"Tak-Tak", "Mississipi" i sl. su dobre, ali cesto prilicno neprecizne "metode", jer da bi se odredila daljina strijelca na osnovu toga potrebno je znati kalibar i vrstu oruzja. To je, naravno, i sasvim logicno jer nije isto kada stize zrno 5,56 koje ima start od 1000-1100 m/s, zavisno od vrste zrna, i recimo 7,9 iz PASP-a kojem je start 730, a moze biti i veci ako je iz M48 (duzina cijevi). Onda, ove metode se najcesce koriste na otvorenim prostorima, jer kada zrno, bez obzira na kalibar, prodje pored 2-3-7-10 zgrada, taj zvuk je toliko deformisan i iskrivljen da je prakticno nemoguce odrediti daljinu s koje je stiglo i moguce je samo odrediti pravac.
Slicna stvar je i u sumi jer drvece upije i do 50% zvuka.
S druge strane, u urbanom podrucju cesto nema ni neke pretjerane potrebe za odredjivanjem daljine ako se zna pravac, jer - ako se zna pravac odakle je zrno stiglo, pa jos i ako je ciljano mjesto prostorno lokalizovano, tada nije pretesko locirati objekat iz kojeg je to stiglo. Drugi par rukava je pronaci mikro lokaciju, tj. tacno mjesto ili prozor ili crijep ili rupu iz koje je pucano. Naravno, i ovo je moguce ukoliko postoji mogucnost slobodnog prilaza mjestu pogotka (zid, asfalt) ili rekonstrukcije pogotka na tijelu zrtve. Jasno, ovo u ratnim uslovima bas i nije moguce, iz razumljivih razloga
