Mehan je u svom zivotu valjao mnoge djevojcice, ali mu je uvijek razum bio ukljucen jer nikada nije zaboravljao rijeci svoga baba da treba da pazi kuda falusom gazi, jer ko se plaza po betonu taj podere guzove. Na beton nikada nisam naletio dok nisam ugledao nju.... moju prvu graCku princezicu od cijeg pogleda je moje srce zatreperilo kao orah kad puse vjetar u avliji Mehanove nene. Rekao sam joj da imam kucu na cetri sprata i da sam u selu ja najveca faca kao i da sam aktivan clan podmlatka Stranke Demokratske Akcije i da se izjanjavam kao Bosnjak, na moje opce cudjenje ona nije reagovala (da se tako intelektualno izrazim) afirmativno. Rekla mi je svoje ime koje ima tri slova za koje nikada prije nisam cuo, ali sam sipao jednom gorivo u svoju novu Q78-icu na istoimenoj pumpi. Rekla mi je da sam zgodan sto ne cudi jer moje tijelo je apolonskih proporcija, a to ljeto sam kosio 53 dunuma zemlje koje je babodobio kao kompenzaciju sto je sredio Suvadu Lihvarcicu da ne lezi u zatvoru nego u kuci pored svoje zene.
Pitao sam moju pumpicu hoce li otici sa mnom na jedno pice i ona je pristala nakon mojih repetativnih molbi. Kada smo sjeli u kafic u centru grada gdje je cijena soljice kafe kao cijena litra vina u mojim dragim Cipuricima rekao sam joj da mi se svidja i da bi volio da je valjampo plastovima sijena koje pripremih za moje drage ovcice. Pjevao sam joj i Inice cobanice na sta se ona grohotom smijala, cak mi je rekla i da sam duhovit i ako se ja nisam salio. Tu je moja pumpica jos oklijevala i rekla je da zuri kuci, a ja sam se kao pravi dzentlmen ponudio da je odvezem kuci, kada smo na parkingu usli u moju Q 87-icu (3,6 TDI ALLAHA MI) ona je naglo promjenila ponasanje i rekla mi da joj nema nikog kuci. Bio je to pocetak mog kraja.
U njenom stanu smo proveli sljedecih mjesec dana igrajuci se mame i baba uz povremene izlaske da ona kupi neke sitnice kao bunde, gacice, haltere, jedno putnicko vozilo srednje klase... nista posebno. Nakon mjesec dana sam je pitao da li se zeli udati na mene na sta je ona rekla da ne zna sta osjeca i da je pustim nekoliko dana da razmisli i da joj dam prostora sto sam ja i ucinio.Dogovorili smo se da se nadjemo za 20 dana u kaficu gdje je cijena kafe ko litar vina u mene dolam.
Proslo je 20 dana i ja sam se pojavio, ali moje Pumpice nije bilo. Konobar mi je prisao i rekao da je Inna rekla da je odlucila da ne mozebiti sa mnom jer smo suvise razliciti i ako je dok smo bili zajedno govorila da smo odlican tim u kupovini i da ona zan koje stvari kupiti, a ja kako te stvari platiti. Srusila je sve moje snove, od muke sam narucio jos jedan frapuččino (nesto ko kafa sa mlijekom, jebem li ga), popio ga i krenuo u auto Q 87-icu inace da se vratim kuci. Na parkingu sam zatekao nju moju pumpicu sa mnogo starijim gospodinom, viknuo sam Pumpicceeeeee jesi li to ti, ali ona se niej osvrnula nego je nastavila mirnim hodom u stiklama i bundici koju sam joj ja kupio ka automobilu starijeg gospodina, a taj automobil je bio Q 876-ica (2021 godiste, 289 ventila). Usli su i otisli. Od tada je nikada vise nisam vidio, ali mislim na nju svaku noc. U depresiji sam od kako je otisla, kako onoj dusevnoj tako i onoj na kreditnoj kartici (sto logicno znaci da sam u minusus). Razmisljao sam o suicidu, ali jebes mi sve, Zulfikara mi necu se ja ubijati.
Ova tema mi je vratila nadu u bolje sutra i nadam se da cemo mi sa slomljenim srcima mozda bash ovdje naci nekusvoju srodnu dusu. Mozda bash ti djevojce koja citas ovo osjetis potrebu da ja svoju bol podjelim duboko u tebi, a ako ne opet nema veze, barem se Mehan vise nece po betonu plazat, jenom mu se to desilo i nikad vise.
MEHAN
