je okrenu

[Logovan]

Kako sjednu certri pedera na jednu stolicu?
Samo je okrenu

Pobili se Bosanac i Crnogorac i poslije tuče pitaju Cnogorca kako je bilo?-Kaže Crnogorac:-"Njega odvukli ko psa - svezanog, a mene ka kralja na nosilima.

Došo Mujo u zavod za zapošljavanje i na šalteru ga tip pita:
- "Ime i prezime."
- "Mujo Mujić."
- "Kada ste rođeni:"
- "19.08.1982. godine u Bosni."
- "Jeste oženjeni?"
- "Da, za ženu."
- "Pa znam da si za ženu, jeste vidjeli ikad nekog ko je oženjen za muškarca?"
- "Pa jesam!"
- "Pa koga?!"
- "Pa, evo na primjer, moja sestra.

Dolazi Perica u prodavnicu i kaže:
- Dobar dan teto, dajte mi tafu.
- Molim, šta hoceš mali?
- Ma dajte mi tafu za tuvanje!
- Mali, briši odavde ili nauči da govoriš!!!
- Ma puši turac tetka!
- Kako te nije sramota, barabo jedna!
- Turac razumeš, a tafu ne razumeš!?

- Gdje to ideš?
- Idem da zalijem cvijeće.
- Pa pada ti kiša.
- Nema veze, imam kišobran.

[derPate]

Mujo radio nesto u dvoristu kad izlazi Fata sa djetetom u ruci i kaze:''Mujo mali je progutao metak''
A mujo ce na to:'' Neokreci ga prema meni jebo ti on mater''

[MedenoSrce]

Čovjek dobio poziv iz Poreske Uprave. Zovu ga, da se lično pojavi i da izjavu, jer im se čini da je premali iznos zarade prijavio na ime poreza.

On prvo ode kod svog knjigovođe da ga upita za savjet, kako da se ponaša i šta da obuče kada krene u Poresku upravu!...
"Obuci svoje najstarije odijelo, da izgledaš sirotinjski, tako će se oni uvjeriti da nemaš para i da su pogriješili kod rješenja za porez! Oni vole da misle kako su gospodari tuđih života!

Za svaki slučaj ode i kod svog advokata, pa i njega upita za savjet za istu stvar.
"Obuci svoje najbolje odijelo, da izgledaš gospodski, tako će oni pomisliti kako ih ti uvažavaš i cijeniš, pa će se onda možda smilovati i umanjiti ti porez... Znaš, oni vole da misle kako su najvažniji na svijetu!"

Čovjek totalno zbunjen, ode konačno i kod sveštenika, pa i njega priupita za savjet!

"Ispričaću ti jednu priču!", kaže sveštenik.
"Uoči svadbe, mlada upita svoju majku, kakvu spavaćicu je najbolje obući za prvu bračnu noć. Majka je posavetuje da uzme dugačku spavaćicu dugačkih rukava. Upita ona i svoju stariju sestru, a ona joj predloži da obuče kratku spavaćicu, nešto vrlo seksi..."
"Ali, oče, pa kakve veze ta priča ima sa mnom?"
"Ista je kao tvoj slučaj, sine moj...
"Šta god da obučeš - bićeš jeben!"

[alenthekiller]

Sta rade pederi za novu godinu?
Kite se

[Adnansu]

Zasto ljudi u Etiopiji ne puse travu??
Da ih ne spuca gladna

[de facto.]

Uhvatila tri pedera djevojku u šumi. Dvojica je drže, jedan joj pravi frizuru.

Odavno nisam bolji pročitala

[de facto.]

Nije to ništa,juče voditeljica Kalmana 5 puta čita Isak SAmakovlija,i ženska uvjerena da je to ispravno,ono nigdje ne zamuca da oda utisak da nešto nevalja

[Nick Name]

- "Mujo, koliko imaš sinova?"
- "Četiri!"
- "Čime se bave?"
- "Jedan je baletan, drugi je frizer, treći je modni dizajner."
- "A četvrti???"
-"Ma i on je peder"