BH reprezentativci i potencijalni reprezentativci - vol.3

[Obuca9]

[callmethebreeeze]

Petom dao gol

Fakat petom, i to je kucno ko Ronaldinjo...
Interesantna publika , malo marisane, malo IDF-a, malo onih sa kikicama, hrkljus.

odlican go.

[udrch]

Deni Avdić uskoro «dijamant»

Safet Sušić je najavio kako računa na Denija Avdića, bh. internacionalca u švedskom Elfsborgu, ako će FIFA dozvoliti promjenu sportskog državljanstva, budući je Avdić nastupao za mlade švedske selekcije, ali jednom u prijateljskom susretu i za A tim. Jasmin Baković, šef administracije u Savezu dao je u zadaću svojim saradnicima da učine sve kako bi Avdić zaigrao za BiH. U kratko vrijeme više je spašeno nogometnih dragulja, nego za proteklih dvanaest, trinaest godina. Dobili smo najprije Pjanića, potom Mujdžu, a pred vratima je nogometni biser Deni Avdić.

Zanimljivo..smao gdje si ti ovo pročito, ja nisam nigdje našao..

[Obuca9]

Saša Papac: Nisam ni izdajnik ni heroj!

Prije desetak godina «registrirao» sam jednog nadarenog defanzivca kao "budućeg Nestu", aludirajući na nekad vrsnog stopera italijanske reprezentacije. I svaki moj tekst je bio začinjen epitetima "kako se u Hercegovini rađa nova zvijezda", dok su zlobnici tvrdili da se radi o klocu nogometašu i nogometnoj analfabeti, meni koji sam potpisivao te tekstove. Riječ je o Saši Papcu, jednom od najboljih defanzivaca na Otoku, koji je sa Glazgvor Rendžersom osvojio šest trofeja, koji je svojim transferima punio kase svim klubovima u kojima je igrao; od Širokog, preko Karntena do bečke Austrije. Sada ispunjava, nažalost, samo srca navijača Rendžersa.

Anđelina, Saša, Hurem...

Ako bi se nekim slučajem Papac zaputio ka Sarajevu i bazi naše reprezentacije, uvjereni smo kako bi izazvao veće zanimanje medija, nego nedavni dolazak Anđeline Đoli. Doduše, Saša dođe u Sarajevo, ali «inkognito» kod svog dugogodišnjeg prijatelja Samira Hurema. Možda jedine osobe koja bi ga mogla nagovoriti da se vrati u državni tim. Saša je u elitnom mostarskom restoranu, tik uz Neretvu ugostio novinara «Sana» i otvorio dušu...- U "ovakvom statusu" ne bih se pojavljivao u hotelu naše reprezentacije, jer bi se to moglo pogrešno protumačiti. Ne dolazim niti na naše utakmice, da neko ne misli da je to provokacija: kao, evo ga tu, a neće da igra. Inače, gledao sam sve utakmice naše reprezentacije - počeo je Papac za «San Sport».

Kakav je osjećaj gledati reprezentaciju, čiji si imidž svojim igrama i sam gradio?- Nije jednostavno. Prođu me trnci, pogotovo kada igramo dobro, kada se pobjeđuje. Naravno da mi laska kad navijači skandiraju moje ime. Nisu me zaboravili, iako me nema već četiri godine. Hvala im na podršci, jer mi puno znači kao čovjeku, makar ne zamjeram i onima koji imaju drugačije mišljenje o meni.

Do kada ćeš biti u statusu navijača bh. reprezentacije?- Ti dobro znaš da to ne ovisi od mene. Svi vi; novinari, javnost, navijači, sportski radnici.., znaju kakav nam je Savez. Pa, zar misliš da je prijetnja suspenzijom došla tek tako. Nažalost, ništa se ne mijenja nabolje. Bojim se da stvari idu nagore.

Ima li u tebi želje da ponovo zaigraš za reprezentaciju?- Naravno da ima. Želim makar još jednom odigrati utakmicu na prepunom Bilinom polju, na Koševu. Istinski to želim, ali ja imam svoj stav, karakter i ne mijenjam mišljenje tek tako. Nikom ne zamjeram što se vratio. Ja sam potpisao ono pismo iz solidarnosti, jer smo svi bili klapa, kao jedna porodica. Željeli smo promjene, zato smo izašli sa onim pismom iako se nisam slagao sa nekim dijelovima pisma. Međutim, bio sam dio kolektiva i stavio sam svoj potpis. Sada vidim da ništa nismo dobili nakon toga pisma. Eto, reci šta smo dobili. Ništa. Stanje je isto. O tome ti pričam.

Ipak, vratio si se kada je selektor bio Meho Kodro?- Jesam, jer smo imali obećanje da će biti sve u redu. Pa, i zbog Kodre sam se vratio. Meho je legenda, bio je član jedne Barselone, a šta znači biti njihov igrač shvatio sam kada sam igrao protiv Barselone. Kada su potrošili Kodru, shvatio sam da sa onim ljudima u Savezu nema napretka i odlučio se povući. Ćiro me vrijeđaoPrivremeno ili stalno?- Ja bih želio da je privremeno, a to traje evo četiri godine. Rekao sam ti, želja mi je ponovo zaigrati za BiH, ali u drugim okolnostima.

Karijera ti je, bez obzira na neigranje u reprezentaciji u usponu, osvajaš trofeje. Da li žališ što nisi igrao na Evropskom ili Svjetskom prvenstvu?- Svaki igrač živi za to da igra na velikom takmičenju. Ja nisam rob svog posla, ja sam profesionalac uživam u poslu koji volim, ali preko nekih stvari ne može se prijeći. Ne mislim da sam samo ja nedostajao u Ćirinoj reprezentaciji. Mislim da nam je trebalo još dosta stvari da se poklope da bi otišli na neko takmičenje. Eto, gubimo generaciju po generaciju. Po meni ova sadašnja je najbolja koju smo imali, a daj Bože da nešto napravimo. Grupa je teška, ali i «prolazna», ali za uspjeh nije dovoljno imati klasne igrače, već i jak Savez.
Vratimo se malo eri Miroslava Blaževića. Kako su tekli razgovori sa Ćirom?- U početku normalno, a kada je shvatio da ja nisam mulac i da imam svoj karakter, on je u javnosti na ružan način pričao o meni. To me uvrijedilo i udaljilo od reprezentacije. Ako je šta trebao reći, mogao je sve to meni, a ne preko medija.

Da li je bilo pritisaka, prijetnji ili nekih drugih metoda, koji bi imali za cilj da te vrate u reprezentaciju?- Nije bilo prijetnji, a pritisaka je bilo. Najviše me smetalo što se navijačima, koje ja cijenim, davala lažna nada. Nikad nisam rekao: Vraćam se u reprezentaciju! Ni tebi, iako to možda želiš za naslov, neću to reći. Volio bih se vratiti, ali u drugim okolnostima. Nemam lično ništa protiv nekih ljudi, već želim dobar ambijent, ne za sebe, već za neke nove generacije.

Neki te smatraju izdajnikom, mnogi svojevrsnim herojem. Kako se ti osjećaš?- Nisam ni izdajnik ni heroj. Nikoga nisam izdao, nikome ništa zamjerio. Ne zaslužujem da me tretiraju herojem. Ja sam samo neko ko ima svoj stav. Ja sam sa većinom sadašnjih igrača u korektnim odnosima, navijam za svoju reprezentaciju i čekam bolje dane. Kažem ti, ne zbog Saše, već zbog budućnosti naše reprezentacije.

Koje utakmice smatraš nezaboravnim, najboljim, a koje pamtiš po lošem?- Najbolje su naše pobjede nad Belgijom i Norveškom u Zenici. Protiv Norveške je možda moja najbolja utakmica, jer sam se «tukao» sa Solskjerom i Kerjuom. Najgora je ona u Briselu. Kriv sam najmanje za jedan gol, iako sam strog prema sebi, imam osjećaj da sam kriv za sve golove. Nezaboravna je i ona sa Dancima. Čini se da smo izgorjeli od velike želje za pobjedom. Po dobru ne pamtim moju «oproštajnu» utakmicu sa Grčkom u Zenici. To je bila čudna utakmica. Dobijem crveni karton, kasnije suspenziju, a da nisam ni pogledao protivnika. I protiv Mađarske je bilo očajno i nastojim te utakmice što prije zaboraviti.

Nadajmo se da protiv Grčke, ipak nije bila oproštajna? Kakav si stvorio utisak o Safetu Sušiću. I sa njim si razgovarao?- Sušić je veliko ime, najbolji igrač sa ovih prostora. Pričali smo korektno, rekao sam što mislim i on to poštuje. Sušiću, kojeg poštujem, želim da uspije.

Ko je po tebi najuspješniji selektor i koji je «jači» rezultat; Ćirin baraž ili Bakina «majstorica» sa Dancima?- Baka Slišković je naš najuspješniji selektor! On je bio na korak do Evropskog. Bili smo u igri do posljednje sekunde meča. U dva navrata smo kod Bake igrali «majstoricu». On me oduševio načinom kako kao trener razmišlja. Baka je kao trener pokazivao zašto je bio veliki igrač. Poštujem rezultat koji je Blažević napravio, jer nikad prije nismo bili u «baražu», ali Bakin rezultat ima veću težinu.

Džeko je za engleske lige!

Šta misliš o Edinu Džeki, koji je očito prerastao Bundesligu?- Džeko je izrastao u rasnog i klasnog napadača. Ja ga vidim u Engleskoj. Napravio bi veliku karijeru u engleskoj ligi.

Vratimo se još malo selektorima, trenerima, koji su te vodili... Koga bi još izdvojio?- Debitirao sam kod Miše Smajlovića, koji je bio veliki gospodin. Admir Smajić me vodio u mladoj reprezentaciji. Shvatio sam da je on daleko ispred ostalih po načinu rada, idejama, razmišljanju. Jako ga poštujem, međutim, ne mogu a ne spomenuti Šenera Bajramovića. Evo, dosta igrača iz sadašnje postave je prošlo kroz Bajramovićeve ruke. On je bio neumorni radnik, pravi pedagog, sve nas je persirao, pratio je sve utakmice. Zamalo smo iznenadili moćnu Francusku kad su nas vodili Bajramović i Smajić. Govorim o mladoj reprezentaciji. Naravno i Husnija Arapović zaslužuje pohvale.
Za kraj reci mi nešto o novinarima, mislim o bh. novinarima ili ih uporedi sa škotskim, austrijskim...?- Imam pozitivna iskustva, izuzev jednog slučaja, kada je jedan tvoj kolega za svoje potrebe za efektnijim naslovom napisao što nije moj vokabular. Sa svima sam želio imati korektan odnos. Kad govorim o periodu kada sam bio u reprezentaciji, odnosi na relaciji novinari, igrači navijači su bili korektni. Ja shvatam da vi radite svoj posao, da pravite atmosferu, da javnosti prenosite raspoloženje igrača i pozivate ih na tribine. Bilo mi je drago kada sam vidio kakvu ste atmosferu pravili i u proteklom ciklusu. Iz svog iskustva teško je uspoređivati naše i, recimo, škotske novinare. «Ajme majko» kad se ovi Škoti uhvate deranja. Ne biraju sredstva i to zna biti bolno i stresno, ali se naviknem na sve. Pretpostavljam da su i danas odnosi na relaciji novinari - reprezentacija dobri.
- Idealni. Nikad bolji!

Kako su nas prevarili «Koloseumu»

Naš sagovornik se osvrnuo na sastanak od prije četiri godine sa čelnicima Saveza.
- Sastali smo se u «Koloseumu» nas nekoliko reprezentativaca i Dominković, Čolaković, Ušanović... Od igrača bili smo; Barbarez, Spahić, Bajramović, Hasagić, ja... Kazali smo svoje uslove, oni su sve zapisivali i obećali da će se sve ispoštovati, promijeiti, da ništa više neće biti kao prije. Ispali smo naivni, povjerovali smo, a ustvari, ništa se nije promijenilo - prisjetio se Papac posljednjeg sastanka sa ljudima iz NSBiH.

O Tuci i Sergeju

Papac je mostarsko dijete, rastao pod Bijelim brijegom, na Veležom stadionu učio nogometnu abecedu. Trenirali su ga Vladimir Skočajić, zatim Zejnil Selimotić, pa Miroslav Kordić... Jedno je vrijeme u Veležovoj školi igrao sa Adnanom Ćustovićem. Saša se ponosi što je iz Sergejovog kvarta.
- Rastao sam u Sergejovom susjedstvu, a sada sam u neposrednoj blizini gdje živi Semir Tuce. Tuce je prava legenda, ono kako ti napišeš sportska i ljudska gromada. Mi klinci smo uživali gledati Tucine majstorije - otkriva Saša, koji smatra Barbareza ponajboljim i najinteligentijim saigračem sa kojim je igrao i kojeg u budućnosti vidi na selektorskoj poziciji.

O Pašaliću, Ušanoviću, Bakoviću...

Tvoje mišljenje o bivšim i sadašnjim čelnicima Saveza: O pokojnom Milanu Jeliću?
- Nije zbog one izreke «o mrtvima sve najbolje», nego stvarno mislim da je bio korektan. Dođe, pozdravi, popriča, zaželi nam uspjeh i izađe sa sastanka. Bio je daleko konkretniji od ovih.O Ahmedu Pašaliću?- On je bio kao neka vrsta «moraliste» u reprezentaciji. Tema njegovih sastanaka ponekad bi iskakala iz sportskih okvira. Da li je bio mešetar ili ne, nije moje da sudim. Imao sam korektan odnos sa direktorom.Sulejman Čolaković i Iljo Dominković?- O njima stvarno nemam lijepu riječ, jer njihova djela sve govore. Ustvari nedjela. Cijela nacija je nezadovoljna kako rade i to sve govori o njima.Munib Ušanović?- On je godinama predstavljao Savez, a znaš moje mišljenje o Savezu. Jasmin Baković?- Ja sam ga doživio kao velikog radnika, istinskog profesionalca. Jedan od rijetkih, ako ne i jedini o kome imam pozitivno mišljenje od sadašnje garniture!

Izbjegao smrt

Divljanje dvojice «auto manijaka» na bečkim ulicama, zamalo je života koštalo bh. internacionalca. Dok je igrao u Austriji imao je tešku «saobraćajku».
- Doktori su mislili da ću najmanje pola godine ležati u bolnici, a ja sam za dva mjeseca igrao. Vozio sam se na autobusku stanicu u Beč da podignem karticu koju mi je žena poslala. Ispred mene divljala su dvojica vozača, valjda su se trkali. Jedan od njih je naletio pravo na moj BMW i zamalo me unakazio. Iz tog sam udesa izašao jači, čvršći, stabilniji... Zahvalan samo Bogu što sam uspio - priznaje Saša.

Idealna postava BiH

Saša je za naš list sastavio idealan bh. tim. Evo kako izgleda; Hasagić na golu, Spahić i Musić po bokovima, Konjić i Hibić dva stopera. U sredini su: Misimović ili Mujčin, Barbarez, Baljić, Salihamidžić, naprijed Bolić i Džeko. Za najboljeg selektora ove idealne postave BiH Papac, je na oduševljenje kolege Adnana Demića, stavio Blaža Sliškovića. Papac je pohvalio Piplicu, ali smatra da je prerano otišao iz «repke». Za Salihamidžića je rekao kako zaslužuje od svih "naklon do poda", s obzirom na brojne povrede.

[callmethebreeeze]

Saša Papac: Nisam ni izdajnik ni heroj!

Prije desetak godina «registrirao» sam jednog nadarenog defanzivca kao "budućeg Nestu", aludirajući na nekad vrsnog stopera italijanske reprezentacije. I svaki moj tekst je bio začinjen epitetima "kako se u Hercegovini rađa nova zvijezda", dok su zlobnici tvrdili da se radi o klocu nogometašu i nogometnoj analfabeti, meni koji sam potpisivao te tekstove. Riječ je o Saši Papcu, jednom od najboljih defanzivaca na Otoku, koji je sa Glazgvor Rendžersom osvojio šest trofeja, koji je svojim transferima punio kase svim klubovima u kojima je igrao; od Širokog, preko Karntena do bečke Austrije. Sada ispunjava, nažalost, samo srca navijača Rendžersa.

Anđelina, Saša, Hurem...

Ako bi se nekim slučajem Papac zaputio ka Sarajevu i bazi naše reprezentacije, uvjereni smo kako bi izazvao veće zanimanje medija, nego nedavni dolazak Anđeline Đoli. Doduše, Saša dođe u Sarajevo, ali «inkognito» kod svog dugogodišnjeg prijatelja Samira Hurema. Možda jedine osobe koja bi ga mogla nagovoriti da se vrati u državni tim. Saša je u elitnom mostarskom restoranu, tik uz Neretvu ugostio novinara «Sana» i otvorio dušu...- U "ovakvom statusu" ne bih se pojavljivao u hotelu naše reprezentacije, jer bi se to moglo pogrešno protumačiti. Ne dolazim niti na naše utakmice, da neko ne misli da je to provokacija: kao, evo ga tu, a neće da igra. Inače, gledao sam sve utakmice naše reprezentacije - počeo je Papac za «San Sport».

Kakav je osjećaj gledati reprezentaciju, čiji si imidž svojim igrama i sam gradio?- Nije jednostavno. Prođu me trnci, pogotovo kada igramo dobro, kada se pobjeđuje. Naravno da mi laska kad navijači skandiraju moje ime. Nisu me zaboravili, iako me nema već četiri godine. Hvala im na podršci, jer mi puno znači kao čovjeku, makar ne zamjeram i onima koji imaju drugačije mišljenje o meni.

Do kada ćeš biti u statusu navijača bh. reprezentacije?- Ti dobro znaš da to ne ovisi od mene. Svi vi; novinari, javnost, navijači, sportski radnici.., znaju kakav nam je Savez. Pa, zar misliš da je prijetnja suspenzijom došla tek tako. Nažalost, ništa se ne mijenja nabolje. Bojim se da stvari idu nagore.

Ima li u tebi želje da ponovo zaigraš za reprezentaciju?- Naravno da ima. Želim makar još jednom odigrati utakmicu na prepunom Bilinom polju, na Koševu. Istinski to želim, ali ja imam svoj stav, karakter i ne mijenjam mišljenje tek tako. Nikom ne zamjeram što se vratio. Ja sam potpisao ono pismo iz solidarnosti, jer smo svi bili klapa, kao jedna porodica. Željeli smo promjene, zato smo izašli sa onim pismom iako se nisam slagao sa nekim dijelovima pisma. Međutim, bio sam dio kolektiva i stavio sam svoj potpis. Sada vidim da ništa nismo dobili nakon toga pisma. Eto, reci šta smo dobili. Ništa. Stanje je isto. O tome ti pričam.

Ipak, vratio si se kada je selektor bio Meho Kodro?- Jesam, jer smo imali obećanje da će biti sve u redu. Pa, i zbog Kodre sam se vratio. Meho je legenda, bio je član jedne Barselone, a šta znači biti njihov igrač shvatio sam kada sam igrao protiv Barselone. Kada su potrošili Kodru, shvatio sam da sa onim ljudima u Savezu nema napretka i odlučio se povući. Ćiro me vrijeđaoPrivremeno ili stalno?- Ja bih želio da je privremeno, a to traje evo četiri godine. Rekao sam ti, želja mi je ponovo zaigrati za BiH, ali u drugim okolnostima.

Karijera ti je, bez obzira na neigranje u reprezentaciji u usponu, osvajaš trofeje. Da li žališ što nisi igrao na Evropskom ili Svjetskom prvenstvu?- Svaki igrač živi za to da igra na velikom takmičenju. Ja nisam rob svog posla, ja sam profesionalac uživam u poslu koji volim, ali preko nekih stvari ne može se prijeći. Ne mislim da sam samo ja nedostajao u Ćirinoj reprezentaciji. Mislim da nam je trebalo još dosta stvari da se poklope da bi otišli na neko takmičenje. Eto, gubimo generaciju po generaciju. Po meni ova sadašnja je najbolja koju smo imali, a daj Bože da nešto napravimo. Grupa je teška, ali i «prolazna», ali za uspjeh nije dovoljno imati klasne igrače, već i jak Savez.
Vratimo se malo eri Miroslava Blaževića. Kako su tekli razgovori sa Ćirom?- U početku normalno, a kada je shvatio da ja nisam mulac i da imam svoj karakter, on je u javnosti na ružan način pričao o meni. To me uvrijedilo i udaljilo od reprezentacije. Ako je šta trebao reći, mogao je sve to meni, a ne preko medija.

Da li je bilo pritisaka, prijetnji ili nekih drugih metoda, koji bi imali za cilj da te vrate u reprezentaciju?- Nije bilo prijetnji, a pritisaka je bilo. Najviše me smetalo što se navijačima, koje ja cijenim, davala lažna nada. Nikad nisam rekao: Vraćam se u reprezentaciju! Ni tebi, iako to možda želiš za naslov, neću to reći. Volio bih se vratiti, ali u drugim okolnostima. Nemam lično ništa protiv nekih ljudi, već želim dobar ambijent, ne za sebe, već za neke nove generacije.

Neki te smatraju izdajnikom, mnogi svojevrsnim herojem. Kako se ti osjećaš?- Nisam ni izdajnik ni heroj. Nikoga nisam izdao, nikome ništa zamjerio. Ne zaslužujem da me tretiraju herojem. Ja sam samo neko ko ima svoj stav. Ja sam sa većinom sadašnjih igrača u korektnim odnosima, navijam za svoju reprezentaciju i čekam bolje dane. Kažem ti, ne zbog Saše, već zbog budućnosti naše reprezentacije.

Koje utakmice smatraš nezaboravnim, najboljim, a koje pamtiš po lošem?- Najbolje su naše pobjede nad Belgijom i Norveškom u Zenici. Protiv Norveške je možda moja najbolja utakmica, jer sam se «tukao» sa Solskjerom i Kerjuom. Najgora je ona u Briselu. Kriv sam najmanje za jedan gol, iako sam strog prema sebi, imam osjećaj da sam kriv za sve golove. Nezaboravna je i ona sa Dancima. Čini se da smo izgorjeli od velike želje za pobjedom. Po dobru ne pamtim moju «oproštajnu» utakmicu sa Grčkom u Zenici. To je bila čudna utakmica. Dobijem crveni karton, kasnije suspenziju, a da nisam ni pogledao protivnika. I protiv Mađarske je bilo očajno i nastojim te utakmice što prije zaboraviti.

Nadajmo se da protiv Grčke, ipak nije bila oproštajna? Kakav si stvorio utisak o Safetu Sušiću. I sa njim si razgovarao?- Sušić je veliko ime, najbolji igrač sa ovih prostora. Pričali smo korektno, rekao sam što mislim i on to poštuje. Sušiću, kojeg poštujem, želim da uspije.

Ko je po tebi najuspješniji selektor i koji je «jači» rezultat; Ćirin baraž ili Bakina «majstorica» sa Dancima?- Baka Slišković je naš najuspješniji selektor! On je bio na korak do Evropskog. Bili smo u igri do posljednje sekunde meča. U dva navrata smo kod Bake igrali «majstoricu». On me oduševio načinom kako kao trener razmišlja. Baka je kao trener pokazivao zašto je bio veliki igrač. Poštujem rezultat koji je Blažević napravio, jer nikad prije nismo bili u «baražu», ali Bakin rezultat ima veću težinu.

Džeko je za engleske lige!

Šta misliš o Edinu Džeki, koji je očito prerastao Bundesligu?- Džeko je izrastao u rasnog i klasnog napadača. Ja ga vidim u Engleskoj. Napravio bi veliku karijeru u engleskoj ligi.

Vratimo se još malo selektorima, trenerima, koji su te vodili... Koga bi još izdvojio?- Debitirao sam kod Miše Smajlovića, koji je bio veliki gospodin. Admir Smajić me vodio u mladoj reprezentaciji. Shvatio sam da je on daleko ispred ostalih po načinu rada, idejama, razmišljanju. Jako ga poštujem, međutim, ne mogu a ne spomenuti Šenera Bajramovića. Evo, dosta igrača iz sadašnje postave je prošlo kroz Bajramovićeve ruke. On je bio neumorni radnik, pravi pedagog, sve nas je persirao, pratio je sve utakmice. Zamalo smo iznenadili moćnu Francusku kad su nas vodili Bajramović i Smajić. Govorim o mladoj reprezentaciji. Naravno i Husnija Arapović zaslužuje pohvale.
Za kraj reci mi nešto o novinarima, mislim o bh. novinarima ili ih uporedi sa škotskim, austrijskim...?- Imam pozitivna iskustva, izuzev jednog slučaja, kada je jedan tvoj kolega za svoje potrebe za efektnijim naslovom napisao što nije moj vokabular. Sa svima sam želio imati korektan odnos. Kad govorim o periodu kada sam bio u reprezentaciji, odnosi na relaciji novinari, igrači navijači su bili korektni. Ja shvatam da vi radite svoj posao, da pravite atmosferu, da javnosti prenosite raspoloženje igrača i pozivate ih na tribine. Bilo mi je drago kada sam vidio kakvu ste atmosferu pravili i u proteklom ciklusu. Iz svog iskustva teško je uspoređivati naše i, recimo, škotske novinare. «Ajme majko» kad se ovi Škoti uhvate deranja. Ne biraju sredstva i to zna biti bolno i stresno, ali se naviknem na sve. Pretpostavljam da su i danas odnosi na relaciji novinari - reprezentacija dobri.
- Idealni. Nikad bolji!

Kako su nas prevarili «Koloseumu»

Naš sagovornik se osvrnuo na sastanak od prije četiri godine sa čelnicima Saveza.
- Sastali smo se u «Koloseumu» nas nekoliko reprezentativaca i Dominković, Čolaković, Ušanović... Od igrača bili smo; Barbarez, Spahić, Bajramović, Hasagić, ja... Kazali smo svoje uslove, oni su sve zapisivali i obećali da će se sve ispoštovati, promijeiti, da ništa više neće biti kao prije. Ispali smo naivni, povjerovali smo, a ustvari, ništa se nije promijenilo - prisjetio se Papac posljednjeg sastanka sa ljudima iz NSBiH.

O Tuci i Sergeju

Papac je mostarsko dijete, rastao pod Bijelim brijegom, na Veležom stadionu učio nogometnu abecedu. Trenirali su ga Vladimir Skočajić, zatim Zejnil Selimotić, pa Miroslav Kordić... Jedno je vrijeme u Veležovoj školi igrao sa Adnanom Ćustovićem. Saša se ponosi što je iz Sergejovog kvarta.
- Rastao sam u Sergejovom susjedstvu, a sada sam u neposrednoj blizini gdje živi Semir Tuce. Tuce je prava legenda, ono kako ti napišeš sportska i ljudska gromada. Mi klinci smo uživali gledati Tucine majstorije - otkriva Saša, koji smatra Barbareza ponajboljim i najinteligentijim saigračem sa kojim je igrao i kojeg u budućnosti vidi na selektorskoj poziciji.

O Pašaliću, Ušanoviću, Bakoviću...

Tvoje mišljenje o bivšim i sadašnjim čelnicima Saveza: O pokojnom Milanu Jeliću?
- Nije zbog one izreke «o mrtvima sve najbolje», nego stvarno mislim da je bio korektan. Dođe, pozdravi, popriča, zaželi nam uspjeh i izađe sa sastanka. Bio je daleko konkretniji od ovih.O Ahmedu Pašaliću?- On je bio kao neka vrsta «moraliste» u reprezentaciji. Tema njegovih sastanaka ponekad bi iskakala iz sportskih okvira. Da li je bio mešetar ili ne, nije moje da sudim. Imao sam korektan odnos sa direktorom.Sulejman Čolaković i Iljo Dominković?- O njima stvarno nemam lijepu riječ, jer njihova djela sve govore. Ustvari nedjela. Cijela nacija je nezadovoljna kako rade i to sve govori o njima.Munib Ušanović?- On je godinama predstavljao Savez, a znaš moje mišljenje o Savezu. Jasmin Baković?- Ja sam ga doživio kao velikog radnika, istinskog profesionalca. Jedan od rijetkih, ako ne i jedini o kome imam pozitivno mišljenje od sadašnje garniture!

Izbjegao smrt

Divljanje dvojice «auto manijaka» na bečkim ulicama, zamalo je života koštalo bh. internacionalca. Dok je igrao u Austriji imao je tešku «saobraćajku».
- Doktori su mislili da ću najmanje pola godine ležati u bolnici, a ja sam za dva mjeseca igrao. Vozio sam se na autobusku stanicu u Beč da podignem karticu koju mi je žena poslala. Ispred mene divljala su dvojica vozača, valjda su se trkali. Jedan od njih je naletio pravo na moj BMW i zamalo me unakazio. Iz tog sam udesa izašao jači, čvršći, stabilniji... Zahvalan samo Bogu što sam uspio - priznaje Saša.

Idealna postava BiH

Saša je za naš list sastavio idealan bh. tim. Evo kako izgleda; Hasagić na golu, Spahić i Musić po bokovima, Konjić i Hibić dva stopera. U sredini su: Misimović ili Mujčin, Barbarez, Baljić, Salihamidžić, naprijed Bolić i Džeko. Za najboljeg selektora ove idealne postave BiH Papac, je na oduševljenje kolege Adnana Demića, stavio Blaža Sliškovića. Papac je pohvalio Piplicu, ali smatra da je prerano otišao iz «repke». Za Salihamidžića je rekao kako zaslužuje od svih "naklon do poda", s obzirom na brojne povrede.

korektno i ljudski.

[smoki_choko]

sto uznemiravaju mikija dok daje intervju. sram i stid da ih bude

[therrarrius]

Saša Papac: Nisam ni izdajnik ni heroj!

Prije desetak godina «registrirao» sam jednog nadarenog defanzivca kao "budućeg Nestu", aludirajući na nekad vrsnog stopera italijanske reprezentacije. I svaki moj tekst je bio začinjen epitetima "kako se u Hercegovini rađa nova zvijezda", dok su zlobnici tvrdili da se radi o klocu nogometašu i nogometnoj analfabeti, meni koji sam potpisivao te tekstove. Riječ je o Saši Papcu, jednom od najboljih defanzivaca na Otoku, koji je sa Glazgvor Rendžersom osvojio šest trofeja, koji je svojim transferima punio kase svim klubovima u kojima je igrao; od Širokog, preko Karntena do bečke Austrije. Sada ispunjava, nažalost, samo srca navijača Rendžersa.

Anđelina, Saša, Hurem...

Ako bi se nekim slučajem Papac zaputio ka Sarajevu i bazi naše reprezentacije, uvjereni smo kako bi izazvao veće zanimanje medija, nego nedavni dolazak Anđeline Đoli. Doduše, Saša dođe u Sarajevo, ali «inkognito» kod svog dugogodišnjeg prijatelja Samira Hurema. Možda jedine osobe koja bi ga mogla nagovoriti da se vrati u državni tim. Saša je u elitnom mostarskom restoranu, tik uz Neretvu ugostio novinara «Sana» i otvorio dušu...- U "ovakvom statusu" ne bih se pojavljivao u hotelu naše reprezentacije, jer bi se to moglo pogrešno protumačiti. Ne dolazim niti na naše utakmice, da neko ne misli da je to provokacija: kao, evo ga tu, a neće da igra. Inače, gledao sam sve utakmice naše reprezentacije - počeo je Papac za «San Sport».

Kakav je osjećaj gledati reprezentaciju, čiji si imidž svojim igrama i sam gradio?- Nije jednostavno. Prođu me trnci, pogotovo kada igramo dobro, kada se pobjeđuje. Naravno da mi laska kad navijači skandiraju moje ime. Nisu me zaboravili, iako me nema već četiri godine. Hvala im na podršci, jer mi puno znači kao čovjeku, makar ne zamjeram i onima koji imaju drugačije mišljenje o meni.

Do kada ćeš biti u statusu navijača bh. reprezentacije?- Ti dobro znaš da to ne ovisi od mene. Svi vi; novinari, javnost, navijači, sportski radnici.., znaju kakav nam je Savez. Pa, zar misliš da je prijetnja suspenzijom došla tek tako. Nažalost, ništa se ne mijenja nabolje. Bojim se da stvari idu nagore.

Ima li u tebi želje da ponovo zaigraš za reprezentaciju?- Naravno da ima. Želim makar još jednom odigrati utakmicu na prepunom Bilinom polju, na Koševu. Istinski to želim, ali ja imam svoj stav, karakter i ne mijenjam mišljenje tek tako. Nikom ne zamjeram što se vratio. Ja sam potpisao ono pismo iz solidarnosti, jer smo svi bili klapa, kao jedna porodica. Željeli smo promjene, zato smo izašli sa onim pismom iako se nisam slagao sa nekim dijelovima pisma. Međutim, bio sam dio kolektiva i stavio sam svoj potpis. Sada vidim da ništa nismo dobili nakon toga pisma. Eto, reci šta smo dobili. Ništa. Stanje je isto. O tome ti pričam.

Ipak, vratio si se kada je selektor bio Meho Kodro?- Jesam, jer smo imali obećanje da će biti sve u redu. Pa, i zbog Kodre sam se vratio. Meho je legenda, bio je član jedne Barselone, a šta znači biti njihov igrač shvatio sam kada sam igrao protiv Barselone. Kada su potrošili Kodru, shvatio sam da sa onim ljudima u Savezu nema napretka i odlučio se povući. Ćiro me vrijeđaoPrivremeno ili stalno?- Ja bih želio da je privremeno, a to traje evo četiri godine. Rekao sam ti, želja mi je ponovo zaigrati za BiH, ali u drugim okolnostima.

Karijera ti je, bez obzira na neigranje u reprezentaciji u usponu, osvajaš trofeje. Da li žališ što nisi igrao na Evropskom ili Svjetskom prvenstvu?- Svaki igrač živi za to da igra na velikom takmičenju. Ja nisam rob svog posla, ja sam profesionalac uživam u poslu koji volim, ali preko nekih stvari ne može se prijeći. Ne mislim da sam samo ja nedostajao u Ćirinoj reprezentaciji. Mislim da nam je trebalo još dosta stvari da se poklope da bi otišli na neko takmičenje. Eto, gubimo generaciju po generaciju. Po meni ova sadašnja je najbolja koju smo imali, a daj Bože da nešto napravimo. Grupa je teška, ali i «prolazna», ali za uspjeh nije dovoljno imati klasne igrače, već i jak Savez.
Vratimo se malo eri Miroslava Blaževića. Kako su tekli razgovori sa Ćirom?- U početku normalno, a kada je shvatio da ja nisam mulac i da imam svoj karakter, on je u javnosti na ružan način pričao o meni. To me uvrijedilo i udaljilo od reprezentacije. Ako je šta trebao reći, mogao je sve to meni, a ne preko medija.

Da li je bilo pritisaka, prijetnji ili nekih drugih metoda, koji bi imali za cilj da te vrate u reprezentaciju?- Nije bilo prijetnji, a pritisaka je bilo. Najviše me smetalo što se navijačima, koje ja cijenim, davala lažna nada. Nikad nisam rekao: Vraćam se u reprezentaciju! Ni tebi, iako to možda želiš za naslov, neću to reći. Volio bih se vratiti, ali u drugim okolnostima. Nemam lično ništa protiv nekih ljudi, već želim dobar ambijent, ne za sebe, već za neke nove generacije.

Neki te smatraju izdajnikom, mnogi svojevrsnim herojem. Kako se ti osjećaš?- Nisam ni izdajnik ni heroj. Nikoga nisam izdao, nikome ništa zamjerio. Ne zaslužujem da me tretiraju herojem. Ja sam samo neko ko ima svoj stav. Ja sam sa većinom sadašnjih igrača u korektnim odnosima, navijam za svoju reprezentaciju i čekam bolje dane. Kažem ti, ne zbog Saše, već zbog budućnosti naše reprezentacije.

Koje utakmice smatraš nezaboravnim, najboljim, a koje pamtiš po lošem?- Najbolje su naše pobjede nad Belgijom i Norveškom u Zenici. Protiv Norveške je možda moja najbolja utakmica, jer sam se «tukao» sa Solskjerom i Kerjuom. Najgora je ona u Briselu. Kriv sam najmanje za jedan gol, iako sam strog prema sebi, imam osjećaj da sam kriv za sve golove. Nezaboravna je i ona sa Dancima. Čini se da smo izgorjeli od velike želje za pobjedom. Po dobru ne pamtim moju «oproštajnu» utakmicu sa Grčkom u Zenici. To je bila čudna utakmica. Dobijem crveni karton, kasnije suspenziju, a da nisam ni pogledao protivnika. I protiv Mađarske je bilo očajno i nastojim te utakmice što prije zaboraviti.

Nadajmo se da protiv Grčke, ipak nije bila oproštajna? Kakav si stvorio utisak o Safetu Sušiću. I sa njim si razgovarao?- Sušić je veliko ime, najbolji igrač sa ovih prostora. Pričali smo korektno, rekao sam što mislim i on to poštuje. Sušiću, kojeg poštujem, želim da uspije.

Ko je po tebi najuspješniji selektor i koji je «jači» rezultat; Ćirin baraž ili Bakina «majstorica» sa Dancima?- Baka Slišković je naš najuspješniji selektor! On je bio na korak do Evropskog. Bili smo u igri do posljednje sekunde meča. U dva navrata smo kod Bake igrali «majstoricu». On me oduševio načinom kako kao trener razmišlja. Baka je kao trener pokazivao zašto je bio veliki igrač. Poštujem rezultat koji je Blažević napravio, jer nikad prije nismo bili u «baražu», ali Bakin rezultat ima veću težinu.

Džeko je za engleske lige!

Šta misliš o Edinu Džeki, koji je očito prerastao Bundesligu?- Džeko je izrastao u rasnog i klasnog napadača. Ja ga vidim u Engleskoj. Napravio bi veliku karijeru u engleskoj ligi.

Vratimo se još malo selektorima, trenerima, koji su te vodili... Koga bi još izdvojio?- Debitirao sam kod Miše Smajlovića, koji je bio veliki gospodin. Admir Smajić me vodio u mladoj reprezentaciji. Shvatio sam da je on daleko ispred ostalih po načinu rada, idejama, razmišljanju. Jako ga poštujem, međutim, ne mogu a ne spomenuti Šenera Bajramovića. Evo, dosta igrača iz sadašnje postave je prošlo kroz Bajramovićeve ruke. On je bio neumorni radnik, pravi pedagog, sve nas je persirao, pratio je sve utakmice. Zamalo smo iznenadili moćnu Francusku kad su nas vodili Bajramović i Smajić. Govorim o mladoj reprezentaciji. Naravno i Husnija Arapović zaslužuje pohvale.
Za kraj reci mi nešto o novinarima, mislim o bh. novinarima ili ih uporedi sa škotskim, austrijskim...?- Imam pozitivna iskustva, izuzev jednog slučaja, kada je jedan tvoj kolega za svoje potrebe za efektnijim naslovom napisao što nije moj vokabular. Sa svima sam želio imati korektan odnos. Kad govorim o periodu kada sam bio u reprezentaciji, odnosi na relaciji novinari, igrači navijači su bili korektni. Ja shvatam da vi radite svoj posao, da pravite atmosferu, da javnosti prenosite raspoloženje igrača i pozivate ih na tribine. Bilo mi je drago kada sam vidio kakvu ste atmosferu pravili i u proteklom ciklusu. Iz svog iskustva teško je uspoređivati naše i, recimo, škotske novinare. «Ajme majko» kad se ovi Škoti uhvate deranja. Ne biraju sredstva i to zna biti bolno i stresno, ali se naviknem na sve. Pretpostavljam da su i danas odnosi na relaciji novinari - reprezentacija dobri.
- Idealni. Nikad bolji!

Kako su nas prevarili «Koloseumu»

Naš sagovornik se osvrnuo na sastanak od prije četiri godine sa čelnicima Saveza.
- Sastali smo se u «Koloseumu» nas nekoliko reprezentativaca i Dominković, Čolaković, Ušanović... Od igrača bili smo; Barbarez, Spahić, Bajramović, Hasagić, ja... Kazali smo svoje uslove, oni su sve zapisivali i obećali da će se sve ispoštovati, promijeiti, da ništa više neće biti kao prije. Ispali smo naivni, povjerovali smo, a ustvari, ništa se nije promijenilo - prisjetio se Papac posljednjeg sastanka sa ljudima iz NSBiH.

O Tuci i Sergeju

Papac je mostarsko dijete, rastao pod Bijelim brijegom, na Veležom stadionu učio nogometnu abecedu. Trenirali su ga Vladimir Skočajić, zatim Zejnil Selimotić, pa Miroslav Kordić... Jedno je vrijeme u Veležovoj školi igrao sa Adnanom Ćustovićem. Saša se ponosi što je iz Sergejovog kvarta.
- Rastao sam u Sergejovom susjedstvu, a sada sam u neposrednoj blizini gdje živi Semir Tuce. Tuce je prava legenda, ono kako ti napišeš sportska i ljudska gromada. Mi klinci smo uživali gledati Tucine majstorije - otkriva Saša, koji smatra Barbareza ponajboljim i najinteligentijim saigračem sa kojim je igrao i kojeg u budućnosti vidi na selektorskoj poziciji.

O Pašaliću, Ušanoviću, Bakoviću...

Tvoje mišljenje o bivšim i sadašnjim čelnicima Saveza: O pokojnom Milanu Jeliću?
- Nije zbog one izreke «o mrtvima sve najbolje», nego stvarno mislim da je bio korektan. Dođe, pozdravi, popriča, zaželi nam uspjeh i izađe sa sastanka. Bio je daleko konkretniji od ovih.O Ahmedu Pašaliću?- On je bio kao neka vrsta «moraliste» u reprezentaciji. Tema njegovih sastanaka ponekad bi iskakala iz sportskih okvira. Da li je bio mešetar ili ne, nije moje da sudim. Imao sam korektan odnos sa direktorom.Sulejman Čolaković i Iljo Dominković?- O njima stvarno nemam lijepu riječ, jer njihova djela sve govore. Ustvari nedjela. Cijela nacija je nezadovoljna kako rade i to sve govori o njima.Munib Ušanović?- On je godinama predstavljao Savez, a znaš moje mišljenje o Savezu. Jasmin Baković?- Ja sam ga doživio kao velikog radnika, istinskog profesionalca. Jedan od rijetkih, ako ne i jedini o kome imam pozitivno mišljenje od sadašnje garniture!

Izbjegao smrt

Divljanje dvojice «auto manijaka» na bečkim ulicama, zamalo je života koštalo bh. internacionalca. Dok je igrao u Austriji imao je tešku «saobraćajku».
- Doktori su mislili da ću najmanje pola godine ležati u bolnici, a ja sam za dva mjeseca igrao. Vozio sam se na autobusku stanicu u Beč da podignem karticu koju mi je žena poslala. Ispred mene divljala su dvojica vozača, valjda su se trkali. Jedan od njih je naletio pravo na moj BMW i zamalo me unakazio. Iz tog sam udesa izašao jači, čvršći, stabilniji... Zahvalan samo Bogu što sam uspio - priznaje Saša.

Idealna postava BiH

Saša je za naš list sastavio idealan bh. tim. Evo kako izgleda; Hasagić na golu, Spahić i Musić po bokovima, Konjić i Hibić dva stopera. U sredini su: Misimović ili Mujčin, Barbarez, Baljić, Salihamidžić, naprijed Bolić i Džeko. Za najboljeg selektora ove idealne postave BiH Papac, je na oduševljenje kolege Adnana Demića, stavio Blaža Sliškovića. Papac je pohvalio Piplicu, ali smatra da je prerano otišao iz «repke». Za Salihamidžića je rekao kako zaslužuje od svih "naklon do poda", s obzirom na brojne povrede.

korektno i ljudski.

Kako je taj covjek meni drag, i kako mi je zao sto nije u repki, NEOPISIVO

[kory_galaktikos]

niko ne govori za mujdzu i lulica...bili su dobri...protiv ispostavilo se slabasnog luxemburga bili su sasvim ok..posebno nme odusevio mujdza koji je bio dobar i naprijed i nazad...mozda sam malo vise ocekivo od lulica..ali odigro je dobro...moze biti dtu dok ne dodje slaihovic mada vidjecemo ih sad u nesto jacoj utakmici protiv francuza

[LeonardoAC]

Evo dobrih vijesti za Misketa..., ko zna možda ovom lovom kupe i Ibričića

Bosanac Ivan Zilić u Galatasaray ulaže 300 mil. eur. Ja nikad čuo za ovog lika, a turci bruje o njemu
Treba još reći da je spasio Šalke ( da nije Bogdom ) od bankrota, poguravši ih sa 125 mil. eur.


Aslan'a 300 milyon Euro'luk piyango
10:12 | 06 Eylül 2010

125 milyon euro verip Schalke'yi iflastan kurtaran Boşnak işadamı Ivan Ziliç, G.Saray'ın da kapısını çaldı.

Akşam'ın haberine göre; Galatasaray'ın bayram sonrası Riva arazisi için yeterlilik ihalesine çıkmaya hazırlandığı şu günlerde, Bosna asıllı Alman işadamı Ivan Ziliç'in ister peşin para, ister gelir ortaklığı ile ticari bir anlaşma yapmak istemesi Sarı-Kırmızılılar'da memnuniyet yarattı. Kulübün geleceği için çok önemli olan Riva arazisi, 3. köprünün aynı güzergahta yapılacak olmasından dolayı daha da değerleneceği için Polat tarafından satışı durdurulmuştu. Eksperlerin daha önce 60 milyon dolar değer biçtiği arazi için Avrupalı işadamlarının ilgisinin artması ve her geçen gün Riva'nın değerlenmesi yönetimin de moralini düzeltti. Galatasaray'a yatırım yapmayı düşünen Ivan Ziliç ise sadece Riva ile de ilgilenmiyor. Transfer sezonunda da istedikleri yıldızı İstanbul'a getirme sözü veren Ziliç'in bu teklifi karşısında Sarı-Kırmızılı yöneticilerin yüzü güldü. Ivan Ziliç, Almanya'da yaşayan bir işadamı.

SERVETİ 18 MİLYAR EURO
YAKLAŞIK 18 milyar euroluk servetiyle göz kamaştıran yatırımcının, yönetimden pozitif bir haber gelmesi halinde önümüzdeki günlerde İstanbul'un yolunu tutacağı öğrenildi. Bosnalı işadamı, daha önce de Bundesliga ekiplerinden Schalke 04'e 125 milyon euroluk yatırım yapmasıyla Almanya'da dikkatleri üzerine çekmişti. Koyu bir Schalke taraftarı olan Ziliç, Schalke'yi iflastan kurtardı.

[udrch]

Ko ti je ovaj Ivan Zilić ( ili je možda Žilić)?

[zecko_kupuz]

Ooouu, umoči ga Salihović opet.

[Edin H.]

Ooouu, umoči ga Salihović opet.

[hary]

Sta bi sa onim Sudicem iz Svedske. Jel' se oporavio od povrede? On i Avdic ce znaci biti nova pojacanja? Jos da nam je neku radilicu, trkaca u vezi, ko pomaze odbrani...

[Vares City]

Saša Papac: Nisam ni izdajnik ni heroj!

Prije desetak godina «registrirao» sam jednog nadarenog defanzivca kao "budućeg Nestu", aludirajući na nekad vrsnog stopera italijanske reprezentacije. I svaki moj tekst je bio začinjen epitetima "kako se u Hercegovini rađa nova zvijezda", dok su zlobnici tvrdili da se radi o klocu nogometašu i nogometnoj analfabeti, meni koji sam potpisivao te tekstove. Riječ je o Saši Papcu, jednom od najboljih defanzivaca na Otoku, koji je sa Glazgvor Rendžersom osvojio šest trofeja, koji je svojim transferima punio kase svim klubovima u kojima je igrao; od Širokog, preko Karntena do bečke Austrije. Sada ispunjava, nažalost, samo srca navijača Rendžersa.

Anđelina, Saša, Hurem...

Ako bi se nekim slučajem Papac zaputio ka Sarajevu i bazi naše reprezentacije, uvjereni smo kako bi izazvao veće zanimanje medija, nego nedavni dolazak Anđeline Đoli. Doduše, Saša dođe u Sarajevo, ali «inkognito» kod svog dugogodišnjeg prijatelja Samira Hurema. Možda jedine osobe koja bi ga mogla nagovoriti da se vrati u državni tim. Saša je u elitnom mostarskom restoranu, tik uz Neretvu ugostio novinara «Sana» i otvorio dušu...- U "ovakvom statusu" ne bih se pojavljivao u hotelu naše reprezentacije, jer bi se to moglo pogrešno protumačiti. Ne dolazim niti na naše utakmice, da neko ne misli da je to provokacija: kao, evo ga tu, a neće da igra. Inače, gledao sam sve utakmice naše reprezentacije - počeo je Papac za «San Sport».

Kakav je osjećaj gledati reprezentaciju, čiji si imidž svojim igrama i sam gradio?- Nije jednostavno. Prođu me trnci, pogotovo kada igramo dobro, kada se pobjeđuje. Naravno da mi laska kad navijači skandiraju moje ime. Nisu me zaboravili, iako me nema već četiri godine. Hvala im na podršci, jer mi puno znači kao čovjeku, makar ne zamjeram i onima koji imaju drugačije mišljenje o meni.

Do kada ćeš biti u statusu navijača bh. reprezentacije?- Ti dobro znaš da to ne ovisi od mene. Svi vi; novinari, javnost, navijači, sportski radnici.., znaju kakav nam je Savez. Pa, zar misliš da je prijetnja suspenzijom došla tek tako. Nažalost, ništa se ne mijenja nabolje. Bojim se da stvari idu nagore.

Ima li u tebi želje da ponovo zaigraš za reprezentaciju?- Naravno da ima. Želim makar još jednom odigrati utakmicu na prepunom Bilinom polju, na Koševu. Istinski to želim, ali ja imam svoj stav, karakter i ne mijenjam mišljenje tek tako. Nikom ne zamjeram što se vratio. Ja sam potpisao ono pismo iz solidarnosti, jer smo svi bili klapa, kao jedna porodica. Željeli smo promjene, zato smo izašli sa onim pismom iako se nisam slagao sa nekim dijelovima pisma. Međutim, bio sam dio kolektiva i stavio sam svoj potpis. Sada vidim da ništa nismo dobili nakon toga pisma. Eto, reci šta smo dobili. Ništa. Stanje je isto. O tome ti pričam.

Ipak, vratio si se kada je selektor bio Meho Kodro?- Jesam, jer smo imali obećanje da će biti sve u redu. Pa, i zbog Kodre sam se vratio. Meho je legenda, bio je član jedne Barselone, a šta znači biti njihov igrač shvatio sam kada sam igrao protiv Barselone. Kada su potrošili Kodru, shvatio sam da sa onim ljudima u Savezu nema napretka i odlučio se povući. Ćiro me vrijeđaoPrivremeno ili stalno?- Ja bih želio da je privremeno, a to traje evo četiri godine. Rekao sam ti, želja mi je ponovo zaigrati za BiH, ali u drugim okolnostima.

Karijera ti je, bez obzira na neigranje u reprezentaciji u usponu, osvajaš trofeje. Da li žališ što nisi igrao na Evropskom ili Svjetskom prvenstvu?- Svaki igrač živi za to da igra na velikom takmičenju. Ja nisam rob svog posla, ja sam profesionalac uživam u poslu koji volim, ali preko nekih stvari ne može se prijeći. Ne mislim da sam samo ja nedostajao u Ćirinoj reprezentaciji. Mislim da nam je trebalo još dosta stvari da se poklope da bi otišli na neko takmičenje. Eto, gubimo generaciju po generaciju. Po meni ova sadašnja je najbolja koju smo imali, a daj Bože da nešto napravimo. Grupa je teška, ali i «prolazna», ali za uspjeh nije dovoljno imati klasne igrače, već i jak Savez.
Vratimo se malo eri Miroslava Blaževića. Kako su tekli razgovori sa Ćirom?- U početku normalno, a kada je shvatio da ja nisam mulac i da imam svoj karakter, on je u javnosti na ružan način pričao o meni. To me uvrijedilo i udaljilo od reprezentacije. Ako je šta trebao reći, mogao je sve to meni, a ne preko medija.

Da li je bilo pritisaka, prijetnji ili nekih drugih metoda, koji bi imali za cilj da te vrate u reprezentaciju?- Nije bilo prijetnji, a pritisaka je bilo. Najviše me smetalo što se navijačima, koje ja cijenim, davala lažna nada. Nikad nisam rekao: Vraćam se u reprezentaciju! Ni tebi, iako to možda želiš za naslov, neću to reći. Volio bih se vratiti, ali u drugim okolnostima. Nemam lično ništa protiv nekih ljudi, već želim dobar ambijent, ne za sebe, već za neke nove generacije.

Neki te smatraju izdajnikom, mnogi svojevrsnim herojem. Kako se ti osjećaš?- Nisam ni izdajnik ni heroj. Nikoga nisam izdao, nikome ništa zamjerio. Ne zaslužujem da me tretiraju herojem. Ja sam samo neko ko ima svoj stav. Ja sam sa većinom sadašnjih igrača u korektnim odnosima, navijam za svoju reprezentaciju i čekam bolje dane. Kažem ti, ne zbog Saše, već zbog budućnosti naše reprezentacije.

Koje utakmice smatraš nezaboravnim, najboljim, a koje pamtiš po lošem?- Najbolje su naše pobjede nad Belgijom i Norveškom u Zenici. Protiv Norveške je možda moja najbolja utakmica, jer sam se «tukao» sa Solskjerom i Kerjuom. Najgora je ona u Briselu. Kriv sam najmanje za jedan gol, iako sam strog prema sebi, imam osjećaj da sam kriv za sve golove. Nezaboravna je i ona sa Dancima. Čini se da smo izgorjeli od velike želje za pobjedom. Po dobru ne pamtim moju «oproštajnu» utakmicu sa Grčkom u Zenici. To je bila čudna utakmica. Dobijem crveni karton, kasnije suspenziju, a da nisam ni pogledao protivnika. I protiv Mađarske je bilo očajno i nastojim te utakmice što prije zaboraviti.

Nadajmo se da protiv Grčke, ipak nije bila oproštajna? Kakav si stvorio utisak o Safetu Sušiću. I sa njim si razgovarao?- Sušić je veliko ime, najbolji igrač sa ovih prostora. Pričali smo korektno, rekao sam što mislim i on to poštuje. Sušiću, kojeg poštujem, želim da uspije.

Ko je po tebi najuspješniji selektor i koji je «jači» rezultat; Ćirin baraž ili Bakina «majstorica» sa Dancima?- Baka Slišković je naš najuspješniji selektor! On je bio na korak do Evropskog. Bili smo u igri do posljednje sekunde meča. U dva navrata smo kod Bake igrali «majstoricu». On me oduševio načinom kako kao trener razmišlja. Baka je kao trener pokazivao zašto je bio veliki igrač. Poštujem rezultat koji je Blažević napravio, jer nikad prije nismo bili u «baražu», ali Bakin rezultat ima veću težinu.

Džeko je za engleske lige!

Šta misliš o Edinu Džeki, koji je očito prerastao Bundesligu?- Džeko je izrastao u rasnog i klasnog napadača. Ja ga vidim u Engleskoj. Napravio bi veliku karijeru u engleskoj ligi.

Vratimo se još malo selektorima, trenerima, koji su te vodili... Koga bi još izdvojio?- Debitirao sam kod Miše Smajlovića, koji je bio veliki gospodin. Admir Smajić me vodio u mladoj reprezentaciji. Shvatio sam da je on daleko ispred ostalih po načinu rada, idejama, razmišljanju. Jako ga poštujem, međutim, ne mogu a ne spomenuti Šenera Bajramovića. Evo, dosta igrača iz sadašnje postave je prošlo kroz Bajramovićeve ruke. On je bio neumorni radnik, pravi pedagog, sve nas je persirao, pratio je sve utakmice. Zamalo smo iznenadili moćnu Francusku kad su nas vodili Bajramović i Smajić. Govorim o mladoj reprezentaciji. Naravno i Husnija Arapović zaslužuje pohvale.
Za kraj reci mi nešto o novinarima, mislim o bh. novinarima ili ih uporedi sa škotskim, austrijskim...?- Imam pozitivna iskustva, izuzev jednog slučaja, kada je jedan tvoj kolega za svoje potrebe za efektnijim naslovom napisao što nije moj vokabular. Sa svima sam želio imati korektan odnos. Kad govorim o periodu kada sam bio u reprezentaciji, odnosi na relaciji novinari, igrači navijači su bili korektni. Ja shvatam da vi radite svoj posao, da pravite atmosferu, da javnosti prenosite raspoloženje igrača i pozivate ih na tribine. Bilo mi je drago kada sam vidio kakvu ste atmosferu pravili i u proteklom ciklusu. Iz svog iskustva teško je uspoređivati naše i, recimo, škotske novinare. «Ajme majko» kad se ovi Škoti uhvate deranja. Ne biraju sredstva i to zna biti bolno i stresno, ali se naviknem na sve. Pretpostavljam da su i danas odnosi na relaciji novinari - reprezentacija dobri.
- Idealni. Nikad bolji!

Kako su nas prevarili «Koloseumu»

Naš sagovornik se osvrnuo na sastanak od prije četiri godine sa čelnicima Saveza.
- Sastali smo se u «Koloseumu» nas nekoliko reprezentativaca i Dominković, Čolaković, Ušanović... Od igrača bili smo; Barbarez, Spahić, Bajramović, Hasagić, ja... Kazali smo svoje uslove, oni su sve zapisivali i obećali da će se sve ispoštovati, promijeiti, da ništa više neće biti kao prije. Ispali smo naivni, povjerovali smo, a ustvari, ništa se nije promijenilo - prisjetio se Papac posljednjeg sastanka sa ljudima iz NSBiH.

O Tuci i Sergeju

Papac je mostarsko dijete, rastao pod Bijelim brijegom, na Veležom stadionu učio nogometnu abecedu. Trenirali su ga Vladimir Skočajić, zatim Zejnil Selimotić, pa Miroslav Kordić... Jedno je vrijeme u Veležovoj školi igrao sa Adnanom Ćustovićem. Saša se ponosi što je iz Sergejovog kvarta.
- Rastao sam u Sergejovom susjedstvu, a sada sam u neposrednoj blizini gdje živi Semir Tuce. Tuce je prava legenda, ono kako ti napišeš sportska i ljudska gromada. Mi klinci smo uživali gledati Tucine majstorije - otkriva Saša, koji smatra Barbareza ponajboljim i najinteligentijim saigračem sa kojim je igrao i kojeg u budućnosti vidi na selektorskoj poziciji.

O Pašaliću, Ušanoviću, Bakoviću...

Tvoje mišljenje o bivšim i sadašnjim čelnicima Saveza: O pokojnom Milanu Jeliću?
- Nije zbog one izreke «o mrtvima sve najbolje», nego stvarno mislim da je bio korektan. Dođe, pozdravi, popriča, zaželi nam uspjeh i izađe sa sastanka. Bio je daleko konkretniji od ovih.O Ahmedu Pašaliću?- On je bio kao neka vrsta «moraliste» u reprezentaciji. Tema njegovih sastanaka ponekad bi iskakala iz sportskih okvira. Da li je bio mešetar ili ne, nije moje da sudim. Imao sam korektan odnos sa direktorom.Sulejman Čolaković i Iljo Dominković?- O njima stvarno nemam lijepu riječ, jer njihova djela sve govore. Ustvari nedjela. Cijela nacija je nezadovoljna kako rade i to sve govori o njima.Munib Ušanović?- On je godinama predstavljao Savez, a znaš moje mišljenje o Savezu. Jasmin Baković?- Ja sam ga doživio kao velikog radnika, istinskog profesionalca. Jedan od rijetkih, ako ne i jedini o kome imam pozitivno mišljenje od sadašnje garniture!

Izbjegao smrt

Divljanje dvojice «auto manijaka» na bečkim ulicama, zamalo je života koštalo bh. internacionalca. Dok je igrao u Austriji imao je tešku «saobraćajku».
- Doktori su mislili da ću najmanje pola godine ležati u bolnici, a ja sam za dva mjeseca igrao. Vozio sam se na autobusku stanicu u Beč da podignem karticu koju mi je žena poslala. Ispred mene divljala su dvojica vozača, valjda su se trkali. Jedan od njih je naletio pravo na moj BMW i zamalo me unakazio. Iz tog sam udesa izašao jači, čvršći, stabilniji... Zahvalan samo Bogu što sam uspio - priznaje Saša.

Idealna postava BiH

Saša je za naš list sastavio idealan bh. tim. Evo kako izgleda; Hasagić na golu, Spahić i Musić po bokovima, Konjić i Hibić dva stopera. U sredini su: Misimović ili Mujčin, Barbarez, Baljić, Salihamidžić, naprijed Bolić i Džeko. Za najboljeg selektora ove idealne postave BiH Papac, je na oduševljenje kolege Adnana Demića, stavio Blaža Sliškovića. Papac je pohvalio Piplicu, ali smatra da je prerano otišao iz «repke». Za Salihamidžića je rekao kako zaslužuje od svih "naklon do poda", s obzirom na brojne povrede.

Bravo Sasa ,..krajnje objektivno,iste,slicne i jos vise detalja sam cuo od S.Tuce,..

[Obuca9]

Spaha večeras zbog povrede napustio teren u 29. minuti.

[jeza u ledja]

s obzirom da on izlazi samo kad mu slome nogu.....ovo mi ne zvuci dobro.

[BarbaDue]

Ako mogu da primjetim, Edin Džeko i Vedad Ibišević su potpuno dva različita igrača kada igraju u svojim klubovima i kada nastupaju u reprezentaciji? Dali se slažete li se sa mnom...

[jeza u ledja]

Ako mogu da primjetim, Edin Džeko i Vedad Ibišević su potpuno dva različita igrača kada igraju u svojim klubovima i kada nastupaju u reprezentaciji? Dali se slažete li se sa mnom...

ne slazemo

[Obuca9]

Ako mogu da primjetim, Edin Džeko i Vedad Ibišević su potpuno dva različita igrača kada igraju u svojim klubovima i kada nastupaju u reprezentaciji? Dali se slažete li se sa mnom...

Pa koji si ti znalac

Ja ne znam sta cekaju ovi u Savezu. Da nisu lopovi, kao sto jesu, ovaj gospodin bi vec sutra bio selektor mlade repke, a za dvije godine i "A" tima. Malo je ljudi koji ovako opažaju stvari.

[Obuca9]

s obzirom da on izlazi samo kad mu slome nogu.....ovo mi ne zvuci dobro.

"Ma ništa strašno. Primio sam penicilin u bedreni mišić, kvadriceps. Nije to ništa i već sam u subotu u pogonu. Mene nisu zaustavile ni gore povrede, pa neće ni ova (smijeh)", kazao je kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Emir Spahić.

Ma Spaha je tonbe

[BarbaDue]

Ako mogu da primjetim, Edin Džeko i Vedad Ibišević su potpuno dva različita igrača kada igraju u svojim klubovima i kada nastupaju u reprezentaciji? Dali se slažete li se sa mnom...

Pa koji si ti znalac

Ja ne znam sta cekaju ovi u Savezu. Da nisu lopovi, kao sto jesu, ovaj gospodin bi vec sutra bio selektor mlade repke, a za dvije godine i "A" tima. Malo je ljudi koji ovako opažaju stvari.

Nisam rekao da sam znalac, samo sam napisao moje viđenje (da Vedo i Edin bolje igraju za svoje timove nego za reprezentaciju), potom postavio pitanje na koje cete vi strucnjaci odgovoriti...

P.S. Kako smo mi Bosanci arogantan narod, zato nas nigdje, nista i nece!

[elSaik]

Različiti su jer igraju na različitim pozicijama u različitim sistemima. Koncept naše igre se uvijek podređuje protivniku umjesto da uvijek furamo svoj fazon pa kud pukne da pukne. Kao što Blanc reče "ne znam šta da očekujem od BiH jer nikada ne igraju isto", a to sasvim sigurno nije nešto što je za pohvalu.

[IsmetHoro]

4 bh-igraca u ligi prvaka.

Dario Vujicevic- Twente
Miralem Pjanic- Lyon
Said Husejinovic - Werder Bremen
Admir Vladavic - Zilina
Sasa Papac - Rangers

Neznam sto Goran Galesic neigra za Partizan, nema ga ni na sirem spisku

[Eborg]

Galešić se vratio u HIT Goricu.

[extraordinary]

I Džeko i Ibišević imaju ekipu koja radi za njih i koja im na tanjiru stavlja lopte. U reprezentaciji su obojica imali dobrih utakmica, kad naš vezni red rasturi protivnika pa kad imaju dosta lopti. To da sami kreiraju nešto, što se očekivalo protiv Francuske, je malo glupo. Uz ovo, naravno, treba dodati da Vedo gine na terenu, ali samo gine. Stvarno momak ne posjeduje neki dramatičan kvalitet i nikako da ga prosere. Ne znam, meni je uvijek Muslimović bio bolji, mada je on sličniji Džeki, a tu je i mali Zec pa možda probati sa nekim od njih.

Po Džeki radi nedovoljnog zalaganja ne bih pljuvao, jer ni u Wolfsburgu Džeko nije taj koji trči i vraća se na svoju polovinu po loptu, to rade drugi igrači.

Nego, šta je sa Seferovićem? Hoće li njega Tulić i onaj U-19 selektor makar pokušati pozvati?