Inace, ova me saga o ljubavi prema "starijem bratu" i "majcici Turskoj" - koja te iskoristi i na kraju proda, i, sto je najgore, ostavi na milost i nemilost blaziranim zapadnim mesetarima
do zla boga zapustenog, bijednog i, nakon 500 godina "ljubavi" i nijedne ozbiljne skole, potpuno nepismenog, da se na tebi uce i vjezbaju tlacenju - podsjeca na ono srpsku palamudu o nekoj fantomskoj pomoci Rusije kroz istoriju, o kojoj su i sami Srbi zbijali sale, pa od olovnih vojnika - poslanih, nakon "istorijskog sastanka u Bukurestu", po Dositeju Obradovicu, kao pomoc Rusije Karadjordjevom ustanku, pa do svesrdne pomoci tokom NATO udara na Srbiju, kada su se nadobudni rusofili cudili kako neko, uopste, moze da pita kako im to Rusija nije pomogla...
"Kako nam nisu pomogli?! Pa nisu nas bombardovali!"
Kako kod ovih poremecenih prekodrinskih rusofila, tako valjda i kod nasih domacih turkofila, 500 godina sijanja kostiju za sultane koji bi se, zadrigli od jela, pica i blagostanja, oznojeni i iscrpljeni od jahanja po haremskim djevicama, Bosne i nepismene, gladne sirotinje u njoj, sjetili tek kada bi im zafalilo topovskog mesa, 500 godina takve zapustenosti i javasluka, od kojeg se i danas oporavljamo - tako, dakle, i njima ovo u usima zvoni kao doba blagostanja - "jer, nisu nas bombardovali...".
Smijesno je, uopste, uvoditi Tursku u pricu o ovim SDA piljarima, minderasima i komicnoj politickoj sceni Bosne (u kojoj su se, kako vidimo, i sve ostale stranke ocesale o SDA-ov stomacni tifus, pa samo seru li seru, a nista niti umiju, niti zele uraditi i mijenjati...)... Znaci, kompletna prica je ne samo off topic, nego je spirala jednog napretka, ekonomskog, politickog - u regionalnom smislu znacajnog uspona jedne zemlje, u istoj recenici sa dvadesetogodisnjom spiralom zla zvanog SDA, propasti i jada do kojeg je dovela - smijesna i besmislena.
Turska je danas ozbiljna zemlja, zemlja koja, ako poradi na sebi i ne krene stranputicom, zaista moze igrati bitnu ulogu na Balkanu, pa je za ocekivati da ce joj svi postupci biti pragmaticni, do tancina proracunati - kako to, na kraju krajeva, svijet u kojem gradi taj svoj put uspjeha i uspona nalaze - sto automatski iz price iskljucuje i cini pateticnim i smijesnim - tek bljutavim polulizmom hranjenim - neke od romanticnih vizija i vlaznih snova pojedinaca u Bosni, koji politiku i danas naivno zamisljaju kao spregu nekim odavno izvitoperenom istorijom i mitovima, SATRO, zajamcenim povjerenjem i ljubavlju, nekim vjecnim zarukama, sta li?!
Pa, dok je taj gladni bosanski jad ginuo po rubovima nase nam "majcice" Turske, tada Osmanskog Carstva, ginuo je nerijetko zarad poznatog principa odrzavanja poretka tadasnjih sila, savrsene igre, "l'art pour l'art" ratovanja, koje bi, s vremena na vrijeme, dobro dolazilo i bilo prijeko potrebno i jednoj i drugoj, i petoj i desetoj imperiji - da se fukara upregne, istrosi, a da poredak i struktura ostanu kakave jesu - netaknute i odrzive.
Mislio sam da su ljudi nakon toliko vremena shvatili sta znaci biti moneta za potkusurivanje, ali.... vidim ljubav na daljinu i dalje behara...
Ipak, sto se tice price o raznoj "braci" i pomoci, ipak mi u sjecanju kao najjaci ostaje prilog SRNE i onaj grcki polupijani debil koji, u vrijeme reintegracije Grbavice i odlaska cetnika put Mokrog i ostalih vukojebina, s improvizovane bine, rame uz rame sa tadasnjim vrhom tzv. RS-a, porucuje narodu - da samo sto nije stiglo ni manje ni vise nego 200 000 Grka, koje je on licno digao na noge, da odbrani i sacuva Grbavicu. Ocekuju se svakog trenutka... Kako tada, tako i danas....
