Da bi se shvatio pojam tadaru', zamislite da se nalazite usred okeana. Zamislite da ste sami na brodu. Zamislite da dolazi ogromna oluja i da valovi postaju planine koje vas okružuju. Sada zamislite da se okrećete Allahu u tom trenutku i tražite Njegovu pomoć. U kakvom biste bili stanju potrebe, strahopoštovanja, ovisnosti i poniznosti? To je tadaru'. Allah kaže da je On stvorio okolnosti poteškoća kako bi nam podario taj dar. Allahu ne treba da nam otežava stvari. On stvara ove okolnosti kako bi nam omogućio da Mu postanemo bliži, okolnosti bez kojih inače bismo to teško postigli.
Yasmin Mogahed
Za predane Allahu dž.š.
-
Towelie
- Posts: 7487
- Joined: 03/05/2013 19:29
#1702 Re: Za predane Allahu dž.š.
Rumi: 40 pravila ljubavi
Prvo pravilo: To kako doživljavamo Boga izravan je odraz toga kao doživljavamo sebe. Ukoliko pomisao na Boga u nama izazaiva strah i krivnju, to znači da iz nas izvire puno straha i krivnje. Ako Boga doživljavamo kao punog ljubavi i suosjećanja, mi smo isti takvi.
Drugo pravilo: Put do istine putuje se srcem, a ne glavom. Srce nam treba biti glavni vodič! Ne um. Srcem se suočavamo sa svojim egom, izazivamo ga i u konačnici nadvladavamo. Upoznavanje vlastitoga ega dovodi nas do upoznavanja Boga.
Treće pravilo: Baš svaki čitatelj Kurana svete spise shvaća na različitoj razini i to onoj koja odgovara dubini njegova razumijevanja. Postoje četiri razine uvida. Prva razina je izvanjsko značenje i to je ona s kojom se većina ljudi zadovolji. Iduća razina je Batini – unutrašnja razina. Treća je unutrašnja razina unutrašnje razine. A četvrta je razina toliko duboka da se ne može riječima iskazati i zbog toga mora ostati neopisana.
Četvrto pravilo: Boga možemo izučavati kroz sve i svakoga u univerzumu, jer Bog nije zatočen u džamijama, sinagogama ili crkvama. No ako baš želimo doznati gdje on točno boravi, možemo ga pronaći samo na jednom mjestu: u srcu onoga tko istinski voli.
Peto pravilo: Um i ljubav sačinjeni su od različitih materijala. Um ljude veže u čvorove i ništa ne riskira, a ljubav rastvara sve uzlove i riskira sve. Um je uvijek oprezan i savjetuje “Pazi se previše blaženstva”, dok ljubav govori “U redu je! Skoči!”. Um nije lako slomiti, dok se ljubav lako razbija u najsitnije komadiće. No u tim je krhotinama skriveno blago. Slomljeno srce krije blago.
Šesto pravilo: Većina problema na ovome svijetu nastaje zbog jezičnih pogrešaka i jednostavnih nesporazuma. Nikada riječi ne shvaćajte doslovno. Kada uđete u područje ljubavi, jezik kakvog poznajemo postaje suvišan. Ono što se riječima ne može iskazati može se naslutiti jedino u tišini.
Sedmo pravilo: Usamljenost i samoća su dva različita stanja. Kada ste usamljeni, lako je zavarati se da povjerujete kako ste na pravom putu. Samoća je nešto bolja za nas jer to znači biti sam, ali ne i usamljen. No u konačnici je najbolje pronaći osobu koja će vam biti zrcalo. Zapamtite, samo u srcu druge osobe možete istinski vidjeti sebe i božju prisutnost unutar sebe.
Osmo pravilo: Što god vam u životu dogodi, bez obzira koliko se teškim činilo, ne prepuštajte se očajavanju. Čak i kada su sva vrata zatvorena, Bog će stvoriti novi put samo za vas. Budite zahvalni! Lako je biti zahvalan kada je sve dobro. Sufi je zahvalan ne samo za ono što mu je dano već i za sve ono što mu je uskraćeno.
Deveto pravilo: Strpljivost nije pasivno trpljenje. Strpljivost znači biti u stanju vidjeti dovoljno daleko i imati povjerenja u krajnji ishod procesa. Što je strpljivost? To je gledati trn a vidjeti ružu, gledati noć a vidjeti zoru. Nestrpljivost znači biti vidjeti samo ono što nam je pod nosom i zbog toga ne biti u stanju vidjeti ishod. Oni koji ljube Boga nikada ne ostaju bez strpljivosti, jer znaju da je potrebno vrijeme kako bi mladi mjesec postao puni.
Deseto pravilo: Istok, zapad, jug ili sjever jako se malo razlikuju. Bez obzira koje vam je odredište, neka vam svako putovanje bude unutrašnje putovanje. Ako putujete iznutra proputovat ćete cijeli svijet i onkraj njega.
Jedanaesto pravilo: Svaka babica zna da ako nema boli, put za novorođenče ne može biti otvoren i majka ne može roditi. Na sličan način, da bi se u nama rodilo novo Jastvo potrebne su poteškoće. Baš kao što glina izložena vrelini vatre postaje čvrsta, Ljubav se usavršava jedino u boli.
Dvanaesto pravilo: Potraga za Ljubavlju nas mijenja. Niti kod jednog od tragatelja za Ljubavlju sazrijevanje na tom putu nije izostalo. Od prvoga trenutka kada počnemo tražiti Ljubav počinjemo se mijenjati iznutra i izvana.
Trinaesto pravilo: Na ovome svijetu ima više lažnih gurua i učitelja nego što je zvijezda u vidljivom svemiru. Ne brkaj one koji samoživo teže moći i stvarne mentore. Pravi duhovni majstor ili majstorica neće vašu pažnju usmjeravati na sebe i neće od vas očekivati apsolutnu poslušnost ili potpuno obožavanje, već će vam pomoći da cijenite i divite se svojem unutrašnjem jastvu. Istinski mentori prozirni su poput stakla. Oni kroz sebe propuštaju božju svjetlost.
Četrnaesto pravilo: Nastojte ne opirati se promjenama koje vam dolaze. Umjesto toga dopustite da se život živi kroz vas. I ne brinite ako se vaš život preokreće iz temelja. Kako možete znati da je to gdje ste sada bolje od onoga što dolazi?
Petnaesto pravilo: Bog ima pune ruke posla s dovršavanjem vašeg posla, kako izvanjskoga, tako i unutrašnjega. On je u potpunosti zaokupljen vama. Svako ljudsko biće je proces koji se polako ali neizbježno kreće prema savršenstvu. Mi smo svi nedovršena umjetnička djela koja čekaju svoj dovršetak ali i nastoje biti dovršena. Bog se bavi svakime od nas ponaosob zato što je čovječanstvo umjetnost nalik na vrhunsku kaligrafiju u kojoj je svaka točka jednako važna za cjelovit dojam.
Šesnaesto pravilo: Lako je voljeti savršenoga Boga, neokaljanoga i bezgriješnog kakav već jest. Puno je teže voljeti druga ljudska bića sa svim njihovim nesavršenostima i oštećenjima. Zapamtite, upoznati možete samo ono što ste sposobni voljeti. Bez ljubavi nema mudrosti. Ukoliko ne naučimo voljeti sve što je Bog stvorio, nećemo biti u stanju niti istinski voljeti, niti spoznati Boga.
Sedamnaesto pravilo: Istinska prljavština je unutrašnja. Izvanjska se lako opere. Postoji samo jedna vrsta prljavštine koju čista voda ne može oprati, a to je mrlja mržnje i isključivosti koja zagadi dušu. Svoje tijelo možete pročistiti uzdržavanjem i postom, no samo će ljubav pročistiti vaše srce.
Osamnaesto pravilo: Cijeli univerzum sadržan je unutar jednog ljudskog bića – vas. Sve što vidite oko sebe, uključujući i ono što vam se možda ne sviđa, pa čak i ljudi koje prezirete i koji su vam odbojni, u određenoj mjeri postoji i u vama. Stoga ni vraga ne tražite izvan sebe. Vrag nije neka nadnaravna sila koja vas napada izvana. To je običan glas iznutra. Ukoliko se u potpunosti upoznate, ako se iskreno i čvrsto suočite sa svojom tamom i svojim svjetlom, ostvarit ćete vrhunski oblik svjesnosti. Kada osoba upozna sebe upoznala je i Boga.
Devetnaesto pravilo: Ukoliko želite promijeniti način na koji se drugi odnose prema vama najprije trebate promijeniti način na koji se odnosite sami prema sebi. Ukoliko ne naučite voljeti sami sebe, potpuno i iskreno, nema načina da budete voljeni. A kada postignete to stanje, budite zahvalni za svaki trn kojega drugi usmjere prema vama. To je znak da ćete uskoro biti zasipani ružama.
Dvadeseto pravilo: Ne brinite kamo će vas put odvesti. Umjesto toga usmjerite se na prvi korak. To je najteži dio i taj je dio vaša odgovornost. Nakon što napravite prvi korak dopustite da stvari prirodno odvijaju i sve ostalo će uslijediti. Nemojte slijediti tok. Budite tok.
Dvadesetiprvo pravilo: Mi smo svi stvoreni na Njegovu sliku i priliku, no ipak smo svi stvoreni različitima i jedinstvenima. Ne postoje dvije iste osobe. Ne postoje dva srca koja udaraju istim ritmom. Da je Bog želio da smo svi isti takvima bi nas stvorio. Stoga je nepoštivanje različitosti i nametanje vlastitih misli drugima isto što i nepoštivanje svetosti božjeg plana.
Dvadesetidrugo pravilo: Kada osoba koja istinski voli Boga uđe u krčmu, ta krčma postaje njegovom bogomoljom, a kada pijanac uđe u tu istu bogomolju, ona postaje njegovom krčmom. Sve što činimo određeno je našim srcima, a ne izvanjskom pojavnošću. Sufiji ne procjenjuju druge ljude po tome kako izgledaju ili tko su oni. Kada Sufi nekoga pogleda, on zatvori oba oka i umjesto njih otvori treće oko – ono koje vidi unutrašnje predjele.
Dvadesetitreće pravilo: Život nam je pozajmljen, a ovaj svijet je samo gruba imitacija Stvarnosti. Samo djeca misle da su igračke prave stvari. No ljudska se bića ili zanesu igračkom ili je nemarno polome i odbace. Klonite se bilo kakvih ekstrema u ovome životu, jer će to uništiti vašu unutrašnju ravnotežu. Sufiji nisu skloni ekstremima. Sufi je uvijek blag i umjeren.
Dvadesetičetvrto pravilo: Ljudsko biće ima jedinstveno mjesto među božjim stvorenjima. “Udahnuo sam svoj Duh u tebe,” kaže Bog. Baš svatko od nas, bez iznimke, stvoren je kako bi bio božji izaslanik na Zemlji. Zapitajte se koliko se često ponašate kao izaslanik i ponašate li se uopće ikada tako? Zapamtite, na svakome od nas je da u sebi otkrije božanski duh i živi u skladu s njime.
Dvadesetipeto pravilo: Pakao je ovdje i sada. I raj također. Prestanite brinuti o paklu ili sanjariti o raju, jer i jedno i drugo postoji upravo u ovome trenutku. Svaki puta kada se zaljubimo uzdignemo se u raj. Svaki puta kada mrzimo, zavidimo ili se svađamo, obrušimo se ravno u vatre pakla.
Dvadesetišesto pravilo: Univerzum je jedno biće. Sve i svatko je u međupovezanosti nevidljivom mrežom priča. Bili mi toga svjesni ili ne, svi smo mi u tihim razgovorima. Ne činite štetu. Budite suosjećajni. I ne ogovarajte nekoga iza leđa – čak niti naizgled nevinim primjedbama! Riječi koje izlaze iz naših usta ne nestaju već se stalno pohranjuju u beskonačnosti i vratit će nam se kada za to dođe vrijeme. Bol jednog čovjeka povrijedit će nas sve. Radost jednog čovjeka donijet će smiješak na sva lica.
Dvadesetisedmo pravilo: Ovaj svijet je poput sniježne planine kojom odjekuje vaš glas. Što god da izgovorite, bilo to dobro ili loše, na neki će vam se način vratiti. Stoga će, ako postoji netko tko loše misli o vama, vaše loše pričanje o toj osobi samo će pogoršati stvari. Ući ćete u začarani krug zlobne energije. Umjesto toga četrdeset dana i noći govorite i mislite lijepo o toj osobi. Sve će biti drukčije nakon što prođe četrdeset dana jer ćete vi u sebi biti drukčiji.
Dvadesetiosmo pravilo: Prošlost je interpretacija. Budućnost je iluzija. Svijet se ne kreće kroz vrijeme pravocrtno, iz prošlosti u budućnost. Zapravo se vrijeme kreće kroz i unutar nas u beskonačnim spiralama. Vječnost nije beskonačno vrijeme, već jednostavna bezvremenost. Ukoliko želite iskusiti vječnu prosvjetljenost, odbacite prošlost i budućnost u svome umu i ostanite u sadašnjem trenutku.
Dvadesetideveto pravilo: Sudbina ne znači da vam je život točno unaprijed određen. Stoga je prepuštanje sudbini i izbjegavanje aktivnog doprinosa glazbi univerzuma znak potpunog neznanja. Glazba univerzuma čuje se posvuda a skladana je na četrdeset različitih razina. Vaša je sudbina razina na kojoj sudjelujete u sviranju. Možda ne možete promijeniti svoje glazbalo, no vještina kojom svirate sasvim je u vašim rukama.
Trideseto pravilo: Istinski Sufi čak i kada je nepravedno optužen, napadnut ili osuđen od sviju to strpljivo podnosi i ne izgovara niti jednu lošu riječ o svojim kritičarima. Sufi nikada ne okrivljava. Kako uopće može biti protivnika, pa čak i “drugih”, kada uopće ne postoji “jastvo”? Kako je moguće ikoga okriviti kad smo svi Jedno.
Tridesetiprvo pravilo: Ako želite ojačati svoju vjeru trebate omeškati iznutra. Da bi vam vjera bila čvrsta kao stijena, vaše srce treba biti mekano poput perca. Kroz bolesti, nezgode, gubitke i užase, na ovaj ili onaj način svi se mi suočavamo s prilikama koje nas uče kako biti manje sebičan i kako manje osuđivati, a kako više suosjećati i biti velikodušan. Ipak, samo neki od nas svladaju tu lekciju i uspiju postati blagima, dok drugi pak postaju još i grubljima nego prije. Jedini način za približavanje Istini je širenje srca tako da obuhvati cjelokupno čovječanstvo i da još ostane mjesta za više Ljubavi.
Tridesetidrugo pravilo: Ništa ne smije stajati između vas i Boga. Nikakvi imami, svećenici ili rabini, niti bilo koji drugi skrbnici moralnog ili religijskog vodstva. Ni duhovni majstori, pa čak ni vaša vjera. Vjerujte u vaše vrednote i vaša pravila, no nikada ih ne namećite drugima. Ako slamate ljudima srca, bilo kakva vjerska dužnost koju izvršite ne vrijedi ništa. Klonite se štovanja bilo kakvih idola, jer to će vam zamagliti viziju. Neka Bog i samo Bog bude vaš vodič. Spoznajte Istinu, prijatelji, no budite pažljivi da od svojih istina ne napravite fetiš.
Tridesetitreće pravilo: Iako svatko na ovome svijetu teži postići nešto i postati netko, samo da sve to ostavi iza sebe nakon smrti, vi se usmjerite na vrhunsko stanje praznine. Svoj život živite lako i prazno poput nule. Mi smo samo posuda. Puni smo zbog praznine koja je iznutra, a ne zbog dekoracije koja je izvana. Jedako tako, kroz život idemo ne zbog onoga što nastojimo postići već zbog svjesnosti o praznini.
Tridesetičetvrto pravilo: Prepustiti se ne znači biti slab ili pasivan. Prepuštanje ne dovodi do fatalizma ili odustajanja. Upravo je suprotno. Istinska se moć stječe prepuštanjem onoj moći koja dolazi iznutra. Oni koji se prepuste božanskoj esenciji života živjet će u nepomućenoj smirenosti i miru čak i kada se cijeli svijet trese.
Tridesetipeto pravilo: Na ovome svijetu ne vodi nas korak dalje ono što je slično i uredno, već očite suprotnosti. A sve suprotnosti univerzuma nalaze se u svakome od nas. Stoga se vjernik treba susresti s nevjernikom u sebi. A nevjernik treba upoznati tihog vjernika koji je u njemu. Sve do dana kada netko ne dostigne razinu savršenog ljudskog bića, Insan-i Kamila, vjera je postupni proces i to takav proces koji treba svoju prividnu suprotnost – sumnju.
Tridesetišesto pravilo: Ovaj svijet stvoren je prema načelu reciprociteta. Ni kapljica dobrote, ni zrnce zloće ne ostaje neuzvraćeno. Neka vas ne straše zavjere, prevare ni manipulacije drugih ljudi. Ako vam je netko postavio zamku, sjetite se da iza svega stoji Bog. On je najveći zavjerenik. Ni list ne padne s grane bez božjeg znanja. Jednostavno i potpuno vjeruj u to.
Tridesetisedmo pravilo: Bog je pažljiv urar. Njegov je red toliko precizan da se sve na svijetu događa u pravo vrijeme. Ni minutu kasnije, ni minutu prerano. I za svakoga, bez iznimke, taj sat je sasvim točan. Svatko ima vrijeme za ljubav i vrijeme za umiranje.
Tridesetosmo pravilo: Nikada nije prekasno zapitati se “Jesam li spreman promijeniti život koji živim? Jesam li spreman iznutra se promijeniti?” Ni jedan dan vašega života nije jednak danu koji mu je prethodio, na žalost. Svakoga trenutka, sa svakim novim dahom, trebamo se stalno iznova obnavljati. Postoji samo jedan način da se rodimo za novi život: umrijeti prije smrti.
Tridesetideveto pravilo: Iako se dijelovi mijenjaju, cjelina uvijek ostaje istom. Umjesto svakog lopova koji napusti ovaj svijet rađa se novi. A svaku dobru osobu koja ode zamijeni nova. Tako ne samo da ništa ne ostaje isto, već se istovremeno ništa zapravo ne mijenja. Za svakog Sufija koji umre novi se negdje rodi.
Četrdeseto pravilo: Život bez ljubavi nije proživljen život. Ne pitajte se kakvu vrstu ljubavi da tražite: duhovnu ili materijalnu, božansku ili svjetovnu, istočnu ili zapadnu… Podjele samo dovode do novih podjela. Ljubav nema etiketa, nema definicija. To je što je, čista i jednostavna. Ljubav je voda života. A osoba koja ljubi je vatrena duša. Univerzum se drukčije okreće kada vatra voli vodu.
Prvo pravilo: To kako doživljavamo Boga izravan je odraz toga kao doživljavamo sebe. Ukoliko pomisao na Boga u nama izazaiva strah i krivnju, to znači da iz nas izvire puno straha i krivnje. Ako Boga doživljavamo kao punog ljubavi i suosjećanja, mi smo isti takvi.
Drugo pravilo: Put do istine putuje se srcem, a ne glavom. Srce nam treba biti glavni vodič! Ne um. Srcem se suočavamo sa svojim egom, izazivamo ga i u konačnici nadvladavamo. Upoznavanje vlastitoga ega dovodi nas do upoznavanja Boga.
Treće pravilo: Baš svaki čitatelj Kurana svete spise shvaća na različitoj razini i to onoj koja odgovara dubini njegova razumijevanja. Postoje četiri razine uvida. Prva razina je izvanjsko značenje i to je ona s kojom se većina ljudi zadovolji. Iduća razina je Batini – unutrašnja razina. Treća je unutrašnja razina unutrašnje razine. A četvrta je razina toliko duboka da se ne može riječima iskazati i zbog toga mora ostati neopisana.
Četvrto pravilo: Boga možemo izučavati kroz sve i svakoga u univerzumu, jer Bog nije zatočen u džamijama, sinagogama ili crkvama. No ako baš želimo doznati gdje on točno boravi, možemo ga pronaći samo na jednom mjestu: u srcu onoga tko istinski voli.
Peto pravilo: Um i ljubav sačinjeni su od različitih materijala. Um ljude veže u čvorove i ništa ne riskira, a ljubav rastvara sve uzlove i riskira sve. Um je uvijek oprezan i savjetuje “Pazi se previše blaženstva”, dok ljubav govori “U redu je! Skoči!”. Um nije lako slomiti, dok se ljubav lako razbija u najsitnije komadiće. No u tim je krhotinama skriveno blago. Slomljeno srce krije blago.
Šesto pravilo: Većina problema na ovome svijetu nastaje zbog jezičnih pogrešaka i jednostavnih nesporazuma. Nikada riječi ne shvaćajte doslovno. Kada uđete u područje ljubavi, jezik kakvog poznajemo postaje suvišan. Ono što se riječima ne može iskazati može se naslutiti jedino u tišini.
Sedmo pravilo: Usamljenost i samoća su dva različita stanja. Kada ste usamljeni, lako je zavarati se da povjerujete kako ste na pravom putu. Samoća je nešto bolja za nas jer to znači biti sam, ali ne i usamljen. No u konačnici je najbolje pronaći osobu koja će vam biti zrcalo. Zapamtite, samo u srcu druge osobe možete istinski vidjeti sebe i božju prisutnost unutar sebe.
Osmo pravilo: Što god vam u životu dogodi, bez obzira koliko se teškim činilo, ne prepuštajte se očajavanju. Čak i kada su sva vrata zatvorena, Bog će stvoriti novi put samo za vas. Budite zahvalni! Lako je biti zahvalan kada je sve dobro. Sufi je zahvalan ne samo za ono što mu je dano već i za sve ono što mu je uskraćeno.
Deveto pravilo: Strpljivost nije pasivno trpljenje. Strpljivost znači biti u stanju vidjeti dovoljno daleko i imati povjerenja u krajnji ishod procesa. Što je strpljivost? To je gledati trn a vidjeti ružu, gledati noć a vidjeti zoru. Nestrpljivost znači biti vidjeti samo ono što nam je pod nosom i zbog toga ne biti u stanju vidjeti ishod. Oni koji ljube Boga nikada ne ostaju bez strpljivosti, jer znaju da je potrebno vrijeme kako bi mladi mjesec postao puni.
Deseto pravilo: Istok, zapad, jug ili sjever jako se malo razlikuju. Bez obzira koje vam je odredište, neka vam svako putovanje bude unutrašnje putovanje. Ako putujete iznutra proputovat ćete cijeli svijet i onkraj njega.
Jedanaesto pravilo: Svaka babica zna da ako nema boli, put za novorođenče ne može biti otvoren i majka ne može roditi. Na sličan način, da bi se u nama rodilo novo Jastvo potrebne su poteškoće. Baš kao što glina izložena vrelini vatre postaje čvrsta, Ljubav se usavršava jedino u boli.
Dvanaesto pravilo: Potraga za Ljubavlju nas mijenja. Niti kod jednog od tragatelja za Ljubavlju sazrijevanje na tom putu nije izostalo. Od prvoga trenutka kada počnemo tražiti Ljubav počinjemo se mijenjati iznutra i izvana.
Trinaesto pravilo: Na ovome svijetu ima više lažnih gurua i učitelja nego što je zvijezda u vidljivom svemiru. Ne brkaj one koji samoživo teže moći i stvarne mentore. Pravi duhovni majstor ili majstorica neće vašu pažnju usmjeravati na sebe i neće od vas očekivati apsolutnu poslušnost ili potpuno obožavanje, već će vam pomoći da cijenite i divite se svojem unutrašnjem jastvu. Istinski mentori prozirni su poput stakla. Oni kroz sebe propuštaju božju svjetlost.
Četrnaesto pravilo: Nastojte ne opirati se promjenama koje vam dolaze. Umjesto toga dopustite da se život živi kroz vas. I ne brinite ako se vaš život preokreće iz temelja. Kako možete znati da je to gdje ste sada bolje od onoga što dolazi?
Petnaesto pravilo: Bog ima pune ruke posla s dovršavanjem vašeg posla, kako izvanjskoga, tako i unutrašnjega. On je u potpunosti zaokupljen vama. Svako ljudsko biće je proces koji se polako ali neizbježno kreće prema savršenstvu. Mi smo svi nedovršena umjetnička djela koja čekaju svoj dovršetak ali i nastoje biti dovršena. Bog se bavi svakime od nas ponaosob zato što je čovječanstvo umjetnost nalik na vrhunsku kaligrafiju u kojoj je svaka točka jednako važna za cjelovit dojam.
Šesnaesto pravilo: Lako je voljeti savršenoga Boga, neokaljanoga i bezgriješnog kakav već jest. Puno je teže voljeti druga ljudska bića sa svim njihovim nesavršenostima i oštećenjima. Zapamtite, upoznati možete samo ono što ste sposobni voljeti. Bez ljubavi nema mudrosti. Ukoliko ne naučimo voljeti sve što je Bog stvorio, nećemo biti u stanju niti istinski voljeti, niti spoznati Boga.
Sedamnaesto pravilo: Istinska prljavština je unutrašnja. Izvanjska se lako opere. Postoji samo jedna vrsta prljavštine koju čista voda ne može oprati, a to je mrlja mržnje i isključivosti koja zagadi dušu. Svoje tijelo možete pročistiti uzdržavanjem i postom, no samo će ljubav pročistiti vaše srce.
Osamnaesto pravilo: Cijeli univerzum sadržan je unutar jednog ljudskog bića – vas. Sve što vidite oko sebe, uključujući i ono što vam se možda ne sviđa, pa čak i ljudi koje prezirete i koji su vam odbojni, u određenoj mjeri postoji i u vama. Stoga ni vraga ne tražite izvan sebe. Vrag nije neka nadnaravna sila koja vas napada izvana. To je običan glas iznutra. Ukoliko se u potpunosti upoznate, ako se iskreno i čvrsto suočite sa svojom tamom i svojim svjetlom, ostvarit ćete vrhunski oblik svjesnosti. Kada osoba upozna sebe upoznala je i Boga.
Devetnaesto pravilo: Ukoliko želite promijeniti način na koji se drugi odnose prema vama najprije trebate promijeniti način na koji se odnosite sami prema sebi. Ukoliko ne naučite voljeti sami sebe, potpuno i iskreno, nema načina da budete voljeni. A kada postignete to stanje, budite zahvalni za svaki trn kojega drugi usmjere prema vama. To je znak da ćete uskoro biti zasipani ružama.
Dvadeseto pravilo: Ne brinite kamo će vas put odvesti. Umjesto toga usmjerite se na prvi korak. To je najteži dio i taj je dio vaša odgovornost. Nakon što napravite prvi korak dopustite da stvari prirodno odvijaju i sve ostalo će uslijediti. Nemojte slijediti tok. Budite tok.
Dvadesetiprvo pravilo: Mi smo svi stvoreni na Njegovu sliku i priliku, no ipak smo svi stvoreni različitima i jedinstvenima. Ne postoje dvije iste osobe. Ne postoje dva srca koja udaraju istim ritmom. Da je Bog želio da smo svi isti takvima bi nas stvorio. Stoga je nepoštivanje različitosti i nametanje vlastitih misli drugima isto što i nepoštivanje svetosti božjeg plana.
Dvadesetidrugo pravilo: Kada osoba koja istinski voli Boga uđe u krčmu, ta krčma postaje njegovom bogomoljom, a kada pijanac uđe u tu istu bogomolju, ona postaje njegovom krčmom. Sve što činimo određeno je našim srcima, a ne izvanjskom pojavnošću. Sufiji ne procjenjuju druge ljude po tome kako izgledaju ili tko su oni. Kada Sufi nekoga pogleda, on zatvori oba oka i umjesto njih otvori treće oko – ono koje vidi unutrašnje predjele.
Dvadesetitreće pravilo: Život nam je pozajmljen, a ovaj svijet je samo gruba imitacija Stvarnosti. Samo djeca misle da su igračke prave stvari. No ljudska se bića ili zanesu igračkom ili je nemarno polome i odbace. Klonite se bilo kakvih ekstrema u ovome životu, jer će to uništiti vašu unutrašnju ravnotežu. Sufiji nisu skloni ekstremima. Sufi je uvijek blag i umjeren.
Dvadesetičetvrto pravilo: Ljudsko biće ima jedinstveno mjesto među božjim stvorenjima. “Udahnuo sam svoj Duh u tebe,” kaže Bog. Baš svatko od nas, bez iznimke, stvoren je kako bi bio božji izaslanik na Zemlji. Zapitajte se koliko se često ponašate kao izaslanik i ponašate li se uopće ikada tako? Zapamtite, na svakome od nas je da u sebi otkrije božanski duh i živi u skladu s njime.
Dvadesetipeto pravilo: Pakao je ovdje i sada. I raj također. Prestanite brinuti o paklu ili sanjariti o raju, jer i jedno i drugo postoji upravo u ovome trenutku. Svaki puta kada se zaljubimo uzdignemo se u raj. Svaki puta kada mrzimo, zavidimo ili se svađamo, obrušimo se ravno u vatre pakla.
Dvadesetišesto pravilo: Univerzum je jedno biće. Sve i svatko je u međupovezanosti nevidljivom mrežom priča. Bili mi toga svjesni ili ne, svi smo mi u tihim razgovorima. Ne činite štetu. Budite suosjećajni. I ne ogovarajte nekoga iza leđa – čak niti naizgled nevinim primjedbama! Riječi koje izlaze iz naših usta ne nestaju već se stalno pohranjuju u beskonačnosti i vratit će nam se kada za to dođe vrijeme. Bol jednog čovjeka povrijedit će nas sve. Radost jednog čovjeka donijet će smiješak na sva lica.
Dvadesetisedmo pravilo: Ovaj svijet je poput sniježne planine kojom odjekuje vaš glas. Što god da izgovorite, bilo to dobro ili loše, na neki će vam se način vratiti. Stoga će, ako postoji netko tko loše misli o vama, vaše loše pričanje o toj osobi samo će pogoršati stvari. Ući ćete u začarani krug zlobne energije. Umjesto toga četrdeset dana i noći govorite i mislite lijepo o toj osobi. Sve će biti drukčije nakon što prođe četrdeset dana jer ćete vi u sebi biti drukčiji.
Dvadesetiosmo pravilo: Prošlost je interpretacija. Budućnost je iluzija. Svijet se ne kreće kroz vrijeme pravocrtno, iz prošlosti u budućnost. Zapravo se vrijeme kreće kroz i unutar nas u beskonačnim spiralama. Vječnost nije beskonačno vrijeme, već jednostavna bezvremenost. Ukoliko želite iskusiti vječnu prosvjetljenost, odbacite prošlost i budućnost u svome umu i ostanite u sadašnjem trenutku.
Dvadesetideveto pravilo: Sudbina ne znači da vam je život točno unaprijed određen. Stoga je prepuštanje sudbini i izbjegavanje aktivnog doprinosa glazbi univerzuma znak potpunog neznanja. Glazba univerzuma čuje se posvuda a skladana je na četrdeset različitih razina. Vaša je sudbina razina na kojoj sudjelujete u sviranju. Možda ne možete promijeniti svoje glazbalo, no vještina kojom svirate sasvim je u vašim rukama.
Trideseto pravilo: Istinski Sufi čak i kada je nepravedno optužen, napadnut ili osuđen od sviju to strpljivo podnosi i ne izgovara niti jednu lošu riječ o svojim kritičarima. Sufi nikada ne okrivljava. Kako uopće može biti protivnika, pa čak i “drugih”, kada uopće ne postoji “jastvo”? Kako je moguće ikoga okriviti kad smo svi Jedno.
Tridesetiprvo pravilo: Ako želite ojačati svoju vjeru trebate omeškati iznutra. Da bi vam vjera bila čvrsta kao stijena, vaše srce treba biti mekano poput perca. Kroz bolesti, nezgode, gubitke i užase, na ovaj ili onaj način svi se mi suočavamo s prilikama koje nas uče kako biti manje sebičan i kako manje osuđivati, a kako više suosjećati i biti velikodušan. Ipak, samo neki od nas svladaju tu lekciju i uspiju postati blagima, dok drugi pak postaju još i grubljima nego prije. Jedini način za približavanje Istini je širenje srca tako da obuhvati cjelokupno čovječanstvo i da još ostane mjesta za više Ljubavi.
Tridesetidrugo pravilo: Ništa ne smije stajati između vas i Boga. Nikakvi imami, svećenici ili rabini, niti bilo koji drugi skrbnici moralnog ili religijskog vodstva. Ni duhovni majstori, pa čak ni vaša vjera. Vjerujte u vaše vrednote i vaša pravila, no nikada ih ne namećite drugima. Ako slamate ljudima srca, bilo kakva vjerska dužnost koju izvršite ne vrijedi ništa. Klonite se štovanja bilo kakvih idola, jer to će vam zamagliti viziju. Neka Bog i samo Bog bude vaš vodič. Spoznajte Istinu, prijatelji, no budite pažljivi da od svojih istina ne napravite fetiš.
Tridesetitreće pravilo: Iako svatko na ovome svijetu teži postići nešto i postati netko, samo da sve to ostavi iza sebe nakon smrti, vi se usmjerite na vrhunsko stanje praznine. Svoj život živite lako i prazno poput nule. Mi smo samo posuda. Puni smo zbog praznine koja je iznutra, a ne zbog dekoracije koja je izvana. Jedako tako, kroz život idemo ne zbog onoga što nastojimo postići već zbog svjesnosti o praznini.
Tridesetičetvrto pravilo: Prepustiti se ne znači biti slab ili pasivan. Prepuštanje ne dovodi do fatalizma ili odustajanja. Upravo je suprotno. Istinska se moć stječe prepuštanjem onoj moći koja dolazi iznutra. Oni koji se prepuste božanskoj esenciji života živjet će u nepomućenoj smirenosti i miru čak i kada se cijeli svijet trese.
Tridesetipeto pravilo: Na ovome svijetu ne vodi nas korak dalje ono što je slično i uredno, već očite suprotnosti. A sve suprotnosti univerzuma nalaze se u svakome od nas. Stoga se vjernik treba susresti s nevjernikom u sebi. A nevjernik treba upoznati tihog vjernika koji je u njemu. Sve do dana kada netko ne dostigne razinu savršenog ljudskog bića, Insan-i Kamila, vjera je postupni proces i to takav proces koji treba svoju prividnu suprotnost – sumnju.
Tridesetišesto pravilo: Ovaj svijet stvoren je prema načelu reciprociteta. Ni kapljica dobrote, ni zrnce zloće ne ostaje neuzvraćeno. Neka vas ne straše zavjere, prevare ni manipulacije drugih ljudi. Ako vam je netko postavio zamku, sjetite se da iza svega stoji Bog. On je najveći zavjerenik. Ni list ne padne s grane bez božjeg znanja. Jednostavno i potpuno vjeruj u to.
Tridesetisedmo pravilo: Bog je pažljiv urar. Njegov je red toliko precizan da se sve na svijetu događa u pravo vrijeme. Ni minutu kasnije, ni minutu prerano. I za svakoga, bez iznimke, taj sat je sasvim točan. Svatko ima vrijeme za ljubav i vrijeme za umiranje.
Tridesetosmo pravilo: Nikada nije prekasno zapitati se “Jesam li spreman promijeniti život koji živim? Jesam li spreman iznutra se promijeniti?” Ni jedan dan vašega života nije jednak danu koji mu je prethodio, na žalost. Svakoga trenutka, sa svakim novim dahom, trebamo se stalno iznova obnavljati. Postoji samo jedan način da se rodimo za novi život: umrijeti prije smrti.
Tridesetideveto pravilo: Iako se dijelovi mijenjaju, cjelina uvijek ostaje istom. Umjesto svakog lopova koji napusti ovaj svijet rađa se novi. A svaku dobru osobu koja ode zamijeni nova. Tako ne samo da ništa ne ostaje isto, već se istovremeno ništa zapravo ne mijenja. Za svakog Sufija koji umre novi se negdje rodi.
Četrdeseto pravilo: Život bez ljubavi nije proživljen život. Ne pitajte se kakvu vrstu ljubavi da tražite: duhovnu ili materijalnu, božansku ili svjetovnu, istočnu ili zapadnu… Podjele samo dovode do novih podjela. Ljubav nema etiketa, nema definicija. To je što je, čista i jednostavna. Ljubav je voda života. A osoba koja ljubi je vatrena duša. Univerzum se drukčije okreće kada vatra voli vodu.
-
zijancer
- Posts: 4749
- Joined: 03/08/2004 20:52
- Location: 39
#1703 Re: Za predane Allahu dž.š.
''Prvi korak naš, koji je uvod u uklanjanje pokrivke, jeste postupna izgradnja svijesti o tome da smo pokriveni i da se nalazimo iza ovog zastora prirode koji nas obuhvata čitave, tajno i javno, izvana i iznutra. I to je ono buđenje koje neki sljedbenici Puta smatraju prvom postajom.
Međutim, nije tako, nego je ovo buđenje i osvještenje uvod za stupanje na Put. Uklanjanje svih pokrivki tmine, a nakon toga i onih od svjetlosti, jeste postaja jednoboštva.''
Međutim, nije tako, nego je ovo buđenje i osvještenje uvod za stupanje na Put. Uklanjanje svih pokrivki tmine, a nakon toga i onih od svjetlosti, jeste postaja jednoboštva.''
-
Tabhana
- Posts: 3133
- Joined: 09/02/2015 11:41
- Location: Titin RAtsoM
-
arzuhal
- Posts: 20825
- Joined: 03/06/2008 11:26
- Location: u čajdžinici "Kod nefsu-l-levvame"
#1705 Re: Za predane Allahu dž.š.
Pogubiti imama Nimra uopće nije potez muslimanske svijesti, to nije islamski potez. Ne znam kakav je i čiji je, ali islamski nije, to je ludilo. I danas slušam jednu Mogerinijevu, jednog Ban Ki Muna i slične svjetske zvaničnike, koji nisu muslimani, kako apeluju na muslimane da se ne ubijaju međusobno, kako ih mole da se suzdrže od sektaškog nasilja i produbljivanja mržnje i sukoba, apeluju na zdrav razum, na dijalog...
I onda možeš samo sjest i plakat...Eto nam ummeta...
I onda možeš samo sjest i plakat...Eto nam ummeta...
-
skupljac_zeljeza
- Posts: 10139
- Joined: 12/10/2014 01:12
#1706 Re: Za predane Allahu dž.š.
Da nije ubijen šiitski šejh, povod bi bio nešto drugo. Našlo bi se. I faraon iz Egipta i rimske vojskovođe i Heleni i turski sultani i Vitezovi Templari i Lorens od Arabije i Golda Meir i Džordž Buš i .....imali su svoje razloge za ratovanje na Bliskom istoku. Kada je zadnji puta tu vladao mir?arzuhal wrote: I onda možeš samo sjest i plakat...Eto nam ummeta...
Bliski istok je rodno mjesto i duhovno središte zoroastrizma, judaizma, kršćanstva i islama. Regija je proživjela i razdoblja relativne tolerancije i razdoblja relativnog nasilja. U 20. stoljeću Bliski istok je bio poprištem svjetskih pitanja, pa je predstavljao strateški, ekonomski, politički, kulturno i religijski osjetljivo područje. On posjeduje značajne zalihe sirove nafte
Granice „Bliskog istoka” proizvoljne su i nedefinirane, no najčešće uključuju Bahrein, Cipar, Egipat, Tursku, Iran (Perziju), Irak, Izrael, Jordan, Kuvajt, Libanon, Oman, Katar, Saudijsku Arabiju, Siriju, Ujedinjene Arapske Emirate, Jemen, Zapadnu obalu i Pojas Gaze.
-
arzuhal
- Posts: 20825
- Joined: 03/06/2008 11:26
- Location: u čajdžinici "Kod nefsu-l-levvame"
#1707 Re: Za predane Allahu dž.š.
Smaknuće šejha Nimra nije ključna u mom postu, iako se osvrćem na nju i na beslovesnost odluke plemena Saud da ga smaknu. Težište je (i povod mog spominjanja tog ubistva) i stvar je - i zato taj post i pišem baš na ovoj temi, inače sam ga mogao okačit mačku o rep na bilo kojoj temi na Politici - u folu da nemuslimani/ćafiri/din-dušmani/itd. apeluju i pozivaju muslimane pameti, smiruju ih, pozivaju na dogovor, na prestanak krvorplića, širenju mržnje, itd. Dakle nemuslimani pozivaju muslimane islamskim principima, kur'anskom nauku, sunetskoj praksi, ehlibejtskoj naravi, itd. dok se muslimani žare žarom paganskim, pjene, krv proljevaju i navještavaju nova prosipanja krvi.skupljac_zeljeza wrote:Da nije ubijen šiitski šejh, povod bi bio nešto drugo. Našlo bi se. I faraon iz Egipta i rimske vojskovođe i Heleni i turski sultani i Vitezovi Templari i Lorens od Arabije i Golda Meir i Džordž Buš i .....imali su svoje razloge za ratovanje na Bliskom istoku. Kada je zadnji puta tu vladao mir?arzuhal wrote: I onda možeš samo sjest i plakat...Eto nam ummeta...
Bliski istok je rodno mjesto i duhovno središte zoroastrizma, judaizma, kršćanstva i islama. Regija je proživjela i razdoblja relativne tolerancije i razdoblja relativnog nasilja. U 20. stoljeću Bliski istok je bio poprištem svjetskih pitanja, pa je predstavljao strateški, ekonomski, politički, kulturno i religijski osjetljivo područje. On posjeduje značajne zalihe sirove nafte
Granice „Bliskog istoka” proizvoljne su i nedefinirane, no najčešće uključuju Bahrein, Cipar, Egipat, Tursku, Iran (Perziju), Irak, Izrael, Jordan, Kuvajt, Libanon, Oman, Katar, Saudijsku Arabiju, Siriju, Ujedinjene Arapske Emirate, Jemen, Zapadnu obalu i Pojas Gaze.
-
skupljac_zeljeza
- Posts: 10139
- Joined: 12/10/2014 01:12
#1708 Re: Za predane Allahu dž.š.
Ali su svi ti apeli licemjerni ako se vratimo samo nekoliko decenija unazad. Koliko je samo UN donio rezolucija o Bliskom istoku i kakve su rezultate dale? Dovoljno je spomenuti samo dva rata koje je pokrenuo Irak, onaj protiv Irana i onaj protiv Kuvajta. Kada je Bliski istok u pitanju tu ništa i dalje novo.arzuhal wrote: Dakle nemuslimani pozivaju muslimane islamskim principima, kur'anskom nauku, sunetskoj praksi, ehlibejtskoj naravi, itd. dok se muslimani žare žarom paganskim, pjene, krv proljevaju i navještavaju nova prosipanja krvi.
-
m_l
- Posts: 1804
- Joined: 06/06/2012 21:19
#1709 Re: Za predane Allahu dž.š.
Ne bih voljela da se tema pretvori u jos jednu u nizu tema Homeinijevih svjedoka ''Iran do Tokija'', jer izdvajati jedno ime, pa i usput, nakon hiljade nevino stradalih i miliona unesrecenih u tom regionu je ruzno na ovom mjestu. To i jeste za pf-a Politika, jer je politicko pitanje, i istim se manipulise.
-
m_l
- Posts: 1804
- Joined: 06/06/2012 21:19
#1710 Re: Za predane Allahu dž.š.
On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri. (59:24)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Znate li ko je muflis (gubitnik)?
Rekoše: Muflis (gubitnik) je onaj koji nema para, niti kakva imetka!
Reče: Muflis (gubitnik) mog ummeta je onaj ko dođe na Sudnjem danu s namazom, postom i zekatom ali je opsovao i uvrijedio jednog, nepravedno pojeo imetak drugog, prolio krv trećeg, tako da će se svima njima dati od njegovih dobrih djela, pa ako mu ponestane dobrih djela, prije nego li se pravda zadovolji, uzeće se od njihovih loših djela i prebaciti njemu na pleća nakon čega će biti bačen u vatru!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Znate li ko je muflis (gubitnik)?
Rekoše: Muflis (gubitnik) je onaj koji nema para, niti kakva imetka!
Reče: Muflis (gubitnik) mog ummeta je onaj ko dođe na Sudnjem danu s namazom, postom i zekatom ali je opsovao i uvrijedio jednog, nepravedno pojeo imetak drugog, prolio krv trećeg, tako da će se svima njima dati od njegovih dobrih djela, pa ako mu ponestane dobrih djela, prije nego li se pravda zadovolji, uzeće se od njihovih loših djela i prebaciti njemu na pleća nakon čega će biti bačen u vatru!
-
arzuhal
- Posts: 20825
- Joined: 03/06/2008 11:26
- Location: u čajdžinici "Kod nefsu-l-levvame"
#1711 Re: Za predane Allahu dž.š.
Mogu ti nabrojati koliko hoćeš direktnih kur'anskih ajeta, a hadisa još i više, koji govore na temu međumuslimanskog sukoba te odnosa spram toga, i ti to sama znaš. Dakle stvar je vjere, stvar je islama, ne tek politike. Primjer šiitskog alima Nimra Bakira, rahmetullahi alejhi, je "dobar" primjer situacije na terenu koja odstupa i vodi daljnjem odstupanju od jasnih kur'anskih načela izraženih u jasnim ajetima i hadisima, i zato je stvar čiste vjere, ne tek politike. I zato pripada i ovdje, iako mi nije namjera da lijepu Ahmmedovu temu pretvaram u politički poligon, to je bio izraz očaja...m_l wrote:Ne bih voljela da se tema pretvori u jos jednu u nizu tema Homeinijevih svjedoka ''Iran do Tokija'', jer izdvajati jedno ime, pa i usput, nakon hiljade nevino stradalih i miliona unesrecenih u tom regionu je ruzno na ovom mjestu. To i jeste za pf-a Politika, jer je politicko pitanje, i istim se manipulise.
Tamam posla da držim iransku ili šiitsku stranu u otporu na neku drugu, ja govorim o islamu kao takvom.
-
kritichar
- Posts: 8678
- Joined: 17/10/2010 09:51
- Location: Sarajevo-x.com
-
Tabhana
- Posts: 3133
- Joined: 09/02/2015 11:41
- Location: Titin RAtsoM
#1713 Re: Za predane Allahu dž.š.
Zalijepi to slobodno na temi Iran.
-
m_l
- Posts: 1804
- Joined: 06/06/2012 21:19
#1714 Re: Za predane Allahu dž.š.
Ajeti i hadisi o muslimanskom bratstvu su davno pogazeni. Milioni unesrecenih. Nekome je u interesu da dati slucaj odstupa. Samim tim pitanje postaje politicko. A ti nemas apsolutno nikakve dokaze da je imam nevin, a SVI ostali (46) krivi, da bi se pozivao na vjeru.arzuhal wrote:Mogu ti nabrojati koliko hoćeš direktnih kur'anskih ajeta, a hadisa još i više, koji govore na temu međumuslimanskog sukoba te odnosa spram toga, i ti to sama znaš. Dakle stvar je vjere, stvar je islama, ne tek politike. Primjer šiitskog alima Nimra Bakira, rahmetullahi alejhi, je "dobar" primjer situacije na terenu koja odstupa i vodi daljnjem odstupanju od jasnih kur'anskih načela izraženih u jasnim ajetima i hadisima, i zato je stvar čiste vjere, ne tek politike. I zato pripada i ovdje, iako mi nije namjera da lijepu Ahmmedovu temu pretvaram u politički poligon, to je bio izraz očaja...
________________________
Usput, aktuelno je pitanje vrsnjackog nasilja i odgovornosti roditelja, skole, zajednice, sistema, prema djeci, pa da parafraziram jednu Poslanikovu, s.a.w.s., predaju o odgoju djece:
"Prvih sedam godina se igraj sa svojim djetetom, zatim sedam godina ga odgajaj, a narednih sedam godina budi mu prijatelj."
-
arzuhal
- Posts: 20825
- Joined: 03/06/2008 11:26
- Location: u čajdžinici "Kod nefsu-l-levvame"
#1715 Re: Za predane Allahu dž.š.
Dvije države šire dva politička -izma: KSA širi politički sunizam, a Iran politički šiizam. Sve je svima u interesu. Meni nije, ne prihvatam ideološku matricu.m_l wrote:Ajeti i hadisi o muslimanskom bratstvu su davno pogazeni. Milioni unesrecenih. Nekome je u interesu da dati slucaj odstupa. Samim tim pitanje postaje politicko. A ti nemas apsolutno nikakve dokaze da je imam nevin, a SVI ostali (46) krivi, da bi se pozivao na vjeru.arzuhal wrote:Mogu ti nabrojati koliko hoćeš direktnih kur'anskih ajeta, a hadisa još i više, koji govore na temu međumuslimanskog sukoba te odnosa spram toga, i ti to sama znaš. Dakle stvar je vjere, stvar je islama, ne tek politike. Primjer šiitskog alima Nimra Bakira, rahmetullahi alejhi, je "dobar" primjer situacije na terenu koja odstupa i vodi daljnjem odstupanju od jasnih kur'anskih načela izraženih u jasnim ajetima i hadisima, i zato je stvar čiste vjere, ne tek politike. I zato pripada i ovdje, iako mi nije namjera da lijepu Ahmmedovu temu pretvaram u politički poligon, to je bio izraz očaja...
________________________
Usput, aktuelno je pitanje vrsnjackog nasilja i odgovornosti roditelja, skole, zajednice, sistema, prema djeci, pa da parafraziram jednu Poslanikovu, s.a.w.s., predaju o odgoju djece:
"Prvih sedam godina se igraj sa svojim djetetom, zatim sedam godina ga odgajaj, a narednih sedam godina budi mu prijatelj."
Ajeti i hadisi nikad ne mogu biti pogaženi i nikada neće biti, mada znam o čemu govoriš i na šta misliš. Pogažene su ideologije. I zbog toga komentarišem nešto onako kako komentarišem. Što se tiče ostalih ubijenih, uopće ne dovodim pitanje njihove ni krivice niti nevinosti.
-
Towelie
- Posts: 7487
- Joined: 03/05/2013 19:29
#1717 Re: Za predane Allahu dž.š.
" O Lord,
If tomorrow on Judgment Day
You send me to Hell,
I will tell such a secret
That Hell will race from me
Until it is a thousand years away.
O Lord,
Whatever share of this world
You could give to me,
Give it to Your enemies;
Whatever share of the next world
You want to give to me,
Give it to Your friends.
You are enough for me.
O Lord,
If I worship You
From fear of Hell, burn me in Hell.
O Lord,
If I worship You
From hope of Paradise, bar me from its gates.
But if I worship You for Yourself alone
Then grace me forever the splendor of Your Face.
| Rabi´a al-Adawiyya.
If tomorrow on Judgment Day
You send me to Hell,
I will tell such a secret
That Hell will race from me
Until it is a thousand years away.
O Lord,
Whatever share of this world
You could give to me,
Give it to Your enemies;
Whatever share of the next world
You want to give to me,
Give it to Your friends.
You are enough for me.
O Lord,
If I worship You
From fear of Hell, burn me in Hell.
O Lord,
If I worship You
From hope of Paradise, bar me from its gates.
But if I worship You for Yourself alone
Then grace me forever the splendor of Your Face.
| Rabi´a al-Adawiyya.
-
Tabhana
- Posts: 3133
- Joined: 09/02/2015 11:41
- Location: Titin RAtsoM
#1718 Re: Za predane Allahu dž.š.
"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta." (Ibn Madže i Tirmizi)
Može savjet,može objašnjenje, ali ulazite sada u duboke vode sa nekim Patrick Batemanima ne dolazi ljudi u obzir.
Može savjet,može objašnjenje, ali ulazite sada u duboke vode sa nekim Patrick Batemanima ne dolazi ljudi u obzir.
-
zagortenej
- Posts: 3903
- Joined: 22/04/2013 13:27
- Location: Arš
#1719 Re: Za predane Allahu dž.š.
A ako se dvije grupe vjernika sukobe, tad međusobno izmirite obje; pa ako jedna od dvije napadne drugu, tad se borite protiv one koja je napala, dok se ne povrati naredbi Allahovoj; pa ako se povrati, tad izmirite međusobno obje jednako i budite pravedni. Uistinu! Allah voli pravedne.(49:11)
Kada se sukobe dva muslimana sa svojim sabljama, i ubica i ubijeni će u Dzehennem. Tada sam ja rekao: - Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zasto ubijeni? Poslanik savs reče: "Jer je i on nastojao ubiti onog drugog. (Sahih)
Kada se sukobe dva muslimana sa svojim sabljama, i ubica i ubijeni će u Dzehennem. Tada sam ja rekao: - Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zasto ubijeni? Poslanik savs reče: "Jer je i on nastojao ubiti onog drugog. (Sahih)
-
vesela_sveska
- Posts: 56015
- Joined: 06/01/2010 23:32
- Location: na dekici za piknik
-
Tyke
- Posts: 3167
- Joined: 23/02/2012 05:44
#1721 Re: Za predane Allahu dž.š.
Poučna priča: Ko te istinski voli?
Muž: Jesi li klanjala ikindiju?
Žena: Nisam.
Muž: Zašto?
Žena: Došla sam tek s posla, preumorna sam, čekaj da malo odmorim.
Muž: Ok…
(malo kasnije)
Muž: Idi, molim te, klanjaj ikindiju i akšam, dok nije vrijeme jacije…
(sljedeći dan)
Muž je otišao na poslovni put. Nekoliko sati nakon što je bilo planirano slijetanje njegovog aviona, još uvijek se nije javio pozivom ili porukom svojoj ženi, kao što je inače imao običaj!
Žena ga je više puta zvala, on se nije javljao. Iznova je zvala, ali bez odgovora. Bila je veoma zabrinuta, nakon što nije stupila u kontakt sa svojim mužem nakon silnih poziva. Pomislila je odmah da mu se nešto desilo, jer bi on uvijek zvao čim sleti na destinaciju.
Nakon nekoliko sati, odjednom je zazvonio telefon. Bio je to njen muž.
Sva zabrinuta žena ga upita: Kako si, je li sve uredu, jesi stigao bezbjedno?
Muž: Sve uredu, elhamdulillah. Stigao sam.
Žena: Kada?
Muž: Prije 4 sata.
Žena: Prije 4 sata?! Što mi se nisi odmah javio?!
Muž: Bio sam preumoran, pa sam malo odspavao.
Žena: Par minuta ti ne bi oduzelo ništa od tvog sna, samo da si mi javio da si stigao! I još, zar nisi čuo da ti zvoni telefon, sto puta sam te zvala?!
Muž: Da, čuo sam…
Žena: I nisi mi se javio?! Tebi znači moji pozivi uopšte nisu bitni!?
Muž: Tvoji pozivi su mi bitni, ali i tebi jučer nije smetalo da se ne odazoveš ezanu. Allahovom pozivu…
Žena je nakon te rečenice orosila svoje oči suzama, i rekla: Da, u pravu si. Izvini…
Muž: Što se meni izvinjavaš, draga? Traži oprosta od Allaha, i nemoj opet tu grešku ponavljati. Znaj da sve što želim na ovome svijetu jeste da On bude zadovoljan sa nama, i da nas sastavi u Džennetu, kako bismo skupa počeli svoj vječni život.
Nakon toga dana, žena više nije nijedan namaz propuštala.
Znaj da je osoba koja te istinski voli, ona koja te “gura naprijed” i podstiče na tvom putu prema Allahu, zaustavlja te kada vidi da skrećeš sa tog puta i želi ti da budeš od vječnih sretnika.
Muž: Jesi li klanjala ikindiju?
Žena: Nisam.
Muž: Zašto?
Žena: Došla sam tek s posla, preumorna sam, čekaj da malo odmorim.
Muž: Ok…
(malo kasnije)
Muž: Idi, molim te, klanjaj ikindiju i akšam, dok nije vrijeme jacije…
(sljedeći dan)
Muž je otišao na poslovni put. Nekoliko sati nakon što je bilo planirano slijetanje njegovog aviona, još uvijek se nije javio pozivom ili porukom svojoj ženi, kao što je inače imao običaj!
Žena ga je više puta zvala, on se nije javljao. Iznova je zvala, ali bez odgovora. Bila je veoma zabrinuta, nakon što nije stupila u kontakt sa svojim mužem nakon silnih poziva. Pomislila je odmah da mu se nešto desilo, jer bi on uvijek zvao čim sleti na destinaciju.
Nakon nekoliko sati, odjednom je zazvonio telefon. Bio je to njen muž.
Sva zabrinuta žena ga upita: Kako si, je li sve uredu, jesi stigao bezbjedno?
Muž: Sve uredu, elhamdulillah. Stigao sam.
Žena: Kada?
Muž: Prije 4 sata.
Žena: Prije 4 sata?! Što mi se nisi odmah javio?!
Muž: Bio sam preumoran, pa sam malo odspavao.
Žena: Par minuta ti ne bi oduzelo ništa od tvog sna, samo da si mi javio da si stigao! I još, zar nisi čuo da ti zvoni telefon, sto puta sam te zvala?!
Muž: Da, čuo sam…
Žena: I nisi mi se javio?! Tebi znači moji pozivi uopšte nisu bitni!?
Muž: Tvoji pozivi su mi bitni, ali i tebi jučer nije smetalo da se ne odazoveš ezanu. Allahovom pozivu…
Žena je nakon te rečenice orosila svoje oči suzama, i rekla: Da, u pravu si. Izvini…
Muž: Što se meni izvinjavaš, draga? Traži oprosta od Allaha, i nemoj opet tu grešku ponavljati. Znaj da sve što želim na ovome svijetu jeste da On bude zadovoljan sa nama, i da nas sastavi u Džennetu, kako bismo skupa počeli svoj vječni život.
Nakon toga dana, žena više nije nijedan namaz propuštala.
Znaj da je osoba koja te istinski voli, ona koja te “gura naprijed” i podstiče na tvom putu prema Allahu, zaustavlja te kada vidi da skrećeš sa tog puta i želi ti da budeš od vječnih sretnika.
-
vesela_sveska
- Posts: 56015
- Joined: 06/01/2010 23:32
- Location: na dekici za piknik
#1722 Re: Za predane Allahu dž.š.
Tyke wrote:Poučna priča: Ko te istinski voli?
Muž: Jesi li klanjala ikindiju?
Žena: Nisam.
Muž: Zašto?
Žena: Došla sam tek s posla, preumorna sam, čekaj da malo odmorim.
Muž: Ok…
(malo kasnije)
Muž: Idi, molim te, klanjaj ikindiju i akšam, dok nije vrijeme jacije…
(sljedeći dan)
Muž je otišao na poslovni put. Nekoliko sati nakon što je bilo planirano slijetanje njegovog aviona, još uvijek se nije javio pozivom ili porukom svojoj ženi, kao što je inače imao običaj!
Žena ga je više puta zvala, on se nije javljao. Iznova je zvala, ali bez odgovora. Bila je veoma zabrinuta, nakon što nije stupila u kontakt sa svojim mužem nakon silnih poziva. Pomislila je odmah da mu se nešto desilo, jer bi on uvijek zvao čim sleti na destinaciju.
Nakon nekoliko sati, odjednom je zazvonio telefon. Bio je to njen muž.
Sva zabrinuta žena ga upita: Kako si, je li sve uredu, jesi stigao bezbjedno?
Muž: Sve uredu, elhamdulillah. Stigao sam.
Žena: Kada?
Muž: Prije 4 sata.
Žena: Prije 4 sata?! Što mi se nisi odmah javio?!
Muž: Bio sam preumoran, pa sam malo odspavao.
Žena: Par minuta ti ne bi oduzelo ništa od tvog sna, samo da si mi javio da si stigao! I još, zar nisi čuo da ti zvoni telefon, sto puta sam te zvala?!
Muž: Da, čuo sam…
Žena: I nisi mi se javio?! Tebi znači moji pozivi uopšte nisu bitni!?
Muž: Tvoji pozivi su mi bitni, ali i tebi jučer nije smetalo da se ne odazoveš ezanu. Allahovom pozivu…
Žena je nakon te rečenice orosila svoje oči suzama, i rekla: Da, u pravu si. Izvini…
Muž: Što se meni izvinjavaš, draga? Traži oprosta od Allaha, i nemoj opet tu grešku ponavljati. Znaj da sve što želim na ovome svijetu jeste da On bude zadovoljan sa nama, i da nas sastavi u Džennetu, kako bismo skupa počeli svoj vječni život.
Nakon toga dana, žena više nije nijedan namaz propuštala.
Znaj da je osoba koja te istinski voli, ona koja te “gura naprijed” i podstiče na tvom putu prema Allahu, zaustavlja te kada vidi da skrećeš sa tog puta i želi ti da budeš od vječnih sretnika.
-
Tyke
- Posts: 3167
- Joined: 23/02/2012 05:44
#1723 Re: Za predane Allahu dž.š.
Sura El-Fil (Slon)
1. "Zar nisi čuo šta je s vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!"
2. "Zar lukavstvo njihovo nije upropastio"
3. "i protiv njih jata ptica poslao"
4. "koje su na njih grumenje od gline pečene bacale"
5. "pa ih kao izjedeno lišće učinio?"
Pet ajeta objavljenih u Mekki u prvih 13 godina poslanstva. Kad ih ovako procitas ne mozes nista posebno zakljuciti. Gledajuci samo povrsinski, mogao bi ovu suru procitati koliko hos puta i da ti nikakav efekat ne izazove. Medjutim, u ovoj suri krije se velika tajna i veliki dokaz protiv svih nevjernika na planeti. No da bismo to razumjeli neophodno je da znamo pozadinu ovog dogadjaja.
Prica pocinje u periodu oko rodjenja Poslanika Muhammeda a.s. Krscani iz tadasnje Abesinije (danasnji prostor Etiopije i Somalije) zauzeli su dio teritorije danasnjeg Jemena. Jemen se nalazi na jugu Arabijskog poluostrva. Zauzevsi tu teritoriju zelili su da se sva trgovina preseli iz Mekke u Jemen. Naime, sve trgovacke karavane koje su prolazile tom teritorijom zaustavljale su se u Mekki kako bi pazarile sta god, jer je Mekka i tada bila centar svih desavanja u sirem podrucju. Pogotovo u doba hadzdza. Hadzdz je kako znamo propisan poslaniku Ibrahimu a.s. a arapi su preuzeli od njega to i nastavili su obavljati obrede. Vremenom se to svelo samo na trgovinu i obozavanje nekoliko stotina kipova. Tek se sa dolaskom Muhammeda a.s. vraca prvobitni smisao hadzdza.
Posto su ovi krscani smatrali tadasnje arape nazadnim, zbog njihovog politeizma, smatrali su isto tako da oni ne zasluzuju promet (u ekonomskom smislu) i zeljeli su premjestiti centar trgovine iz Mekke kod sebe. U te svrhe izgradili su veliku crkvu i ukrasili je sa raznoraznim stvarima kako bi privukli ljude. Medjutim, niko im se nije odazvao.
Slijedeci korak u njihovoj logici bio je rusenje Kabe, jer su skontali da je Kaba ta koja privlaci ljude. Ako je srusimo, oni ce se preseliti nama – mislili su, jer jedini mi imamo hram na sirem podrucju. Tako su poceli pripremati vojsku. Abesinska vojska je bila cudna vojska u to doba. Oni nisu ratovali "konvencionalnim" oruzjem koje se ogledalo u luku, strijeli, koplju, konjanicima, macevima i sabljama. Ne, oni su imali vojsku slonova. Prikupili bi veliki broj slonova, onda bi ih zajahali i krenuli na protivnika. Ni konjanici, ni pjesadija nisu imali nikakve sanse protiv ogromnih slonova. Prvo te slonovi pregaze, pa onda naleti njihova pjesadija ili konjanici da te dokusure. Arapi nisu imali rjesenje protiv takvog nacina ratovanja. Eh istu takvu taktiku htjeli su primjeniti pri rusenju Kabe. Kaba jeste sveta arapima ali oni je nece moci odbraniti.
I tako, krenuli oni sa svojom ogromnom vojskom slonova. Kada su prisli padinama Mekke, stanovnici iste nisu imali izbora nego da se povuku na planine i gledaju sta ce se desiti. Tadasnji "domar Kabe", tj covjek koji je bio zaduzen da sve funkcionise kako treba (mislim da je to bio Poslanikov a.s. djed) odlazi iz grada i upucuje dovu Allahu s.w.t. rekavsi da je to Njegova kuca i da je samo On moze odbraniti protiv ove vojske. Drugim rijecima, odbranu Allahove kuce prepustio je Allahu.
I tada se dogadja cudna stvar. Na nebu se pojavljuje ogromno jato ptica, koje je u svojim kandzama nosilo grumenje pecene gline. Ne znam da li si ikada vidio pecenu glinu ali uvjeravam te da nije prijatno kada je dodirnes. Izgleda slicno istopljenom zeljezu, samo sto je crvsce malo, pa se moze nositi bez da se razljeva. Ptice su, dakle, nosile u svojim kandzama ovu glinu i pocele je bacati na abesinsku vojsku slonova, i ljudi. Toliko je bilo ptica da se svo nebo prekrilo i nije se vidjelo sa Zemlje. Kao da je mrak pao. Kao jedan velikiii oblak. Glina je ucinila da se ljudska i zivotinjska tijela rastoce, bila su isprobusivana na hiljade mjesta. Gdje god padne komad gline, ostane rupa. Kao kad crv izjede list. Negdje rupa u sredini, negdje na ivici, negdje veca a negdje manja.
Zvuci li tebi ova prica cudno? Zvuci li tebi ova prica nevjerovatno? Vjerujes li ti u ovo sto si procitao? Prica je zaista fascinirajuca. Kao da citam neku bajku brace Grim. Cuj ptice nose glinu, i to vrelu i bacaju na vojsku koju niko nije mogao zaustaviti. Vojska posla da srusi Boziju kucu i onda Bog poslao svoju vojsku da srusi napadaca. Sta mislis, sta ce pomisliti neki ateista koji ovo procita? Hoce li se nasmijati i reci da je ovo neka bajka? Sta ce reci nevjernici kada vide ovu pricu ili kada im ispricas ovu pricu?
Slobodno im ispricaj, jer nakon ove price nece imati nikakvog dokaza za poricanje Allaha. Ispricaj pricu i uzivi se u nju sto vise mozes, jer sura El-Fil krije tajnu, samo da bismo je vidjeli moramo razmisljati o ovom dogadjaju. Kao prvo: dogadjaj se desio one godine kada je rodjen Poslanik a.s. On je dobio objavu sa 40 godina, i u Mekki ostao pozivati ljude 13 godina. Sura je, kako znamo, objavljena u Mekki, a to znaci da je objavljena u periodu 40 -53 godine nakon ovog dogadjaja. Dakle, Allah je unistio vojsku slonova a onda je 40 godina poslije poslao svoga Poslanika koji ih je podsjetio na ovaj dogadjaj. Podsjecanje na dogadjaj imalo je za cilj da potvrdi njegovo poslanstvo i da ih podsjeti na blagodat koju im je Allah dao. Njihove kuce, njihov grad, njihova imanja su trebala biti srusena onog dana zajedno sa Allahovom kucom, ali Allah je zastitio i Svoju i njihove kuce. Posto se ovo desilo prije 40-50 godina to znaci da su ljudi koji su svjedocili ovom dogadjaju i dalje zivi.
Onaj ko je imao tada 20 godina, sada ima 60-70. Razmisli malo o ovome! ZASTO NIKAD, NI JEDAN TADASNJI NEVJERNIK NIJE UZEO OVU SURU I REKAO POSLANIKU A.S. DA LAZE. Nikad niko. Zasto? Zato sto su svi znali da je ovaj dogadjaj ISTINIT. Pazi sad to!!! Dogadjaj izgleda kao izvadjen iz knjige Brace Grim, ili od Andersona, kao da citam Pepljugu, ili Crvenkapicu, ali ipak: nikad ga niko nije porekao od ondasnjih nevjernika. Logika mi govori da se dogadjaj zaista desio, jer u protivnom ljudi poput Ebu Dzehela bi jedva docekali da optuze Poslanika a.s. za laz. Bacali su kravlju utrobu na njega dok je bio na sedzdi, ljudima su govorili da je lud, da je carobnjak, pjesnik, ratovali su protiv njega, smisljali ne znam ti kakvu laz da mu podvale... Ali mu nikad niko nije rekao da je ovaj dogadjaj izmislio.
Cak stavise, ondasnji nevjernici nisu bili nevjernici zato sto nisu vjerovali u Allaha. Kur an nas uci da su oni priznavali Allaha kao Stvoritelja nebesa i Zemlje, ali su smatrali da ce im kipovi pomoci da Mu se priblize. Ovo je naravno bila pogresna metoda ali se oni nisu htjeli iste odreci. Oni su znali da je onaj dogadjaj od Allaha, samo Mu se nisu htjeli pokoravati.
Danasnji nevjernici sumnjaju u Kur an. Neka malo razmisle o ovom dogadjaju jer, oni nevjernicu su sigurno vise zeljeli utrnuti Allahovo svjetlo nego ovi. Ovi danasnji nalaze mane islamu izvrcuci smisao Allahovih rijeci po pitanju prava zena, ratovanja, kaznenog zakona i slicno, trudeci se svim silama da pokazu kako islam ne valja i tako to. Drugi, s druge strane, slijepo se drze nauke i ne priznaju nista sto nije u skladu sa naukom iako im nauka uzvraca samar, jer je nisu u stanju razumjeti niti obuhvatiti. Mogu samo konstatovati da je "priroda" (ili "slucaj") naprednija od naseg intelekta.
I onda, okrecu se od tako jednostavne logike. Ljudi su posli unistiti Allahovu kucu i Allah je unistio njih. Citav grad je to gledao, o tome se pricalo i dogadjaj se prepricavao. Onda je dosao Poslanik a.s. sa svojim poslanstvom u isti taj grad, u dobu kada su ocevici jos bili zivi i nikad niko nije rekao da se dogadjaj nije desio. Mi koji zivimo 1450 tak godina nakon ovog dogadjaja nemamo izbora nego da priznamo da se ovaj dogadjaj zaista desio. Eh sad, ako ce ti opravdanje biti da su se ptice SLUCAJNO (kao u teoriji evolucije) sastale, i SLUCAJNO su negdje pronasle pecenu glinu, i SLUCAJNO je uzele i NAMJENO bacile na ovu vojsku slonova a ne na stanovnike Mekke i njihova imanja, onda cu i ja povjerovati kako sejh Imran kaze da "Krava moze preskociti Mjesec".
Preuzeto sa: dedzal.info
1. "Zar nisi čuo šta je s vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!"
2. "Zar lukavstvo njihovo nije upropastio"
3. "i protiv njih jata ptica poslao"
4. "koje su na njih grumenje od gline pečene bacale"
5. "pa ih kao izjedeno lišće učinio?"
Pet ajeta objavljenih u Mekki u prvih 13 godina poslanstva. Kad ih ovako procitas ne mozes nista posebno zakljuciti. Gledajuci samo povrsinski, mogao bi ovu suru procitati koliko hos puta i da ti nikakav efekat ne izazove. Medjutim, u ovoj suri krije se velika tajna i veliki dokaz protiv svih nevjernika na planeti. No da bismo to razumjeli neophodno je da znamo pozadinu ovog dogadjaja.
Prica pocinje u periodu oko rodjenja Poslanika Muhammeda a.s. Krscani iz tadasnje Abesinije (danasnji prostor Etiopije i Somalije) zauzeli su dio teritorije danasnjeg Jemena. Jemen se nalazi na jugu Arabijskog poluostrva. Zauzevsi tu teritoriju zelili su da se sva trgovina preseli iz Mekke u Jemen. Naime, sve trgovacke karavane koje su prolazile tom teritorijom zaustavljale su se u Mekki kako bi pazarile sta god, jer je Mekka i tada bila centar svih desavanja u sirem podrucju. Pogotovo u doba hadzdza. Hadzdz je kako znamo propisan poslaniku Ibrahimu a.s. a arapi su preuzeli od njega to i nastavili su obavljati obrede. Vremenom se to svelo samo na trgovinu i obozavanje nekoliko stotina kipova. Tek se sa dolaskom Muhammeda a.s. vraca prvobitni smisao hadzdza.
Posto su ovi krscani smatrali tadasnje arape nazadnim, zbog njihovog politeizma, smatrali su isto tako da oni ne zasluzuju promet (u ekonomskom smislu) i zeljeli su premjestiti centar trgovine iz Mekke kod sebe. U te svrhe izgradili su veliku crkvu i ukrasili je sa raznoraznim stvarima kako bi privukli ljude. Medjutim, niko im se nije odazvao.
Slijedeci korak u njihovoj logici bio je rusenje Kabe, jer su skontali da je Kaba ta koja privlaci ljude. Ako je srusimo, oni ce se preseliti nama – mislili su, jer jedini mi imamo hram na sirem podrucju. Tako su poceli pripremati vojsku. Abesinska vojska je bila cudna vojska u to doba. Oni nisu ratovali "konvencionalnim" oruzjem koje se ogledalo u luku, strijeli, koplju, konjanicima, macevima i sabljama. Ne, oni su imali vojsku slonova. Prikupili bi veliki broj slonova, onda bi ih zajahali i krenuli na protivnika. Ni konjanici, ni pjesadija nisu imali nikakve sanse protiv ogromnih slonova. Prvo te slonovi pregaze, pa onda naleti njihova pjesadija ili konjanici da te dokusure. Arapi nisu imali rjesenje protiv takvog nacina ratovanja. Eh istu takvu taktiku htjeli su primjeniti pri rusenju Kabe. Kaba jeste sveta arapima ali oni je nece moci odbraniti.
I tako, krenuli oni sa svojom ogromnom vojskom slonova. Kada su prisli padinama Mekke, stanovnici iste nisu imali izbora nego da se povuku na planine i gledaju sta ce se desiti. Tadasnji "domar Kabe", tj covjek koji je bio zaduzen da sve funkcionise kako treba (mislim da je to bio Poslanikov a.s. djed) odlazi iz grada i upucuje dovu Allahu s.w.t. rekavsi da je to Njegova kuca i da je samo On moze odbraniti protiv ove vojske. Drugim rijecima, odbranu Allahove kuce prepustio je Allahu.
I tada se dogadja cudna stvar. Na nebu se pojavljuje ogromno jato ptica, koje je u svojim kandzama nosilo grumenje pecene gline. Ne znam da li si ikada vidio pecenu glinu ali uvjeravam te da nije prijatno kada je dodirnes. Izgleda slicno istopljenom zeljezu, samo sto je crvsce malo, pa se moze nositi bez da se razljeva. Ptice su, dakle, nosile u svojim kandzama ovu glinu i pocele je bacati na abesinsku vojsku slonova, i ljudi. Toliko je bilo ptica da se svo nebo prekrilo i nije se vidjelo sa Zemlje. Kao da je mrak pao. Kao jedan velikiii oblak. Glina je ucinila da se ljudska i zivotinjska tijela rastoce, bila su isprobusivana na hiljade mjesta. Gdje god padne komad gline, ostane rupa. Kao kad crv izjede list. Negdje rupa u sredini, negdje na ivici, negdje veca a negdje manja.
Zvuci li tebi ova prica cudno? Zvuci li tebi ova prica nevjerovatno? Vjerujes li ti u ovo sto si procitao? Prica je zaista fascinirajuca. Kao da citam neku bajku brace Grim. Cuj ptice nose glinu, i to vrelu i bacaju na vojsku koju niko nije mogao zaustaviti. Vojska posla da srusi Boziju kucu i onda Bog poslao svoju vojsku da srusi napadaca. Sta mislis, sta ce pomisliti neki ateista koji ovo procita? Hoce li se nasmijati i reci da je ovo neka bajka? Sta ce reci nevjernici kada vide ovu pricu ili kada im ispricas ovu pricu?
Slobodno im ispricaj, jer nakon ove price nece imati nikakvog dokaza za poricanje Allaha. Ispricaj pricu i uzivi se u nju sto vise mozes, jer sura El-Fil krije tajnu, samo da bismo je vidjeli moramo razmisljati o ovom dogadjaju. Kao prvo: dogadjaj se desio one godine kada je rodjen Poslanik a.s. On je dobio objavu sa 40 godina, i u Mekki ostao pozivati ljude 13 godina. Sura je, kako znamo, objavljena u Mekki, a to znaci da je objavljena u periodu 40 -53 godine nakon ovog dogadjaja. Dakle, Allah je unistio vojsku slonova a onda je 40 godina poslije poslao svoga Poslanika koji ih je podsjetio na ovaj dogadjaj. Podsjecanje na dogadjaj imalo je za cilj da potvrdi njegovo poslanstvo i da ih podsjeti na blagodat koju im je Allah dao. Njihove kuce, njihov grad, njihova imanja su trebala biti srusena onog dana zajedno sa Allahovom kucom, ali Allah je zastitio i Svoju i njihove kuce. Posto se ovo desilo prije 40-50 godina to znaci da su ljudi koji su svjedocili ovom dogadjaju i dalje zivi.
Onaj ko je imao tada 20 godina, sada ima 60-70. Razmisli malo o ovome! ZASTO NIKAD, NI JEDAN TADASNJI NEVJERNIK NIJE UZEO OVU SURU I REKAO POSLANIKU A.S. DA LAZE. Nikad niko. Zasto? Zato sto su svi znali da je ovaj dogadjaj ISTINIT. Pazi sad to!!! Dogadjaj izgleda kao izvadjen iz knjige Brace Grim, ili od Andersona, kao da citam Pepljugu, ili Crvenkapicu, ali ipak: nikad ga niko nije porekao od ondasnjih nevjernika. Logika mi govori da se dogadjaj zaista desio, jer u protivnom ljudi poput Ebu Dzehela bi jedva docekali da optuze Poslanika a.s. za laz. Bacali su kravlju utrobu na njega dok je bio na sedzdi, ljudima su govorili da je lud, da je carobnjak, pjesnik, ratovali su protiv njega, smisljali ne znam ti kakvu laz da mu podvale... Ali mu nikad niko nije rekao da je ovaj dogadjaj izmislio.
Cak stavise, ondasnji nevjernici nisu bili nevjernici zato sto nisu vjerovali u Allaha. Kur an nas uci da su oni priznavali Allaha kao Stvoritelja nebesa i Zemlje, ali su smatrali da ce im kipovi pomoci da Mu se priblize. Ovo je naravno bila pogresna metoda ali se oni nisu htjeli iste odreci. Oni su znali da je onaj dogadjaj od Allaha, samo Mu se nisu htjeli pokoravati.
Danasnji nevjernici sumnjaju u Kur an. Neka malo razmisle o ovom dogadjaju jer, oni nevjernicu su sigurno vise zeljeli utrnuti Allahovo svjetlo nego ovi. Ovi danasnji nalaze mane islamu izvrcuci smisao Allahovih rijeci po pitanju prava zena, ratovanja, kaznenog zakona i slicno, trudeci se svim silama da pokazu kako islam ne valja i tako to. Drugi, s druge strane, slijepo se drze nauke i ne priznaju nista sto nije u skladu sa naukom iako im nauka uzvraca samar, jer je nisu u stanju razumjeti niti obuhvatiti. Mogu samo konstatovati da je "priroda" (ili "slucaj") naprednija od naseg intelekta.
I onda, okrecu se od tako jednostavne logike. Ljudi su posli unistiti Allahovu kucu i Allah je unistio njih. Citav grad je to gledao, o tome se pricalo i dogadjaj se prepricavao. Onda je dosao Poslanik a.s. sa svojim poslanstvom u isti taj grad, u dobu kada su ocevici jos bili zivi i nikad niko nije rekao da se dogadjaj nije desio. Mi koji zivimo 1450 tak godina nakon ovog dogadjaja nemamo izbora nego da priznamo da se ovaj dogadjaj zaista desio. Eh sad, ako ce ti opravdanje biti da su se ptice SLUCAJNO (kao u teoriji evolucije) sastale, i SLUCAJNO su negdje pronasle pecenu glinu, i SLUCAJNO je uzele i NAMJENO bacile na ovu vojsku slonova a ne na stanovnike Mekke i njihova imanja, onda cu i ja povjerovati kako sejh Imran kaze da "Krava moze preskociti Mjesec".
Preuzeto sa: dedzal.info
-
Bianconeri1988
- Posts: 3650
- Joined: 03/02/2011 12:12
- Location: Šeher sevdaha
#1724 Re: Za predane Allahu dž.š.
Dragi Allah dž.š. dao da kihnem dok sam objavljivao ovaj post. Vrijedi pročitati.
KAKO I NA KOJI NAČIN JE STVOREN ADEM I HAVA?
PITANJE:
Esselamu alejkum ve rahmetulahu ve berekatuhu!
Nedavno sam imao jedan “težak” dijalog sa jednim kršćaninom koji me je pitao mnogo stvari o vjeri Islamu, a između ostalog pitao me je kako i na koji način je stvoren Adem, alejhi i selam, odnosno zašto i kako je stvoren Hava – supruga i druga Ademova, pa sam se izgubio i nisam mogao da mu dadnem adekvatan odgovor stoga molim vas da mi pojasnite ovo pitanje, Allah vas obilato nagradio. AMIN
ODGOVOR:
Hvala Allahu, azze ve dželle, koji je stvorio Adema, alejhi selam, od Ilovače (zemlje), neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je stvoren na isti dan u kome je naš praotac Adem alejhi selam, protjeran iz Dženneta, na Njegovu časnu porodicu, ashabe, i sve pripadnike ove časne i plemenite vjere.
A zatim:
Prije nego li odgovorimo na pitanje koje ste vi postavili, neophodno je da se kaže nešto više o samom stvaranju Adema, alejhi selam, i općenito kako su na samom početku tekle stvari.
Kur’ansko kazivanje o Ademu počinje razgovorom između Allaha, dželle ša'nuhu, i meleka.
Uzvišeni Allah, azze ve dželle, obavještava meleke da će On učiniti Adema i njegov porod nasljednicima na Zemlji, da će ih On učvrstiti na Zemlji i učiniti ih da oni vladaju njome.
Ali, meleki su se začudili čuvši vijest da će Allahov halifa (namjesnik) na Zemlji biti onaj koji ne posjeduje carstvo poput nebeskog carstva.
Allah, subhanehu ve te’ala, je stvorio prije ljudi stvorenja na Zemlji koja su činila razvrat na njoj (u predajama stoji da su Džini bili ti koji su dosta prije ljudi nastanivali Zemlju), pa se obraćaju meleki svome Gospodaru i govore mu:
[وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَائِكَةِ إِنِّي جَاعِلٌ فِي الْأَرْضِ خَلِيفَةً ۖ قَالُوا أَتَجْعَلُ فِيهَا مَن يُفْسِدُ فِيهَا وَيَسْفِكُ الدِّمَاءَ وَنَحْنُ نُسَبِّحُ بِحَمْدِكَ وَنُقَدِّسُ لَكَ ۖ قَالَ إِنِّي أَعْلَمُ مَا لَا تَعْلَمُون [٢:٣٠
“A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: “Ja znam ono što vi ne znate.”(Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 30).
To su meleki rekli jer su sebe smatrali boljim od onoga koga je Allah, dželle šanuhu, odredio za halifu (nasljednika), ali im Allah, subhanehu ve te’ala, ukazuje na tajnu i mudrost koja je vezana za Ademovo stvaranje, a koju Allah, dželle šanuhu, zna, a oni ne znaju.
Kaže Allah, azze ve dželle:
[قَالَ إِنِّي أَعْلَمُ مَا لَا تَعْلَمُونَ [٢:٣٠
“Allah reče: “Ja znam ono što vi ne znate.” (Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 30).
Nakon što je Allah, dželle ša'nuhu, stvorio Adema poučio ga je imenima stvari i njihovim posebnostima.
[وَعَلَّمَ آدَمَ الْأَسْمَاءَ كُلَّهَا ثُمَّ عَرَضَهُمْ عَلَى الْمَلَائِكَةِ فَقَالَ أَنبِئُونِي بِأَسْمَاءِ هَٰؤُلَاءِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ [٢:٣١
“I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!” (Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 31).
Zatim je Allah, subhanehu ve te’ala, želio da ukaže melekima da novo stvorenje, kojem su oni umanjili vrijednost, ima više znanja od njih. Zato ih je pitao o imenima stvari, ako su u pravu i ako oni zaslužuju hilafet na Zemlji.
Meleki su bili u nemogućnosti da odgovore, i zato se obraćaju Gospodaru tražeći oprosta:
[قَالُوا سُبْحَانَكَ لَا عِلْمَ لَنَا إِلَّا مَا عَلَّمْتَنَا ۖ إِنَّكَ أَنتَ الْعَلِيمُ الْحَكِيمُ [٢:٣٢
“Hvaljen neka si” – rekoše oni – “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.” (Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 32).
Allah, dželle šanuhu, poziva Adema da poduči meleke imenima stvari i time Adem iskazuje svoju prednost nad njima, a Allah se obraća melekima ukazujući da je On sveznajući, koji zna šta krijemo i ispoljavamo.
قَالَ يَا آدَمُ أَنبِئْهُم بِأَسْمَائِهِمْ ۖ فَلَمَّا أَنبَأَهُم بِأَسْمَائِهِمْ قَالَ أَلَمْ أَقُل لَّكُمْ إِنِّي أَعْلَمُ غَيْبَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَأَعْلَمُ مَا تُبْدُونَ وَمَا كُنتُمْ تَكْتُم
“O Ademe” – reče On – “kaži im ti nazive njihove!” I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!” (Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 33).
Dalje Kur’an nas obavještava o postepenom stvaranju (preciznom) čovjeka od Zemlje:
وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن سُلَالَةٍ مِّن طِي١
“Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo…” (Prijevod značenja sura Al-Mu'minun, ajet broj 12).
Kada je Allah, azze ve dželle odlučio da stvorio Adema, alejhi selam (neka je na njega mir i spas), naredio je jednom meleku od meleka da ode na Zemlju i da uzme od njenje prašine (zemlje) dio tako da uzme sa cijele zemljaske kugle dio od koga će biti stvoren Adem – pa je zemljina prašina ili zemljini dijelovi bili skupljeni tako da su neki bili bijeli, neki crni, neki žuti, neki crveni od kojih je nakon stvaranja Adema, alejhi selam, stvoreno njegovo potomstvo koje je ima različitu prirodu, pa je od njih nastalo kako rekosmo ljudske rase: bijelci, crnci, crveni i žuti, kao što je od njih bilo: dobri, loši, lijepi i oni koji to nisu.
Dakle, Adem alejhi selam, je stvoren od Zemlje na dan Petak, potom su ovi dijelovi Zemlje pomiješani sa vodom pretvorili se u blato ustajalo, i u ovakvom stanju Adem, alejhi selam, ostao je duže vrijeme, tako da je promijenio svoje stanje iz blata ustajala u drugo stanje u ilovaču potom u drugo tijelo koje je imalo miris i koje je postalo kruto i suho i ovako je stvoren Adem, alejhi selam, baš onako kako je to opisao Allah, azze ve dželle:
وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن سُلَالَةٍ مِّن طِينٍ
“Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo.” (Prijevod značenja sura Al-Mu’minun, ajet broj 12).
I tako je stvoren Adem, alejhi selam, od Zemaljske prašine, potom od blata ustajala koje se nakon određena vremena pretvori u ilovaču i na posljetku u tijelo koje je imalo oblik i miris.
Kaže Allah, Uzvišeni:
وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن صَلْصَالٍ مِّنْ حَمَإٍ مَّسْنُونٍ٦
“Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog.” (Prijevod značenja sura Al-Hijr, ajet broj 26).
Nakon toga, Allah, azze ve dželle, je rekao:
فَإِذَا سَوَّيْتُهُ وَنَفَخْتُ فِيهِ مِن رُّوحِي فَقَعُوا لَهُ سَاجِدِينَ
„I kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite!” (Prijevod značenja sura Al-Hijr, ajet broj 27).
Ovo je osnova i srž onoga što se prenosi kako je stvoren Adem, alejhi selam, koji je nakon ovoga stvaranja ostao u ovome stanju dug vremenski period.
Meleki koji su prisustovali Ademovu stvaranju bojali su se novoga stvorenja, zapitkivalli su jedni druge šta je ovo novo stvorenje, pa čak i sam Iblis koji je obilazio oko njega (oko stvorena lika Adema) i ulazio u njegovu unutrašnjost da bi potom izlazio i govorio Melekima ne bojte se, on vam ništa ne može da naudi, ta on je čak i šupalj a vaš gaš Gospodar nije šupalj.
I tako je počeo da izaziva ovo novo stvorenje koje je ležalo nepomično a kome su trebali svi da učinu sedždu pokornosti njemu, pa i on sam Iblis, lanetullahi alejhi (Allah ga prokleo).
Nakon svih ovih događaja počinje jedan od najvažnijih događaja općenito, on je oživljavanje Adema, alejhi selam, odnosno udhnjivanje duše u njegovo tijelo kojim počinje jedan novi period, ili nova historija – historija ljudskog roda tj. čovječanstva.
I kada je počela duša da ulazim u Ademovu glavu, svi prisutni su svjedočili i bili svjedoci jednog velikog, ponajvećeg događaja stvaranju Adema, oca čovječanstva, dok je on alejhi selam, počeo da okreće svoju glavo lijevo i desno gledajući u Džennet i skup koji je bio oko njega.
Kada je duša došla do nosa Ademova on je kihnuo; čuvši to meleki rekoše Ademu: „O Ademe reci elhamdulillah (Hvala Allahu)!“ Na što on reče: „Elhamdulillah!“, dok Allah na to reče:„Jerhameke-r-rabbuk!“ (Smilovao ti se tvoj Gospodar).
Potom je duša došla do stomaka (utrobe) Ademove, alejhi selam, a on automaski poželi i posegnu za Džennetskim plodovima, tako da poče da se pridiže a duša još nije došla do njegovih nogu, bi otac čovječanstva nestrpljiv (ar. Adžil ) što je ustvari i njegova priroda – priroda čovječanstva, rekao je Allah, azze ve dželle:
خُلِقَ الْإِنسَانُ مِنْ عَجَلٍ
„Čovjek je stvoren od žurbe.“ (Prijevod značenja sura Al-Enbija. Ajet broj 37).
Nakon što je duša ušla potpuno u Ademovo, alejhi selam, tijelo Adem poče da hodi po Džennetskim baščama, na to mu Allah, azze ve dželle, reče: O Ademe, vidiš li onu skupinu meleka, idi i reci im: Es Selamu alejkum! Adem, alejhi selam, ode do skupine meleka te im reče:Es Selamu Alejkum, na to mu oni odgovoriše: We alejkumu selam we rahmetullahi we berekatuhu. Nakon toga Adem, alejhi selam, kao i Meleki osjetiše toplinu i smiraj, a Allah se opet obrati Ademu riječima:
Ovo je pozdrav tvoj i pozdrav potomaka tvojih, potom ga Allah, azze ve dželle, potra po leđima svojom rukom i iz njegovih leđa izađe svo njegovo potomstvo, i to potomstvo od vremena Adema, alejhi selam pa sve do Sudnjega dana.
Zamisli o brate dragi i cijenjena sestro koliko je to broj ljudi, koje su to milijarde ljudi koje je Allah, azze ve dželle, jednim potiranjem izveo iz leđa Ademovih, dakle izveo je mene, tebe, njega, nju i sve one koji čitaju, gledaju i slušaju ovo svi smo toga dana izašli iz leđa našeg oca Adema, alejhi selam. Također, prilikom ovoga izvođenja Allah, azze ve dželle, je stvorio stanovnike Dženneta i stanovnika Džehennema (Vatre), te im se svima obratio riječima:
وَإِذْ أَخَذَ رَبُّكَ مِن بَنِي آدَمَ مِن ظُهُورِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ وَأَشْهَدَهُمْ عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ أَلَسْتُ بِرَبِّكُمْ ۖ قَالُوا بَلَىٰ ۛ شَهِدْنَا ۛ أَن تَقُولُوا يَوْمَ الْقِيَامَةِ إِنَّا كُنَّا عَنْ هَٰذَا غَافِلِينَ
„I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo” – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali.”(Prijevod značenja sura Al-A'raaf. Ajet broj 172).
Dakle, Allah, azze ve dželle, je odmah ovom prilikom upitao svo čovječanstvo ko im je Gospodar, odmah je ispitao njihovu prirodu (ar. Fitru) na što su svi posvjedočili i kazali: Svjedočimo da si ti naš Gospodar! To je Allah, Sveznajući učinio da ne bi sutra ljudi na Sudnjem danu kazali: Mi o ovome ništa nismo znali!
Nakon što je Allah, azze ve dželle, upotpuno stvaranje Adema, alejhi selam, došla je glavna naredba svim stvorenjima oko njega:
فَإِذَا سَوَّيْتُهُ وَنَفَخْتُ فِيهِ مِن رُّوحِي فَقَعُوا لَهُ سَاجِدِينَ
„I kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite!” (Prijevod značenja sura Al-Hijr, ajet broj 27).
I odmah svih meleki padoše na sedždu Ademu iz pokornosti prema Allahu, Uzvišenom, a iz počasti prema Ademu, alejhi selam.
Sedždu učinuše svi osim jednog bića, svi padoše ničice od meleka na čelu njih bi Džibril, alejhi selam, koji pade na sedždu no, međutim jedno stvorenje osta stojeći dok svi oko njega padoše ničice. Ko je to stvorenje, zašto on ne pade ničice, zbog čega ne učinu sedždu, šta ga spreči? To je Iblis, alentullahi alejhi, on se ne pokori Allahu, ne učinu sedždu, ne pade ničice iz počasti novom stvorenju, obuze ga oholost (ar. Kibr) i inad, de bi prvi koji se ogluši o Allahovu naredbu.
Kaže Allah, azze ve dželle:
وَإِذْ قُلْنَا لِلْمَلَائِكَةِ اسْجُدُوا لِآدَمَ فَسَجَدُوا إِلَّا إِبْلِيسَ أَبَىٰ وَاسْتَكْبَرَ وَكَانَ مِنَ الْكَافِرِينَ
“A kada rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!” – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.” (Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 33).
Ne učinivši sedždu iz nepokornosti i oholisti, Iblis se još više uzoholi, na što mu Allah, azze ve dželle, koji je obavješteniji o dnjemu od njega samoga reče: “O Iblise, šta ti bi pa ne učinu sedždu onome što sam stvorio svojim dvjema rukama?”
Kaže Allah, azze ve dželle:
قَالَ مَا مَنَعَكَ أَلَّا تَسْجُدَ إِذْ أَمَرْتُكَ ۖ قَالَ أَنَا خَيْرٌ مِّنْهُ خَلَقْتَنِي مِن نَّارٍ وَخَلَقْتَهُ مِن طِينٍ
“Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” – upita On. – “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” – odgovori on.” (Prijevod značenja sura Al’raaf, ajet broj 11).
I kaže:
قَالَ يَا إِبْلِيسُ مَا لَكَ أَلَّا تَكُونَ مَعَ السَّاجِدِينَ [١٥:٣٢] قَالَ لَمْ أَكُن لِّأَسْجُدَ لِبَشَرٍ خَلَقْتَهُ مِن صَلْصَالٍ مِّنْ حَمَإٍ مَّسْنُونٍ
“O, Iblise” – reče On – “zašto se ti ne htjede pokloniti?” “Nije moje” – reče – “da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.” (Prijevod značenja sura Al-Hijr, ajet broj 32-33).
Pogledajte draga braćo i cijenjene sestre ovaj ružan edeb prema Allahu, azze ve dželle, pogledajte ovaj ružan i odvratan odgovor koji je rezultat oholosti (ar. Kibura ) i pokvarene logike kada je kazao: Ja da padnem ničice ovom stvorenju, da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog, ja koji sam stvoren od vatre dok je on stvoren od blata ustajala – da draga braćo, cijenjene sestre to je oholost (ar. Kibur) Allah ga uništio, prvi grijeh odnosno prva stvar koja je odvela jedno biće u grijeh i nepokornost Uzvišenom.
Da, stvar bude još opasnija ovaj grijeh dolazi od strane bića koje je Allah podigao u visine, nastanio u Džennetu, koga je Allah počastio time što ga je nastanio među bića koja su odabranija od njega i kod Allaha časnija.
Nakon ovoga ružna edeba (ophođenja) spram Allaha, azze ve dželle, Uzvišeni reče:
قَالَ فَاخْرُجْ مِنْهَا فَإِنَّكَ رَجِيمٌ [١٥:٣٤]وَإِنَّ عَلَيْكَ اللَّعْنَةَ إِلَىٰ يَوْمِ الدِّينِ
“Onda izlazi iz Dženneta” – reče On – “nek si proklet i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!” (Prijevod značenja sura Al-Hijr, ajet broj 34-35).
Dakle, naredi mu Gospodar svjetova da napusti ovo uzvišeno i počasno mjesto koje mu je bilo dato bez da ga je zaslužio jer on nije bio od Meleka, on je od Džinna koje je Allah počastio nastanivši u Džennetu. I kakava je bila njegova reakcija, šta je uradio? On, Allah ga prokleo je nastavio u svojoj oholosti, pa čak i više on je priznao svoju oholost i zavist kada je rekao:
قَالَ أَنَا خَيْرٌ مِّنْهُ خَلَقْتَنِي مِن نَّارٍ وَخَلَقْتَهُ مِن طِينٍ
Reče On: “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” – odgovori on.” (Prijevod značenja sura Al’raaf, ajet broj 11).
Odgovor našeg Gospodara bi: “Onda izlazi iz Dženneta” – reče On – “nek si proklet i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!” i to samo zbog jedne odbijene naredbe, zbog jednog grijeha koji počini izazva na sebe Allahovo prokletstvo i bi protjeran iz kuće počasti i uživanja u vječnu patnju i prokletstvo.
Pa šta tek reći za one koji i danju i noću čine grijehe i izazivaju srdžu Allahovu, šta njih čeka, i dokle će tako da rade, a naš Gospodar nije nemaran!
Protjeran bi Iblis, proklet i ponižen od strane Allaha i Meleka zato što on to zasluži svojom ohološću i inadom koji ispolji i ogluši se o naredbu Allaha, Uzvišenog!
Nakon što Allah protjera i prokle ovoga pokvarenjaka (ar. Habisa), on ne zatraži od Allaha oprost a niti pomilovanje, a da ga je zatražio zasigurno naš Milostivi Gospodar bi to primio i oprostio mu – da se pokajao bilo bi mu pokajanje primljeno. Naprotiv on to ne učinu nego zatraži nešto drugo, šta je to drugo tražio?
On reče:
قَالَ رَبِّ فَأَنظِرْنِي إِلَىٰ يَوْمِ يُبْعَثُونَ
“Gospodaru moj” – reče on – “daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!” (Prijevod značenja sura Al-Hijr, ajet broj 36).
Šta je zatražio i do kada? Reče on: “Gospodaru moj” – reče on – “daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!”, poživi me Gospodaru do Sudnjega dana, do dana kada će oni biti proživljeni, poživi me Gospodaru ne do prvog puhanja u rog, ne naprotiv do dana kada će oni biti proživljeni – dakle Iblis je vjernik u Allaha, u dan proživljenja, u Džennet i Džehennem, ali i pored toga on je uzoholio se i oglušio o Allahovu naredbu. Allah, azze ve dželle, iz svoje dobrote i pravednosti odazvao se je Iblisu uslišao njegovu molbu i ako je on kafir i onaj koga je prokelo, kaže Allah, azze ve dželle:
قَالَ فَإِنَّكَ مِنَ الْمُنظَرِينَ [١٥:٣٧] إِلَىٰ يَوْمِ الْوَقْتِ الْمَعْلُومِ
“Daje ti se rok” – reče On – „do Dana već određenog.” (Prijevod značenja sura Al-Hijr, ajet broj 37-38).
Allah, azze ve dželle, je dao ovom pokvarenjaku, ovom prokletniku vremena do dana kada će biti ljudi proživljeni, da bi on radio ono što je naumio, a šta je to naumio, jel naumio da se pokaje i dobra dijela čini ili pak da bude od onih koji će još više da se ogriješe?
Kaže Iblis, Allah ga prokleo:
قَالَ فَبِمَا أَغْوَيْتَنِي لَأَقْعُدَنَّ لَهُمْ صِرَاطَكَ الْمُسْتَقِيمَ [٧:١٦] ثُمَّ لَآتِيَنَّهُم مِّن بَيْنِ أَيْدِيهِمْ وَمِنْ خَلْفِهِمْ وَعَنْ أَيْمَانِهِمْ وَعَن شَمَائِلِهِمْ ۖ وَلَا تَجِدُ أَكْثَرَهُمْ شَاكِرِينَ
“E zato što si odredio pa sam u zabludu pao” – reče – “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (Prijevod značenja sura Al-A’raaf, ajet broj 15-16).
Zasigurno primjećuješ da ovaj pokvarenjak kada je govorio odakle će da prilazi ljudima nije spomenuo da će da im prilazi odozgo, jer ovaj prokletnik zna da je Allah iznad svih i iznad svega. Nakon ovoih riječi Allah, azze ve dželle, odgovara njemu i onima koji se povedu za njim: Doista tobom i onima koji se povedu za tobom od sinova Ademovi ja ću Džehennem da napunim. I ne samo to Allah, azze ve dželle, je dozvolio da ovaj pokvarenjak ima vojsku svoju od ljudi i džina koji danonoćno rade na putu odvraćanja od Allaha i njegove upute.
Kaže Allah, azze ve dželle:
قَالَ اخْرُجْ مِنْهَا مَذْءُومًا مَّدْحُورًا ۖ لَّمَن تَبِعَكَ مِنْهُمْ لَأَمْلَأَنَّ جَهَنَّمَ مِنكُمْ أَجْمَعِينَ
“Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!” – reče On. “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti!“ (Prijevod značenja sura Al-A'raaf, ajet broj 17).
Te, također kaže:
وَاسْتَفْزِزْ مَنِ اسْتَطَعْتَ مِنْهُم بِصَوْتِكَ وَأَجْلِبْ عَلَيْهِم بِخَيْلِكَ وَرَجِلِكَ وَشَارِكْهُمْ فِي الْأَمْوَالِ وَالْأَوْلَادِ وَعِدْهُمْ ۚ وَمَا يَعِدُهُمُ الشَّيْطَانُ إِلَّا غُرُورًا [١٧:٦٤] إِنَّ عِبَادِي لَيْسَ لَكَ عَلَيْهِمْ سُلْطَانٌ ۚ وَكَفَىٰ بِرَبِّكَ وَكِيلًا
“I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!” A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!”(Prijevod značenja sura Al-Israa, ajet broj 64-65).
Nakon što ga Gospodar protjera iz Dženneta i učini ga prokletim do Sudnjega dana, ovaj pokvarenjak poče da prijeti Gospodaru svih svjetova riječima kako će sinove Ademove, sinove onoga zbog koga je protjeran iz vječnog uživanja da zavede na razne načine: neke će da zavodi glasom, imetkom, djecomi raznim lažnim obećanjima, baš onako kako je Allah to kazao: “I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!”.
Nakon ovih Allahovi riječi u pokvarenjaku se rasplamsa novi plamen mržnje i oholosti spram Adema, alejhi selam, i njegovih sinova (potomaka), te reče: Tako mi tvoje veličine ja ću ih sve doista zavesti! Allah na to odogovri: “Tako mi moje Veličine i Slave ja ću im da opraštam sve dok budu oprosta tražili!”
No, kada je u pitanju naš otac Adem, alejhi selam, njega Allah, azze ve dželle, nastani u Džennetskim perivojima da se naslađuje njegovim plodovima i da sjedi u hladu Džennetskog drveća, i Allah mu se obrati riječima:
إِنَّ لَكَ أَلَّا تَجُوعَ فِيهَا وَلَا تَعْرَىٰ [٢٠:١١٨] وَأَنَّكَ لَا تَظْمَأُ فِيهَا وَلَا تَضْحَىٰ
“U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.”(Prijevod značenja sura Taa-Haa, ajet broj 118-119).
Zamisli dragi moj brate, cijenjena sestro kojeg li samo uživanja i počasti, no i pored svega ovoga Adem, alejhi selam osjeti se usamljen i potišten, počeše da ga pritišću misli kako da sam živim u ovim blagodatima i naslađivanju sve tako dok ne zaspa dubokim snom, a kada se probudi pored sebe ugleda ženu te je upita: Ko si ti? Na što ono odgovori: Ja sam žena! Ko te je stvorio, šta je tvoj zadatak? Ona reče: Stvorio me je Allah, azze ve dželle, a stvorena sam kako bi se ti uz mene smirio (stanovao)!
Kaže Allah, Uzvišeni:
يَا أَيُّهَا النَّاسُ اتَّقُوا رَبَّكُمُ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن نَّفْسٍ وَاحِدَةٍ وَخَلَقَ مِنْهَا زَوْجَهَا وَبَثَّ مِنْهُمَا رِجَالًا كَثِيرًا وَنِسَاءً ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ الَّذِي تَسَاءَلُونَ بِهِ وَالْأَرْحَامَ
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite.”(Prijevod značenja sura An-Nisaa, ajet broj 1).
Nakon što bi stvorena Ademova druga (žena) meleki upitaše Adema, alejhi selam, kako se ona zove želeći da ispitaju (provjere) njegovo znanje na što on reče: Ona je Hava, a meleki opet priupitaše a zašto se ona zove Hava, Adem, alejhi selam, im odgovori: Zato što je stvorena od žive stvari. I doista Hava bi stvorena od Ademova, alejhi selam, rebra od njega koji je bio živ. Nakon ovoga njih dvoje počeše da se naslađuju Džennetskim plodovima, drvećem, rijekama… i obrati im se Allah, azze ve dželle riječima:
وَقُلْنَا يَا آدَمُ اسْكُنْ أَنتَ وَزَوْجُكَ الْجَنَّةَ وَكُلَا مِنْهَا رَغَدًا حَيْثُ شِئْتُمَا وَلَا تَقْرَبَا هَٰذِهِ الشَّجَرَةَ فَتَكُونَا مِنَ الظَّالِمِينَ
“I Mi rekosmo: “O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!” (Prijevod značenja sura Al-Beqara, ajet broj 35).
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se bilježi da je rekao: rekao je Allahov Poslanik, sallalahu laejhi ve sellem: “Ostavljam vam vesijet prema ženama da im činite hajr, zaista je žena stvorena od rebra, i zaista je najiskrivljeniji dio rebra njegov najvišlji dio, pa ako nastojiš da ga ispraviš slomit ćeš ga a ako ga ostaviš ostaće iskrivljen”, a u drugom rivajetu nakon riječi “slomit ćeš ga”: “a ako uživaš u njemu uživat ćeš a ono će ostati iskrivljeno”.
Hadis podstiče na lijepo i blago ophođenje prema ženama. A dio hadisa “zaista je žena stvorena od rebra” govori o tome da je žena stvorena od rebra Adema, alejhisselam.
U Kur'anu je došlo da je žena stvorena od čovjeka, kaže Uzvišeni: “On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri” (El-E'araf, 189).
Kaže mufessir Taberi da se pod riječju “od njega” misli na Adema, alejhisselam, a onda je naveo riječi mufessira tabi'ina Katade: “A od njega je drugu njegovu stvorio, tj. Havu je stvrio od njegovih rebara da bi se uz nju smirio”. Kaže mufessir Ibn Kesir: “Uzvišeni stavlja do znanja da je On stvorio sve ljude od Adema, alejhisselam, da je od njega stvorio njegovu ženu Havu a zatim se ljudski rod od njih (dvoje) raširio …”.
Znači, u Kur'anu je došlo da je žena stvorena od Adema našto ukazuju riječi Uzvišenog: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao…” (En-Nisa’, 1).
A onda je u vjerodostojnim hadisima Buharije i Muslima, zbirki hadisa koje je ovaj Ummet (njegovi učenjaci) prihvatio kao najvjerodostovnije knjige poslije Kur'ana, pojašnjeno da je žena stvorena od rebra Adema, alejhisselam.
A jedna od uloga Sunneta je da pojasni ono što je objavljeno u Plemenitom Kur'anu, u tom kontekstu kaže Uzvišeni: “I objavljujemo tebi Opomenu (Kur'an) da objasniš ljudima ono što im se objavljuje” (En-Nahl, 44).
Mnogi propisi u Kur'anu su spomenuti u općoj formi a u Sunnetu su detaljno pojašnjeni, poput klanjanja pet namaza, davanja zekata i slično. Koliko se namaza se klanja, kako se klanjaju, koji su im šartovi i slično, sve to nije došlo u Kur'anu. Takođe, na koje namirnice se daje zekat, kada se daje, kako i koji se uvjeti trebaju ispuniti da bili obavezni davati zekat, sve to nije došlo u Kur'anu nego u Sunnetu.
Prema tome, ne treba da buni to što je došlo u Sunnetu da je Uzvišeni Allah stvorio Havu (prvu ženu) od rebra Adema, alejhisselam, a u Kur'anu da je nju stvorio od Adema, alejhisselam, jer uloga Poslanika, sallallahu laejhi ve sellem, je između ostalog da pojašnjava ono što je došlo u Kur'anu. A stvaranje Have od rebra nije ništa neobično ako znamo da je Adem, alejhisselam, stvoren od ilovače kako je spomenuto u Kur'anu. Njeno stvaranje od rebra samo po sebi nije mahana niti nedostatak jer šta onda reči za stvaranje Adema, alejhisselam, od ilovače.
Dalje priča o stvaranju teče svojim tokom: Sve im Allah Uzvišeni, dozvoli osim jedne stvari, osim jednog drveta za koje reče da mu se ne primiču, nije im zabranio da jedu sa njega, nego naprotiv zabrani im da mu se uopšte primiču. I dalje im Allah reče: Živi o Ademe ti i tvoja žena Hava, u Džennetu i naslađuj se svim i svačim mimo ovoga drveta, al budi oprezan jer blizu vas biće stvorenje koje je zakleti neprijatelj vaš, stvorenje koje se zaklelo da će vas izvesti iz Dženneta, kaže Allah, azze ve dželle:
فَقُلْنَا يَا آدَمُ إِنَّ هَٰذَا عَدُوٌّ لَّكَ وَلِزَوْجِكَ فَلَا يُخْرِجَنَّكُمَا مِنَ الْجَنَّةِ فَتَشْقَىٰ
“O Ademe” – rekli smo – “ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.” (Prijevod značenja sura Taa-Haa, ajet broj 117).
I znaj o Ademe, da je ovo vaš otvoreni neprijatelj koji će sve dati od sebe da vas iz Dženneta izvede, tako što će se potruditi svim svojim silama da vi sa ovoga drveta jedete, i da budete od onih koji bi se o Allahovu zabranu oglušili. Ovo je ono ukratko što se navodi o stvaranju Adema, alejhi selam, i njegove druge a naše pramajke Have.
Molim Allaha, azze ve dželle, da nas poduči razumijevanju vjere, i da budem od onih koji slušaju i slijede ono najbolje. AMIN
A Allah najbolje zna!
-
zagortenej
- Posts: 3903
- Joined: 22/04/2013 13:27
- Location: Arš
#1725 Re: Za predane Allahu dž.š.
Bianconeri1988 wrote:Dragi Allah dž.š. dao da kihnem dok sam objavljivao ovaj post. Vrijedi pročitati.
Jesi to prehladjen?