Milić Vukašinović

[dale cooper]

Onaj isječak Sonje Savić sve govori o razlozima što su EKV i ljudi bliski toj sceni uzimali drogu. A to je potiskivanje osjećaje duboke tuge i nesretnosti
koju su osjećali. Ili ono što je Milan u pjesmi Radostan Dan nazvao weltschmerz. Weltschmerz je interesantan pojam kojeg je formulisao njemački
književnik Jean Paul a označava "duboki, pasivni osjećaj melankolije, tuge i bespomoćnosti jer stvarni svijet ne može ispuniti naša idealna očekivanja, odnosno jer u njemu prevladavaju zlo, patnja i nepravda" Svi mi to osjećamo, možda danas i više nego ikada, a oni su to osjećali
tada možda i naslućujući one užase koji će se kasnije dogoditi raspadom Jugoslavije. Kreativnost i iskustva nastala kao posljedica korištenja opijata
su tu više kao side effect koji daje pjesmama autentičnost. Dosta muzičara je drogu koristilo kao coping mechanism kako bi se nosili sa različitim
životnim problemima, nije to samo u slučaju EKV-a.

[milojicabrzi]

Nego, sjeća li se neko, one kampanje koju je nekad krajem '80-ih ili možda čak početkom '90-ih, radio Parni valjak u saradnji sa Levisom i firmom Varteks.

Nešto je bilo da su Valjak promovisali Levis kao trend i modni stil, pa se uz svake kupljene farmerice, na poklon dobijala i kaseta Parnog valjka.

Iz tog doba se mislim, vežu i one neke medijske špekulacije oko navodne Akijeve (homo) seksualnosti, a te navode on ili nije negirao ili je nešto nespretno negirao pa je ispalo još gore, znam da se zatalasala novinska scena u oblasti Show biz-a, a to je bio period ekspanzije AIDS-a i općenito negativnog stava i "naoštrenosti " javnosti prema takvim pojavama. Čak se i u filmskom serijalu u Tesnoj koži, to tematizira ne sjećam se u kojem nastavku, u smislu, kao "Ne treba nam Sida u preduzetje".

Inače, kad smo kod Valjka, imam u sjećanju jednu anegdotu, u vezi toga.

Naime, znao sam odavno da Akiju to nije pravo ime, da je Makedonac, živio na relaciji Niš -Skoplje, pa došao u Zagreb i Valjak nekad sredinom '70-ih, ali sam bio ubijeđen da se on civilno kroz dokumente zove Abdulah, Abdurahman ili tako nekako, a da su mu to u ZG skratili u Aki. On je uz Husa, bio u tom udarnom tandemu Valjka, a sjećam se i da su nekad u ratu, Husu njegovi Krajišnici prilično zamjerili, oko nekih izjašnjavanja u intervjuima, kad se etiketirao kao "Hrvat islamske vjeroispovjesti", decenijama živi u Zagrebu, ili tako nekako, ali "ebi ga, ružna vremena bila.

Kad je prije koju godinu umro Aki, daju njegovi prijatelji intervjue i pojavljuju se članci tipa- Saznajemo, ovo je pravo ime Akija i sl. i tu se navodi da se on ustvari zove Aleksandar.

Ok, čitam ja, moguće je, možda sam pogriješio. Kad čitam dalje članke, s obzirom da je on umro u Mariboru ili negdje u Sloveniji, neke detalje o posljednjem ispraćaju, gdje će biti i kako i navode između ostalog- "rahmetliju je gasulio muftija Ljubljanski" . Rekoh sebi, ja kad nešto zapamtim, i kad mi ostane u malom mozgu, to je tako ili nekako slično, rijetko šta promašim u sjećanju.

[Osmi Socrates]

Svejedno. Dva najveća benda u istoriji su dokazano pisali najbolje radove pod drogama.

Treba li nabrajati još?

Grunge je čitav bio pod drogama. Inicijalna faza, najvažniji albumi.

Pearl Jam nije bio ni pod kakvim drogama niti Mudhoney niti Soundgarden. u Niravni je jedino Cobain bio na drogama, a kod Alice in Chains Laney i prvi basista Mike Starr.

Chris Cornell je od tinejdžerskih godina bio na nekoj vrsti droga. Izmiješao je to sa periodima apstinencije. Uglavnom je bio na prescription drug abuse, čime se borio protiv kronične depresije. To nisu klasične droge, ali se može argumentirati da su u nekim aspektima čak i gore.

[Osmi Socrates]

Možda je bio i najdepresivniji čovjek ikad rođen.

Niko ne napiše onakav album kao što je Superunknown iz čista mira. Najdepresivniji album svih vremena. I meni, koji skoro nikad nisam ni tužan, jedan od najdražih. Jer mi dočara iskustvo jednog vanvremenskog a istovremeno i napaćenog uma.

RIP legendo.

[DaysleepeR]

Dalo bi se debatovati ali nemam vremena ni živaca.
Grunge... nastao početnom devedesetih, dok je rat kod nas stao, već je bio gotov.

Možda masovno da je bio gotov, ali maš bendova koji i danas snimaju i sviraju kao Pearl Jam, Mudhoney, Alice in Chains.

Ma imaju ali pokret je bio gotov, pojavilo se bruka imitatora, Kurt bio mrtav i više to nije bilo to.
Lagano će se i AIC razbvodniti sve do smrti Layneya jedino je Soundgarden još neko vrijeme bio u vrhu.
Pearl Jam je prvi skontao o čemu se radi pa su odmah nakon drugog albuma odlučili da odu u nekom drugom smjeru.

[HaseSa]

Pretrazih temu i nista o Kongresu. Album (i pjesma) Zarjavele trobente je meni vjerovatno najkvalitetniji uradak sarajevske scene 80-tih. I saradnja sa Predinom koji je nekako i prisvojio tu pjesmu. Najnesarajevskiji zvuk iz sarajeva, pored SCH iz tih vremena, meni.

[Osmi Socrates]

Ta pjesma jeste vrh.

[geralt]

Keith Richards ostavio heroin još u 70-im.
Provjeri malo podatke, nemoj tako paušalno davati izjave.

Da, i nakon toga im značajno opada i kvalitet materijala, u prosjeku. Dakle, u njihovom slučaju, teorija ti nije tačna.

Pa nije im baš opao kvalitet. Snimili su odličan album Some Girl, pa tu je i Tattoo You, Steel Wheels.

Stonesi su izdali odlican novi album prije mjesec dana, Foreign Tongues. Ozbiljno govorim, pet pjesama sa tog albuma sam ubacio u svoj favorites shuffle mix. Ima jos baruta u cijevi.

[milojicabrzi]

Weltschmerz je interesantan pojam kojeg je formulisao njemački
književnik Jean Paul a

Da, Weltschmerz-nešto kao "Svjetska bol" ako bi se direktno prevodilo sa njemačkog. Osjećaj da je "svijet iskvaren i da nikada neće osvanuti sretni i radosni dan kad će nam sve biti potaman, kad ćemo biti sretni i voljeni a na nebu se pojaviti duga". Nije to ništa novo, susretali su se mnogi umjetnici sa "nepravednim i hladnim licem ovog svijeta".

Opet, nada je nešto što vodi i što postoji. Sam Milan je u nekim intervjuima tamo '92.-'93. govorio o velikoj štetnosti masovnog odlaska mladih ljudi iz Srbije, što od jada i bijede, to i od Miloševićevih mobilizacija, da momci sa Voždovca ratuju za neke Krajine i P. marterine, gdje u životu nisu bili niti znaju na karti pokazati gdje je npr. SAO Moslavina.

Pozivao je mlade da ostanu, a one što su otišli da se vrate.

Bilo bi zanimljivo, da je ostao živ, vidjeti kakav bi bio njegov odnos prema poslijeratnim dešavanjima u regionu, da li bi on bio "Šerbedžija nakon Šerbedžije" i ujedinjavao zemlje regiona, kulturu i muziku.

Ali zbog "žutog praha", nikada nećemo saznati...

Ne znam sjeća li se neko sulude epizode, kada je EKV trebao nastupiti mislim u Zagrebu, a godina je ratna, '93. ili '94. To je samo po sebi bilo Mission imposible, ali ponukani vjerovatno nekim koncertima u Sloveniji, Pragu i Berlinu, gdje su nastupali bendovi iz Srbije i Hrvatske, neko je bio došao na neku takvu ideju.

Ne sjećam se je li bila ideja dolaska preko Mađarske, jer se zbog rata i linija, direktno nije moglo, ne sjećam se svih detalja, uglavnom publika se okupila u tom nekom klubu, željno iščekujući Milana, Magi i ekipu. U to vrijeme nije bilo mobilnih telefona, nije baš lako bilo "locirati" nekoga, pa su prve informacije bile da su krenuli, ali da imaju probleme na granici, kao ne mogu da prođu, pa kao prošli su, ali ne mogu da se prebace do ZG, pa kao došli su, ali treba neko da ode po njih i dovede ih do te sale.

Kako je noć odmicala, već oko 23 h, niko u publici nije vjerovao u to, i masa se polako razišla. Kanije nije bilo skoro nikakvih informacija šta se ustvari desilo.

[dale cooper]

Da je ostao živ mislim da bi i sam Milan vodio život negdje između Beograda i neke od zapadnih destinacija, a moguće da bi suradnja sa Subom
prerasla i u stalno boravište u Brazilu. U svakom slučaju bilo bi fascinantno čuti šta bi kasnije napravio.

[milojicabrzi]

Pretrazih temu i nista o Kongresu. Album (i pjesma) Zarjavele trobente je meni vjerovatno najkvalitetniji uradak sarajevske scene 80-tih. I saradnja sa Predinom koji je nekako i prisvojio tu pjesmu. Najnesarajevskiji zvuk iz sarajeva, pored SCH iz tih vremena, meni.

Eto vas ko jedan moj gitarista i pjevač, čim bi u nekom objektu bila nekim razlogom ekipa iz Slovenije, sportisti ili sl. on se odmah okrene i traži "Zarjavele trobente", meni nikad nije bilo problem, jer mi je poznata, ali ostali članovi benda, mahom ova starija ekipa, samo bi se zgledali.

Tako sam naučio i uštelio i Makedonsko devojče i još tih pjesama iz nekadašnje zajedničke domovine.

Kongres jeste bio neobičan bend, neki njegovi članovi su se kasnije "vukli" po ovim drugim bendovima, C.Jabuka i sl. Imalo je SA interesantnu scenu '80-ih godina bilo je rocka, hard corea, punka svega.

Sjećam se jedan moj drug iz srednje škole, Goran, zvali ga Bimbo sa Dobrinje, imao bend "Penis factory", kad gledam Čombeta iz LZN uvijek ga se sjetim, lik nosio lik punkersku krestu '91.-'92. ne znam šta je sa njim bilo nakon rata.

Meni je npr. grupa Major, školski primjer lokalne popularnosti jednog benda. U Sarajevu imali, hajde neću reći kultni status, ali dosta ih je raje slušalo, a izvan SA gotovo nikakvog uticaja. Dobro, tad su lokalne radio-stanice imale puno uticaja na "formiranje" slušalačkog tijela, ali opet je čudno.

Punkeri iz regiona me pitaju za bend Rupa u zidu iz Tuzle, kažu da je taj bend imao kultni status u punk krugovima prije rata. Novosađani me pitaju za neki bend Bijela pravda iz SA, njima je valjda novosadski Ritam nereda posvetio pjesmu "Čaša" sa prvog albuma, ja nikad čuo...i more takvih nekih bendova.

Inače, pričaju mi drugari iz regiona, da je u svim većim gradovima ex Yu kraj '80-ih bio ekspanzija bendova, to je svirao " i Kurta i Murta" masu nekih bendova, demo-izdanja koja idu i presnimavaju se od ruke do ruke (Kud Idijoti su tako postali popularni u underground punk-rock svijetu), baš je bilo i muzike i bendova.

[dr_Evil]

Pretrazih temu i nista o Kongresu. Album (i pjesma) Zarjavele trobente je meni vjerovatno najkvalitetniji uradak sarajevske scene 80-tih. I saradnja sa Predinom koji je nekako i prisvojio tu pjesmu. Najnesarajevskiji zvuk iz sarajeva, pored SCH iz tih vremena, meni.

Eto vas ko jedan moj gitarista i pjevač, čim bi u nekom objektu bila nekim razlogom ekipa iz Slovenije, sportisti ili sl. on se odmah okrene i traži "Zarjavele trobente", meni nikad nije bilo problem, jer mi je poznata, ali ostali članovi benda, mahom ova starija ekipa, samo bi se zgledali.

Tako sam naučio i uštelio i Makedonsko devojče i još tih pjesama iz nekadašnje zajedničke domovine.

Kongres jeste bio neobičan bend, neki njegovi članovi su se kasnije "vukli" po ovim drugim bendovima, C.Jabuka i sl. Imalo je SA interesantnu scenu '80-ih godina bilo je rocka, hard corea, punka svega.

Sjećam se jedan moj drug iz srednje škole, Goran, zvali ga Bimbo sa Dobrinje, imao bend "Penis factory", kad gledam Čombeta iz LZN uvijek ga se sjetim, lik nosio lik punkersku krestu '91.-'92. ne znam šta je sa njim bilo nakon rata.

Meni je npr. grupa Major, školski primjer lokalne popularnosti jednog benda. U Sarajevu imali, hajde neću reći kultni status, ali dosta ih je raje slušalo, a izvan SA gotovo nikakvog uticaja. Dobro, tad su lokalne radio-stanice imale puno uticaja na "formiranje" slušalačkog tijela, ali opet je čudno.

Punkeri iz regiona me pitaju za bend Rupa u zidu iz Tuzle, kažu da je taj bend imao kultni status u punk krugovima prije rata. Novosađani me pitaju za neki bend Bijela pravda iz SA, njima je valjda novosadski Ritam nereda posvetio pjesmu "Čaša" sa prvog albuma, ja nikad čuo...i more takvih nekih bendova.

Inače, pričaju mi drugari iz regiona, da je u svim većim gradovima ex Yu kraj '80-ih bio ekspanzija bendova, to je svirao " i Kurta i Murta" masu nekih bendova, demo-izdanja koja idu i presnimavaju se od ruke do ruke (Kud Idijoti su tako postali popularni u underground punk-rock svijetu), baš je bilo i muzike i bendova.

To ti je Sareno kamenje u Mostaru, vise ljudi me uvijek iz Sarajeva pitalo za njih dok u Mostaru nastanu upitnici.

https://mostarski.ba/na-danasnji-dan-ub ... g-kamenja/

[Škobo Habu]

Ma imaju ali pokret je bio gotov, pojavilo se bruka imitatora, Kurt bio mrtav i više to nije bilo to.
Lagano će se i AIC razbvodniti sve do smrti Layneya jedino je Soundgarden još neko vrijeme bio u vrhu.
Pearl Jam je prvi skontao o čemu se radi pa su odmah nakon drugog albuma odlučili da odu u nekom drugom smjeru.

Niti je grunge počeo sa Nirvanom, niti je sa njom završio.

Početak grungea se veže za nezavisnu muzičku scenu u Seatleu, odnosno za beandove tipa Mother loves bones, The Melvins, Mudhoney, Green River...

Nirvana je grunge učinila mainstreamom, na isti način na koji je "Black album" Metallice bio prekretnica za cjelokupan metal žanr.

[HaseSa]

Evo još jednu da izvučem iz malog mozga, ko zna nešto o njima neka nešto napiše ovdje, mozda nekad nekome bude zanimljivo, i neću vise. Grupa Dinar, i legendarna pjesma Volim te Bahro.

[milojicabrzi]

Da je ostao živ mislim da bi i sam Milan vodio život negdje između Beograda i neke od zapadnih destinacija, a moguće da bi suradnja sa Subom
prerasla i u stalno boravište u Brazilu. U svakom slučaju bilo bi fascinantno čuti šta bi kasnije napravio.

Bio je on već '94. u Parizu, kad se vraćao iz Sao Paola u Brazilu, ne znam je li mu djevojka Maja u to vrijeme živjela tamo, uglavnom družio se sa Rundekom, našim režiserom Alešom i tom ekipom, ne znam koliko je ukupno proveo tamo prije povratka u BG, moguće mjesec ili dva najviše.

Ne vjerujem da bi on nešto puno sarađivao sa Subom, nekako "šesto čulo" mi govori i da Subin tragični odlazak ima veze sa opijatima.

Mislim da bi, da je kojom srećom postao straight i čist i da se nije naprasno razbolio, dao puno više i još kvalitetnijih stvari nego što je to bilo u EKV tokom tih 12 godina. Nekom je teško povjerovati da je moguće sa bude bolje od EKV-a ali mislim da bi bilo.

Dosta je on tražio sound, nekad '93. počeo da vježba i da svira trubu?! našao bi on još zanimljivih izraza i trendova, a kada bi još dočekao eru interneta, kad preko ekrana možeš da "zagrliš" čitavu planetu, eh, ko će znati.

E to je ona štetno ovisnosti o kojoj govorim, skratiti genijalcu 20-30 godina života u najkreativnijoj i najzrelijoj fazi, to je prava šteta i dimenzija štete, puno veća nego nestanak čovjeka od nekih 60 kg kostiju i mesa....

[DaysleepeR]

Ma imaju ali pokret je bio gotov, pojavilo se bruka imitatora, Kurt bio mrtav i više to nije bilo to.
Lagano će se i AIC razbvodniti sve do smrti Layneya jedino je Soundgarden još neko vrijeme bio u vrhu.
Pearl Jam je prvi skontao o čemu se radi pa su odmah nakon drugog albuma odlučili da odu u nekom drugom smjeru.

Niti je grunge počeo sa Nirvanom, niti je sa njom završio.

Početak grungea se veže za nezavisnu muzičku scenu u Seatleu, odnosno za beandove tipa Mother loves bones, The Melvins, Mudhoney, Green River...

Nirvana je grunge učinila mainstreamom, na isti način na koji je "Black album" Metallice bio prekretnica za cjelokupan metal žanr.

Nisam ja rekao da je počeo sa Nirvanom, ali je sa smrću Cobainea završio. Ne samo radi Cobainea. Odavno je bilo gotovo.

Tačno je da su The Melvins i Mudhoney origin grungea, a ovaj treći bend se zove Mother Love Bone, tj. origin današnjeg Pearl Jama.

[dale cooper]

Pretrazih temu i nista o Kongresu. Album (i pjesma) Zarjavele trobente je meni vjerovatno najkvalitetniji uradak sarajevske scene 80-tih. I saradnja sa Predinom koji je nekako i prisvojio tu pjesmu. Najnesarajevskiji zvuk iz sarajeva, pored SCH iz tih vremena, meni.

Eto vas ko jedan moj gitarista i pjevač, čim bi u nekom objektu bila nekim razlogom ekipa iz Slovenije, sportisti ili sl. on se odmah okrene i traži "Zarjavele trobente", meni nikad nije bilo problem, jer mi je poznata, ali ostali članovi benda, mahom ova starija ekipa, samo bi se zgledali.

Tako sam naučio i uštelio i Makedonsko devojče i još tih pjesama iz nekadašnje zajedničke domovine.

Kongres jeste bio neobičan bend, neki njegovi članovi su se kasnije "vukli" po ovim drugim bendovima, C.Jabuka i sl. Imalo je SA interesantnu scenu '80-ih godina bilo je rocka, hard corea, punka svega.

Sjećam se jedan moj drug iz srednje škole, Goran, zvali ga Bimbo sa Dobrinje, imao bend "Penis factory", kad gledam Čombeta iz LZN uvijek ga se sjetim, lik nosio lik punkersku krestu '91.-'92. ne znam šta je sa njim bilo nakon rata.

Meni je npr. grupa Major, školski primjer lokalne popularnosti jednog benda. U Sarajevu imali, hajde neću reći kultni status, ali dosta ih je raje slušalo, a izvan SA gotovo nikakvog uticaja. Dobro, tad su lokalne radio-stanice imale puno uticaja na "formiranje" slušalačkog tijela, ali opet je čudno.

Punkeri iz regiona me pitaju za bend Rupa u zidu iz Tuzle, kažu da je taj bend imao kultni status u punk krugovima prije rata. Novosađani me pitaju za neki bend Bijela pravda iz SA, njima je valjda novosadski Ritam nereda posvetio pjesmu "Čaša" sa prvog albuma, ja nikad čuo...i more takvih nekih bendova.

Inače, pričaju mi drugari iz regiona, da je u svim većim gradovima ex Yu kraj '80-ih bio ekspanzija bendova, to je svirao " i Kurta i Murta" masu nekih bendova, demo-izdanja koja idu i presnimavaju se od ruke do ruke (Kud Idijoti su tako postali popularni u underground punk-rock svijetu), baš je bilo i muzike i bendova.

Da, dobar bend. Frontmen Damir Avdić Graha je još impresivniji kao solo izvođač.

[milojicabrzi]

Evo još jednu da izvučem iz malog mozga, ko zna nešto o njima neka nešto napiše ovdje, mozda nekad nekome bude zanimljivo, i neću vise. Grupa Dinar, i legendarna pjesma Volim te Bahro.

Zna se nešto malo, Tahir, ako se dobro sjećam imena, ne mogu se sjetiti prezimena uglavnom zvali ga "Tahir-dinar" baš po tome bendu.

Bend iz Banja Luke, koja s obzirom na veličinu grada, nikad nije imala ozbiljnog benda ni prije ni poslije rata i to mi je ono baš fenomen.

Tahir je umro relativno mlad prije nekoliko godina, mislim da poslije rata taj bend nije ništa snimao. Publicista Amir Misirlić ti zna dosta o njemu, mislim da su se oni i družili nekad prije rata, pa je i na svojim blogovima pisao o njima.

[dale cooper]

Da je ostao živ mislim da bi i sam Milan vodio život negdje između Beograda i neke od zapadnih destinacija, a moguće da bi suradnja sa Subom
prerasla i u stalno boravište u Brazilu. U svakom slučaju bilo bi fascinantno čuti šta bi kasnije napravio.

Bio je on već '94. u Parizu, kad se vraćao iz Sao Paola u Brazilu, ne znam je li mu djevojka Maja u to vrijeme živjela tamo, uglavnom družio se sa Rundekom, našim režiserom Alešom i tom ekipom, ne znam koliko je ukupno proveo tamo prije povratka u BG, moguće mjesec ili dva najviše.

Ne vjerujem da bi on nešto puno sarađivao sa Subom, nekako "šesto čulo" mi govori i da Subin tragični odlazak ima veze sa opijatima.

Mislim da bi, da je kojom srećom postao straight i čist i da se nije naprasno razbolio, dao puno više i još kvalitetnijih stvari nego što je to bilo u EKV tokom tih 12 godina. Nekom je teško povjerovati da je moguće sa bude bolje od EKV-a ali mislim da bi bilo.

Dosta je on tražio sound, nekad '93. počeo da vježba i da svira trubu?! našao bi on još zanimljivih izraza i trendova, a kada bi još dočekao eru interneta, kad preko ekrana možeš da "zagrliš" čitavu planetu, eh, ko će znati.

E to je ona štetno ovisnosti o kojoj govorim, skratiti genijalcu 20-30 godina života u najkreativnijoj i najzrelijoj fazi, to je prava šteta i dimenzija štete, puno veća nego nestanak čovjeka od nekih 60 kg kostiju i mesa....

Angel's Breath je sugerisao da se već počeo odmicati od klasičnog EKV zvuka i mislim da bi se to nastavilo i da bi postao još eksperimentalniji.

[Osmi Socrates]

Grunge muzičari su, u principu, mrzili izraz grunge, ali, eto, ja sam ga u ovoj diskusiji prvi spomenuo da ne moram nabrajati sve bendove.

Sve je to i više od samog muzičkog "pokreta", pa i određenog zvuka, jer svi su oni različito zvučali. X-erski između ostalog i umjetnički odgovor na probleme njihove generacije.

[DaysleepeR]

Da nije bilo filma Singles, nikad šire mase ne bi čule za grunge.
Onda je diskografija nanjušila dobre pare i ostalo je historija.

[Better Man]

Možda je bio i najdepresivniji čovjek ikad rođen.

Niko ne napiše onakav album kao što je Superunknown iz čista mira. Najdepresivniji album svih vremena. I meni, koji skoro nikad nisam ni tužan, jedan od najdražih. Jer mi dočara iskustvo jednog vanvremenskog a istovremeno i napaćenog uma.

RIP legendo.

Genijalan album. 7 pjesama je on sam napisao. Dvije je napisao basista Ben Shepherd, a ostale je Cornell napisao u saradnji sa gitaristom KIm Taylom i bubnjarem Mat Cameronom.

[dječak sa šibicama]

Aki je dosta boravio u LJ, moja tetka je sa njim jaranica iz studentskih dana mislim u istom drustvu su se kretali, sve je to bila ekipa iz Bosne, Makedonije dosta njih a bosanci uglavnom iz Visokog jer su tekstilci gore studirali, pa Srbijanci i tako. Elem, zena mi ne zna reci njegovo pravo ime navodno je Aleksandar u papirima a eto i musliman je tj makedonski Torbes. Ko bi to razumio.

[Better Man]

Da nije bilo filma Singles, nikad šire mase ne bi čule za grunge.
Onda je diskografija nanjušila dobre pare i ostalo je historija.

U tom filmu glumi komplet postava Pearl Jama, Pojavljuje se i Chris Cornell, a imaju sce na koncerata Alice in Chains i Soundgarden. Film u stvari govori o mladim ljudima u Seattlu, koji žive u jednom kvartu i njihovim standardnim problemima oko posla i sl. Predivna Brigite Fonda glumila i Mat Dillon.

[dale cooper]

Da nije bilo filma Singles, nikad šire mase ne bi čule za grunge.
Onda je diskografija nanjušila dobre pare i ostalo je historija.

Nije Singles uzrok grunge eksplozije, taj film se samo nadovezao na to. Prodaja Neverminda je eksplodirala već krajem 91-e, kada je skinula
MJ-ov Dangerous sa vrha top liste, a velike diskografske kuće su još ranije (1989 i 1990) potpisale sve bendove koji će biti okosnice grunge pokreta.
Stvar je da su se većim dijelom 80-tih stvari kuhale u američkoj nezavisnoj underground sceni, kada su bendovi kao Husker Du, Pixies, Replacements,
Dinosaur Jr. ostvarili određeni uspjeh i stvorili uslove za mainstream probijanje alternativnih bendova koji će pojaviti u grunge pokretu. To i umor
od do tada dominantnog hair metala su glavni uzroci.